Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž Ob-74/2025-2

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Zinke Bulka člana vijeća i suca izvjestitelja i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice mlt. SN OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja mlt. AN, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tužitelja mlt. ŠN, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po majci i z.z. JN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], a ona zastupana po punomoćniku Stjepku Medvedu, odvjetniku u Valpovu, protiv 1. tuženika NN, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužene DN, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Saši Pufler odvjetnici u Osijeku, radi uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-452/2023- 18 od 18. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba 1. tužiteljice mlt. SN, 2. tužitelja mlt. AN i 3. tužitelja mlt. ŠN i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-452/2023-18 od 18. lipnja 2025.

II. Odbijaju se zahtjevi mlt. tužitelja i tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

" I/ Odbijaju se mlt. tužitelji sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Obvezuju se tuženici NN i DN iz [adresa], da mlt. tužiteljima:

I/ mlt. SN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]

II/ mlt. AN, S

čka 7, 31550 [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]

III/ mlt. ŠN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] svakomjesečno solidarno isplaćuju iznos od ukupno 3.073,00 HRK/407,85 EUR (za mlt. SN 1.373,00 kn, za mlt. ABC.000,00 kn, za mlt. ABC,00 kn mjesečno), počevši od dana postavljanja ovog tužbenog zahtjeva, 21. 11. 2023. godine pa do 6. 7. 2024. godine, pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, i to na način da dospjele obroke plate odjednom, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja odluke, a dospijevajuće iznose uplaćuju najkasnije do 15-og dana u mjesecu za tekući mjesec, na račun majke i z. z. mlt. tužitelja, JN, otvoren kod ERSTE BANK d.d. broj računa:

[broj bankovnog računa], te da joj nadoknade trošak postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 8 dana."

u cijelosti.

II/ Nalaže se mlt. tužiteljima da tuženicima naknade parnični trošak u iznosu od 550,00 eura, u roku od 15 dana.“

2. Protiv te presude žale se mlt. tužitelji zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu preinačiti presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno presudu ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje i to drugom sucu. Traže naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 250,00 Eur.

3. U odgovoru na žalbu tuženici predlažu žalbu odbiti kao neosnovanu. Traže trošak žalbenog postupka u iznosu od 250,00 Eur.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora jest zahtjev maloljetnih tužitelja (unuka tuženika) usmjeren protiv tuženika (djeda i bake po ocu) za plaćanje uzdržavanja, koje je određeno presudom Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama poslovni broj P Ob-45/2021 od 28. ožujka 2022.

6. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koje ovaj drugostupanjski sud u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, a vezano uz čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, 98/19, 47/20 i 49/23 - dalje: ObZ).

7. Suprotno žalbenim navodima tužitelja sud prvog stupnja je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a ispitao sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama.

8. Tako je sud prvog stupnja utvrdio:

- da je presudom Općinskog suda u Đakovu Stalna služba u Našicama poslovni broj P Ob-45/2021 od 28. ožujka 2022. određeno da otac mlt. tužitelja ĐN SN plaća uzdržavanje mlt. tužitelja u iznosu od 407,85 Eur (3.073,00 kn) i to za mlt. SN sa 1.373,00 kn, mlt. AN sa 1.000,00 kn, a mlt. ŠN sa 700,00 kn mjesečno,

- da otac mlt. tužitelja nije plaćao određeno uzdržavanje,

- da je otac mlt. tužitelja ĐN preminuo,

- da su tuženici otac i majka pokojnog ĐN, odnosno djed i baka po ocu mlt. tužitelja,

- da je pokojni ĐN osuđen zbog povrede dužnosti uzdržavanja na kaznu zatvora od 1 godine uz uvjet da ne počini novo kazneno djelo i ukoliko izvršava posebnu obvezu uzdržavanja,

- da je pokojni ĐN u razdoblju od 6. studenoga 2023. pa do lipnja 2024. plaćao dug za uzdržavanje mlt. tužitelja u iznosima od 50,00 eura pa do 125,00 eura zaključno sa 5. lipnja 2024.,

- da od duga za uzdržavanje za mlt. tužitelje u utuženom razdoblju nije namireno ništa putem FINA-e, a i da je nakon smrti ĐN ostao nenamireni dug od 14.363,00 eura,

- da 1. tuženik ima mirovinu u iznosu 902,18 eura, te da mu se sa iste usteže 107,70 eura, pa mu se stoga isplaćuje netto iznos od 788,26 eura,

- da tuženici od prihoda imaju 1. tuženikovu mirovinu od 902,00 eura koja je opterećena gotovinskim kreditom od 250,00 eura kojega će plaćati još dvije godine, da 1. tuženik ima u vlasništvu vozilo Opel Astra, staro 26 godina, te traktor proizvodnje 1984. godine, da stanuju u kući od 100 m2, a 2. tuženoj je zbog otežanog svakodnevnog funkcioniranja zbog artritisa, psihičkih tegoba i izraženih bolova u koljenima priznato pravo na pomoć u kući u okviru projekta Zaželi,

- da je 1. tuženik dijelom od ranije zatvorenih kredita vratio dug za trošak sahrane sina od 3.500,00 eura i platio nadgrobni spomenik od 5.600,00 eura, da za lijekove mjesečno plaća 30,00 eura, ostatak je pokriven policom zdravstvenog osiguranja, da su mjesečne režije 120,00 eura, godišnje za drva za grijanje potroši 700,00 eura, te ima troškove registracije traktora i automobila. Za prehranu troši zajedno sa suprugom (2. tuženicom) 300,00 eura mjesečno,

- da do smrti oca mlt. djece na račun majke i zakonske zastupnice mlt. tužitelja su stizala sredstva za uzdržavanje po kaznenoj osudi ali majka mlt. tužitelja ne zna koliki su to bili iznosi,

- da poslije smrti oca mlt. tužitelja, djeca će dobiti pravo na obiteljsku mirovinu, naslijedili su prava iz II. mirovinskog stupa i ostvarili su pravo na stipendiju na školovanje od firme pokojnog oca,

- da 2. tužena DN nema mirovinu, da je uzdržava suprug 1. tuženik, da je lošeg psihičkog i fizičkog zdravlja, te mora plaćati 20,00 do 30,00 eura za Andol za cirkulaciju i kreme za mazanje nogu jer ima artritis.

9. Prvostupanjski sud je dao uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu, a koju ne i zašto, kojim od provedenog dokaza vjeruje, a kojima ne i zašto. Stoga zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a tužitelji vlastitom ocjenom izvedenih dokaza nisu uspjeli dovesti u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.

10. Na tako valjano utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 288. st. 2. ObZ-a kada je odbio tužbeni zahtjev mlt. tužitelja.

11. Odredbom čl. 288. ObZ-a propisano je da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete, da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta, a ako roditelj ne uzdržava maloljetno dijete tada su ga dužni uzdržavati baka i djed po tom roditelju.

12. Prilikom donošenja odluke o uzdržavanju mlt. tužitelja prvostupanjski sud je pravilno utvrdio materijalne potrebe djece sukladno odredbi čl. 311. ObZ-a kao i mogućnosti tuženika na plaćanje uzdržavanja sukladno odredbi čl. 307. st. 2. i 3. ObZ.

13. Naime, pravilima o uzdržavanju maloljetnog djeteta i određivanju uzdržavanja sadržanim u Obiteljskom zakonu, pravilno izabranim i primijenjenim po sudu prvog stupnja, propisano je da su maloljetno dijete, koje ne uzdržava njegov roditelj, dužni uzdržavati baka i djed po tom roditelju (čl. 288. st. 2.), prema potrebama djeteta (čl. 307. st. 1. i 2.), da se ukupne materijalne potrebe odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanje, skrb o djetetovu zdravlju i druge slične troškove (čl. 311. st. 1.) i da će sud pri ocjeni mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzeti u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja (čl. 307. st. 3.).

14. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da obveza uzdržavanja mlt. djece pripada baki i djedu ukoliko to ne čini njihovo dijete kao primarni obveznik uzdržavanja nije solidarno nego se obveza plaćanja procjenjuje po mogućnostima svakog od tuženika, te da je obveza uzdržavanja od strane bake i djeda supsidijarne prirode, što znači da postoji samo onda kada roditelj ne uzdržava svoje dijete, a što je ovdje slučaj i nesporno utvrđena činjenica, te kada su baka i djed u mogućnosti uzdržavati mlt. unuke i ta dva uvjeta moraju biti kumulativno ispunjena. Obiteljskim zakonom propisana je obveza uzdržavanja mlt. unuka po baki i djedi samo kada isti imaju financijske mogućnosti.

15. Sud prvog stupnja je uzeo u obzir imovinsko stanje tuženika, njihova primanja, njihove vlastite potrebe i zdravstveno stanje te utvrdio da nisu u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje mlt. tužitelja u utuženom razdoblju. Ovo stoga što samo 1. tuženik ima prihode u vidu mirovine od 930,00 eura, ima kreditne obveze od 215,00 eura, mjesečne troškove za lijekove od 30,00 eura, troškove grijanja od 700,00 eura godišnje, režije od 120,00 eura i trošak prehrane sebe i supruge od 300,00 eura. Nadalje, 2. tužena nema prihoda i ne može ih ostvariti zbog svoje bolesti te ju uzdržava 1. tuženik, da je lošeg zdravstvenog stanja dokaz je i da je ostvarila pravo na pomoć druge osobe u domaćinstvu jer nije sposobna sama obavljati kućanske poslove.

16. S druge strane, mlt. tužitelji će ostvariti pravo na obiteljsku mirovinu, ostvarit će sredstva iz II. mirovinskog stupa te primaju stipendiju od strane poslodavca pokojnog ĐN. Stoga je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da otac nije ispunjavao svoju obvezu uzdržavanja, što je pretpostavka za ostvarivanje prava na uzdržavanje od strane bake i djeda, ali pri tome mora biti ispunjena druga kumulativna pretpostavka, a to je da baka i djed imaju sredstva iz kojih bi mogli uzdržavati unuke, a koja pretpostavka nije ostvarena.

17. Vezano uz žalbene navode tužitelja da sud prvog stupnja nije uzeo u obzir okolnost da tuženici „imaju vrijednu nekretninu -luksuznu kuću od 100 m2, automobil i traktor“. Valja istaći da nekretnina o kojoj govore žalitelji je obiteljska kuća u kojoj stanuju tuženici i od nje ne ostvaruju nikakve prihode, a osobni automobil je star 26 godina i kao takav nema gotovo nikakvu vrijednost, pa navedeni žalbeni razlozi ne utječu na pravilnost i zakonitost odluke suda prvog stupnja.

18. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

19. Tužitelji su žalbi naveli da pobija presudu u cijelosti, dakle i odluku o troškovima postupka sadržanu u stavku II. izreke presude. Međutim, žalbu u pogledu odluke o trošku tuženik posebno ne obrazlaže. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa kako nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, stoga kao opravdan iznos troškova postupka koji je dosuđen tuženicima uzet iznos koji je dosudio sud prvog stupnja.

20. Zbog navedenog žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i temeljem čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu.

21. Tužiteljima nije dosuđen trošak žalbenog postupka iz razloga jer je njihova žalba odbijena kao neosnovana (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

22. Tuženicima nije dosuđen trošak žalbenog postupka, jer isti nije bio potreban u postupku (čl. 155. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 23. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina