Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: P-974/2019-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Andreji Žigante, u pravnoj stvari tužiteljice JJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Nela Šuša, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., iz [adresa], OIB: 02535697732, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o., odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate , nakon održane glavne rasprave zaključene 3. lipnja 2025. u nazočnosti tužiteljice, zamjenika punomoćnika tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika, te objavljene 23. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu broj: 9012207008 koji su dana 03. siječnja 2007. godine sklopili tužitelj TRNJINA MARKOVIĆ, 51216 Viškovo, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., OIB: 02535697732, sa sjedištem u [adresa], kao kreditor, solemniziran kod javnog bilježnika Miroslava Banića iz Rijeke, Korzo 4, pod posl.br. OU- 11/2007 dana 03.01.2007. godine kojim je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, sadržana u čl. 4 Ugovora, u dijelu koji glasi: „..promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila..“, te u čl. 6.2. Ugovora, u dijelu koji glasi: „U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik Kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Banka će pisano obavijestiti Korisnika kredita. Stranke su suglasne da je obavijest Banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta te se danom kad mu je obavijest dostavljena smatra dan kad je Banka putem pošte uputila Korisniku kredita obavijest o tome na adresu iz ovog Ugovora ili na adresu koju je Korisnik kredita pisano dostavio Banci. Ova obavijest sastavni je dio ovog Ugovora.“

II. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., OIB: 02535697732, sa sjedištem u [adresa], da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove Presude tužitelju ĐJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 362,84 EUR (2.733,82 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.g., a od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i koja teče na pojedinačne iznose od dana njihova dospijeća pa do isplate, kako slijedi:

- na iznos od 7,55 EUR / počev od 21.8.2007. pa do isplate 56,85 kn

- na iznos od 7,28 EUR / počev od 21.9.2007. pa do isplate 54,83 kn

- na iznos od 7,04 EUR / počev od 21.10.2007. pa do isplate

53,03kn

- na iznos od 7,07 EUR / počev od 21.11.2007. pa do isplate 53,24 kn

- na iznos od 6,78 EUR / počev od 21.12.2007. pa do isplate 51,10 kn

- na iznos od 6,85 EUR / počev od 21.1.2008. pa do isplate 51,61 kn

- na iznos od 15,52 EUR / počev od 21.2.2008. pa do isplate 116,90 kn

- na iznos od 15,58 EUR / počev od 21.3.2008. pa do isplate 117,40 kn

- na iznos od 14,76 EUR / počev od 21.4.2008. pa do isplate 111,19 kn

- na iznos od 14,22 EUR / počev od 21.5.2008. pa do isplate 107,14 kn

- na iznos od 13,94 EUR / počev od 21.6.2008. pa do isplate 105,06 kn

- na iznos od 13,52 EUR / počev od 21.7.2008. pa do isplate 101,87 kn

- na iznos od 13,15 EUR / počev od 21.8.2008. pa do isplate 99,08 kn

- na iznos od 12,77 EUR / počev od 21.9.2008. pa do isplate 96,21 kn

- na iznos od 13,06 EUR / počev od 21.10.2008. pa do isplate 98,42 kn

- na iznos od 12,59 EUR / počev od 21.11.2008. pa do isplate 94,89 kn

- na iznos od 12,22 EUR / počev od 21.12.2008. pa do isplate 92,08 kn

- na iznos od 12,55 EUR / počev od 21.1.2009. pa do isplate 94,56 kn

- na iznos od 12,12 EUR / počev od 21.2.2009. pa do isplate 91,34 kn

- na iznos od 11,33 EUR / počev od 21.3.2009. pa do isplate 85,33 kn

- na iznos od 10,92 EUR / počev od 21.4.2009. pa do isplate 82,29 kn

- na iznos od 10,48 EUR / počev od 21.5.2009. pa do isplate 78,99 kn

- na iznos od 9,95 EUR / počev od 21.6.2009. pa do isplate 74,94 kn

- na iznos od 9,52 EUR / počev od 21.7.2009. pa do isplate 71,74 kn

- na iznos od 9,05 EUR / počev od 21.8.2009. pa do isplate 68,18 kn

- na iznos od 8,58 EUR / počev od 21.9.2009. pa do isplate 64,65 kn

- na iznos od 8,05 EUR / počev od 21.10.2009 pa do isplate 60,69 kn

- na iznos od 7,68 EUR / počev od 21.11.2009 pa do isplate 57,86 kn

- na iznos od 7,25 EUR / počev od 21.12.2009. pa do isplate 54,60 kn

- na iznos od 6,86 EUR / počev od 21.1.2010. pa do isplate 51,71 kn

- na iznos od 7,55 EUR / počev od 21.8.2007. pa do isplate 56,85 kn

- na iznos od 7,28 EUR / počev od 21.9.2007. pa do isplate 54,83 kn

- na iznos od 7,04 EUR / počev od 21.10.2007. pa do isplate

53,03kn

- na iznos od 7,07 EUR / počev od 21.11.2007. pa do isplate 53,24 kn

- na iznos od 6,78 EUR / počev od 21.12.2007. pa do isplate 51,10 kn

- na iznos od 6,85 EUR / počev od 21.1.2008. pa do isplate 51,61 kn

- na iznos od 15,52 EUR / počev od 21.2.2008. pa do isplate 116,90 kn

- na iznos od 15,58 EUR / počev od 21.3.2008. pa do isplate 117,40 kn

- na iznos od 14,76 EUR / počev od 21.4.2008. pa do isplate 111,19 kn

- na iznos od 14,22 EUR / počev od 21.5.2008. pa do isplate 107,14 kn

- na iznos od 13,94 EUR / počev od 21.6.2008. pa do isplate 105,06 kn

- na iznos od 13,52 EUR / počev od 21.7.2008. pa do isplate 101,87 kn

- na iznos od 13,15 EUR / počev od 21.8.2008. pa do isplate 99,08 kn

- na iznos od 12,77 EUR / počev od 21.9.2008. pa do isplate 96,21 kn

- na iznos od 13,06 EUR / počev od 21.10.2008. pa do isplate 98,42 kn

- na iznos od 12,59 EUR / počev od 21.11.2008. pa do isplate 94,89 kn

- na iznos od 12,22 EUR / počev od 21.12.2008. pa do isplate 92,08 kn

- na iznos od 12,55 EUR / počev od 21.1.2009. pa do isplate 94,56 kn

- na iznos od 12,12 EUR / počev od 21.2.2009. pa do isplate 91,34 kn

- na iznos od 11,33 EUR / počev od 21.3.2009. pa do isplate 85,33 kn

- na iznos od 10,92 EUR / počev od 21.4.2009. pa do isplate 82,29 kn

- na iznos od 10,48 EUR / počev od 21.5.2009. pa do isplate 78,99 kn

- na iznos od 9,95 EUR / počev od 21.6.2009. pa do isplate 74,94 kn

- na iznos od 9,52 EUR / počev od 21.7.2009. pa do isplate 71,74 kn

- na iznos od 9,05 EUR / počev od 21.8.2009. pa do isplate 68,18 kn

- na iznos od 8,58 EUR / počev od 21.9.2009. pa do isplate 64,65 kn

- na iznos od 8,05 EUR / počev od 21.10.2009 pa do isplate 60,69 kn

- na iznos od 7,68 EUR / počev od 21.11.2009 pa do isplate 57,86 kn

- na iznos od 7,25 EUR / počev od 21.12.2009. pa do isplate 54,60 kn

- na iznos od 6,86 EUR / počev od 21.1.2010. pa do isplate 51,71 kn

III. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj: 9012207008 koji su dana 03. siječnja 2007. sklopili tužitelj TRNJINA MARKOVIĆ, 51216 [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., OIB: 02535697732, sa sjedištem u [adresa], kao kreditor, solemniziran kod javnog bilježnika Miroslava Banića iz Rijeke, Korzo 4, pod posl.br. OU- 11/2007 dana 03.01.2007. godine kojom se povrat obveza iz kredita vezuje uz valutu švicarski franak, sadržana u čl. 6.2. Ugovora, u dijelu kojim se utvrđuje da se kredit i kamata iz točke 4 Ugovora, otplaćuju u jednakim mjesečnim anuitetima plativima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja.

