Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-4503/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Katice Lučić, kao predsjednice vijeća, te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika TD APIMEL d. o. o. Višnjevac, kao pravne osobe i DD, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, koje brani odvjetnik Boris Subotić u Osijeku, zbog prekršaja iz članka 34. stavka 1. podstavka 21. i stavka 2. Zakona o hrani („Narodne novine“ broj 81/13, 14/14, 30/15, 115/18), rješavajući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe poljoprivredne inspekcije, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, broj: 3. Pp-9043/2023-12, od 27. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 23.rujna 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe poljoprivredne inspekcije, odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom presudom na temelju članka 182. točke 3. (pravilno: točke 1.) Prekršajnog zakona okrivljenici TD APIMEL d. o. o. Višnjevac, kao pravna osoba i DD, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, oslobođeni su od optužbe zbog prekršaja iz članka 34. stavka 1. podstavka 21. i stavka 2. Zakona o hrani, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, s obrazloženjem da u činjeničnom opisu djela nije navedena odgovarajuća Uredba (EU), pa da nije točno navedeno bitno obilježje djela, jer je konkretna odredba Zakona o hrani blanketne naravi, budući da se prekršajna odgovornost počinitelja djela veže uz povredu drugog propisa koji dopunjuje biće prekršajnog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret, već je Uredba (EU) br. 931/2011 navedena samo u okviru pravne oznake djela, uslijed čega djelo opisano u optužnom prijedlogu nije prekršaj, a tužitelj, iako pozivan na glavne rasprave, čime mu je pružena mogućnost dopune optužnog prijedloga, to nije učinio.
1.1.Troškovi prekršajnog postupka, sukladno članku 140. stavku 2. Prekršajnog postupka, pali su na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu u kojoj osporava pravilnost pobijane presude, ističući da je relevantni provedbeni propis naveden u optužnom prijedlogu, da ga sud nije pozvao na dopunu optužnog prijedloga u smislu članka 161. stavka 4. Prekršajnog zakona te da su okrivljenici priznali da su počinili prekršaj koji im se stavlja na teret.
2.1. Žalitelj predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona uz ocjenu navoda žalbe tužitelja, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske utvrdio je da je prvostupanjski sud, iako pogrešno se pozivajući na stavak 3. članka 182. Prekršajnog zakona, pravilno i zakonito okrivljenike oslobodio optužbe za terećeno djelo i za svoju odluku dao dostatne i relevantne razloge koje prihvaća i ovaj sud.
5. Naime, okrivljenici su oslobođeni od optužbe zbog prekršaja iz članka 34. stavka 1. podstavka 21. i stavka 2. Zakona o hrani, činjenično u bitnom opisanog time da kritične zgode ne bi putem e-pošte dostavili točne informacije o subjektima kojima je isporučen med pobliže opisan u izreci, jer na popisu subjekata nije bilo navedeno TD Kupovina d. o. o. Split kojem je proizvod isporučen.
5.1. Međutim, odredbom članka 34. stavka 1. podstavka 21. i stavka 2. Zakona o hrani, propisane su kazne za pravnu i odgovornu osobu u pravnoj osobi, ako ne dostave informacije ili dostave netočne informacije ili ne omoguće uvid u informacije koje je zatražila osoba ovlaštena za provedbu službenih kontrola, odnosno tijelo nadležno za provedbu službenih kontrola prema članku 3. stavku 3. Uredbe (EU) br. 931/2011.
5.2. Člankom 3. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 931/2011 propisano je da su subjekti u poslovanju s hranom dužni osigurati pružanje podataka pobliže navedenih u stavku 1. o pošiljkama hrane životinjskog podrijetla subjektima u poslovanju s hranom koje oni opskrbljuju hranom i, na zahtjev, nadležnom tijelu bez nepotrebnog odlaganja dostaviti podatke.
5.3. Iz navedenog proizlazi, kako se to u pobijanoj presudi i obrazlaže, da je propust za koji se okrivljenike tereti vezan uz povredu norme iz drugog propisa, pa kako u činjeničnom opisu nije naveden relevantan propis, to slijedom navedenog u činjeničnom opisu djela navedenom u optužnom prijedlogu nisu točno navedena bitna obilježja tog prekršaja, pa, iako je relevantan propis naveden u okviru pravnog opisa djela, budući da sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, to već i samo zbog nedostatka konstitutivnog elementa bića prekršaja u činjeničnom opisu opisano djelo nije prekršaj, kao se to u pobijanoj presudi i navodi, s time da je, suprotno stavu žalitelja, prvostupanjski sud iz istog razloga mogao izravno donijeti oslobađajuću presudu prilikom ispitivanja optužnog prijedloga, u smislu članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona.
6. Stoga je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu potvrditi.
7. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 23. rujna 2025.
Zapisničarka
Predsjednica vijeća
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Katica Lučić, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
