Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-7728/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ZANESTRA, Trgovina in ribništvo d. o. o. Koper, kao pravne osobe i IV, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, koje brani Lidija Gepert, odvjetnica u I i suradnici odvjetničko društvo d. o. o. u Zagrebu, zbog prekršaja iz članka 77. stavka 1. točke 5. i stavka 2. Zakona o morskom ribarstvu („Narodne novine“ broj 62/17, 130/17, 14/19, 30/23), odlučujući o žalbi okrivljenika B, Trgovina in ribništvo d. o. o. Koper, kao pravne osobe i IV, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, pod posl. brojem: Pp-589/2025-6 od 24. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Žalba okrivljenika ZANESTRA, Trgovina in ribništvo d. o. o. Koper, kao pravne osobe i IV, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, odbija se kao neosnovana i potvrđuje se pobijana presuda.

II Okrivljenici su dužni naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 100,00 (sto) eura, svaki, u roku od 1 (jedan) mjesec od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom okrivljenici ZANESTRA, Trgovina in ribništvo d. o. o. Koper, kao pravna osoba i IV, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, proglašeni su krivima i kažnjeni novčanim kaznama u iznosima od 1.990,00 eura pravna osoba te 920,00 eura odgovorna osoba, zbog prekršaja iz članka 77. stavka 1. točke 5. i stavka 2. Zakona o morskom ribarstvu, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, uz pravilno upozorenje da će se, ako dvije trećine izrečenih novčanih kazni plate u roku za plaćanje, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona smatrati da su kazne u cjelini plaćene.

1.1. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura, svaki.

2. Protiv navedene presude okrivljenici su pravodobno putem braniteljice podnijeli žalbu iz svih zakonom propisanih osnova.

2.1. Žalitelji predlažu da se, iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati kao osnovana.

3. Žalba nije osnovana.

4. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), uz ocjenu navoda žalbe okrivljenika, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske utvrdio je da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, zatim da nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, kao i da je prvostupanjski sud na temelju potpuno i točno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djela koja se okrivljenicima stavljaju na teret te ih pravilno proglasio krivima i kaznio za inkriminirana djela.

5. Žalitelji u žalbi ističu da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6. i 7. Prekršajnog zakona, obrazlažući svoj stav time da su radnje koje je tužitelj kvalificirao kao prekršaj počinjene na teritoriju Republike Slovenije, uslijed čega prvostupanjski sud nije stvarno nadležan postupati u predmetnom postupku, kao i da, s obzirom na mjesto počinjenja prekršaja, optužni prijedlog nije izdao ovlašteni tužitelj, uslijed čega se hrvatsko prekršajno pravo primjenjuje nezakonito i ekstrateritorijalno, te se prvostupanjski sud bio dužan proglasiti nenadležnim i odbiti optužbu.

5.1. Naime, na bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6. i 7. Prekršajnog zakona ovaj sud pazi po službenoj dužnosti te nije utvrdio da bi iste bile počinjene, slijedom čega taj žalbeni navod nije prihvaćen.

5.2. Točno je, kako se to u žalbi ističe, da je odredbom članka 12. Prekršajnog zakona propisana primjena prekršajnog prava Republike Hrvatske za prekršaje počinjene na području Republike Hrvatske, njezinom brodu ili zrakoplovu, te se prekršajno zakonodavstvo Republike Hrvatske primjenjuje na svakoga tko počini prekršaj na njezinom području, međutim, iz provedenih dokaza proizlazi da su prekršaji počinjeni na teritoriju Republike Hrvatske, tako da je prekršajne naloge izdalo stvarno nadležno tijelo, a prekršajni postupak po prigovorima okrivljenika zbog poricanja prekršaja proveo nadležan sud.

6. Žalitelji dalje ukazuju na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, navodeći da je presuda nerazumljiva i proturječna sama sebi, te da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da su isti nejasni i u znatnoj mjeri proturječni.

6.1. Suprotno stavu žalitelja, po ocjeni ovog suda nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka koja se ističe, već je pobijana presuda razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama te su isti jasni i nisu proturječni spisu predmeta.

7. Nadalje, žalitelji ukazuju i na povredu odredaba prekršajnog materijalnog prava te iznose svoje viđenje i tumačenje propisa o tome da je u konkretnom predmetu trebalo primijeniti odluku Arbitražnog suda, kao i koje je pravo relevantno, međutim obrazloženje prvostupanjskog suda u skladu je s odredbama Prekršajnog zakona, Zakona o morskom ribarstvu, propisima međunarodnog prava i praksom Visokog prekršajnog suda.

7.1. Naime, odredbom članka 2. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora, čije su potpisnice i Republika Hrvatska i Republika Slovenija, propisano je da se suverenost obalne države proteže izvan njezinoga kopnenog područja i njezinih unutrašnjih voda i, ako se radi o arhipelaškoj državi, njezinih arhipelaških voda na susjedni pojas mora, koji se naziva teritorijalnim morem, te da se suverenost proteže na zračni prostor iznad teritorijalnog mora i na njegovo dno i podzemlje, a suverenost nad teritorijalnim morem ostvaruje se prema odredbama te Konvencije i prema drugim pravilima međunarodnog prava. U smislu odredbe članka 10. Konvencije u svrhe iste, zaljev je jasno istaknuta uvala koja zadire u kopno u takvu omjeru prema širini svog ulaza da sadržava vode zatvorene kopnom, a nije samo obična krivina obale. Uvala se neće smatrati zaljevom ako njezina površina nije jednaka ili veća od površine polukruga kojemu je promjer crta povučena preko ulaza u tu uvalu. U svrhu mjerenja, površinom uvale smatra se površina obuhvaćena između crte niske vode uzduž obale uvale i crte povučene između crte niske vode na njenim prirodnim ulaznim točkama. Ako, zbog postojanja otoka, uvala ima više od jednog ulaza, polukrug se povlači tako da se kao promjer uzme ukupna duljina crta koje zatvaraju pojedine ulaze. Površina otoka unutar uvale računa se kao dio morske površine uvale, te ako razmak između crta niske vode na prirodnim ulaznim točkama zaljeva nije veći od 24 morske milje, može se povući granična crta između tih dviju crta niske vode, a vode koje su njome zatvorene smatraju se unutrašnjim vodama, a ako je razmak između crta niske vode na prirodnim ulaznim točkama zaljeva veći od 24 morske milje, povlači se ravna polazna crta od 24 morske milje unutar zaljeva, tako da se crtom te duljine zatvori najveća moguća površina vode. Člankom 300. Konvencije propisano je: „Države stranke u dobroj vjeri ispunjavaju obveze preuzete ovom Konvencijom i ostvaruju prava, jurisdikciju i slobode priznate u Konvenciji na način koji ne dopušta zloupotrebu prava.“.

7.2. Pravilnikom o granicama u ribolovnom moru Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 5/11), donijetom na temelju članka 7. Zakona o morskom ribarstvu („Narodne novine“ broj 56/10 i 127/10), koji preuzima i novi Zakon o morskom ribarstvu („Narodne novine“ broj 62/17), propisane su granice ribolovnog mora Republike Hrvatske odnosno morski prostor nad kojim se prostire suverenitet Republike Hrvatske, te je odredbom članka 5. Pravilnika propisano da se ribolovna zona A nalazi u unutarnjem ribolovnom moru i vanjskom ribolovnom moru Republike Hrvatske, a obuhvaća teritorijalno more Republike Hrvatske koje u sjevernom dijelu utvrđuje graničnu crtu između Republike Hrvatske i Republike Slovenije, koja granična crta je detaljno opisana, čime je podzakonskim aktom Republike Hrvatske utvrđen prolazak državne granice na moru između Republike Hrvatske i Republike Slovenije.

7.3. Slijedom navedenoga, teritorijalno more Republike Slovenije, prema Konvenciji, budući da nije postignut dogovor između Republike Hrvatske i Republike Slovenije, završava na crti sredine u Savudrijskoj vali i na crti sredine u Tršćanskom zaljevu, a kako slovensko teritorijalno more uopće ne dolazi do otvorenoga mora, to jest međunarodnih voda u Jadranu, nikakvim izmjenama svog Pomorskog zakonika Republika Slovenija ne može steći ono što joj ne dopušta međunarodno pravo mora. Republika Slovenija svojim teritorijalnim vodama ne izlazi na otvoreno more, tako da prema međunarodnom pravu nema svoj epikontinentalni pojas, pa ni pravo na gospodarski ili bilo koji drugi pojas.

7.4. Nadalje, žalitelji pogrešno presudu Europskog arbitražnog suda iz lipnja 2017. implementiraju u pravni sustav Republike Hrvatske, budući da je Vlada Republike Hrvatske na 241. sjednici 30. srpnja 2015. pokrenula postupak izlaska iz arbitražnog sporazuma sa Slovenijom, čime je provela odluku Sabora o izlasku iz arbitraže i pokrenula postupak za prestanak Sporazuma o arbitraži između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije potpisan 4. studenoga 2009. u Stockholmu, a koji je na snazi od 29. studenoga 2010., zbog povrede odredaba Sporazuma iz točke I. te Odluke od strane Republike Slovenije, koje su bitne za ostvarenje predmeta i svrhe spomenutog Sporazuma, čime su se stekli uvjeti za njegov prestanak, sukladno pravilima međunarodnog prava te od datuma upućivanja spomenute note Republika Hrvatska prestaje primjenjivati Sporazum iz točke I. te Odluke, koja Odluka Vlade obvezuje i ovaj sud.

7.5. Zbog navedenih razloga, a kako je opće poznata činjenica da je Republika Hrvatska izašla iz arbitražnog sporazuma, neosnovano navode žalitelji da nisu odgovorni za navedene prekršaje zbog postojanje okolnosti koje ih ispričavaju krivnje, već su isti u smislu članka 29. stavka 3. Prekršajnog zakona počinitelj (pravna i u njoj odgovorna osoba) koji je s obzirom na svoje zvanje, zanimanje ili službu bio dužan upoznati se s odgovarajućim propisom te je kao pravni subjekt koji obavlja gospodarsku djelatnost ribolova trebao s posebnom pažnjom voditi računa da prilikom obavljanja iste neovlašteno ne ulazi u teritorijalno more Republike Hrvatske, pa neutemeljeno žalitelji ističe da bi kritičnih zgoda postupali u zabludi, što je prvostupanjski sud pravilno obrazložio. Stoga su okrivljenici, kao pravni subjekt koji obavlja gospodarski ribolov, morali biti svjesni navedene problematike i činjenice da prelaskom preko središnje crte u Savudrijskoj vali ulaze u teritorijalno more Republike Hrvatske. Osim toga, okrivljenici su imali pratnju patrolnog broda policijskih službenika Republike Slovenije, čega ne bi bilo da su doista bili u zabludi o protupravnosti prekršaja, a upozoravani su od strane policijskih službenika Republike Hrvatske, da se nalaze u teritorijalnom moru Republike Hrvatske.

8. Nadalje, prvostupanjski sud detaljno je obrazložio činjenično stanje koje je utvrđeno analizom i ocjenom svih u postupku provedenih dokaza i argumentirano odgovorio na sve prigovore okrivljenika iznesene u pisanim obranama.

8.1. Analizom provedenog postupka utvrđeno je da je prvostupanjski sud ispitao kao svjedoke pomorskog policijskog službenika BV te napravio uvid u video snimku i fotodokumentaciju kartografskog ispisa, ispis podataka okrivljenika kao poslovnog subjekta, izvadak iz e-upisnika plovila Republike Slovenije i dozvolu za gospodarski ribolov, pa na temelju pravilne ocjene dokaza zaključio da su okrivljenici počinili prekršaj na teritoriju Republike Hrvatske na način i pod uvjetima kako je to opisano u izreci pobijane presude.

8.2. Za svoj zaključak o krivnji okrivljenika za terećeno djelo prvostupanjski sud dao je dostatne i relevantne razloge, budući da je uvidom u izvadak registra plovila utvrđeno da je okrivljena pravna osoba vlasnica plovila reg. oznaka [registarska oznaka], naziva „Andrea“, kao i da ista nije imala povlasticu u skladu s propisima Republike Hrvatske, koje okolnosti okrivljenici ne osporavaju te navode da u obavljanju gospodarskog ribolova koriste upravo to plovilo, pa slijedom navedenog okrivljenici, kao pravna osoba koja je kritične zgode obavljala gospodarski ribolov i odgovorna osoba u pravnoj osobi, što je utvrđeno u tijeku prvostupanjskog postupka, odgovaraju za obavljanje takve djelatnosti bez propisane povlastice u teritorijalnom moru Republike Hrvatske, neovisno o tome je li odgovorna osoba navedene zgode bila na brodu ili ne. Naime, odredbom članka 61. stavka 1. Prekršajnog zakona propisano je odgovorna osoba u smislu tog Zakona fizička osoba koja vodi poslove pravne osobe ili joj je povjereno obavljanje određenih poslova iz područja djelovanja pravne osobe, s time da je sukladno članku 21. stavku 1. citiranog Zakona počinitelj prekršaja osoba koja vlastitim činjenjem ili nečinjenjem ili posredstvom druge osobe počini prekršaj. S obzirom na prethodno navedene odredbe, te s obzirom da Prekršajni zakon, kao i Zakon o morskom ribarstvu, propisuju kao počinitelja prekršaja pravnu osobu i odgovornu osobu u pravnoj osobi, kao i da je drugookr. odgovorna osoba u okrivljenoj pravnoj osobi, irelevantna je okolnost da policijski službenik nije utvrdio identitet osoba na plovilu niti identificirao plovilo važećim dokumentima.

8.3. Jednako tako nisu prihvaćeni niti žalbeni navodi okrivljenika da prilikom obavljanja nadzora nisu poduzete sve potrebne moguće radnje za utvrđivanje identiteta osoba koje su počinile prekršaj, jer iz iskaza svjedoka proizlazi jasno i određeno postupanje u nadzoru državne granice na moru u Savudrijskoj vali, a jednako tako iz video snimke događaja utvrđeno je da je plovilo reg. oznaka [registarska oznaka], naziva „J““, sa zastavom Republike Slovenije, prešlo crtu razgraničenja u Savudrijskoj vali, kako to proizlazi iz vjerodostojne izjave svjedoka.

9. Slijedom navedenog, činjenično stanje u prvostupanjskom postupku u potpunosti je i pravilno utvrđeno, te je prvostupanjski sud provedbom i analizom dokaza navedenih u obrazloženju prvostupanjske odluke pravilno zaključio da su se u ponašanju okrivljenika stekla sva zakonska obilježja prekršaja iz primijenjene odredbe Zakona, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.

10. Razmatrajući odluku o kazni te imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj sud utvrdio je da su izrečene novčane kazne okrivljenicima za terećeni prekršaj u granicama zakona i da su primjerene težini djela, stupnju odgovornosti okrivljenika i u skladu s ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, te da iste nisu prestroge, time više što su novčane kazne utvrđene u iznosima koji su jednaki Zakonom o morskom ribarstvu, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, propisanim najnižim novčanim kaznama za pravnu i odgovornu osobu u pravnoj osobi kao počinitelje prekršaja iz članka 77. stavka 1. točke 5. i stavka 2. Zakona o morskom ribarstvu, koje je odredbe, kao odredbe blaže za počinitelje prekršaja, pravilno primijenio prvostupanjski sud, budući da su Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o morskom ribarstvu („Narodne novine“, broj:14/24) koji je u međuvremenu, 7. veljače 2024., stupio na snagu propisane strože kazne, pa kako u postupku nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti na strani okrivljenika, uz dosadašnju kažnjavanost okrivljenika kao otegotnu okolnost, to nema zakonske osnove za ublažavanje utvrđenih novčanih kazni.

10.1. Odluku o mjeri novčane kazne prvostupanjski sud valjano je obrazložio te naveo odgovarajuće razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

11. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to su na temelju članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona, okrivljenici obvezani na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

12. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

U Zagrebu 23. rujna 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.