Poslovni broj: Us I-1569/2023-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu, te Milki Škaro Grozdanić zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice ENO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Josip Dubravko Topić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Sara Bračković, Josip Dubravko Topić i Valentina Smolić - Ročak iz Rijeke, Šetalište Vladimira Nazora 1, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi izdavanja uporabne dozvole, odlučujući o tužbi tužiteljice od 13. lipnja 2023., odgovoru na tužbu tuženika od 28. rujna 2024. i odgovoru na tužbu zainteresirane osobe od 21. studenog 2024., izvanraspravno dana 23. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kojim predlaže poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-361-05/23-02/8, URBROJ: 531-07-1-4/1-23-2 od 28. travnja 2023., kao i poništenje rješenja Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje gradnju, Sjedište [adresa], KLASA: UP/I-361-05/19- 30/000225, URBROJ: 2117-23-1/18-22-0008 od 21. studenoga 2022., kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-361-05/23-02/8, URBROJ: 531-07-1-4/1-23-2 od 28. travnja 2023., odbijena je žalba ENO, ovdje tužiteljice, izjavljena protiv rješenja Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje gradnju, Sjedište [adresa], KLASA: UP/I-361-05/19- 30/000225, URBROJ: 2117-23-1/18-22-0008 od 21. studenoga 2022.

2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje gradnju, Sjedište [adresa], KLASA: UP/I-361- 05/19-30/000225, URBROJ: 2117-23-1/18-22-0008 od 21. studenoga 2022. odbačen je prijedlog ENO iz [adresa], za obnovu postupka okončanog izdavanjem uporabne dozvole za građevine izgrađene do 15. veljače 1968., KLASA: UP/I-361- 05/19-30/225, URBROJ: 2117/1-23/1-2-19-5 od 8. srpnja 2019., pravomoćne 2. kolovoza 2019., izdane po zahtjevu EN iz [adresa], za građevinu stambene namjene na građevnoj čestici oznake č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

3. Protiv osporavanog rješenja tužiteljica je pravodobno podnijela tužbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, u bitnom navodeći da u obrazloženju osporavanog drugostupanjskog rješenja tuženik (kao i prvostupanjsko tijelo) u potpunosti neosnovano utvrđuje kako nije sporno da tužiteljica nije investitor, odnosno vlasnik građevine na čiji zahtjev je pokrenut postupak izdavanja predmetne uporabne dozvole pa da ista nije imala pravo sudjelovati u postupku izdavanja predmetne uporabne dozvole te da je stoga pravilno i zakonito prvostupanjskim rješenjem odbačen njen prijedlog za obnovu postupka, sve preusko tumačeći odredbe Zakona u gradnji i Zakona o općem upravnom postupku. Da iako Zakon o gradnji doista u članku 138. propisuje kako je stranka u postupku izdavanja uporabne dozvole investitor, odnosno vlasnik građevine na čiji je zahtjev pokrenut postupak izdavanja te dozvole, da u konkretnoj situaciji gdje je postupak pokrenut od strane EN koja nije ni investitor (Zakonom o gradnji u članku 49. stavku 1. definiran kao pravna ili fizička osoba u čije ime se gradi građevina) s obzirom da u postupku izdavanja predmetne uporabne dozvole po prirodi stvari ne radi o građevini koja se gradi, niti da bi suprotno eventualno bilo dokazano, a ni vlasnik nekretnine/a pa samim time ni građevine koja se nalazi na istoj/ima i za koju se traži izdavanje uporabne dozvole, da tužiteljica itekako ima pravo sudjelovati u takvom postupku radi zaštite svojih prava i pravnih interesa jer kako ovakvu situaciju ne regulira sam Zakon o gradnji kao lex specialis, da se na istu ima primijeniti Zakon o općem upravnom postupku kao lex generali, pogotovo s obzirom da osim činjenice da je postupak pokrenut od neovlaštene osobe, postoji više razloga zbog kojih je sama predmetna uporabna dozvola nezakonita koji su navedeni i potkrijepljeni u prijedlogu za obnovu postupka, a koje tužiteljica ukratko iznosi i ovdje kako slijedi:

- dio građevine koji se nalazi na nekretnini u vlasništvu ovdje tužiteljice nije izgrađen do 15. veljače 1968. godine,

- zahtjevu za izdavanje predmetne uporabne dozvole nisu bile priložene kopije katastarskog plana za čestice na kojoj je građevina izgrađena suprotno izričitoj odredbi članka 184. stavak 3. točka 1. Zakona o gradnji,

- sin ovdje tužiteljice, UN u više se navrata obraćao nadležnim inspekcijama radi bespravne gradnje, ali do danas nije dobio odgovor niti reakciju,

- očevid građevine koji je sukladno obrazloženju uporabne dozvole proveden u postupku i koji je po prirodi stvari trebao biti proveden i na nekretnini u (su)vlasništvu ovdje tužiteljice iz čega proizlazi da je isti proveden od strane prvostupanjskog tijela bez ikakve prethodne obavijesti suvlasnicima te nekretnine što predstavlja posebnu povredu njihovih prava, a ako nije proveden na toj nekretnini to predstavlja još jedan od razloga nezakonitosti predmetne uporabne dozvole i pobijanog rješenja. Tužiteljica nadalje ističe kako je sukladno Zakonu o općem upravnom postupku i pravnoj teoriji stranka u upravnom postupku fizička ili pravna osoba na zahtjev koje je pokrenut postupak (aktivna stranka), protiv koje se vodi postupak (protustranka) ili koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku (zainteresirana osoba) te kako stranka ima pravo sudjelovati u ispitnom postupku sve do donošenja odluke o upravnoj stvari, davati izjave i objašnjenja, iznositi činjenice i okolnosti koje su bitne za rješavanje upravne stvari te pobijati točnost navoda koji se ne slažu s njezinim navodima. S obzirom da se u predmetnom postupku radilo o izdavanju uporabne dozvole za građevinu koja se nalazi i na čestici u (su)vlasništvu ovdje tužiteljice, (osobito uvažavajući činjenicu da je postupak pokrenula u potpunosti neovlaštena osoba) da je jasno da je ovdje tužiteljica imala pravo sudjelovati u spornom postupku radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa i da je samim time imala odnosno ima pravo sudjelovati u ispitnom postupku u kojem ima pravo osporavati pravni interes EN. Slijedom navedenog da je razvidno da je tužiteljica dokazala da je odbačeni predmetni prijedlog za obnovu postupka pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe, te da je dokazala i okolnosti na kojima se prijedlog temelji odnosno razloge zbog kojih traži obnovu postupka, kao i da bi činjenice odnosno dokazi koji se iznose kao razlog za obnovu sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku pa da je već prvostupanjsko tijelo po prijedlogu, po službenoj dužnosti trebalo obnoviti predmetni postupak. Međutim, da se suprotno tome, osporavanim drugostupanjskim rješenjem u potpunosti neosnovano oduzima njeno legitimno pravo da sudjeluje u (obnovljenom) postupku i time da se ostavlja na snazi očito nezakonito izdana predmetna uporabna dozvola. Slijedom navedenog, tužiteljica je predložila da Sud poništi osporavano rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje te da naloži tuženiku da tužiteljici naknadi troškove spora zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a koja se obračunava po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

4. Tuženo tijelo je u svom odgovoru na tužbu od 28. rujna 2023. ustrajalo u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja.

5. Rješenjem ovog suda posl. br. Us I-1569/2023-5 od 17. listopada 2023. Sud je pozvao zainteresiranu osobu EN iz [adresa], da sudjeluje u ovom upravnom sporu te joj je dostavljena tužba tužitelja i odgovor na tužbu tuženika, na odgovor.

6. Zainteresirana osoba je ovom sudu dostavila odgovor na tužbu u kojem je osporila tužbene navode tužiteljice te navela da je tuženik ispravno postupio sukladno članku 126. stavku 1. Zakona o upravnom postupku odbacivši prijedlog tužiteljice uz obrazloženje da prijedlog nije izjavljen od ovlaštene osobe, a sukladno Zakonu o upravnom postupku članku 4. stavak 1. U odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljice da se radi o građevini koja je dijelom i na čestici u njezinom suvlasništvu, zainteresirana osoba je navela da je navedeno točno, međutim da se radi o jednom manjem dijelu nekretnine (spavaća soba s prohodnim krovom koja je u funkciji zgrade 160*) i kojoj da tužiteljica nema pristup, te da je predmetna nekretnina u posjedu i suvlasništvu svekra EN i FN. Dakle, da tužiteljica nije ni na koji način suvlasnica same građevine za koju je izdana uporabna dozvola i sukladno tome da nije stranka u postupku, te je u prilogu dostavila sudski zapisnik u kojem je naznačeno da je sporni dio nekretnine spavaća soba u službi EN. U odnosu na tužbene navode tužiteljice da su se u više navrata obraćali nadležnim inspekcijama, na koje da nisu dobili odgovor, zainteresirana osoba je navela da je inspekcija izlazila na teren te da nisu utvrđene nepravilnosti (KLASA PREDMETA: 362-02/08-16/3120), budući da je sporni dio građevine vidljiv na snimci iz 1967. U odnosu na tužbene navode da EN, ovdje zainteresirana osoba, nije vlasnik nekretnine te da nema status stranke, zainteresirana osoba se pozvala na članke 184. i 185. Zakona o gradnji ("NN", br. 153/13, 20/17, 39/19, 125/19), kojima je regulirana materija izdavanja uporabne dozvole za građevine izgrađene do 15. veljače 1968., kojima nije propisano tko je stranka u postupku izdavanja predmetne dozvole, niti da je uz zahtjev za izdavanje dozvole potrebno priložiti dokaz o pravnom interesu. Istakla je da je knjižni vlasnik nekretnine njen svekar NN, koji da je predmetnu nekretninu ustupio suprugu i njoj, ovdje zainteresiranoj osobi, a koju da su obnovili vlastitim sredstvima i da je koriste tijekom ljetnih mjeseci. Da je svekar s njenim suprugom, ovdje zainteresiranom osobom, potpisao ugovor o doživotnom uzdržavanju, u kojem mu je ostavio između ostalog i navedenu nekretninu, te je kao dokaz dostavila ZK izvadak u kojem je zabilježen ugovor o doživotnom uzdržavanju. Također je navela da čak i u slučaju da se tužiteljici i prizna status stranke, da tužiteljica nije obrazložila i dokazala nijedan razlog za obnovu postupka sukladno članku 123. Zakona o općem upravnom postupku, a pogotovo ne dokaz kojim bi osporila da je cijela predmetna nekretnina izgrađena prije 1968. godine (što da je bio temelj za izdavanje uporabne dozvole). Da uz postojanje službenog dokaza u vidu snimke objekta iz 1967., kao i svjedoka koji se sjećaju da je sporna građevina u istom obliku postojala i prije 1968., da bi se obnova postupka izdavanja uporabne dozvole protivila načelu ekonomičnosti i da ne bi dovela do drukčijeg rješenja prilikom obnove postupka izdavanja uporabne dozvole. Slijedom navedenog, da smatra da tražena obnova postupka ima isključivu namjeru odugovlačenja postupka rješavanja zemljišno knjižnih odnosa, kao i nanošenja štete i nemogućnosti raspolaganja vlastitom imovinom zainteresiranoj osobi, te njenom svekru SN i FN kao suvlasnicima predmetne nekretnine, te je stoga predložila da sukladno načelu učinkovitosti i ekonomičnosti Sud odbije tužbu.

7. U ovom sporu, kojega je predmet ocjena zakonitosti osporavanog rješenja, presuđeno je bez rasprave u skladu s odredbom čl. 36. točka 4. Zakona o upravnim sporovima ( Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21; dalje: ZUS-a) nakon što je, dostavom svih prethodno navedenih podnesaka, strankama omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora.

8. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela te svih isprava koje su istom priložene.

9. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

10. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen Zakon na štetu tužiteljice, kako to ista neosnovano smatra, a sve iz razloga koji slijede u daljnjem obrazloženju presude.

11. Pravilno je prvostupanjsko upravno tijelo odbacilo prijedlog tužiteljice za obnovu postupka okončanog izdavanjem uporabne dozvole za građevine izgrađene do 15. veljače 1968., KLASA: UP/I-361-05/19-30/225, URBROJ: 2117/1-23/1-2-19-5 od 8. srpnja 2019., pravomoćne 2. kolovoza 2019., izdane po zahtjevu EN iz [adresa], za građevinu stambene namjene na građevnoj čestici oznake č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao podnesen od ovlaštene osobe pravilnom primjenom postupovnih odredbi čl. 138. Zakona o gradnji u svezi odredbe čl. 126. st. 1. Zakon o općem upravnom postupku.

12. Naime, odredbom članka 138. Zakon o gradnji ("Narodne novine" br. 153/13., 20/17., 39/19., 125/19., dalje: ZoG) propisano da je stranka u postupku izdavanja uporabne dozvole investitor, odnosno vlasnik građevine na čiji je zahtjev pokrenut postupak izdavanja te dozvole.

13. Odredbom članka 126. stavkom 1. Zakon o općem upravnom postupku ("Narodne novine" br. 47/09., 110/21.; dalje: ZUP-a) propisano je kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom, a ako ti uvjeti nisu ispunjeni, da će nadležno tijelo odbaciti prijedlog rješenjem.

14. Neosnovano se tužiteljica poziva na opću odredbu iz članka 4. ZUP-a koja se u konkretnom slučaju ne primjenjuje jer se primjenjuje posebna odredba iz članka 138. ZoG kojom je zatvoreno propisan krug stranaka u ovdje predmetnoj upravnoj stvari izdavanja uporabne dozvole.

15. U odredbama ZoG nema uporišta za tvrdnje tužiteljice da bi se na postupke izdavanje različitih njime uređenih vrsta uporabnih dozvola primjenjivale različite postupovne odredbe. Stoga se članak 138. ZoG primjenjuje i na ovdje predmetni postupak izdavanja uporabne dozvole pa su stoga tužiteljičine tvrdnje tome, neosnovane.

16. To što je tužiteljica suvlasnica predmetne katastarske čestice, ne daje tužiteljici svojstvo stranke u pravomoćno okončanom postupku izdavanja predmetne uporabne dozvole, s obzirom da je riječ o obnovi postupka u stvari u kojoj tužiteljica nema položaj stranke iz prethodno navedenih razloga.

17. Zbog navedenog prigovori koje tužiteljica iznosi u ovoj tužbi ne mogu dovesti do drukčijeg rješenja predmetne upravne stvari, koje je po ocjeni ovog Suda zakonito. Navedeno pravno shvaćanje izraženo je u brojnoj upravno sudskoj praksi, pa tako primjerice i u odluci Visokog upravnog suda RH poslovni broj Usž-2138/2019-3 od 10. rujna 2020., te odluci posl. broj Usž-3115/2017-2 od 25. siječnja 2018.

18. Slijedom svega naprijed navedenog, tužbeni navodi tužiteljice nisu s uspjehom osporili zakonitost, ni pravilnost osporavanog rješenja koje je po ocjeni ovog Suda doneseno u zakonito provedenom postupku te pravilnom primjenom prethodno citiranog materijalnog prava na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje.

19. Nije ostvaren ni koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 47. stavku 3. ZUS-a. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te odlučiti kao u točci I. izreke.

20. Odredbom čl. 147. st. 1. ZUS-a je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

21. Kako tužiteljica nije uspjela u predmetnom upravnom sporu, to je valjalo na temelju odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a odbiti zahtjev opunomoćenika tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan te riješiti kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 23 rujna 2025.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja.

DNA:

1. tužiteljici po opunom.

2. tuženiku

3. zaint. osobi

4. pozvati tužiteljicu na plaćanje sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 53,09 i za rješenje 66,36 eura, po pravom.

5. Spis kal. do 3.11.2025.