Republika Hrvatska Trgovački sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 8 Povrv-46/2023-16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu po sutkinji toga suda Jasni Lekić, temeljem
prijedloga više sudske savjetnice - specijalistice Ivane Starčević, u pravnoj stvari
tužitelja TESARSTVO FILIPOVIĆ d.o.o., Celine, Ulica Stevea Rydera 31, OIB:
48393981028, zastupanog po punomoćnicma, odvjetnicima iz Zajedničkog
odvjetničkog ureda Josip Vugrin i Petra Vugrin Posavec iz Čakovca, Ruđera Boškovića
26, protiv tuženika DOMJANIĆ TEKSTIL d.o.o., Slemenice, Slemenice 37, OIB:
47420632925, zastupanog po punomoćniku Domagoju Štefanu, odvjetniku iz
Čakovca, Otokara Keršovanija 1, radi isplate, nakon glavne javne rasprave održane i
zaključene 1. veljače 2024., u prisutnosti direktorice tužitelja Anike Filipović i
punomoćnice tužitelja, odvjetnice Petre Vugrin Posavec, te direktora tuženika
Mlandena Domjanića i punomoćnika tuženika, odvjetnika Domagoja Štefana, na
ročištu za objavu presude, 9. veljače 2024.

p r e s u d i o j e

I. U cijelosti se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju
vjerodostojne isprave koje je 20. siječanja 2023. donio javni bilježnik Sanda Jalšovec
iz Čakovca pod poslovnim brojem sudskog predmeta Ovrv-7544/2022 kojim se nalaže
tuženiku DOMJANIĆ TEKSTIL d.o.o., Slemenice, Slemenice 37, OIB: 47420632925,
da tužitelju TESARSTVO FILIPOVIĆ d.o.o., Celine, Ulica Stevea Rydera 31, OIB:
48393981028:

- namiri tražbinu u iznosu od 4.524,79 EUR uvećanu za zakonske zatezne
kamate koje teku od 18. siječnja 2020. pa do isplate,

time da zakonska zatezna kamata teče po stopi od po stopi od 8,11% godišnje
u razdoblju od 18. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020., po stopi od 7,89% godišnje u
razdoblju od 01. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020., po stopi od 7,75% godišnje u
razdoblju od 01. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021., po stopi od 7,61% godišnje u
razdoblju od 01. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021., po stopi od 7,49% godišnje u
razdoblju od 01. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022, po stopi od 7,31% godišnje u
razdoblju od 01. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi od 10,50% godišnje u
razdoblju od 01. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023., po stopi od 12% godišnje u
razdoblju od 01. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023., po stopi od 12,50% godišnje u
razdoblju od 1. siječnja 2024. pa do isplate, a u slučaju promjene stope po stopi koja

2

Poslovni broj: 8 Povrv-46/2023-16

se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila
na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog
kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena,

- kao i da mu namiri odmjerene troškove ovršnog postupka u iznosu od
273,74 EUR uvećane za zakonske zatezne kamate koje teku od 20. siječnja
2023. kao dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate,

time da zakonska zatezna kamata teče po stopi od 5,50% godišnje u razdoblju
od 18. siječnja 2023. pa do 30. lipnja 2023., po stopi od 7% godišnje u razdoblju od

01. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023., po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 01.
siječnja 2024. pa do isplate, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje
uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 966,70 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja, protiv tuženika kao ovršenika, ishodio
rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, izdano od javnog bilježnika Sande
Jalšovec iz Čakovca, poslovni broj Ovrv-7544/2022 od 20. siječnja 2023., radi naplate
novčane tražbine u iznosu od 4.524,79 EUR i troška ovršnog postupka, sve sa
zateznim kamatama.

2. Budući da je tuženik podnio prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi,
osporavajući isto u cijelosti, rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-46/2023-2 od 3.
travnja 2023., rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena
ovrha, ukinute su provedene ovršne radnje, te je riješeno da će se postupak nastaviti
kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru navodi:

- u cijelosti pobija navedeno rješenje o ovrsi i to u osnovi i u visini, a iz razloga što ne
duguje tužitelju iznos za koji je pobijanim rješenjem određena ovrha
-tuženik je tužitelja angažirao za izradu krovišta

-prema ponudi tužitelja isti se obvezao radove izraditi za iznos 142.173,00 kn
-tužitelj je tuženiku za radove koje je obavio i koji su bili ugovoreni izdao račun br.
12/01/1 od dana 31. kolovoza 2019. na iznos od 50.000,00 kn i račun br. 27/01/1 od
dana 23.12.2019. na iznos od 110.000,00 kn

-oba navedena računa tuženik je uredno platio

-nejasno je na temelju čega i za što to tužitelj potražuje utuženi iznos.

4. U podnesku od 11. travnja 2023. tužitelj navodi:

- on nije pokrenuo ovrhu na temelju vjerodostojne isprave zbog neplaćanja računa broj 12/01/1 od 31.08.2019. i računa 27/01/1 od 23.12.2019. na koje se tuženik sada

3

Poslovni broj: 8 Povrv-46/2023-16

poziva, već na temelju vjerodostojne isprave-računa broj 1/01/1 od 17.01.2020., a koji je ostao neplaćen

- njegovo potraživanje odnosi se na neplaćenu uslugu izrade krovišta na objektu tuženika u Slemenicama (benzinska postaja)

-tužitelj je za tuženika vršio izradu krovišta na opisanom objektu, s time da se radilo
djelomično o izradi ravnog krova i djelomično o izradi dvostrešnog krovišta, a cijena
izrade kompletnog krovišta iznosila je ukupno 194.092,00 kn / 25.760,00 eur
- cijena radova koji su se odnosili na izradu ravnog krovišta iznosila je 94.212,00
kn/12.504,08 eur, a cijena radova koji su se odnosili na izradu dvostrešnog krova s
kućicama iznosila je 99.880,00 kn/ 13.256,35 eur

-direktor tuženika je zatražio od direktora tužitelja da za izvršene radove sačini više
računa, a ne jedan odjednom, a kako bi mu, u više navrata, bilo lakše platiti već
izvršene radove

-kako su tužitelj i tuženik od ranije bili u poslovnom odnosu te je tužitelj već vršio
građevinske radove na ukupno četiri objekta tuženika, to je direktor tužitelja pristao na
to da se za izvršene radove izda nekoliko računa, ovisno o tuženikovoj mogućnosti
plaćanja

-tuženik je zaista uplatio dio potraživanja tužitelja u ukupnom iznosu od 160.000,00 kn,
i to prema računima broj 12/01/1 od 31.08.2019. i 27/01/1 od 23.12.2019., dok je
potraživanje prema računu 1/01/1 od 17. siječnja 2020. do danas ostalo neplaćeno
-tužitelj je uslugu izrade krovišta uredno izvršio tijekom 2019. i 2020.

-tuženik nije istaknuo nikakav prigovor na izvršene radove tužitelja niti na iznos računa,
međutim usprkos višekratnom prozivanju, potraživanje tužitelja nije platio.

5. Tuženik u podnesku od 24. travnja 2023. kojim se očituje na prednji podnesak
tužitelja, navodi:

-tužitelj samo navodi da se njegovo potraživanje odnosi na neplaćenu uslugu izrade
krovišta na objektu tuženika u Slemenicama (benzinska postaja) bez da je točno
specificirao na koje se radove odnosi te istaknuo količine i jedinične cijene
-točno je da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosi na način da se tužitelj za
tuženika obvezao izraditi krovište na objektu u Slemenicama, međutim, netočno je da
bi tužitelj za tuženika uslugu izrade krovišta izvršio prema ponudi. br. 95 od dana

20.09.2019. na iznos od 94.212,00 kn te ponudi br. 96. od dana 20.09.2019. na iznos
od 99.880,00 kn te da bi cijena izrade cijelog krovišta iznosila 194.092,00 kn
-tuženiku te ponude nikada nisu bile predočene niti je iste prihvatio

-tuženik je prihvatio i primio jedino ponudu tužitelja br. 067 za iznos od 142.173,00 kn,
po kojoj je tužitelj izvršio radove

-tuženik posebno napominje kako je u navedenoj ponudi tužitelja br. 067 uračunat i
crijep, a koji je tuženik sam kupio u Sistem MEP d.o.o. dana 30.10.2019. za iznos od

33.588,84 kuna

-tužitelj je tuženiku za radove koje je obavio i koji su bili ugovoreni izdao račun br.
12/01/1 od dana 31.08.2019.g. na iznos od 50.000,00 kn i račun br. 27/01/1 od dana

