REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-610/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužiteljice ŠSA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Patricia Milas, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika LIDL HRVATSKA d.o.o. k.d., Velika Gorica, Ulica kneza Ljudevita Posavskog 53, OIB: 66089976432, zastupanog po punomoćniku Marijanu Ruždjaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. rujna 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnice tužiteljice Patricie Milas, odvjetnice i zamjenice punomoćnika tuženika Jasminke Dugandžija, odvjetnice, dana 23. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da nije dopuštena tuženikova Odluka, o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, od 28. veljače 2024. godine, kojom je tuženik, LIDL HRVATSKA d.o.o. k. d., Ulica kneza Ljudevita Posavskog 53, 10410 Velika Gorica, OIB: 66089976432 , otkazao tužiteljici, SSA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, sklopljen 16. veljače 2013., te da radni odnos tužiteljice temeljem tog Ugovora nije prestao.

II. Utvrđuje se da je Ugovor o radu, sklopljen između tuženika, LIDL HRVATSKA d.o.o. k. d., Ulica kneza Ljudevita Posavskog 53, 10410 Velika Gorica, OIB: 66089976432 i tužiteljice, ŠSA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], **.**.2024., ništetan u cijelosti.

III. Nalaže se tuženiku, LIDL HRVATSKA d.o.o. k. d., Ulica kneza Ljudevita Posavskog 53, 10410 Velika Gorica, OIB: 66089976432, da tužiteljicu, JSA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku 8 (osam) dana od dana presuđenja, pod prijetnjom ovrhe, vrati na radno mjesto radnika u trgovini, sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, sklopljenom 16. veljače 2013., pravomoćnoj i ovršnoj presudi Županijskog suda u Rijeci br. Gž R-1693/2021- 6 od 9. lipnja 2022. i pravomoćnom i ovršnom rješenju, Općinskog suda u Velikoj Gorici, br. Ovr-528/2022-4 od 18. listopada 2022.

IV. Nalaže se tuženiku, LIDL HRVATSKA d.o.o. k. d., Ulica kneza Ljudevita Posavskog 53, 10410 Velika Gorica, OIB: 66089976432, da tužiteljici, SSA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati troškove sastava Zahtjeva za zaštitu povrijeđenih prava iz radnog odnosa u iznosu od eura 130,36, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. svibnja 2024., pa do isplate, po stopama zateznih kamata, koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa, koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište, referentna stopa, koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve sukladno odredbama čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (NN. br.35/05.,41/08., 125/11., 78/15.,29/18., 126/21., 114/22 i 155/2023), u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

