Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-3066/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, kao predsjednice vijeća, te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika VeganKO d.o.o, Varaždin, kao pravne osobe i II. okrivljenika ĐK, kao odgovorne osobe, radi prekršaja iz čl. 172. st. 2. u vezi st. 1. toč. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.), čl. 10. st. 1. i st. 2. Zakona o minimalnoj plaći (Narodne novine broj: 118/18., 120/21., 152/24.), i čl. 229. st. 2. u vezi st. 1. podst. 34. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22.), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Varaždin, Službe za nadzor radnih odnosa, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: Pp-668/2023, od 19. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2025. i 23. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I U povodu žalbe tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Varaždin, Službe za nadzor radnih odnosa, a po službenoj dužnosti, preinačava se pobijana presuda u odnosu na prekršajno djelo iz toč. 2). izreke, na način da se, na temelju čl. 182. toč. 1. Prekršajnog zakona, II. okrivljenik BK,
oslobađa od optužbe
da radniku ŽK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], propustio isplatiti plaću za travanj 2022. u roku dospjelosti zaključno do 31. svibnja 2022., odnosno na navedenu plaću radniku nije isplatio zaključno do okončanja inspekcijskog postupka dana 07. ožujka 2023.
II U povodu žalbe tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Varaždin, Službe za nadzor radnih odnosa, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela u odnosu na prekršajno djelo iz toč. 1.) izreke, tako da se isto djelo ispravno pravno označava kao prekršaj iz čl. 172. st. 3. u vezi st. 2. toč. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.).
III Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Varaždin, Službe za nadzor radnih odnosa, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.
IV Uslijed odluke iz toč. I. i III. izreke ove presude, po službenoj se dužnosti, preinačava se pobijana odluka u odnosu na izrečenu ukupnu novčanu kaznu, tako da se okrivljeniku primjenom čl. 39. Prekršajnog zakona u odnosu na prekršajna djela iz toč. 1.) i 3.) izreke pobijane presude, izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 1.000,00 (tisuću) eura, koju je dužan platiti u roku od 30 dana po primitku ove presude. Ukoliko II. okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrati će se da je kazna plaćena u cjelini.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom presudom protiv I. okrivljenika pravne osobe VeganKO d.o.o., Varaždin, prekršajni postupak je obustavljen jer je ista brisanjem iz sudskog registra, prestala postojati, dok je II. okrivljenik BK, proglašen krivim i kažnjen novčanim kaznama i to: u točki 1.) izreke, za prekršaj pravno označen kao prekršaj iz čl. čl. 172. st. 2. u vezi st. 1. toč. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju, novčanom kaznom u iznosu od 200,00 eura, za prekršaj u točki. 2.), pravno označen kao prekršaj iz čl. 10. st.1. i st. 2. Zakona o minimalnoj plači, te za prekršaj u točki 3.), pravno označen kao prekršaj iz čl. 229. st. 2. u vezi st. 1. podst. 34. Zakona o radu, primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona, kažnjenjen novčanim kaznama u iznosu od po 800,00 eura, te mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 1.800,00 eura, uz pravilno upozorenje da će se, ukoliko dvije trećine izrečene novčane kazni plati u roku određenom za plaćanje, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona smatrati da je kazna plaćena u cjelini.
2. Istom presudom II. okrivljenik je obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 26,00 eura.
3. Protiv navedene presude ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu u odnosu na prekršajna djela opisana u točkama 2.) i 3.) izreke, i to zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava i odluke o prekršajnopravnim sankcijama. U bitnom, ističe da novčana kazna izrečena II. okrivljeniku nije razmjerna težini počinjenih prekršaja, te se istom ne može postići svrha kažnjavanja.
4. Žalitelj predlaže da se žalba, iz naprijed iznesenih razloga, prihvati.
5. U odnosu na prekršajno djelo opisano u toč. 2.) izreke pobijane presude, žalba je bespredmetna, dok u odnosu na prekršajno djelo pisano u toč. 3.) izreke pobijene presude, žalba nije osnovana.
6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, postupajući po službenoj dužnosti, nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl.195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, međutim našao je da su u odnosu na djelo opisano u toč. 2.) izreke, na štetu II.okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava.
