REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Av. Dubrovnik 8

Poslovni broj: Pp-11499/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Maji Župančić Ukropina, prema nacrtu odluke više sudske savjetnice, specijaliste Marijane Đurinac, uz sudjelovanje zapisničara Ljiljane Novosel, odlučujući u prekršajnom postupku protiv okrivljene UT, radi djela prekršaja iz članka 10. točka 3. kažnjivo po članku 22. stavak 6. i članka 19. stavak 1. kažnjivo po članku 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj: 70/17, 126/19, 84/21,114/22, 36/24) povodom optužnog prijedloga PUZ-a, VII. Policijske postaje Zagreb, Klasa: 211-07/25-5/23280 od 9. rujna 2025. i dopune istog na zapisniku od 9. rujna 2025., nakon ispitivanja okrivljene, u žurnom prekršajnom postupku, objavio je i temeljem čl.179.st.1., 2. i 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13,157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

presudio je

Okrivljenica UT, kći ŽT i KT, djevojačko prezime majke U, rođena **.**.1978. u Zagrebu, OIB: [osobni identifikacijski broj], sa adresom u Zagrebu, Hećimovićeva 20, državljanka RH, SSS, administrativni djelatnik, nezaposlena, uzdržava se od inkluzivnog dodatka od 432,00 eura, neudana, majka jednog djeteta, prekršajno osuđivana, ne vodi se drugi prekršajni ili kazneni postupak

I.) Temeljem članka 183. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona

kriva je

1. što je 2. rujna 2025. u 17,00 sati, u obiteljskom stanu na adresi u [adresa], prekršila zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji prema majci KT na način da je došla na navedenu adresu u stan u kojem se nalazila majka iako joj je pravomoćnom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pp- 8099/2025 izrečena navedena zaštitna mjera, a koja presuda je postala pravomoćna i izvršna 16. lipnja 2025,

dakle, nije se pridržavala izrečene zaštitne mjere

čime je počinila prekršaj iz članka 19. stavak 1. kažnjivo po članku 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji

2. što je u isto vrijeme i na istom mjestu kao pod točkom 1. izreke ponovila psihičko nasilje u obitelji prema majci KT kao osobi starije životne dobi (rođ. **.**.1955.) na način da je dolaskom na navedenu adresu istu vrijeđala riječima: "Kravo, kurvo, kujo, idi u kurac!" te raznim drugim pogrdnim riječima čime je kod majke izazvala osjećaj uznemirenosti i povredu dostojanstva, a već je pravomoćno kažnjavana zbog nasilja u obitelji na štetu majke odlukom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu pod brojem Pp-8099/2025, pravomoćna i izvršna 16. lipnja 2025., dakle, ponovila psihičko nasilje u obitelji prema majci kao osobi starije životne dobi što je kod iste izazvalo osjećaj uznemirenosti i povredu dostojanstva čime je počinila prekršaj iz članka 10. točka 3. kažnjivo po članku 22. stavak 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji

pa joj se temeljem citiranih propisa

za djelo pod točkom 1. izreke utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) dana

za djelo pod točkom 2. izreke, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 40 (četrdeset) dana

Temeljem članka 39. stavak 1. točka 1. Prekršajnog zakona okrivljenoj se izriče

JEDINSTVENA KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 50 (PEDESET) DANA

ZATVORA

Temeljem članka 40. Prekršajnog zakona okrivljenoj se uračunava vrijeme za koje je bila lišena slobode i to uhićenja od 9. rujna 2025. u 11,00 sati do 9. rujna 2025. u 18,50 sati te vrijeme provedeno u zadržavanju po rješenju ovog suda od 9. rujna 2025. u 18,50 sati do 23. rujna 2025. u 15,00 sati, kada je rješenjem ovog suda puštena na slobodu kao 15 (petnaest) dana zatvora tako da se izjednačava 15 (petnaest) dana lišenja slobode u vezi prekršaja sa 15 (petnaest) dana zatvora pa okrivljena ima za izdržati preostali dio zatvorske kazne u trajanju od 35 (tridesetpet) dana zatvora.

Temeljem čl. 41. u svezi s čl. 44. st.1., 2., 3. PZ-a, okrivljenoj se izriče

uvjetna osuda

te se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljeni u roku od 1 (jedne) godine ne počini jedan ili više prekršaja za koje joj je izrečena ista ili teža kazna zatvora od izrečene.

II.) Temeljem čl. 45.st.1.toč.3. i čl.45a Prekršajnog zakona, okrivljenoj se izriče posebna obveza uz uvjetnu osudu u trajanju od 1 (jedne) godine, a kojom se naređuje okrivljenoj da se podvrgne odnosno nastavi liječenje od ovisnosti o drogama.

Sud će opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako osuđenica tijekom provjeravanja ne izvrši obvezu koja joj je određena, a mogla ju je izvršiti. Ukoliko sud utvrdi nemogućnost izvršenja obveze, sud može tu obvezu zamijeniti drugom ili osuđenicu osloboditi obveze.

III.) Temeljem čl.139.st.6. PZ-a i u vezi čl.138.st.2.toč.3a PZ-a okrivljena se oslobađa obveze naknade troška prekršajnog postupka u paušalnom iznosu.

Obrazloženje

1. PU Zagrebačka, VII. Policijska postaja Zagreb, podnijela je optužni prijedlog, protiv okrivljene radi djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude.

2. Okrivljena je u svojoj obrani iskazala da je točno da je 02.09.2025. oko 17,00 sati došla na adresu [adresa] u [adresa], gdje se nalazi stan njezine majke KT koja živi sa njezinim ocem ŽT. Tom prilikom htjela je vidjeti svog sina kojeg su oni udomili jer nije imala mogućnosti živjeti s njim dok nije dobila gradski stan, a tada je već bilo prekasno. Dijete nema oca, odnosno isti ne mari za njega, a okrivljena je teško bolesna. Tom prilikom ga je samo htjela vidjeti, no njezin sin nije htio izaći van i to je razlog iz kojeg je ušla u stan. Svjesna je da joj je odlukom suda određena zaštitna mjera zabrane približavanja, ali je okrivljena napomenula da ju oni sami nazivaju da dođe, a onda kada se pojavi, prijavljuju ju policiji. U odnosu na navod da bi vrijeđala majku kako joj se stavlja na teret, okrivljena je napomenula da to nije točno. Rekla joj je samo da ju malo pusti, ali ona nikad s ničim nije zadovoljna i stalno joj govori što mora učiniti, a da bi ona samo željela da njezinom sinu Ž bude dobro.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu ser. br. [serijski broj], izvješće o uhićenju, PE za okrivljenu, presudu općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj Pp- 8099/2025 od 16.06.2025, pravomoćno 16.06.2025. te su u svojstvu svjedoka saslušani žrtva nasilja u obitelji KT i svjedoci TT i FT.

4. Iz izvješća o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji utvrđeno je da je žrtva prijavila ponovljeno nasilje u obitelji od strane okrivljene VII. PP Zagreb

2. rujna 2025. u 21,30 sati.

5. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu utvrđeno je da okrivljena nije bila pod utjecajem alkohola.

6. Iz izvješća o uhićenju utvrđeno je da je okrivljena bila uhićena po djelatnicima VII. Policijske postaje Zagreb 9. rujna 2025. u 11,00 sati.

7. Uvidom u PE za okrivljenu utvrđeno je da je ista bila kažnjavana zbog psihičkog nasilja u obitelji pravomoćnom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu pod brojem Pp-8099/2025, pravomoćno i izvršno 16.06.2025.

8. Žrtva nasilja u obitelji KT je na raspravi kod ovog suda iskazala da se sjeća događaja od 2. rujna 2025. kada se nalazila u svom stanu na adresi u [adresa] gdje živi sa suprugom ŽT, a sa njima je i unuk Ž kojeg su udomili. Žrtva je napomenula da njezina kćer UT dugi niz godina ima psihičkih problema u smislu da boluje od psihoze međutim, ona se uvijek redovito javljala liječnicima, trošila je terapiju i nije bilo nekih većih problema. Znali su se ponekad porječkati ali je to uobičajeno u svakoj obitelji. Prije tri godine suprug i ona su primijetili promjene u njezinom ponašanju jer je postala verbalno agresivna i to prema žrtvo. U razgovoru sa njom, na kraju je priznala da je trošila amfetamine i povremeno kokain i žrtva je navela kako vjeruje da je uporaba tih droga dovela do ovakve promjene ponašanja. Željela bi joj pomoći kao što je to činila i uvijek, međutim, kada su ti njezini agresivni ispadi postali nepodnošljivi morala je zatražiti pomoć policije jer se žrtva užasno osjećala. Točno je da bi ona dolazila vidjeti sina, ali tijekom tih posjeta je došlo do ovakvih ekscesa gdje ju je nazivala raznim pogrdnim imenima. Znala joj je reći "kurvo, kravo, kujo" i sl. Ovakvi problemi i ta droga pojavilo se otkada je UT dobila gradski stan i ne živi sa njima s time da joj doista nije lako posebno u pogledu K koji odbija kontakt sa njom iako mu je žrtva pokušala objasniti da nije u redu da se tako ponaša prema mami. Na upit boji li se žrtva okrivljene ista je iskazala da ne. Na upit suda je li okrivljena sama došla na adresu ili ju je žrtva pozvala, ista je iskazala da je toga dana došla sama i otvorio je suprug jer je bila jako loše, rekla je da je u takvoj depresiji da jedva stoji na nogama. Njoj je izrečena mjera zabrane približavanja žrtvi, ali kao roditelj nije ju mogla pustiti u takvom stanju. Okrivljena nije imala primjedbi na iskaz žrtve te je navela da joj je jako žao što se mama ovako osjeća, razumije ju i kaje se zbog svojeg ponašanja prema njoj, no napominje da joj teško pada situacija sa sinom i mišljenja je da bi i mama mogla potražiti pomoć jer ju je često puta znala i izazivati na način da bi joj rekla kako "opet šmrca" misleći pritom na drogu čak i u situacijama kada nije bila drogirana. Ovih dana je dosta razmišljala o cijeloj situaciji i zaključila da će potražiti pomoć za odvikavanje od droga.

9. Svjedok TT je na raspravi kod ovog suda iskazao da se sjeća događaja od 2. rujna 2025. kada se oko 17,00 sati nalazio u stanu na adresi u [adresa] gdje živi sa suprugom KT, a tog dana u posjet im je došao i sin FT. Bio je u boravku kada je došla kćer UT i ona je s majkom bila na balkonu da bi u jednom trenutku došlo do verbalne prepirke između njih tijekom kojih je UT svašta ružno izgovorila njegovoj supruzi, a zbog čega se ona jako uzrujala. Prema njemu (svjedoku) nikada nije bila takva, ali je svjedok napomenuo da je sa majkom bila uvijek i u bliskijim odnosima jer je majka vodila najviše računa oko doktora i njezine bolesti budući da boluje od psihoze. Svjedok je naveo da su dosta dobro funkcionirali dok god je okrivljena živjela sa njima, ali otkada je otišla u gradski stan, počela je konzumirati droge i od tada su krenuli problemi. Dalje je svjedok naveo da bi primarno okrivljenoj samo željeli pomoći. Osobno ne osjeća strah od svoje kćeri, ali misli da treba pravovremeno reagirati da se ovakvo ponašanje ne nastavi ili pogorša. Okrivljena nije imala pitanja niti primjedbi na iskaz svjedoka te je navela da otac previše umanjuje svoj doprinos njezinom liječenju jer joj je uvijek bio podrška.

10. Svjedok FT je na raspravi kod ovog suda iskazao da se događaja od 2. rujna 2025. kada je oko 17,00 sati došao na adresu svojih roditelja u [adresa] budući da blizu živi i često je i radio iz njihovog stana, a jako voli i Tanjinog sina Ž. Cijela ova situacija mu jako teško pada i stresna mu je jer ima potrebu zaštititi majku koja je stara i bolesna, a istovremeno bi htio pomoći i sestri. Sa UT se uvijek dobro slagao, a njegov sin od 2 i pol godine ju jako voli, kao i ona njega. Ona je bolesna od psihoze no oni kao obitelj su se s tim dobro nosili i ona nikada nije bila tako agresivna zbog te bolesti međutim, otkada je dobila gradski stan i krenula sama živjeti, počela je koristiti droge i tada je došlo do promjena u ponašanju pri čemu je verbalno agresivna prema mami pa je tako u navedeno vrijeme vrijeđala majku da je kurva, kuja i sl. što je mamu jako uznemirilo. Svjedok je iskazao kako ne može dokazati, ali prepoznaje kada je sestra pod utjecajem droga i može samo reći da do ovakvih ružnih ponašanja dolazi uvijek kada konzumira iste, a da je pod utjecajem to vidi po pokretima, očima i sl. Tijekom rasprave sud je konstatirao da je svjedok vidno uznemiren, emocionalno napet i plače. Okrivljena nije imala pitanja te je navela da se nada da će njihov odnos i dalje ostati dobar, ali da se on ne treba toliko brinuti o njoj i mami već više o supruzi i sinu.

11. Na temelju obrane okrivljene koja je poricala počinjenje djela prekršaja koja su joj stavljena na teret i provedenog dokaznog postupka, analizirajući svaki dokaz zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je utvrdio da na strani okrivljene postoji odgovornost za počinjenje djela prekršaja koja su joj stavljena na teret.

12. Sud nije prihvatio obranu okrivljene odnosno istu je ocijenio kao usmjerenu izbjegavanju prekršajne odgovornosti dok je u cijelosti poklonio vjeru iskazima saslušanih svjedoka. Naime, okrivljena je u svojoj obrani navela da je svjesna da joj je odlukom suda izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji, no iz obrane okrivljene i provedenih dokaza nesporno je da se iste nije pridržavala budući da je inkriminiranog vremena došla na adresu stanovanja [adresa] u [adresa] gdje se nalazi stan njezinih roditelja. Iako se okrivljena branila da je na adresu došla po pozivu roditelja i u želji vidjeti sina, sud njezinu obranu u tom smislu nije prihvatio. Naime, zakon jasno određuje da se osuđenik kojemu je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji dužan pridržavati izrečene mjere čiji smisao i jest pojačano postizanje zaštite žrtve nasilja u obitelji. Nadalje, iz iskaza same žrtve proizlazi da je tom prilikom njezina kćer, tj. okrivljena samoinicijativno došla na adresu njezinog stana, ali da je bila toliko loše da ju nije mogla pustiti odnosno tražiti da se udalji iz stana. Pozadina svega je upravo bolest okrivljene s kojom se obitelj nosi godina, prema izjavi svih svjedoka, dosta dobro i učinkovito dok okrivljena nije počela sa konzumacijom opojnih droga pri čemu svjedoci sukladno navode da je i do predmetnog događaja došlo upravo iz razloga zlouporabe droga, a ne pogoršanja bolesti okrivljene. Kako je sama okrivljena navela da je svjesna svih okolnosti događaja kao i svoje problematike u pogledu ovisnosti, sud nije smatrao potrebnim provoditi psihijatrijsko vještačenje okrivljene u pogledu ubrojivosti u trenutku počinjenja djela budući da tijekom postupka nije utvrdio postojanje sumnje u njezinu moć rasuđivanja navedenog dana te upravljanja svojim postupcima. Iako je sudu dostavljena liječnička dokumentacija, sud je istu uzeo u obzir u smislu procjene o vrsti i mjeri sankcije kako je to niže, u obrazloženju, navedeno. Nadalje, iako je okrivljena prvotno osporavala osnovanost optužnog prijedloga navodeći da nije točno da je vrijeđala majku kako joj je to stavljeno na teret, dinamika događaja kao je to navedeno u činjeničnom opisu kao i uznemirenost žrtve jasno i nedvojbeno proizlazi iz iskaza svih saslušanih svjedoka na čije iskaze, u pogledu konkretnog događaja, okrivljena nije imala primjedbi. Ista je na zadnjoj raspravi na kojoj su saslušani žrtva i svjedoci navela da je svjesna da je pogriješila, da joj je žao što se njezina majka tako osjeća i što se tako ponijela prema njoj. Na temelju cjelokupne analize obiteljske dinamike kako su to opisali okrivljena i svjedoci, sud zaključuje da je u ponašanju okrivljene došlo do promjene u smislu agresivnosti prema majci očito zbog korištenja opojnih droga, ali da postoji i dovoljno samokritičnosti od strane okrivljene te podrške od strane ostalih članova obitelji da se okrivljenoj primarno pomogne i osposobi ju se za lakše i učinkovitije sudjelovanje u zajednici i svladavanje životnih teškoća. Sumirajući sve navedeno valja istaknuti da su iskazi svjedoka i žrtve nasilja u obitelji, u pogledu predmetnog događaja, u svim bitnim dijelovima sukladni, jasni, precizni, uvjerljivi i vjerodostojni ovom sudu u svim oblicima komunikacije, kako verbalne tako i neverbalne. To je vrlo ekspresivno naveo brat okrivljene koji je naveo da voli sestru, želi joj pomoći, vrlo toplo opisuje ljubav okrivljene prema njegovom sinu te svoju prema sinu okrivljenika pri čemu je sud ocijenio potrebnim pisano evidentirati njegovu emocionalnu reakciju na sudu to posebice iz razloga što se radi o predmetu nasilja u obitelji, o konkretnim životnim situacijama i ljudima. Slijedom navedenog sud je okrivljenu oglasio krivom za počinjenje djela prekršaja koja su joj stavljena na teret optuženjem.

13. Međutim, prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne, sud je uzeo u obzir sve okolnosti propisane odredbom članka 36. Prekršajnog zakona pa je okrivljenoj kao olakotno cijenio naknadno priznanje i ispriku zbog počinjenih djela, njezine osobne prilike budući da se radi o osobi koja se godinama liječi od psihičkih poremećaja, svjesnost neprimjerenog ponašanja prema majci i osjećaje neugode, uznemirenosti i povrede koju je izazvala, njezinu samokritičnost spram vlastitog ponašanja i uzroka zbog kojih dolazi do njega, voljnost podvrći se liječenju te njezine imovinske prilike budući da ista nije zaposlena dok otegotnih okolnosti sud nije našao. Iako je okrivljena kažnjavana zbog nasilja u obitelji prema majci kao osobi starije životne dobi, budući da joj se na teret stavlja počinjenje kvalificiranog oblika koje se očituje u činjenici da je ista ponovila istovrsno djelo, sud nije mogao ponovo otegotnim uzimati u obzir ponavljanje djela jer bi to značilo neovlašteno širenje kažnjive zone.

14. Slijedom svega navedenog sud je, obzirom da je odredbom članka 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji strogo propisano da će se okrivljenik kaznom zatvora u trajanju od 10 dana ukoliko bude proglašen krivim zbog počinjenja predmetnog djela prekršaja, okrivljenoj za navedeno djelo i utvrdio upravo ovako propisanu kaznu. U odnosu na djelo prekršaja pod točkom 2. izreke, budući da se radi o jednom od najtežih oblika djela prekršaja iz domene nasilja u obitelji, a za navedeno djelo prekršaja propisana je novčana kazna u iznosu od najmanje 2.500,00 eura ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 80 dana, uzimajući u obzir sve okolnosti obiteljske dinamike te posebno zdravstveno stanje okrivljene, okrivljenoj za navedeno djelo, primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona, utvrdio kaznu zatvora u trajanju ispod zakonom propisanog posebnog minimuma od 80 dana odnosno u trajanju od 40 dana ocjenjujući tako utvrđenu kaznu primjerenu stupnju njezine odgovornosti, načinu počinjenja djela i nastaloj posljedici. Ovako utvrđene kazne sud je primjenom članka 39. stavak 1. točka 1. Prekršajnog zakona zbrojio te je okrivljenoj izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 50 dana pri čemu je u tako izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme za koje je okrivljena bila lišena slobode u vezi prekršaja u trajanju od 15 dana na način da se izjednačava 15 dana lišenja slobode s 15 dana zatvora pa okrivljena ima za izdržati 35 dana zatvora. Međutim, uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, a posebno činjenicu da je okrivljena pokazala volju i želju liječenja, da žrtva nasilja sama navodi da nije u strahu od okrivljene te da bi joj primarno željela pomoći, da ista očito ima punu podršku obitelji u tom pogledu, ovaj sud je stanovišta da, u ovom konkretnom slučaju, u odnosu na okrivljenu, nije nužno izvršenje izrečene joj kazne zatvora da bi se u odnosu na nju ostvarila svrha kažnjavanja, nego da je okrivljenoj potrebno uputiti takvu vrst prijekora, kojom se ostvaruje svrha prekršajnih sankcija, izricanje kazne bez njezina izvršenja. Obzirom na bolest okrivljene i cjelokupnu obiteljsku situaciju i dinamiku, sud je mišljenja da bi izricanje bezuvjetnog zatvora u ovom trenutku za okrivljenu moglo biti i kontraproduktivno. Iz tog razloga okrivljenoj je temeljem čl. 41. u svezi čl. 44. st. 1., 2. i 3. Prekršajnog zakona primijenjena uvjetna osuda, na način da joj je izrečena kazna zatvora kako je to navedeno, te je određeno da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti pod uvjetom da okrivljena u roku od 1 (jedne) godine po pravomoćnosti presude ne počini jedan ili više prekršaja za koji joj je izrečena kazna zatvora. Nadalje, kako je okrivljena samoinicijativno na raspravi navela da je razmišljala i da shvaća potrebu liječenja od ovisnosti te da je spremna potražiti pomoć, sud je, temeljem članka 45a Prekršajnog zakona okrivljenoj izrekao posebnu obvezu nastavka liječenja od ovisnosti od droge ocjenjujući to nužnim za zaštitu zdravlja i sigurnosti žrtve nasilja u obitelji na čiju štetu je prekršaj počinjen te za otklanjanje okolnosti koje očito pogoduju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. Međutim, valja specificirati da je u pogledu ove posebne obveze temeljem članka 46. stavka 4. Prekršajnog zakona propisano da će sud opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako osuđenica tijekom provjeravanja ne izvrši obveze koje su joj određene, a mogla ih je izvršiti. Sumirajući navedeno, okrivljenoj je, dakle, izrečena jedinstvena kazna zatvora koja se neće izvršiti ukoliko okrivljena ne počini jedan ili više prekršaja za koje joj je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom odnosno ako izvrši posebnu obvezu koja joj je izrečena.

15. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, sud je okrivljenu oslobodio dužnosti plaćanja istih budući da je nezaposlena te u obvezi uzdržavanja jednog malodobnog djeteta te sud smatra da bi plaćanjem istih bila ugrožena njezina egzistencija kao i egzistencija djeteta kojeg je dužna uzdržavati slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III.) izreke.

Zagreb, 23. rujna 2025.

Zapisničar

Viša sudska savjetnica, specijalist Ljiljana Novosel, v.r.

Marijana Đurinac, v.r.

Sutkinja

Maja Župančić Ukropina, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude okrivljenik, tužitelj, te osobe navedene u čl.192.st.1. Prekršajnog zakona imaju pravo žalbe u roku od 8 dana po primitku ove presude Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u dva istovjetna primjerka, putem ovog suda, na adresu [adresa], bez naplate pristojbe.