23.12.2019.g. na iznos od 110.000,00 kn

-oba navedena računa tuženik je uredno platio te je time, suprotno navodima tužitelja,
u cijelosti izvršio svoju obvezu prema tužitelju za radove koji su ugovoreni i koje je
tužitelj obavio

-dakle, tuženik je platio račune koji su izdani na više iznose od ponude, a k tome je
sam platio račun za crijep

-tuženik ni u jednom trenutku, kako to netočno navodi tužitelj, nije tražio od tuženika da mu sačini više računa

4

Poslovni broj: 8 Povrv-46/2023-16

-netočno je i da tuženik nikada ne bi osporavao iznos računa, tuženik je ne samo iznos
već i cijeli račun u više navrata usmeno osporavao tužitelju, a iz razloga koji su
prethodno navedeni.

6. U podnesku od 8. svibnja 2023., kojim se na traženje suda očituje na prednji
podnesak tuženika, tužitelj navodi:

-što se tiče ponude br. 067 na koju se poziva tuženik i koju je dostavio uz podnesak,
tužitelj ističe da se radilo o informativnoj ponudi koja je sačinjena dvije godine prije
nego su radovi izvršeni, a tužitelj nije izvršio radove po opisanoj ponudi već su
sačinjene nove ponude br. 95 i 96

-pored toga, tužitelj napominje da je tuženik između ostalog, i mijenjao projekt te
ponuda br. 067 nije relevantna za odluku o sporu budući da radovi nisu izvršeni prema
njoj niti su u njoj pobrojani svi radovi koje je tužitelj izvršio

-što se tiče ponuda 95 i 96, a po kojima su izvršeni i obračunati radovi, direktor tužitelja
je čak odlazio u kuću tuženika te mu je opisane ponude obrazložio stavku po stavku
-u odnosu na navod tuženika da je sam platio račun za crijep, tužitelj ističe da ta
činjenica uopće nije sporna, a to je i u skladu s ponudama br. 95 i 96; naime uvidom u
ponudu br. 96 vidljivo je da je tužitelj obračunao samo postavljanje crijepa, a ne i
nabavu crijepa budući da je crijep nabavljao sam tuženik, sukladno dogovoru stranaka
-upravo i ta činjenica ukazuje na to da su radovi izvršeni i obračunati prema ponudama
br. 95 i 96, a s kojima je tuženik bio itekako dobro upoznat.

7. U podnesku od 11. svibnja 2023. tuženik navodi:

-nije točno da bi radovi bili izvršeni prema ponudama br. 95. i br. 96.; iste ponude
tuženik nikada nije primio i sa istima nije bio upoznat te je netočno da bi direktor
tužitelja direktoru tuženika objašnjavao stavku po stavku iz navedenih ponuda
- radovi su izvršeni upravo po ponudi br. 067 (ne radi se o nikakvoj informativnoj
ponudi) koju je tuženik dostavio u spis te su u istoj ponudi pobrojani svi radovi koje je
tužitelj izvršio

-netočno je da bi se kasnije mijenjao projekt

8. Sud je izvršio uvid u račun broj 1/01/1, ponudu broj 067, račun broj 12/01/1,
račun broj 27/01/1, izvod prometa po računu od 31.10.2019., izvod prometa po računu
od 25.02.2020., ponudu broj 95, ponudu broj 96, fotografije objekta na kojem su
izvršeni radovi izrade krovišta, račun broj 3163/07/10, od Porezne uprave zatražio je
podatak da li je tuženik po utuženom računu koristio pravo na odbitak pretporeza, te
je saslušao direktoricu tužitelja Aniku Filipović i direktora tuženika Mladen Domjanić.
Sud je kao nepotreban odbio dokazni prijedlog tužitelja da se provede vještačenje
građevinske struke na okolnost izvršenih radova, budući da je već temeljem
provedenih dokaza utvrdio odlučne činjenice. Nakon savjesne i brižljive ocjene svih
provedenih dokaza, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o
parničnom postupku, „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje u tekstu:
ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Direktorica Anika Filipović u svom je iskazu navela da je vezano za postavljanje
krova kod tuženika u Slemenicama, tužitelj prvo za njega napravio jednu uvjetnu
ponudu, te se nakon dvije godine tuženik obratio tužitelju da je spreman ići u izradu
krovišta, no bilo je nekih preinaka u odnosu na prvu ponudu (jače grede su predviđene
u odnosu na prvu ponudu, te više kućica, dok je po prvoj ponudi bila predviđena samo

5

Poslovni broj: 8 Povrv-46/2023-16

jedna kućica na krovištu), pa su rađene nove ponude. Te druge dvije ponude koje su
rađene je njen suprug odnio direktoru tuženika kod kuće te mu ih je detaljnije objasnio.
Rađene su dvije ponude na zahtjev direktora tuženika kako bi on to mogao platiti
temeljem više računa jer mu je tako bilo lakše. Suprug se više bavio tim projektom tako
da ne zna točno terminsko razdoblje izvođenja radova. Kada joj se predočava da je
jedan račun izdan prije nego je napravljena ponuda točnije račun 12-01 je izdan

31.08.2019. a ponude su od 20.09.2019., izjavljuje da se sve radilo prema tome kako
tuženiku bolje paše a detalje zna njen suprug. Ukupno je sa tuženikom imala četiri
projekta, te je često bilo plaćanje dogovarano prema njegovim mogućnostima, kako je
to njemu najbolje odgovaralo, što znači da je bilo plaćanja na više rata te je izdavano
više računa po poslu, što je dogovarao njen suprug ali tuženik bi uvijek sve uredno
platio. Na ovaj račun 1/01/1 tuženik nije imao primjedaba niti na njegovu visinu niti na
kvalitetu izvedenih radova te je samo tvrdio da on nema ništa s tim računom jer je sve
podmirio, nije obećao plaćanje. Na kraju je na pitanje suda što znači crijep CREATON
u iznosu od 26.900,00 kuna na ponudi koju je tuženik dostavio u spis, odgovorila da je
ta ponuda bila informativna prema kojoj je tužitelj trebao kupiti crijep, a kasnije je
tuženik odustao od toga.

10. Direktor tuženika Mladen Domjanić u svom je iskazu naveo da je bio kod
tužitelja kada je napravljena jedna jedina ponuda za ovaj projekt u drugom mjesecu

2019. godine, na iznos od 142.173,00 kuna te je izvedba započela u svibnju 2019.
godine. Točno je da je tužitelj izdao račun na 50.000,00 kuna koji je on platio u
listopadu 2019. godine i račun na 110.000,00 kn koji je platio u siječnju 2020. godine.
Radovi su trajali do rujna te je on zvao u rujnu i listopadu 2019. supruga direktorice
tužitelja Denisa Filipovića da krovište nije dovršeno, da idu jastrebovi i golubovi unutra,
ali se on nije odazvao. Ovaj veći račun od 110.000,00 kuna je platio bez obzora na
zamjerke na izvođenje radova jer je u to vrijeme njegova firma dobro poslovala pa je
kada je dobio račune jednostavno ih proslijedio u računovodstvo. Nije bilo dogovoreno
avansno plaćanje. Kada ga se pita zašto je platio 160.000,00 kuna umjesto 142.173,00
kuna a tvrdi da se u tom iznosu nalazi i vrijednost crijepa od 26.870,00 kuna, čime se
dolazi do iznosa od 115.303,00 kuna, pa je dakle platio razliku od tog iznosa do iznosa
od 160.000,00 kuna, navodi da je to učinio jer nije pratio situaciju, odnosno samo je
predao birou koji je platio. Platio je dva računa jer je tako dobio, a nije to dogovorio sa
tužiteljem. Nije tražio prijeboj svoje tražbine sa tražbinom koju tužitelj sad ima prema
njemu iz razloga jer je pozvao supruga direktorice tužitelja kod sebe, a on nije došao.
Nije pisano prigovarao na radove niti pokretao bilo kakav postupak vezano za to jer ne
voli hodati po sudovima. Ponuda je rađena prema projektu iz 2017. godine koji je radio
Petar Stipišić, te taj projekt nije bio mijenjan.

11. Sud je zatražio od Porezne uprave podatak je li tuženik koristio pravo na odbitak
pretporeza po utuženom računu te je Porezna uprava dostavila sudu odgovor da je
tuženik prijavio obvezu poreza na dodanu vrijednost na primljene isporuke u RH za
koje PDV obračunava primatelj (tuzemni prijenos porezne obveze) te je iskazao pravo
na odbitak pretporeza osnovom predmetnog računa tužitelja koji je predmet ovog
postupka. Ideja koja stoji iza ovakvog načina obračunavanja PDV-a je smanjenje
poreznog opterećenja u građevinskoj djelatnosti – građevinar kao izvođač radova bit
će oslobođen plaćanja PDV-a, a investitor (na kojega je prenešena obveza PDV-a) će
u istoj prijavi PDV-a iskazati obvezu za PDV i pretporez u istom iznosu. Upravo je to
učinio i tuženik, jer je u istoj prijavi Pdv-a i obračunao porez i koristio iznos obračunatog
poreza kao pretporez, što upravo i sam tuženik dokazuje u prijavi PDV-a za razdoblje

6

Poslovni broj: 8 Povrv-46/2023-16

1. siječnja - 31. siječnja 2020., čime je teret dokazivanja da tražbina tužitelja ne postoji
prebačen na njega. Naime, čl. 221.b ZPP-a propisano je: Ako tužitelj dokaže da je
tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo
na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže
protivno.

12. Tuženik navodi da je njemu tužitelj izvodio radove prema ponudi iz drugog
mjeseca 2019. godine. Također naglašava kako je u navedenoj ponudi tužitelja br. 067
uračunat i crijep, a koji je tuženik sam kupio u Sistem MEP d.o.o. dana 30.10.2019. za
iznos od 33.588,84 kuna. Sud je uvidom u spis utvrdio da tuženik nije u spis dostavio
nikakvu ponudu iz veljače 2019. godine, već ponudu broj 067 bez datuma, na kojoj su
ručno ispisivani iznosi ponuđenih proizvoda, međutim bez opisa količine, jedinične
cijene proizvoda i potpisa ponuditelja. Neživotno je i protivno poslovnim običajima da
ponuda koja predstavlja obvezujući akt jedne strane prema drugoj bude bez datuma i
potpisa ponuditelja, bez podataka tko je izradio ponudu i koliko dugo ponuda vrijedi,
kao i bez specifikacije količine pružene usluge, jedinične cijene pružene usluge kao i
bez podatka na što se zapravo ponuda odnosi. Sve to što nedostaje u ponudi broj 067,
sadržano je u ponudama 95 i 96, koje i formalno izgledaju kao ponude, pri čemu se
napominje da za ponudu broj 95, na istoj piše da se odnosi na ravno krovište, a za
ponudu broj 96, na istoj piše da se odnosi na dvostrešni krov sa kućicama. Nadalje,
nelogičnim sud smatra i to da bi tuženik protivno ponudi br. 067 u koju je uračunat i
crijep, odnosno kupnja crijepa od strane tužitelja, sam kupio taj crijep, što pretpostavlja
tuženikovu aktivnost protivnu dogovoru koju je stoga morao zapaziti, te potom još i
platio tužitelju taj isti crijep. U ponudama 95 i 96 kupnja crijepa ostavljena je tuženiku,
budući da te ponude ne sadržavaju stavku crijep. Osim toga, tuženik je u iskazu naveo
da je izrada krovišta započela u svibnju 2019., a da je dovršena u rujnu 2019., dok iz
samog računa za crijep proizlazi da je isti izdan u listopadu 2019., što bi sukladno
iskazu direktora tuženika bilo nakon završetka gradnje, a što nije moguće, budući da
je tužitelj u izvođenju radova koristio crijep.

13. Temeljem svega, sud utvrđuje da ponuda 067 sukladno izjavi direktorice
tužitelja predstavlja samo informativni izračun, a da su stvarne ponude po kojima je
tužitelj radio predstavljale ponuda 95 i ponuda 96. Da je tome tako proizlazi i iz
činjenice da je tužitelj izdao tri računa čiji ukupan iznos odgovara zbroju ponuda 95 i

96. Nadalje, navedeno potvrđuje i neživotnost tvrdnje direktora tuženika da je on
naknadno saznao da je preplatio iznos od oko 45.000,00 kuna, ali da nije ništa u vezi
s time poduzimao jer je njegova firma tada dobro poslovala, a ni sada ne želi poduzeti
ništa, jer ne voli biti po sudovima. Također, sud ne nalazi nikakvog interesa tužitelja da
on samoinicijativno izda tuženiku dvije ponude i tri računa za plaćanje, to tim više ako
je tuženikova tvrtka dobro poslovala, kada bi tužitelju bilo u interesu da svoje
potraživanje naplati čim brže putem jednog računa. Stoga, sud zaključuje da je tužitelj
napravio dvije ponude, te da je izdao tri računa, sve kako bi išao na ruku tuženiku.
Također, utvrđuje da tuženik nije tužitelju platio po posljednjem, ovdje utuženom
računu, a da je tužitelj svoje obveze prema tuženiku izvršio.

14. Iako je nakon saslušanja stranaka utvrdio da je račun broj 12/01/1 ispostavljen

31. kolovoza 2019. godine dok su ponude 95 i 96 koje tužitelj navodi da je ponudio
tuženiku, sačinjene 20. rujna 2019. godine. Unatoč tome sud nema razloga sumnjati u
to da se račun broj 12/01/1 odnosi na izvršene radove budući da tuženik nije izjavio da
je platio nešto što nije uopće bio dužan platiti, već samo da je preplatio svoj dug. Osim

7

Poslovni broj: 8 Povrv-46/2023-16

toga, iz iskaza stranaka proizlazi da je dogovor prethodio slanju ponude što je i logično,
pa je za pretpostaviti da je spomenuti račun datiran sa datumom pregovora zbog čega
je na njemu raniji datum od datuma ponude.

15. Zbog svega, sud je utvrdio da potraživanje tužitelja potječe iz ugovora o djelu
prema kojem se izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak
neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti
mu za to naknadu (čl. 590. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" br.
35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018.). Sud je usvojio tužbeni zahtjev u
cijelosti kao u izreci pod toč. I., pri čemu je sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a, održao na
snazi i platni nalog iz rješenja o ovrsi.

16. Sud je s obzirom na potpuni uspjeh tužitelja odlučio o trošku temeljem članka

154. stavak 1. ZPP-a, prema kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna
protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.
Također je odlučujući o trošku primijenio i odredbu čl. 155. st. 1. ZPP-a prema kojoj će
sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih
troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

17. Nastali troškovi ovršnog postupka odnose se trošak javnobilježničke naknade
te pripadajući PDV koji iznosi 24,89 EUR, koji je obračunat u skladu sa čl. 5. Pravilnik
o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" br. 9/21),
te na trošak sastava prijedloga za ovrhu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od
248,85 EUR sukladno Tbr. 11. u vezi s Tbr. 7., Tbr. 54. i Tbr. 46. Tarife o nagradama
i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje u tekstu:
Tarifa). O nastalom ovršnom trošku odlučeno je pod toč. I. izreke presude, pri čemu je
sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a, održan na snazi i platni nalog iz rješenja o ovrsi.

18. Odluka o naknadi troškova temelji se na odredbama Tarife, prema kojoj za
svaku radnju tužitelj ima pravo na 100 bodova sukladno Tbr.7.1. Tarife, a prema Tbr.

54. Tarife vrijednost jednog boda je 2 eura. Sukladno navedenom, tužitelj je zatražio,
a sud mu je priznao trošak sastava podnesaka po punomoćniku odvjetniku od 11.
travnja 2023. i od 08. svibnja 2023. u iznosu od po 200,00 EUR za svaki podnesak
(Tbr.8.1. Tarife), trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu od 01.
veljače 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9.1. Tarife) i na ročištu za objavu presude
u iznosu od 100,00 EUR (Tbr.9.3. Tarife), te PDV na navedene iznose od 175,00 EUR,
sukladno Tbr. 46. Tarife. Također je tužitelju priznat i trošak sudske pristojbe na
presudu u iznosu od 91,70 EUR (Tar. br. 2. st. 1. u vezi s Tar. br. 1. st. 1. Uredbe o
Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23), dakle ukupno trošak 966,70 EUR.
O trošku je odlučeno kao pod toč. II izreke presude.

U Varaždinu 9. veljače 2024.

Sutkinja

Jasna Lekić

8

Poslovni broj: 8 Povrv-46/2023-16

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana
dostave otpravka odluke, putem ovog suda na Visoki trgovački sud u Zagrebu. Žalba
se podnosi u pisanom obliku, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku,
a moguće ju je predati i putem informacijskog sustava elektroničke komunikacije sa
sudovima, što je obvezno za obvezne sudionike elektroničke komunikacije, navedene
u čl. 106.a st. 5. ZPP-a, a fakultativno za ostale sudionike, ako su ispunili uvjete za
pristup informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima. Presuda u
sporovima male vrijednosti može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog
postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP-a) i
zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- Tužitelju po punomoćnici Petri Vugrin Posavec
- Tuženiku po punomoćniku Domagoju Štefanu