7. Naime, II. okrivljenik je u toč. 2.) izreke pobijane presude, proglašen krivim i primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 800,00 eura, da radniku ŠK nije isplatio plaću za travanj 2022. u roku dospjelosti zaključno do 31. svibnja 2022, odnosno da istu plaću nije isplatio zaključno do okončanja inspekcijskog postupka, čime bi počinio prekršaj iz čl. 10. st. 1. i st. 2. Zakona o minimalnoj plaći. Međutim, budući da odredbom čl. 10. st. 1. i st. 2. Zakona o minimalnoj plaći, kao niti člankom 10. st. 1. toč. a) Zakona o minimalnoj plaći (Narodne novine broj: 118/18., 120/21., 152/24.), sukladno kojem je trebalo ispravno pravno označiti inkriminirani prekršaj, nije sankcionirana neisplata plaće, već je propisano kažnjavanje odgovorne osobe u pravnoj osobi poslodavca za prekršaj iz st. 1. tog članka tj. „ako ne isplati minimalnu plaću na način propisan ovim Zakonom“, djelo II. okrivljenika činjenično opisano u toč. 2.) izreke pobijane presude, kao i u optužnom aktu, nije prekršaj. Stoga je valjalo u odnosu na ovo prekršajno djelo, po službenoj dužnosti, primjenom čl. 182. toč. 1. Prekršajnog zakona, okrivljenika, osloboditi od optužbe.
8. Nadalje ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud sukladno čl. 3. Prekršajnog zakona, prilikom kvalificiranja prekršaja i izricanja novčane kazne II. okrivljeniku, u odnosu na prekršaj u točki 1.) izreke, pravilno primijenio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj: 119/22.), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2023., dakle nakon počinjenog prekršaja, a koji je blaži za II. okrivljenika budući da za predmetni prekršaj propisuje novčanu kaznu u rasponu od 130,00 do 1.320,00 eura, za razliku od prethodnog Zakona o mirovinskom osiguranju, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i kojim je za isto djelo bila propisana novčana kazna u iznosu od 1.000,00 do 10.000,00 kuna (132,72 do 1.327,23 eura), s time da je prekršaj koji se II. okrivljeniku stavlja na teret u odnosu na pravnu oznaku djela u pobijanoj presudi, pogrešno označen kao prekršaj iz čl. 172. st. 2. Zakona. Zbog toga je ovaj sud, po službenoj dužnosti preinačio pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela tako da je prekršajno djelo u točki 1.) izreke za koje je II. okrivljenik proglašen krivim ispravno pravno označio kao prekršajno djelo iz čl. 172. st. 3. u vezi st. 2. toč. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.).
9. Ispitujući dalje pobijanu odluku, u smislu žalbenih navoda u odnosu na prekršajnu sankciju za prekršajno djelo opisano u toč. 3. izreke, novčana kazna koja je II. okrivljeniku primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona, ublažena na iznos od 800,00 eura, prema ocjeni ovog suda, nije preblaga, na što ukazuje žalitelj, već je s obzirom na olakotne okolnosti koje je prethodno cijenio prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne, novčana kazna, koja je pravilno odmjerena i utvrđena unutar Zakonom propisanog raspona za ublažavanje kazne te je tek nešto niža od Zakonom propisanog posebnog minimuma kazne za predmetni prekršaj, primjerena težini prekršaja i stupnju krivnje II. okrivljenika, te je pogodna da se njezinim izricanjem ostvari kako opća tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija. Zbog toga je ovaj sud žalbu tužitelja odbio kao neosnovanu i u pobijanom dijelu, u odnosu na toč. 3.) izreke, potvrdio prvostupanjsku presudu, te je uslijed odluke iz toč. I. i toč. III. izreke ove presude, po službenoj dužnosti, primjenom čl. 39. Prekršajnog zakona, okrivljeniku izrekao ukupnu novčanu kaznu u naprijed citiranom iznosu.
10. Iz navedenih razloga, riješeno je kao u izreci.
Zagreb, 23. rujna 2025.
Zapisničarka
Predsjednica vijeća
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Katica Lučić, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu, u 4 (četiri) otpravaka: za spis, II. okrivljenika i tužitelja.