V. Nalaže se tuženiku, LIDL HRVATSKA d.o.o. k. d., Ulica kneza Ljudevita Posavskog 53, 10410 Velika Gorica, OIB: 66089976432, da tužiteljici, SSA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati troškove ove parnice, zajedno sa zateznim kamatama po stopama zateznih kamata, koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa, koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište, referentna stopa, koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počev od dana presuđenja, pa do isplate, sve sukladno odredbama čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (NN. br.35/05.,41/08., 125/11., 78/15.,29/18., 126/21., 114/22 i 155/2023), u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II./ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 875,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama od 23.9.2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 16. veljače 2013. s tuženikom sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, radi obavljanja poslova na radnom mjestu radnika u trgovini. Pravomoćnom i ovršnom presudom, Županijskog suda u Rijeci, br. Gž R- 1693/2021-6, od 9. lipnja 2022., presuđeno je: „Utvrđuje se da Otkaz ugovora o radu tuženika od 29. travnja 2019. zbog osobno uvjetovanih razloga tužiteljici SSA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] nije dopušten. Utvrđuje se da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao. Nalaže se tuženiku Lidl Hrvatska d.o.o. k.d. OIB 66089976432, 10410 Velika Gorica, ul. kneza Ljudevita Posavskog 53 da vrati tužiteljicu na rad na način da joj povjeri obavljanje poslova koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi i sposobnostima.“ Tuženik nije tužiteljicu dobrovoljno vratio na rad, na način da joj povjeri obavljanje poslova radnika u trgovini koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi i sposobnostima, kako je to pravomoćno i ovršno odlučeno presudom, Županijskog suda u Rijeci, br. Gž R-1693/2021- 6, od 9. lipnja 2022., niti tuženik želi poštovati pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi, Općinskog suda u Velikoj Gorici, br. Ovr-528/2022-4, od 18. listopada 2022. i istome se pokoriti, tako da tužiteljica u tuženiku može obavljati poslove radnika u trgovini prilagođene njenim sadašnjim sposobnostima, iako ga je na to zakonodavac, odredbama članka 41. Zakona o radu, („Narodne novine“ br. 93/2014 i dr. u daljnjem, tekstu: ZOR-a) i članka 6. stavak 3. Zakona o sudovima, („Narodne novine“ br. 28/2013 i dr.) izričito obvezao. Tuženik prije pisanja Odluke tuženika, 28. veljače 2024., nije prilagođavao poslove sposobnostima tužiteljice, kako ga izričito obvezuju odredbe članka 41. ZOR-a, jer su sadašnje radne sposobnosti tužiteljice, posljedica uvjeta i načina rada tužiteljice u tuženiku, temeljem Ugovora o radu od 16. veljače 2013., sklopljenog na neodređeno vrijeme. To propuštanje tuženika, Odluku tuženika, pisanu 28. veljače 2024., a uručenu tužiteljici tek 28. ožujka 2024., kojom tuženik tužiteljici otkazuje Ugovor o radu, sklopljen 16. veljače 2013., s ponudom izmijenjenog ugovora, ne čini pravno valjanom. Niti je tuženikovo postupanje i otkazivanje Ugovora o radu, sklopljenog 16. veljače 2013. i nuđenje tužiteljici sklapanja Ugovora o radu, radi obavljanja poslova čistačice, s početkom rada od 2. svibnja 2024. zakonito. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, između tuženika i tužiteljice, sklopljen je 16. veljače 2013., prema, po tuženiku unaprijed otisnutom, te na drugi način pripremljenom i predloženom sadržaju. U članku 1. tog Ugovora o radu na neodređeno vrijeme se navodi: „Ugovorne strane utvrđuju da će radnik obavljati poslove radnika u trgovini“ i „savjesno i prema opisu radnog mjesta koji je priložen ovom Ugovoru kao Prilog.“ U Prilogu – Opisu radnog mjesta radnika u trgovini – kojeg je tuženik predao tužiteljici uz Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, sklopljen 16. veljače 2013., u Zadacima nema radnji: „dizanja, nošenja i prenošenja težih tereta, te rad i boravak u ekstremnim mikroklimatskim uvjetima bez obzira na mjere zaštite na radu koje se primjenjuju ili se mogu primijeniti“, niti takve radnje tužiteljici može narediti pretpostavljeni u tuženiku, jer su takvi zadaci protivni Zakonu o radu, Zakonu o trgovini i Zakonu o zaštiti na radu. Zakonodavac Zakonom o trgovini, („Narodne novine“ br. 87/2008) nije propisao značenje izraza. „radnik u trgovini“. Prije podnošenja tužbe, tužiteljica je, sukladno članku 123. i 133. ZOR-a, tuženiku, u zakonom propisanom roku, 10. travnja 2024. podnijela Zahtjev za zaštitu povrijeđenih joj prava iz radnog odnosa s tuženikom. Tuženik je tužiteljičin Zahtjev za zaštitu prava primio 16. travnja 2024. i u zakonskom roku, a niti do podnošenja ove tužbe, o tužiteljičinom zahtjevu nije odlučio. Pristankom na sklapanje i sklapanjem Ugovora o radu 10. travnja 2024., tužiteljica nije priznala pravnu valjanost tog ugovora, a niti njegovu suglasnost s odredbama ZOR-a, pravomoćnom i ovršnom presudom, Županijskog suda u Rijeci, br. Gž R-1693/2021-6, od 9. lipnja 2022. i rješenjem o ovrsi, Općinskog suda u Velikoj Gorici, br. Ovr-528/2022-4, od 18. listopada 2022. Među strankama je neprijeporno da tužiteljica ima srednju stručnu spremu - ekonomskog usmjerenja. U Ugovoru o radu, sklopljenom 10. travnja 2024., nema navoda koju stručnu spremu treba imati čistačica u Podružnici. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, sklopljen 10. travnja 2024. nema: mjesta rada, opis ili popis poslova čistačice, te vrste i količine čišćenja predmeta, ili površina, temeljem čega tužiteljica, hrvatska državljanka, mora tuženiku dokazivati javnom ispravom, da ima pravo na rad u tuženiku, temeljem kojih materijalnih dokaza je, iznos od 1.095 eura primjerena mjesečna plaća tužiteljice za rad u tuženiku na radnom mjestu čistačice, određen sukladno članku 90. ZOR-a, zašto tužiteljica nema pravo, za svaku kalendarsku godinu, primiti i 13 (trinaestu) plaću ili nagradu za uspješnu sezonu, iako to pravo ima temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, sklopljenog 16. veljače 2013., zašto tužiteljica nema pravo na povećanja mjesečnih plaća zbog izmijenjenih okolnosti, koje će nastati nakon 10. travnja 2024., iako to pravo, temeljem ZOR-a, Općeg kolektivnog ugovora u trgovini, tuženikovih akata i Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, sklopljenog 16. veljače 2013. ima, kao i drugi radnici u radnom odnosu s tuženikom, zašto tužiteljica nema pravo na primitak dobrovoljnih davanja i izvanrednih isplata uz plaću kada ih tuženik isplaćujete drugim radnicima u radnom odnosu s tuženikom, zašto tužiteljica nema pravo, bez prethodnog pisanog odobrenja tuženika, ustupiti trećoj osobi, potraživanja iz tužiteljičine mjesečne plaće, a Ugovor mora to sadržavati da bi bio sukladan ZOR-u, Općem kolektivnom ugovoru u trgovini, aktima tuženika i tužiteljičinim stečenim pravima iz radnog odnosa s tuženikom, temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, sklopljenog 16. veljače 2013. Zato je Ugovor o radu od 10. travnja 2024., u cijelosti ništetan. Ugovorom o radu, sklopljenim 10. travnja 2024., povrijeđeno je tužiteljičino pravo iz radnog odnosa s tuženikom - pravo na dnevnu stanku (članak 73. ZOR-a) za vrijeme rada u poslodavcu, jer u istom nema navoda od kada do kada ta stanka traje, a niti ima navoda da se ubraja u radno vrijeme koje tužiteljici plaća poslodavac. Zato je Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, sklopljen 10. travnja 2024., ništetan u cijelosti. Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme, sklopljenim 10. travnja 2024., povrijeđeno je tužiteljičino pravo iz radnog odnosa s tuženikom - pravo na konzumaciju toplog obroka za vrijeme svake dnevne stanke kojeg plaća poslodavac. Zato je Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, sklopljen 10. travnja 2024., ništetan u cijelosti. Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme, sklopljenim 10. travnja 2024., povrijeđena su tužiteljičina prava iz radnog odnosa s tuženikom - pravo na materijalna davanja, uključujući radnu odjeću i obuću koju će koristiti za vrijeme rada u poslodavcu, koji nisu dio tužiteljičine mjesečne plaće, a plaća ih tuženik - poslodavac. Zato je Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, sklopljen 10. travnja 2024., ništetan u cijelosti.