IV. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., OIB: 02535697732, sa sjedištem u [adresa], da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove Presude tužitelju ĐJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 749,13 EUR (5.738,78 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.g., a od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i koja teče na pojedinačne iznose od dana njihova dospijeća pa do isplate, kako slijedi:

- na iznos od 0,73 EUR / počev od 21.03.2007. pa do isplate 5,51 kn

- na iznos od 4,51 EUR / počev od 21.03.2008. pa do isplate 36,21 kn

- na iznos od 7,51 EUR / počev od 21.10.2008. pa do isplate 59,61 kn

- na iznos od 6,32 EUR / počev od 21.11.2008. pa do isplate 50,14 kn

- na iznos od 6,93 EUR / počev od 21.12.2008. pa do isplate 54,88 kn

- na iznos od 22,12 EUR / počev od 21.1.2009. pa do isplate 174,75 kn

- na iznos od 22,48 EUR / počev od 21.2.2009. pa do isplate 177,32 kn

- na iznos od 14,82 EUR / počev od 21.3.2009. pa do isplate 116,69 kn

- na iznos od 15,61 EUR / počev od 21.4.2009. pa do isplate 122,67 kn

- na iznos od 15,80 EUR / počev od 21.5.2009. pa do isplate 124,01 kn

- na iznos od 13,64 EUR / počev od 21.6.2009. pa do isplate 106,81 kn

- na iznos od 14,42 EUR / počev od 21.7.2009. pa do isplate 112,78 kn

- na iznos od 13,78 EUR / počev od 21.8.2009. pa do isplate 107,57 kn

- na iznos od 13,56 EUR / počev od 21.9.2009. pa do isplate 105,67 kn

- na iznos od 11,74 EUR / počev od 21.10.2009 pa do isplate 91,32 kn

- na iznos od 14,85 EUR / počev od 21.11.2009 pa do isplate 115,27 kn

- na iznos od 16,37 EUR / počev od 21.12.2009. pa do isplate 126,84 kn

- na iznos od 20,20 EUR / počev od 21.1.2010. pa do isplate 156,17 kn

- na iznos od 22,37 EUR / počev od 21.2.2010. pa do isplate 172,62 kn

- na iznos od 26,99 EUR / počev od 21.3.2010. pa do isplate 207,94 kn

- na iznos od 27,08 EUR / počev od 21.4.2010. pa do isplate 208,23 kn

- na iznos od 33,66 EUR / počev od 21.5.2010. pa do isplate 258,32 kn

- na iznos od 36,75 EUR / počev od 21.6.2010. pa do isplate 281,43 kn

- na iznos od 39,78 EUR / počev od 21.7.2010. pa do isplate 304,08 kn

- na iznos od 47,89 EUR / počev od 21.8.2010. pa do isplate 365,26 kn

- na iznos od 48,47 EUR / počev od 21.9.2010. pa do isplate 368,94 kn

- na iznos od 50,10 EUR / počev od 21.10.2010. pa do isplate 380,65 kn

- na iznos od 48,03 EUR / počev od 21.11.2010. pa do isplate 364,12 kn

- na iznos od 66,66 EUR / počev od 21.12.2010. pa do isplate 504,32 kn

- na iznos od 63,40 EUR / počev od 21.1.2011. pa do isplate 478,65 kn

V. Tuženik PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., OIB: 02535697732, sa sjedištem u [adresa], dužan je tužitelju ĐJ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.152,57 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počam od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 22. svibnja 2019. navodi da je na temelju ugovora o namjenskom kreditu sklopljenim s tuženikom u 3. siječnja 2007., Broj ugovora: 9012207008, ovjerenog od strane javnog bilježnika Miroslava Banića iz Rijeke, Korzo 4, Broj: OU-11/2007 od 3. siječnja 2007. Čl. 1. Ugovora tužiteljici je odobren kredit u iznosu od 17.071,93 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke na dan korištenja kredita. Ugovoren je rok otplate kredita od 48 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 393,93 CHF po kamatnoj stopi od 5,10% s time da je ista promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.

Tuženik da je u ugovor o kreditu ugradio odredbe kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to na strani jednostrane odluke tuženika, ali o kojoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljicom. Slijedom toga navedeni uglavci o promjenjivim ugovornim kamatnim stopama (kamatama) su protivni kogentnim odredbama članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, i 79/09) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja odnosno ugovora i za vrijeme njegova izvršavanja, s time da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe ništetnost, temeljem odredbe čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača. O ništetnosti navedenih ugovornih odredaba već su se pravomoćno izjasnili nadležni sudovi to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, slijedom čega o pravnoj osnovi ove tužbe već postoji pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Posl.broj :P-1401 /2012 od 04. srpnja 2013 godine, koja je u dijelu koji se odnosi na promjenjive kamate potvrđena presudom Vrhovnog suda RepublikeHrvatske br.Pž-7129/13-4 od 13. Iipnja 2014 godine, s tim da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u tom dijelu odbio revizije sedam tuženih banaka protiv naznačene drugostupanjske odluke, a jedna od tih banaka je i tuženik. Kako kamata nije učinjena u skladu s Zakonom i Direktivom 93/13 EEZ ima za posljedicu da je tuženik nepošteni stjecatelj.

Naime ugovorna kamata mora biti određena odnosno odrediva, sve u smislu odredbe čl. 46. st. 2. i čl. 50. ZOO-a, odnosno čl.269.st.2. i čl.272. ZOO-a. S obzirom da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske utvrđeno da je, između ostalih banaka i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći u Ugovorima o kreditiranju nepoštene odredbe o ugovorenoj redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tuženika, te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne ex tunc, dakle od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, to je tužiteljica i ustala ovom tužbom, radi individualne pravne zaštite.

S obzirom na naprijed citirane sudske odluke i polazeći od pravila da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa za zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene protiv tuženog trgovca, tužitelj postavlja zahtjev tuženiku za vraćanje onog što je primljeno na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivim kamatama.

O valutnoj klauzuli tužiteljica kao građanin, nije puno znala, stavljajući njezino nepoznavanje materija u korelaciju prema banci, kao trgovačkom društvu koje se bavi kreditiranjem. Navedeno je na tragu presude Visokog trgovačkog suda od 14. lipnja 2018. godine, u kojoj između ostaloga, utvrđeno da je banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, odnosno korisnika kredita, time što su zaključujući ugovore o kreditu (kao što je predmetni ugovor) koristile ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica (i uplata mjesečnih anuiteta), a da prije zaključenja ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali a svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je tuženik postupao suprotno odredbama važećeg Zakona o zaštiti potrošača kao i Zakona o obveznim odnosima, to tužiteljica postavlja zahtjev tuženiku za vraćanje onog što je primljeno na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli CHF. Tužiteljica je kredit u cijelosti otplatila/zatvorila, a tijekom trajanja kredita mjesečne rate su uplaćivane redovno o dospijeću.

Tužiteljica je konačni tužbeni zahtjev postavila podneskom od 24. travnja 2025. na način pobliže opisan u izreci ove presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava kako osnovu tako i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja, te ističe da je tužba u cijelosti neosnovana iz sljedećih razloga

- nastupila je zastara potraživanja tužitelja;

- utvrđenja iz parnice po kolektivnoj tužbi ne mogu se primijeniti na konkretan predmet;

- nema mjesta vezanosti ovog suda utvrđenjima iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017 od dana 14. lipnja 2018. godine, a kamoli izravnoj primjeni navedene presude;

-valutna klauzula je zakonom izričito dopuštena klauzula;

- iz svih relevantnih zakona koji uređuju poslovanje banaka kao i Zakona zaštiti potrošača, Zakona o potrošačkom kreditiranju, Zakona o obveznim odnosima, Direktive EU 2008/48 koja dopušta ugovorene varijabilne kamate u potrošačkim kreditima, Direktive 93/13 te dosadašnje sudske prakse Vrhovnog suda jasno proizlazi da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno pa je očito kako sama promjenjiva kamata nije, niti ne može biti ništetna, a posebno ne može biti ništetan cijeli ugovor o kreditu;

- konkretne kamatne stope koje su bile u primjeni u konkretnom ugovoru, određene su na temelju ugovorne ovlasti čiji je smisao prilagodba kamatne stope uvjetima na tržištu, pa se ne može smatrati da kamatna stopa nije odrediva;

- nijedna od primijenjenih kamatnih stopa ne prelazi zakonom najvišu dopuštenu stopu ugovorne kamate;

- u konkretnom slučaju ugovorna volja stranaka je ugovaranje upravo promjenjive, a ne fiksne kamatne stope i ugovaranje kredita s valutnom klauzulom;

- tužitelj nije dokazao da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže između stanaka;

- nije osnovano raspravljati o visini tužbenog zahtjeva, budući da tužitelj nije dokazao niti osnovu svog potraživanja,

Ističe da je prilikom sklapanja spornog ugovora o kreditu s tužiteljem, tuženik u potpunosti postupio u skladu s pozitivnim propisima te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu mu prouzročenog parničnog troška.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedoka MJ te vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijske struke Marinu Rameši.

4. Ocjenom svih provedenih dokaza, a u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP) ovaj sud drži tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

5. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je u siječnju 2007. u PBZ-u čiji je komitent dugi niz godina i ima dobra iskustva s tom bankom, u svrhu kupnje osobnog vozila marke Berlingo, podigla kredit u CHF jer je ta akcija za ovu vrstu kredita počela u prosincu 2006. Taj kredit da su joj nudili, njoj je to djelovalo povoljno, odnosno bila je sretna sam što ga je dobila i mogla riješiti svoj problem, tj. kupiti jedno obiteljsko vozilo. Poznato joj je što je valutna klauzula, ali nije mogla očekivati da će kamata koja je bila promjenjiva, s početne povećati se za 46% u toku četiri godine, a rata kredita je s početne isto se povećala za 26%, od cca 1.700,00 kn do 2.400,00 kn. Ugovor da je sastavila banka i onda da ga je išla ovjeriti kod javnog bilježnika. Kredit da je u cijelosti otplatila te to vozilo i danas koristi. U banci da joj nisu objasnili rizike sklapanja kredita u CHF odnosno o čemu ovisi kako će joj rasti rata. Navodi da je prije ovog kredita imala kredite s valutnom klauzulom ali da su bili vezani uz DEM i da nikada nije imala problema s otplatom tih kredita.

6. Iz iskaza svjedokinje MJ proizlazi da je 2007. bila zaposlena u PBZ-u na radnom mjestu osobnog bankara i ne sjeća se konkretnog slučaja, odnosno ovdje nazočne tužiteljice, ali iskazuje da ako je njen potpis na ugovoru, onda je ona odrađivala taj kredit. Inače da radi 40 godina, a u vrijeme ekspanzije kredita u CHF u te četiri godine podizano je na tisuće kredita i ne može sjetiti pojedinog slučaja. Navodi da iz iskustva može reći da je klijentima neovisno o visini kredita bilo bitno da ga odmah realiziraju, da ostvare svoju potrebu, ne razmišljajući o cijeni koštanja te da je bilo i puno klijenata koji nisu bili kreditno sposobni, ali su autokredite u CHF podizali. U to vrijeme su većina auto kuća akvizirali klijente te su oni u banku dolazili već s većinom informacija, doslovce potpisati samo zahtjev za kredit da im se što prije odobri.

7. Iz nalaza vještaka Marina Rameše proizlazi:

Pozitivne preplate po anuitetima (pretpostavka nezakonitosti promjene kamatne stope)

U ovom nalazu, vještak je izračunao da je u tuženom razdoblju, od početka otplate do konačne otplate, uslijed povećanja kamatne stope, Tužitelju zaračunato te je platio 579,86 CHF više iznosa kamate nego što bi bilo zaračunato da se početna stopa nije mijenjala, što iznosi 2.733,82 HRK (362,84 EUR) po važećem tečaju na datume dospjeća pojedinih rata. Nadalje, sukladno Zadaći vještak je izračunao da bi na gore navedene iznose pozitivnih preplata, zakonska zatezna kamata od dana plaćanja pa do dana pisanja ovog nalaza 08.03.2024. godine iznosila ukupno 3.848,07 kuna (510,71 eura). Detaljni izračun zateznih kamata nalazi se u prilogu 1 ovog nalaza.

Pozitivne tečajne razlike (pretpostavka ništetnosti valutne klauzule) U ovom nalazu vještak je izračunao da je u tuženom razdoblju od početka otplate do konačne otplate, uslijed povećanja tečaja CHF u odnosu na početni tečaj, Tužitelj je platio 5.644,44 kuna (749,13 EUR) više iznosa anuiteta nego što bi platio da tečaj nije rastao.

8. Nesporno je da su tužiteljica i tuženik zaključili dana 3. siječnja 2007. Ugovor o kreditu br.9012207008 čija je namjena bila kupovina osobnog vozila. Tuženik stavio na raspolaganje tužiteljici novčani iznos od 17.077,23 CHF u protuvrijednosti u kunama koji iznos se tužiteljica obvezala vratiti u 48 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja zajedno sa kamatom po godišnjoj kamatnoj stopi od 5,10 % koja je ugovorena kao promjenjiva sukladno Odluci tuženika. Nije sporno niti da je tijekom trajanja ugovornog odnosa tuženik mijenjao kamatne stope.

9. Tužitelj je potrošač u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03), budući je zaključio predmetni pravni posao kao fizička osoba u svrhu koja nije namijenjena njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti što je razvidno iz samog sadržaja Ugovora o kreditu koji je odobren za adaptaciju stambenog objekta, a proizlazi i iz iskaza tužiteljice.

10. Pravo na isticanje ništetnosti ne zastarijeva te jednom utvrđene ništave odredbe ne mogu konvalidirati, pa nema zapreke utvrđenju ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi i ako je tuženik naknadno uskladio svoje poslovanje sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju.

11. Sporno je među parničnim strankama da li su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, predmetnog Ugovora o kreditu ništetne, a slijedom čega bi tuženik bio u obvezi vratiti tužiteljici isplaćene iznose primjenom istih.

12. Prvotno valja navesti, a s obzirom na istaknut prigovor zastare utuženih tražbina da u pravilu na tražbine radi povrata onog što su stranke dale jedna drugoj temeljem ništavih ugovora primjenjuje se institut stjecanja bez osnove time da tražbine stečene bez osnove zastarijevaju u općem petogodišnjem roku iz čl. 225. ZOO-a a rok zastare počinje teći od dana kada je došlo do isplate onoj stranci koja je dužna vratiti primljeno po osnovi ništavog ugovora. Tražbine naknade štete zbog povrede obveze one zastarijevaju za vrijeme određeno za zastaru te obveze (čl. 230. st. 3. ZOO-a). O pitanju zastare stav je iznio Vrhovni sud RH u odluci posl.br.Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. u kojoj se navodi da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 242. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutke pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe tj. od 13.06.2014. To uz primjenu općeg zastarnog roka od 5 godina znači da bi pravo tužitelja zastarjelo tek istekom 13. lipnja 2019. (u odnosu na zahtjev za preplaćenom kamatom), a tužba je podnesena 22. svibnja 2019. U odnosu pak na zahtjev za isplatom temeljem ništave odredbe o valutnoj klauzuli, pravo tužiteljice za isplatom zastarijeva 2023. s obzirom da je presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17 o valutnoj klauzuli donesena 14. lipnja 2018. Ovo stoga što sve posljedice utvrđenja navedenih presuda donesenih u korist potrošača nastupaju od donošenja takve presude suda uvažavajući zastarni rok od pet godina. Nadalje i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. izražen je stav da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

13. Analizirajući odredbu Ugovora o kreditu te način promjene ugovorne kamatne stope sukladno odluci banke-kreditora, valja navesti da iz takve stipulacije ugovora proizlazi da je način i obračun kamata vezan za akte tuženika s kojima tužitelj u trenutku zaključenja ugovora nije bio upoznat s tim da se nedvojbeno radi o dokumentima koji su stručni i kao takvi razumljivi isključivo osobama koje imaju ekonomsko obrazovanje i koje se bave bankarskim poslovima, stoga ovaj sud smatra da navedene odredbe o razlozima promjene kamatne stope koje ovise o odluci tužitelju kao potrošaču nisu mogle bile razumljive. Tuženik u konkretnom slučaju u svojim obavijestima o promjeni kamatne stope nije naveo objektivne i kriterije pomoću kojih bi tužitelj kao prosječni potrošač mogao provjeriti opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope odnosno tuženik je to učinio na nerazumljiv način. Ugovorna kamata u ugovoru o kreditu je sadržajno naknada koju se korisnik kredita obvezuje isplatiti za korištenje novčanih sredstava odobrenih mu za određeno vremensko razdoblje od strane banke uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca sve u vrijeme i na način kao je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga ugovorna kamata kao takva mora biti određena odnosno odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2 i čl .272. ZOO-a. Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo jednakih vrijednosti činidbe, savjesnosti i poštenja te zabrane zloupotrebe prava. Tuženik je unošenjem u ugovor o kreditu potpuno neodređene formulacije u pogledu promjenjivosti kamatne stope postupio suprotno načelima obveznog prava jer je time od samog početka ugovornog odnosa tužitelj kao korisnik kredita i potrošač doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca. Tužiteljici je u trenutku sklapanja ugovora bio poznat samo podatak koliko iznosi promjenjiva kamatna stopa a to je bilo 4,65 % godišnje dok ostali podaci, a to je na koji način će se ta kamatna stopa mijenjati u budućnosti nisu bili ni određeni niti odredivi. Niti ugovor o kreditu niti akti banke ne sadrže referentu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. U takvoj situaciji nije realno očekivati da je tužitelj kao prosječni potrošač bio u stanju ocijeniti promjene tržišnih uvjeta odnosno buduće promjene kamatne stope tijekom ugovorenog kreditnog razdoblja. Tužiteljica stoga nije raspolagala osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u utuženom razdoblju. Nadalje tuženik ničim nije dokazao da je pojedinačno pregovarao sa tužiteljicom, a na njemu je teret tog dokaza, glede te odredbe ugovora o kreditu kako u pogledu načina izračuna efektivne kamatne stope, tako i u pogledu promjene kamatne stope koja će ovisiti o odluci banke. I iz presude donesene u kolektivnom sporu jasno proizlazi da je tuženik povrijedio interese i prava potrošača-korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke , a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, pa je stoga ništetna. Tuženik je prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio dužan tužitelja kao potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što nije učinio.

14. Nadalje nesporno je da se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu posl.br. P-1401/12 vodio postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa,a predmet kojeg postupka je bila zaštita potrošača od korištenja dvije ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo: odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak i odredbe kojom je ugovorena redova kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Predmetni postupak pravomoćno je okončan na način da je presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br.Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda RH posl.br.Rev-249/14 od 09. travnja 2015. utvrđeno da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim odlukama banke a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa a sve na štetu potrošača čime da je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 06. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN 79/07, 125 /07 i dr. ) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Dakle, i tuženik je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita prilikom zaključenja predmetnih ugovora o kreditu.

15. U odnosu na valutnu klauzulu treba uzeti u obzir utvrđenja iz presude Vrhovnog suda posl.br.Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019. U navedenoj presudu Vrhovni sud je odlučivao u revizijskom postupku između ostalog jesu li ugovornim odredbama iz ugovora o kreditima tužene banke među kojima je i ovdje tuženik skapale u određeno naznačenom razdoblju s korisnicima kredita potrošačima, a u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak i njime povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača bile nepoštene i ništetne sve u smislu odredbe čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 odredbe čl. 96. i 97. ZZP-a. Vrhovni sud je u potpunosti prihvatio razloge iz drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u kojoj presudi , a koje shvaćanje prihvaća i Vrhovni sud RH je utvrđeno da su tužene banke među kojima je i ovdje tuženik povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN-96/03) u razdoblju do 06.08.2007. da od 07.08.2007. do 31.12.2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN-79/07 i dr.). U navedenom kolektivnom sporu odlučeno je i o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF jer je sud ocijenjeno da su tužene banke, pa tako i ovdje tuženik, imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni u tečaju švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanja ugovora o kreditima s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Iz obrazloženja navedene pravomoćne odluke neprijeporno proizlazi da na temelju dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredbi, kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak, informirano se odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama. Tužene banke nisu na transparentan način informirale potrošače da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za EUR i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pregovaralo jer suprotno tuženik nije dokazao. Smatra se da se i pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora. Tuženik mora dokazati da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definiran od strane trgovca s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe, a što u konkretnoj situaciji nije slučaj.

16. Temeljem odredbe čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplate pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava da se određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Sud je dakle vezan pravnim utvrđenjem u smislu naprijed navedene citirane odredbe iz presude donesene u sporu po kolektivnoj tužbi samo u parnicama za naknadu štete ili isplate pod uvjetom da se stranke pozovu na takvo utvrđenje.

Notorno je da niti u jednom postupku potrošača protiv tuženika ili ostalih banaka nije utvrđeno da se pojedinačno pregovaralo prilikom sklapanja ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi ili o valutnoj klauzuli.

17. Iz provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi utvrđenim kako su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne, pa je stoga tuženik u obvezi vratiti tužiteljici stečeno bez osnove pozivom na odredbu čl. 1111. u svezi čl. 323. st. 1. ZOO-a sa pripadajućom kamatom od dana stjecanja temeljem odredbe čl. 1115. Zakona.

18. Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok tuženik ne stavlja primjedbe na matematički izračun već su iste pravne prirode. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz kao objektivan i izrađen sukladno pravilima struke, te na istome utemeljio svoju odluku.

19. Slijedom svega naprijed obrazloženog valjalo je tužbeni zahtjev u cijelosti usvojiti i odlučiti kao u izreci ove presude.

20. Odluka suda o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, te je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe u iznosu od 150,00 EUR, sastav podnesaka od 5. veljače 2021., 31. ožujka 2022., 4. travnja 2023. i 22. travnja 2025., svaki u iznosu od 150,00 EUR, pristup ročištima 8. travnja 2022., 29. travnja 2022., 20. svibnja 2022., 3. lipnja 2025. svaki u iznosu od 150,00 EUR, pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 75,00 EUR, sve uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 356,25 EUR, predujam za vještačenje u iznosu od 331,50 EUR, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 39,82 EUR, tj. ukupan parnični trošak u iznosu od 2.152,57 EUR.

U Rijeci, 23. rujna 2025.

Sudac

Andreja Žigante

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istih.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika