REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-12863/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović, kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Dušak d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe IKĆ, zbog prekršaja iz članka 115. stavka 1. podstavka 24. i stavka 2. i 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“, broj: 41/18., 98/19., 30/21. i 89/21.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe Dušak d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe IKĆ, podnesenoj po branitelju Ivanu Biđinu, odvjetniku u Vrbovcu, protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj: 73. Pp-2270/2022-6 od 24. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe Dušak d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe IKĆ i potvrđuje pobijana presuda.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c, u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljena pravna osoba Dušak d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba IKĆ dužni su platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 40,00 (četrdeset) eura, svaki, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljena pravna osoba Dušak d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba IKĆ proglašeni su krivima i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona kažnjeni novčanim kaznama i to okrivljena pravna osoba Dušak d.o.o. u iznosu od 9.000,00 (devetisuća) kuna/1.194,51 eura, a okrivljena odgovorna osoba IKĆ u iznosu od 3.000,00 (tritisuća) kuna/398,17 eura, zbog prekršaja iz članka 115. stavka 1. podstavka 24. i stavka 2. i 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu.
2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 (petsto) kuna/66,36 eura, svaki.
3. Protiv te presude okrivljenici su podnijeli pravodobnu žalbu zbog povrede materijalnog prekršajnog stanja, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajno pravnim sankcijama i troškovima postupka.
4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba je neosnovana.
6. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) ocijenilo je da presudom na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona i da nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Neosnovano žalitelji u svojim žalbama ponavljaju navode svoje obrane, kako smatraju da kritične zgode nisu obavljali prijevoz za vlastite potrebe jer se njihova osnovna djelatnost može i dalje nesmetano odvijati i kad je njihov kamion koji imaju u svojem vlasništvu i kojim kao pomoćnu djelatnost obavljaju i prijevoz trupaca u kvaru, kao i kad korisnici sami u svom aranžmanu dovezu trupce u pilanu, jer je prvostupanjski sud dao valjano obrazložene razloge zašto smatra da ih navedene okolnosti ne ispričavaju od prekršajne odgovornosti te je svoje saznanje o djelu zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, odnosno u pobijanoj presudi je dao valjane i obrazložene razloge zbog kojih nije prihvatio takvu obranu okrivljenika, koju je ocijenio kao usmjerenu na otklanjanje prekršajne odgovornosti, te razloge zašto je u cijelosti prihvatio iskaze saslušanih svjedoka, na temelju kojih je donio svoj zaključak o krivnji okrivljenika. Stoga je, na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud imao dovoljno osnova za zaključak da su okrivljenici počinili prekršaj koji im se pobijanom presudom stavlja na teret.
8. Slijedom navedenog, pravilan je i na zakonu osnovan zaključak prvostupanjskog suda da su okrivljenici svojim postupanjem ostvarili sva zakonom opisana obilježja prekršaja stavljenog im na teret odnosno, žalbenim navodima okrivljenika, nije argumentirano dovedena u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja djela, niti žalitelji ističu nove činjenice i dokaze, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, koje bi učinile osnovanim daljnje provođenje dokaznog postupka.
9. Nadalje, ispitujući odluku o prekršajno pravnim sankcijama izrečenim okrivljenicima, ovaj sud je ocijenio da su im kazne odmjerene razmjerno težini djela koje su počinili i stupnju njihove odgovornosti, pri čemu prvostupanjski sud na njihovoj strani nije našao olakotne okolnosti, a iako im je kao otegotnu okolnost ocijenio njihovu raniju prekršajnu kažnjavanost zbog istovrsnog prekršaja, a ovaj sud je imao u vidu činjenicu da je u odnosu na istu nastupila rehabilitacija, jer je od pravomoćnosti svih odluka o prekršajima, na koje se poziva prvostupanjski sud, protekao rok od tri godine, budući da su okrivljenicima, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, kazne izrečene ispod iznosa Zakonom o izmjenama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu propisanog minimuma novčane kazne za tu vrstu prekršaja, koji sada za počinitelje propisuje novčane kazne u rasponu od 3.310,00 eura do 9.290,00 eura za pravnu osobu i u rasponu od 1.320,00 eura do 3.310,00 eura za odgovornu osobu, u nešto blažim iznosima nego što je bilo propisano u kunama, kao službenoj valuti Republike Hrvatske u vrijeme počinjenja djela, iste ovaj sud ne smatra prestrogima. Naime, potrebno je napomenuti da je nakon počinjenja predmetnog prekršaja stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj: 114/22. i 136/24.) u kojem postoji pravni kontinuitet u odnosu na isti prekršaj i koji za predmetni prekršaj propisuje blaže novčane kazne u eurima, od Zakona o prijevozu u cestovnom prometu koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i propisivao za taj prekršaj nešto strože novčane kazne u kunama, kao tada važećoj valuti u Republici Hrvatskoj, u rasponu od 25.000,00 kuna do 70.000,00 kuna za pravnu osobu i u rasponu od 10.000,00 kuna do 25.000 kuna odgovornu osobu. U skladu s načelom primjene blažeg propisa iz članka 3. Prekršajnog zakona, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja. Međutim, ovaj sud prilikom donošenja drugostupanjske presude nije izmijenio pravnu kvalifikaciju djela opisanog u izreci pobijane presude i primijenio taj, novi Zakon, kao blaži propis, budući da je, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud pravilno odmjerio novčane kazne za navedeno djelo i okrivljenicima ublažio novčane kazne ispod iznosa kazni propisanih za taj prekršaj zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a koje ujedno predstavljaju ublažene novčane kaznu i prema novom Zakonu. Stoga, prema načelu konkretnosti, nema mjesta primjeni tog, blažeg propisa jer primjena novog Zakona, u konkretnom slučaju, ne bi dovela do povoljnijeg rezultata za okrivljenika, budući da ovaj sud, uzimajući u obzir ničim potkrijepljene navode iz ž okrivljenika, smatra da u konkretnom slučaju nema mjesta za daljnje ublažavanje novčanih kazni. Također okrivljenici su upozoreni na mogućnost plaćanja dvije trećine izrečenih novčanih kazni, u skladu s odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.
10. S obzirom na navedeno, ovaj sud nije našao razloge, koje već nije cijenio prvostupanjski sud, za daljnje ublažavanje kazni izrečenih okrivljenicima te smatra da će se izrečenim kaznama ostvariti svrha kažnjavanja.
11. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu osnovana i odgovarajuće obrazložena, a njihova visina ukazuje se primjerenom, s obzirom na Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), propisani raspon troškova.
12. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika, ili samo o žalbi okrivljenika, te je trebalo, na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezati svakog od okrivljenih na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka pred ovim sudom, u skladu s okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka.
13. Zbog izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 23. rujna 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v.r.
Jasna Momirović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu, u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