2. Stoga tužbenim zahtjevom predlaže Odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 28. veljače 2024. utvrditi nedopuštenom, kao i utvrditi ništetnim Ugovor o radu od 10. travnja 2024., sve uz vraćanje tužiteljice na rad, te uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako su navodi tužbe neosnovani. Tužiteljica tužbom, između ostalog traži i utvrđenje ništetnim ugovora o radu koji je sklopljenog između tužiteljice i tuženika 10. travnja 2024. Taj je Ugovor sklopljen u okviru postupanja poslodavca nakon davanja otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora radnici. U postupku osporavanja otkaza (u smislu čl. 123. st. 2. Zakona o radu) ne raspravlja se o adekvatnosti ugovora koji je radnik na temelju ponude poslodavca sklopio s poslodavcem. Osim toga, tužiteljica u zahtjevu za zaštitu prava nije niti osporavala navedeni ugovor, a svojim potpisom je izričito potvrdila njegovo prihvaćanje. Razlozi koje tužiteljica navodi kao razloge ništetnosti navedenog ugovora o radu od 10. travnja 2024. su do te mjere besmisleni da ih tuženik ne želi niti komentirati te isti nemaju veze sa razlozima ništetnosti. U odnosu na otkaz ugovora o radu, nije jasno zbog čega tužiteljica navedeni otkaz osporava. Da bi otkaz bio nedopušten potrebno je da postoji propust u proceduri otkazivanja, odnosno da ne postoji opravdani razlog za otkaz. Prije otkazivanja ugovora o radu tuženik je zatražio prethodnu suglasnost na otkaz od sindikalnog povjerenika. U roku od osam dana sindikalni povjerenik nije dao bilo kakvo očitovanje te se nije izjasnio niti o davanju, a niti o uskrati suglasnosti, pa se ima smatrati da se suglasio s odlukom poslodavca (čl. 151. st. 3. ZR). Slijedi dakle da je procedura otkazivanja ugovora o radu u cijelosti poštivana. U konkretnom slučaju postoji i opravdani razlog za otkaz. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Gospiću od 24. travnja 2018. utvrđeno je da tužiteljici se ne priznaju prava iz mirovinskog osiguranja na temelju umanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, ali da kod radnice postoji neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti ako nastavi raditi na poslovima koje obavlja. Tim rješenjem je također utvrđeno kako uvjeti rada, koji se odnose na dizanje i nošenje težih tereta te rad i boravak u ekstremnim mikroklimatskim uvjetima, bez obzira na poduzete mjere zaštite na radu, utječu na zdravstveno stanje i radnu sposobnost tužiteljice. Zaključak je navedenog rješenja da je potrebno radnicu premjestiti na drugi posao na kojem može raditi s radnim naporom koji ne pogoršava njezino zdravstveno stanje. Na temelju uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 5. prosinca 2023. od strane specijalista medicine rada, prim. dr. ŠS, utvrđeno je da je tužiteljica sposobna za rad uz korekciju vida, OZS za buku uz slobodan ritam rada, uz isključenje ekstremnih mikroklimatskih uvjeta, velikih temperaturnih razlika te dizanje i nošenje tereta. U skladu s navedenim, poslodavac je poduzeo sve mjere iz čl. 41. st. 1. ZR pokušavajući osigurati radnici druge odgovarajuće poslove na kojem se ne bi pogoršavalo njezino zdravstveno stanje. Ako takvi poslovi u trgovini poslodavca ne postoje, nije joj bilo moguće osigurati druge poslove, osim onih koji su joj ponuđeni, a to je radno mjesto čistačice, koje je tužiteljica prihvatila. Stoga je tužiteljici otkazan ugovor o radu na temelju osobno uvjetovanog otkaza, s obzirom da je tužiteljičino zdravstveno stanje takvo da je nemoguće da nastaviti raditi na poslovima na kojima je do sada radila, bez pogoršanja njezinog zdravstvenog stanja. S obzirom na sve navedeno otkaz je u cijelosti dopušten, a tužbeni zahtjev neosnovan, tuženik predlaže isti odbiti kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška tuženiku u roku od 15 dana, zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Ugovor o radu od 16.2.2013., opis radnog mjesta radnik u trgovini, presudu Županijskog suda u Rijeci broj Gž R- 1693/2021-6 od 9. lipnja 2022., prijedlog za ovrhu, Rješenje o ovrsi Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Ovr-528/2022- 4 od 18. listopada 2022., Odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 28. veljače 2024., Ugovor o radu od 10.4.2024., Zahtjev za zaštitu prava od 10.4.2024., 15.4.2024. i 16.4.2024., preslike povratnice, dopis sindikalnom povjereniku od 9.2.2024., Rješenje HZMO od 24.4.2018., Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti od 5.12.2023., e- mail sindikalnom povjereniku SS od 9.2.2024., e-mail sindikalnog povjerenika SS od 9.2.2024., Sporazum od 1.3.2021., potvrdu HZMO, saslušan je svjedok SS, te tužiteljica.

5. Sud je odbio prijedloge tužiteljice da tuženik dostavi popis poslova i radnih zadataka za radno mjesto čistačice, obzirom je isti dokazni prijedlog ocijenjen nepotrebnim, budući je već i temeljem provedenih dokaza činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke.

6. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, u smislu čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan u cijelosti.

7. Iz dokumentacije spisa proizlazi da je tužiteljica poslodavcu podnijela zahtjev za zaštitu prava 10.4.2024., a koji je tuženik zaprimio 16.4.2024. (list 38 spisa), 15.4.2024. zahtjev za ispravkom tog zahtjeva i 16.4.2024. ponovno zahtjev za ispravkom tog zahtjeva, kao i zahtjev za zaštitu prava od 16.4.2024., a na koje se zahtjeve tuženik nije očitovao. Kako je tužba tužiteljice podnesena dana 10.5.2024., to je ista sudsku zaštitu zatražila u rokovima iz čl. 133. Zakona o radu.

8. Nadalje, prema dokumentaciji spisa, prije otkazivanja ugovora o radu tuženik je zatražio prethodnu suglasnost na otkaz od sindikalnog povjerenika, dopisom od 9. veljače 2024., sukladno čl. 151. ZR. (list 48 spisa). U istom je dopisu poslodavac naveo kako je prema rješenju HZMO kod tužiteljice došlo do smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, te da kod iste postoji neposredna opasnost od smanjenja radne sposobnosti ako nastavi raditi na poslovima koje obavlja. dalje se navodi da je poslodavac poduzeo mjere kako bi udovoljio zahtjevima iz čl. 41. st. 1. ZR s namjerom da se radnici osiguraju odgovarajući poslovi, međutim takvi poslovi u trgovini poslodavca ne postoje. Stoga zbog trajnih osobina i sposobnosti radnici nije moguće osigurati rad na poslovima na kojima je do tada radila. Radnici je ponuđen ugovor o radu za radno mjesto čistačice u podružnici koje u najvećoj mjeri odgovara poslovima koje je do tada radila i njezinom zdravstvenom stanju.

9. U roku od osam dana sindikalni povjerenik nije dao bilo kakvo očitovanje te se nije izjasnio niti o davanju, a niti o uskrati suglasnosti, pa se ima smatrati da se suglasio s odlukom poslodavca (čl. 151. st. 3. ZR). Slijedi da je procedura otkazivanja ugovora o radu u cijelosti poštivana, a isto potvrđuje u svom iskazu i svjedok SS, sindikalni povjerenik s pravima i dužnostima radničkog vijeća za tuženika (obzirom radničko vijeće ne postoji kod tuženika). Iz njezinog iskaza u bitnome proizlazi da joj je tuženik poslao putem e-maila dopis 9. veljače 2024. gdje joj je dostavio podatke vezano uz otkaz tužiteljici, uz taj dopis dostavljeno joj je i rješenje HZMO za nju, također odluka o otkazu i ponuda novog ugovora o radu za čistačicu koji joj se namjerava ponuditi, a na taj e-mail ona se očitovala tako što je navela da je isti e-mail s prilozima zaprimila, kada joj se predočavaju e-mailovi od 9. veljače 2024. i od 10. veljače 2024. na listovima 67-68 spisa navodi da su to ti e-mailovi odnosno e-mail koji je njoj dostavio poslodavac i onaj kojim je ona potvrdila da je njegov e-mail s prilozima vezano uz otkaz tužiteljici zaprimila. Ona se inače mora očitovati u roku 8 dana, no u konkretnom slučaju nije se očitovala je li suglasna s otkazom tužiteljici. Ukoliko se ne očituje u tom roku tada se smatra da je suglasna odnosno da se slaže s namjerom otkaza.

10. Dakle, prije otkazivanja tužiteljici, tuženik je u cijelosti postupio sukladno čl.151. ZR, odnosno procedura prije otkazivanja ugovora o radu u cijelosti je poštivana.

11. Prema čl. 115. st. 1. točka 2. ZR, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz).

12. Uvidom u presudu Županijskog suda u Rijeci, br. Gž R-1693/2021 od 9. lipnja 2022. utvrđeno je da je tuženiku naloženo vraćanje tužiteljice na rad na način da joj povjeri obavljanje poslova koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi i sposobnostima.

13. Uvidom u Odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 28.2.2024. proizlazi da je Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Gospiću od 24. travnja 2018. utvrđeno da se tužiteljici ne priznaju prava iz mirovinskog osiguranja na temelju umanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, ali da kod radnice postoji neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti ako nastavi raditi na poslovima koje obavlja. Tim rješenjem (list 50-51 spisa) je također utvrđeno kako uvjeti rada, koji se odnose na dizanje i nošenje težih tereta te rad i boravak u ekstremnim mikroklimatskim uvjetima, bez obzira na poduzete mjere zaštite na radu, utječu na zdravstveno stanje i radnu sposobnost tužiteljice. Zaključak je navedenog rješenja da je potrebno radnicu premjestiti na drugi posao na kojem može raditi s radnim naporom koji ne pogoršava njezino zdravstveno stanje. Na temelju uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 5. prosinca 2023. od strane specijalista medicine rada, utvrđeno je da je tužiteljica sposobna za rad uz korekciju vida, OZS za buku uz slobodan ritam rada, uz isključenje ekstremnih mikroklimatskih uvjeta, velikih temperaturnih razlika te dizanje i nošenje tereta. U skladu s navedenim, poslodavac je poduzeo sve mjere iz čl. 41. st. 1. ZR pokušavajući osigurati radnici druge odgovarajuće poslove na kojem se ne bi pogoršavalo njezino zdravstveno stanje. Kako takvi poslovi u trgovini poslodavca ne postoje, nije joj bilo moguće osigurati druge poslove, osim onih koji su joj ponuđeni, a to su poslovi čistačice, koje je tužiteljica prihvatila.

14. Uvidom u Ugovor o radu od 10.4.2024. utvrđeno je da je isti sklopljen između tužiteljice i tuženika za radno mjesto čistačice, te da je navedeni ugovor potpisan po objema ugovornim stranama, što tužiteljica nije niti sporila.

15. Stoga je tužiteljici otkazan ugovor o radu na temelju osobno uvjetovanog otkaza, s obzirom da je tužiteljičino zdravstveno stanje takvo da je nemoguće da nastaviti raditi na poslovima na kojima je do sada radila, bez pogoršanja njezinog zdravstvenog stanja.

16. Pritom i iz iskaza svjedoka SS i tužiteljice proizlazi da poslovi radnika u trgovini koje je prije pobijanog otkaza obavljala tužiteljica podrazumijevaju i dizanje teških tereta i boravak u različitim klimatskim uvjetima, jer iz iskaza svjedoka SS proizlazi da dnevno dođe oko 20-30 paleta koje oni kao radnici moraju istovariti, a također svaki dan ulaze u komore primjerice dva stupnja su tamo gdje je hlađena roba, a zamrzivači su na minus 24 i oni svaki dan ulaze u te komore. Tužiteljica je također iskazala da je prema rješenju HZMO-a koje je dobila kod nje utvrđeno da postoji neposredna opasnost od smanjenja radne sposobnosti ako nastavi obavljati određene poslove, a radi se o poslovima dizanja tereta, rada u hladnjači odnosno ekstremnim temperaturama gdje postoje velika odstupanja u temperaturi, a da je ona takve poslove radila kao radnik u trgovini. Pritom je navela da vjeruje da se i na radnom mjestu u skladištu obavljaju poslovi podizanja tereta i rada u ekstremnim uvjetima, osim toga postoji i računovodstvo i uprava, uglavnom je potrebna srednja stručna sprema ili viša, ne zna točno, ni navela je da nije imala uvida u to da li je postojala potreba za kakvim radnim mjestom na tim poslovima.

17. Tužiteljica je prihvatila ponuđeni ugovor o radu za radno mjesto čistačice, dok nije ni tvrdila niti dokazivala da bi postojalo neko drugo radno mjesto ili bilo kakva mogućnost da se nju rasporedi na bilo kakve druge poslove kod tuženika.

18. Prema odredbi čl. 41. ZR propisano je da ako kod radnika postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, smanjenje radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti koju je utvrdilo ovlašteno tijelo u skladu s posebnim propisom, poslodavac je dužan, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje toga tijela, ponuditi radniku sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je radno sposoban, koji moraju, što je više moguće odgovarati poslovima na kojima je radnik prethodno radio. Nadalje, prema čl. 41. st. 2. i 3. ZR, radi osiguranja poslova iz stavka 1. toga članka, poslodavac dužan prilagoditi poslove sposobnostima radnika, izmijeniti raspored radnog vremena, odnosno poduzeti druge mjere da radniku osigura odgovarajuće poslove, a ako je poslodavac poduzeo sve mjere iz stavka 2. ovoga članka, a ne može radniku osigurati odgovarajuće poslove, odnosno ako je radnik odbio ponudu za sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova koji odgovaraju njegovim sposobnostima u skladu s nalazom i mišljenjem ovlaštenog tijela, poslodavac radniku može otkazati ugovor o radu uz suglasnost radničkog vijeća.

19. Tuženik je kao poslodavac postupio sukladno navedenim zakonskim odredbama, te je prije otkazivanja tužiteljici razmotrio mogućnost da tužiteljicu rasporedi na drugo radno mjesto, pri čemu je tužiteljica takvu ponudu za radno mjesto čistačice kod tuženika i prihvatila, uslijed čega je otkaz tužiteljici iz osobno uvjetovanih razloga, dopušten i zakonit.

20. Iz navedenih razloga, obzirom otkaz tuženika nije utvrđen nedopuštenim, neosnovan je i zahtjev tužiteljice za vraćanjem na rad, obzirom za isto nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 124. st. 1. ZR.

21. Nadalje, u odnosu na dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim predlaže Ugovor o radu od 10.4.2024. utvrditi ništetnim, valja navesti kako je takav zahtjev tužiteljice također neosnovan u cijelosti.

22. Naime, prema čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, ugovor je ništetan ako je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva. Razlozi koje navodi tužiteljica u tužbi - da Ugovor o radu od 10.4.2024. kojeg su stranke sklopile nema sve bitne sastojke koje treba imati pisani ugovor o radu - ne predstavljaju razlog ništetnosti takvog ugovora, obzirom isti upućuje u svojim odredbama i na akt tuženika, odnosno Pravilnik o radu, kojim neka prava stranaka mogu biti pobliže određena, isto kao i nekim drugim aktom (npr. kolektivnim ugovorom). Stoga okolnost što Ugovorom o radu nisu uređena sva materijalna prava radnika ne znači da mu ista, temeljem nekog drugog akta koji se primjenjuje kod poslodavca, ne pripadaju, a posebice takva okolnost ne dovodi do ništetnosti takvog ugovora, a kako to pogrešno smatra tužiteljica. Tužiteljica je navedeni Ugovor o radu dobrovoljno potpisala kao radnik s tuženikom kao poslodavcem, te stoga takav ugovor proizvodi pravne učinke među strankama, dok je zahtjev za utvrđenjem ništetnosti istoga, neosnovan u cijelosti.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a pa su tuženiku priznati troškovi jednokratne nagrade u visini 250 bodova (za četiri radnje u postupku

- sastav odgovora na tužbu, podneska od 28.8.2024., podneska od 5.3.2025. i zastupanja na ročištu 5.3.2025.), sukladno Tbr.7.2. OT, te za daljnje radnje u visini po 50 bodova, sukladno Tbr.7.2. OT, i to: zastupanje na ročištu 16.5.2025. i ročištu 9.9.2025. , što bi uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosilo 700,00 eura, uvećano za PDV, odnosno 875,00 eura.

24. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

25. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu 23. rujna 2025.

Sudac:

Lidija Repar Habulinec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika