Poslovni broj: P-5483/2024-43

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jesenki Jurić Šojat kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćnici Matei Posavec, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d., OIB: 14036333877 [adresa], zastupan po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 23. rujna 2025. godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, istoga dana,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku, Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877 iz [adresa], isplatiti tužitelju GL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] iznos od 7.068,76 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na slijedeće iznose:

- na iznos od 14,07 € s kta od 26.10.2007. g. do isplate,

- na iznos od 14,41 € s kta od 11.12.2007. g. do isplate,

- na iznos od 13,83 € s kta od 11.12.2007. g. do isplate,

- na iznos od 14,17 € s kta od 21.01.2008. g. do isplate,

- na iznos od 14,01 € s kta od 21.02.2008. g. do isplate,

- na iznos od 13,84 € s kta od 21.03.2008. g. do isplate,

- na iznos od 15,99 € s kta od 29.04.2008. g. do isplate,

- na iznos od 13,19 € s kta od 20.05.2008. g. do isplate,

- na iznos od 13,50 € s kta od 20.06.2008. g. do isplate,

- na iznos od 12,94 € s kta od 17.07.2008. g. do isplate,

- na iznos od 13,23 € s kta od 20.08.2008. g. do isplate,

- na iznos od 13,10 € s kta od 19.09.2008. g. do isplate,

- na iznos od 12,55 € s kta od 22.10.2008. g. do isplate,

- na iznos od 32,20 € s kta od 29.12.2008. g. do isplate,

- na iznos od 13,62 € s kta od 29.01.2009. g. do isplate,

- na iznos od 40,38 € s kta od 25.09.2009. g. do isplate,

- na iznos od 43,33 € s kta od 25.09.2009. g. do isplate,

- na iznos od 44,82 € s kta od 20.03.2009. g. do isplate,

- na iznos od 41,29 € s kta od 09.04.2009. g. do isplate,

- na iznos od 44,86 € s kta od 28.05.2009. g. do isplate,

- na iznos od 39,24 € s kta od 28.05.2009. g. do isplate,

- na iznos od 34,31 € s kta od 28.05.2009. g. do isplate,

- na iznos od 36,03 € s kta od 02.07.2009. g. do isplate,

- na iznos od 39,70 € s kta od 24.07.2009. g. do isplate,

- na iznos od 37,61 € s kta od 16.09.2009. g. do isplate,

- na iznos od 35,57 € s kta od 30.09.2009. g. do isplate,

- na iznos od 40,24 € s kta od 26.10.2009. g. do isplate,

- na iznos od 44,27 € s kta od 02.02.2010. g. do isplate,

- na iznos od 49,32 € s kta od 19.02.2010. g. do isplate,

- na iznos od 48,10 € s kta od 22.03.2010. g. do isplate,

- na iznos od 55,95 € s kta od 23.03.2010. g. do isplate,

- na iznos od 53,92 € s kta od 25.05.2010. g. do isplate,

- na iznos od 57,87 € s kta od 20.07.2010. g. do isplate,

- na iznos od 80,08 € s kta od 13.08.2010. g. do isplate,

- na iznos od 75,02 € s kta od 17.08.2010. g. do isplate,

- na iznos od 93,99 € s kta od 10.09.2010. g. do isplate,

- na iznos od 83,98 € s kta od 14.10.2010. g. do isplate,

- na iznos od 76,46 € s kta od 12.11.2010. g. do isplate,

- na iznos od 99,34 € s kta od 14.12.2010. g. do isplate,

- na iznos od 113,48 € s kta od 14.01.2011. g. do isplate,

- na iznos od 103,23 € s kta od 15.02.2011. g. do isplate,

- na iznos od 104,73 € s kta od 15.03.2011. g. do isplate,

- na iznos od 97,37 € s kta od 15.04.2011. g. do isplate,

- na iznos od 99,64 € s kta od 12.05.2011. g. do isplate,

- na iznos od 123,75 € s kta od 16.06.2011. g. do isplate,

- na iznos od 128,20 € s kta od 13.07.2011. g. do isplate,

- na iznos od 155,92 € s kta od 12.08.2011. g. do isplate,

- na iznos od 145,86 € s kta od 13.09.2011. g. do isplate,

- na iznos od 130,18 € s kta od 14.10.2011. g. do isplate,

- na iznos od 129,77 € s kta od 14.11.2011. g. do isplate,

- na iznos od 128,05 € s kta od 15.12.2011. g. do isplate,

- na iznos od 133,75 € s kta od 13.01.2012. g. do isplate,

- na iznos od 140,01 € s kta od 14.02.2012. g. do isplate,

- na iznos od 140,20 € s kta od 13.03.2012. g. do isplate,

- na iznos od 136,26 € s kta od 13.04.2012. g. do isplate,

- na iznos od 137,86 € s kta od 14.05.2012. g. do isplate,

- na iznos od 140,21 € s kta od 14.06.2012. g. do isplate,

- na iznos od 137,68 € s kta od 12.07.2012. g. do isplate,

- na iznos od 137,90 € s kta od 13.08.2012. g. do isplate,

- na iznos od 135,56 € s kta od 12.09.2012. g. do isplate,

- na iznos od 132,23 € s kta od 15.10.2012. g. do isplate,

- na iznos od 136,51 € s kta od 15.11.2012. g. do isplate,

- na iznos od 138,42 € s kta od 14.12.2012. g. do isplate,

- na iznos od 137,66 € s kta od 18.01.2013. g. do isplate,

- na iznos od 129,96 € s kta od 18.02.2013. g. do isplate,

- na iznos od 135,29 € s kta od 19.03.2013. g. do isplate,

- na iznos od 136,52 € s kta od 15.04.2013. g. do isplate,

- na iznos od 134,12 € s kta od 15.05.2013. g. do isplate,

- na iznos od 127,03 € s kta od 14.06.2013. g. do isplate,

- na iznos od 122,62 € s kta od 14.08.2013. g. do isplate,

- na iznos od 126,52 € s kta od 13.09.2013. g. do isplate,

- na iznos od 129,21 € s kta od 15.10.2013. g. do isplate,

- na iznos od 136,08 € s kta od 15.10.2013. g. do isplate,

- na iznos od 132,30 € s kta od 15.11.2013. g. do isplate,

- na iznos od 133,99 € s kta od 13.12.2013. g. do isplate,

- na iznos od 135,38 € s kta od 17.02.2014. g. do isplate,

- na iznos od 138,02 € s kta od 19.03.2014. g. do isplate,

- na iznos od 140,79 € s kta od 16.04.2014. g. do isplate,

- na iznos od 139,37 € s kta od 16.04.2014. g. do isplate,

- na iznos od 306,45 € s kta od 17.07.2014. g. do isplate,

sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2007. po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 72/02), a od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., OIB: 14036333877 [adresa] naknaditi tužitelju GL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] parnični trošak u iznosu od 3.081,81 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23.09.2025. g. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu pod brojem 5140230452-69700018512/2007 od dana 10.04.2007.g. na iznos od 34.900,00 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja kredita uz promjenjivu kamatnu stopu koja je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 5,25% dekurzivno godišnje.

2. U trenutku sklapanja Ugovora o kreditu tuženik je u sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu bio upisan pod tvrtkom Slavonska banka Hypo Alpe-Adria-Bank dioničko društvo sa sjedištem u [adresa]. Trgovački sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj: Tt-16/22619 od 11.06.2016.g. u sudski registar upisao promjenu tvrtke i promjenu odredbi Statuta tuženika pod tvrtkom Addiko Bank dioničko društvo sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877. Slijedom navedenog tužitelj je kao tuženika naznačio Addiko Bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, a sukladno aktualnim podacima iz sudskog registra.

3. Tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu kojom traži da sud obveže tuženika sukladno odredbi čl. 186. b. st. 3. ZPP-a na dostavljanje potrebnih podataka kako bi tužitelj mogao postaviti valjani tužbeni zahtjev.

4. Tužitelj je i dokazao da se obratio tuženiku preporučenom pošiljkom s Zahtjevom za dostavu kreditne dokumentacije od 30.04.2019. g. koji Zahtjev je banci dostavio preporučenom pošiljkom i koji Zahtjev je banka primila 02.05.2019. te je na taj zahtjev dala odgovor da nije obvezna dostaviti tužitelju dokumentaciju vezanu uz kredit po isteku ugovornog odnosa, čime je banka odbila tužitelju dati traženu dokumentaciju.

5. Nadalje iz rješenja Republike Hrvatske, Agencije za zaštitu osobnih podataka pod brojem Klasa: UP/I-041-02/19-10/19, Ur broj: 567-02/10-19-01 od 22.05.2019., jasno proizlazi da je Agencija za zaštitu osobnih podataka utvrdila povredu prava potrošača kada je banka odbila Zahtjev za dostavu dokumentacije vezane uz Ugovor o kreditu, te je banci naloženo postupanje po zahtjevu potrošača.

6. Tuženik sve do donošenja raspravnog rješenja na ročištu održanom kod ovog suda dana 20. veljače 2020.g. (list 49-50 spisa), nije dostavio traženu dokumentaciju, te je sud sukladno čl. 186.b. st. 3. ZPP-a tuženiku naložio dostavu kompletne potrebne dokumentacije kako bi se moglo provesti financijsko vještačenje radi utvrđivanja visine tražbine tužitelja.

7. Tuženik je u tijeku ovog postupka tek podneskom od 11.03.2020. dostavio traženu dokumentaciju i to Ugovor o kreditu, obročni otplatni plan, pregled prometa za Ugovor o kreditu, specifikaciju uplata za Ugovor o kreditu, obavijest o promjenama kamatne stope za konkretan Ugovor o kreditu i obavijest o parametrima kamatne stope od 18.12.2013.g.

8. Time je podnesena stupnjevita tužba po tužitelju sukladno čl. 186. b. st. 3. ZPP-a u cijelosti osnovana.

9. Tužitelj nadalje navodi da je u predmetnom Ugovoru ugovorena je promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula vezana na švicarski franak, bez jasnih parametara po kojima bi tužitelj mogao biti obaviješten i imati saznanja o konkretnim stopama i tečaju koji će se primjenjivati kako će mjesečni anuiteti dospijevati, niti je na iste mogao utjecati ili pregovarati s tuženikom, pa su tako i kamatna stopa i tečaj za vrijeme trajanja ugovornog odnosa više puta mijenjani na štetu tužitelja.

10. Pravomoćnim presudama Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj: Pž- 6632/2017 od 14.06.2018.g. i Pž-7129/13 od 13.06.2014.g. u toč. 5. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013.g. kojom se utvrđuje da je između ostalih i ovdje tužena u razdoblju od 01.04.2004. do 31.12.2008.g. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju - Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih Ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

11. Odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj: 41/14, 110/15 i 14/19), a identična je i odredba čl. 138. a ranijeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 79/07, 125/07, 75/09, 79/09) propisana je obvezujuća snaga sudske odluke donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača za ostale sudove u postupcima koji potrošač osobno pokrene.

12. Tužitelj se poziva na presudu suda EU C-118/2017 prema kojoj presudi tužitelj ima pravo na potpunu restituciju i uspostavu prava na povrat koristi s ciljem da se uspostavi takva pravna situacija kao da nepoštene odredbe nisu niti postojale.

13. Stoga tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 27.11.2020.g. potražuje na ime pretplate temeljem jednostrano promjenjive kamatne stope i na ime pretplate temeljem ništetne Ugovorne odredbe o valuti CHF iznos od 53.259,57 € zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate uz na€adu parničnog troška sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

14. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik osporava osnovanost i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, te ističe prigovor zastare tražbine držeći da se u konkretnom slučaju ima primijeniti trogodišnji zastarni rok.

15. Nadalje, navodi da nije sporno da je tuženik tijekom trajanja Ugovora o kreditu, mijenjao kamatnu stopu, međutim potrebno je u ovom postupku utvrditi jesu li promjene kamatne stope učinjene od strane tuženika bile opravdane i učinjene u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, odnosno, je li tužitelju nastala šteta. Tuženik tvrdi da se u postupku kolektivne zaštite potrošača na općenit i apstraktan način ispitivalo je li određeno postupanje trgovaca protivno odredbama o Zaštiti potrošača ne ulazeći u konkretno ispitivanje pojedinačnih slučajeva. U predmetu Potrošač utvrđeno je da ugovaranje promjenjive kamatne stope jednostranom odlukom banke nije u skladu sa odredbama o zaštiti potrošača, ali u tom postupku nisu izvođeni dokazi radi ocjene jesu li banke pa tako i tuženik doista i zloupotrebljavale te odredbe na štetu potrošača. Ovo jasno proizlazi iz obrazloženja navedene presude Visokog trgovačkog suda iz koje se dade razumjeti da nije isključeno da su u pojedinačnim slučajevima banke predmetnu odredbu koristile sukladno načelu savjesnosti i poštenja, ali to nije bilo predmetom ispitivanja u postupku kolektivne tužbe imajući u vidu njen apstraktni i preventivni karakter.

16. Promjena kamatne stope tijekom trajanja ugovora o kreditu koja je učinjena po tuženiku nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja, već objektivnih tržišnih okolnosti. Tuženik je kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga, sukladno svojim uredno objavljenim i pristupačnim općim aktima. Prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu tuženik nije niti imao obvezu ugovarati egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjene ugovorne kamate. Nije sporno da je tuženik koristio ugovorno ovlaštenje da temeljem svoje odluke mijenja kamatne stope onda kada je za to imao opravdani razlog vodeći se pri tome načelima savjesnosti i poštenja te zabrane zlouporabe prava.

17. Osim toga tuženik se i poziva na tržišne prilike, budući je rizik banaka koje su davale kreditne plasmane u RH bio veći od europskog tržišta, pa su stoga strane banke u RH hrvatskim državljanima naplaćivale veće kamatne stope, a koje su mogli naplaćivati jer su im to dopuštali pozitivni propisi.

18. Konačno navodi da ugovorne strane nisu sklopile ugovor s fiksnom kamatnom stopom već s promjenjivom kamatnom stopom, a što je među strankama neprijeporno, pa stoga tužitelju ne pripada zahtijevati da mu se vrate iznosi koje je platio kao da je sklopio ugovor s fiksnom kamatnom stopom.

19. Nadalje tuženik osporava da je valutna klauzula kao ugovorna odredba ništetna. Poziva se na odredbu čl. 84. ZZP/03 koja odredba propisuje da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu Ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

20. U prilog svom shvaćanju poziva se na presudu VSRH Revt-249/14 od 09.04.2015.g. i na presudu Suda Europske unije u predmetu C-186/16 od 20.09.2017.g. Tuženik drži da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u predmetnim ugovorima o kreditu bila jasna, lako razumljiva i lako uočljiva i stoga ista ne može biti podvrgnuta testu poštenja.

21. Tuženik drži da se procjena razumljivosti, uočljivosti i jasnoće pojedine odredbe Ugovora ima ocjenjivati od slučaja do slučaja pa je tako u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu tužitelj raspolagao s dovoljno informacija da može procijeniti potencijalno znatne ekonomske posljedice koje bi takva odredba o valutnoj klauzuli mogla imati za njegove financijske obveze.

22. Predmetni Ugovori o kreditu su solemnizirani kod Javnog bilježnika pa je stoga Javni bilježnik dužan po Zakonu prije solemnizacije rastumačiti tuženiku ugovorne odredbe.

23. Tuženik predlaže saslušanje svjedoka i sudionika kreditnog odnosa.

24. U daljnjem tijeku postupka tuženik navodi kako je tužitelj predmetni Ugovor sklopio sa Slavonskom bankom d.d., te je nesporna činjenica da Slavonska banka d.d. nije obuhvaćena izrekom presude u kolektivnom sporu, a to što je tuženik pravni slijednik Slavonske banke d.d. ne mijenja činjenicu da je u konkretnom sporu utvrđivana nezakonitost ugovornih odredbi 6 taksativno navedenih banaka među kojima nije Slavonska banka d.d. Stoga tuženik tvrdi da je Slavonska banka d.d. bila samostalna pravna osoba, različita od tuženika, te je sklapala Ugovore različite od tuženikovog Ugovora,slijedom čega ovdje tuženik ne odgovara za obveze Slavonske banke d.d.

25. Predlaže da sud tužitelja odbije s tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška.

26. O tužbenom zahtjevu tužitelja sud je odlučivao svojom presudom P-8707/19 od 25.08.2022., a koja je potvrđena presudom ŽS u Zagrebu broj Gž-4312/2022 dana 28.02.2023., a obje nižestupanjske presude su ukinute po reviziji tuženika rješenjem VSRH broj: Rev-462/2024 od 12.06.2024. jer je VSRH prihvatio reviziju tuženika i vratip predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje time da sud provede sveobuhvatni dokazni postupak na način da sasluša svjedoka i sudionike Ugovora o kreditu.

27. U odnosu na to pitanje VSRH je u svom rješenju Rev-462/2024 od 12.06.2024. naveo da je u činjenično i pravno podudarnom predmetu VSRH broj Rev 558/2023-2 od 8. studenoga 2023. odgovoreno:

"Sud ne može inzistirati na primjeni utvrđenja iz kolektivnog spora na pojedinačni postupak te donijeti presude bez provođenja sveobuhvatnog dokaznog postupka u situaciji kada je tuženik predložio provođenje dokaza – saslušanjem svjedoka (radnika revidenta), koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.".

28. Navod tuženika da Slavonska banka d.d. nije obuhvaćena izrekom presude u kolektivnom sporu, te da zbog toga Addiko bank d.d. ne bi bio pasivno legitimiran je neosnovan iz razloga što iz Ugovora o kreditu jasno proizlazi da je ugovaratelj Slavonska banka – Hypo Alpe-Adria bank d.d., a Slavonska banka d.d. je i pripojena društvu Hypo Alpe-Adria bank d.d. dana 18.06.2008.g., a dana 11.06.2016.g. je upisana promjena tvrtke i promjena odredbi Statuta tuženika pod tvrtkom Addiko bank d.d., pa se slijedom toga radi o istovjetnoj banci.

29. Osim toga upravo sudski registar pokazuje jasan i neprekinuti slijed i identitet između Slavonske banke – Hypo Alpe – Adria bank i Addiko bank d.d. Nadalje iz ugovora o kreditu je razvidno da je ugovor sklopila Slavonska banka d.d. – Hypo Alpe – Adria bank d.d.

30. Pri tome, sve zakonske odredbe, kao i činjenična utvrđenja treba tumačiti ne samo gramatički, nego teleološki tj. sa svrhom i smislom, radi čega je upravo Addiko bank d.d. pasivno legitimirana, jer je u kolektivnom sporu utvrđena povreda prava potrošača u odnosu na Hypo Alpe-Adria bank d.d., koja ima isti MBS i isti OIB kao i Addiko bank d.d.

31. Nadalje kako se ovo pravno pitanje pojavilo i kao pitanje pred VSRH u predmetu Rev-462/24 je odgovoreno slijedeće:

"U činjenično i pravno podudarnom predmetu ovoga suda broj Rev 1135/2023-2 od 3. siječnja 2024. na pravno pitanje istovjetno predmetnom prvom pitanju zbog kojeg je dopuštena revizija zauzeto je pravno shvaćanje:

Podnoseći reviziju u odnosu na prvo dopušteno pitanje tuženik problematizira svoju vezanost učincima presuda donesenih u kolektivnom sporu u konkretnom predmetu jer je sporni ugovor kao trgovac sklopio Slavonska banka d.d., a koja nije bila obuhvaćena kao tuženik u naprijed navedenim kolektivnim sporovima. Nižestupanjski sudovi su istovjetne tvrdnje tuženika iznošene tijekom postupka koji je prethodio reviziji otklonili uz obrazloženje da iz izvatka iz sudskog registra proizlazi da je ugovorom o pripajanju od 18. lipnja 2008. Slavonska banka d.d. pripojena tuženiku (koji je tada imao naziv Hypo Alpe-Adria-Bank) pa da se presude donesene u kolektivnim sporovima protiv Hypo Alpe- Adria-Bank odnose i na ugovore koje je prije pripajanja sklopila Slavonska banka d.d. Prema odredbi čl. 522. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 118/03 - dalje: ZTD) upisom pripajanja u trgovački registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenoga društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja. Ako pri tome dođe do međusobnih potraživanja iz ugovora, koje u vrijeme pripajanja ni jedna strana nije potpuno ispunila, koja se ne mogu prebiti, a njihovo obostrano ispunjenje ne bi bilo pravično za društvo preuzimatelja, opseg obveza pravično se određuje, uzevši u obzir ugovorna prava svih sudionika. Sukladno citiranoj odredbi, pravilno je zaključivanje nižestupanjskih sudova da se odluke donesene u kolektivnom sporu protiv Hypo Alpe-Adria-Bank, kao preuzimatelja Slavonska banka d.d., odnose i na odnose nastale između potrošača i Slavonska banka d.d. To je ujedno i odgovor na naznačeno pitanje."

32. U dokaznom postupku sud je pročitao Izvod po kreditu izdan od Hypo Alpe-Adria bank d.d. (list 6-7 spisa), Izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu (list 8- 12 spisa), Zahtjev za dostavu kreditne dokumentacije (list 13 spisa), dokaz da je taj Zahtjev predan preporučenom pošiljkom s povratnicom (list 14 spisa), odgovor Addiko banke d.d. od 02.05.2019. (list 15 spisa), rješenje Agencije za zaštitu osobnih podataka RH od 22.05.2019. (list 16-29 spisa), pročitan je Ugovor o kreditu solemniziran po javnom bilježniku Niki Bagariću, bilježniku iz Požege pod poslovnim brojem Ov-6408/07 od 16.04.2007. (list 59-66) spisa, pročitan je otplatni plan za Ugovor o kreditu (list 68-70 spisa), pregled prometa po kreditu (list 71-82 spisa), specifikacija uplata (list 83-85 spisa), obavijest o promjenama kamatne stope po kreditu (list 86 spisa) i obavijest o parametrima kamatne stope od 18.12.2013. (list 87 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku FORENZIKA PRIMA d.o.o. (list 97-114 spisa), na primjedbe tuženika pisanim putem se očitovao vještak FORENZIKA PRIMA d.o.o. (list 192-199 spisa), pročitan je Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2007 od 10.04.2007. (list 484-490).

33. Cijeneći rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

34. Među strankama je neprijeporno da je sklopljen Ugovor o kreditu pod brojem 5140230452-69700018512/2007 dana 10.04.2007.g. koji je ovjeren pod poslovnim brojem Ov-6408/07 dana 16.04.2007.g. po javnom bilježniku kojim Ugovorom o kreditu je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 34.870,51 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita, a kamatna stopa je ugovorena 5,25% dekurzivno godišnje, a rok otplate kredita iznosi 7 godina i 84 anuiteta, kredit je isplaćen dana 20.04.2007.g.

35. Nije sporno niti da se kamatna stopa tijekom ugovora mijenjala jednostranom odlukom banke, nije sporno da se mijenjao tečaj CHF u odnosu na početni tečaj koji je postojao u trenutku sklapanja ugovora o kreditu.

36. Prijeporno je, je li tuženik postupao sukladno načelu savjesnosti i poštenja, prijeporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva tužitelja, je li nastupila zastara tužiteljeve tražbine unatoč pravnom shvaćanju VRSH u presudi Rev-2245/17 od 20.03.2018.g., te odnosi li se pravno utvrđenje iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača i na tužitelja jer tužitelj nije bio stranka u toj kolektivnoj tužbi, neovisno od toga što je tuženik bio stranka te kolektivne tužbe.

37. Prijeporno je, je li odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku upotrijebljena suprotno njenoj svrsi.

38. U prvostupanjskoj presudi sud se pozvao na izričitu odredbu čl. 502. c Zakona o parničnom postupku propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozivati na pravna utvrđenja iz presuda kojim se prihvaćaju tužbeni zahtjevi iz kolektivne tužbe, kojom je utvrđeno da su povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je jača strana u postupku bila dužna štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati, a pri tome odredba čl. 502.c., a niti aktualne direktive Europske unije ne propisuju da bi i potrošač koji podnosi tužbu morao biti stranka tog kolektivnog spora.

39. Međutim, VSRH je svojim rješenjem kako je navedeno ukinuo obje nižestupanjske presude držeći da je neophodno saslušati svjedoka odnosno radnika tuženika koji je sudjelovao u sklapanju Ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost oko pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.

40. Koliko je tuženiku ta činjenica bila izrazito važna da se saslušava baš njegov djelatnik, svjedoči navod tuženika sa prvog ročišta nakon što je sve bilo ukinuto gdje je tuženik izjavio da odustaje od dokaznog prijedloga da se saslušava bankarski službenik. Dakle radi se o eklatantnom primjeru zlouporabe procesnih ovlaštenja. Kako nakon odustanka tuženika od saslušanja njegovog djelatnika više nije bilo nikakvih dokaznih prijedloga sud je zaključio raspravljanje.

41. Tužitelj se u ovoj parnici poziva na presude Trgovačkog suda RH, Visokog trgovačkog suda RH i presudu Vrhovnog suda RH, a kojim presudama je utvrđeno nesavjesno postupanje banaka kroz ugovaranje rizičnih kredita u valuti CHF s promjenjivom kamatnom stopom koje je potvrđeno u kolektivnom sporu pokrenutom od strane Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka, (među kojima je i tuženik), pravomoćnom presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.g.

42. Zaključak o razlozima ništetnosti jednostrano promjenjivih kamata nalazi se na 62 stranici navedene presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.g. "U svakom slučaju, s obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koriste predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženici nisu odredili referentnu stopu za koju se veže promjena početne kamatne stope, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja ugovora koji sadrže tu odredbu nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena, te način promjene, banke su kao savjesni gospodarstvenici, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja po ocjeni ovog suda, u interesu obje ugovorne strane, trebali odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene. Umjesto toga, vodeći računa samo o svom interesu, neuvažavajući interese potrošača, iskoristivši činjenicu da nema propisa kojim to nalaže, banke su potrošačima nametnule ugovorne odredbe koje potrošače stavljaju u neravnopravan položaj, koji uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i sve to na štetu potrošača, što je sve suprotno načelu savjesnosti i poštenja…."

43. Presuda i rješenje VTSRH potvrđeni su odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pod brojem Revt-249/14 od 09. travnja 2015. godine.

44. Jednostrano promjenjiva kamatna stopa je utvrđena nepoštenom i ništetnom presudama Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401/12 od 04.07.2013., u presudi Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 od 13.06.2014., presudom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14 od 09.04.2015., te presudom Ustavnog suda RH oznake U-III-2521/2015 od 13.12.2016.g. Time je jednostrano promjenjiva kamatna stopa utvrđena ništetnom po svim instancama sudova Republike Hrvatske.

45. Valutna klauzula je nezakonitom i ništetnom pravomoćno utvrđena presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 04.07.2013.g., a koja presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-6632/2017 od 14.06.2018.g. a ova presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Rev-2221/18 od 03.09.2019.g.

46. Prema odredbi članka 142. stavak 1. ZOO-a opći uvjeti koje odredi jedan ugovaratelj, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove; dok je odredbom stavka 4. propisano da u slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, važe ove posljednje.

47. Nesporno je da Ugovor ne sadrži ni referentnu stopu (referentna stopa jest osnovna kamatna stopa za kašnjenje s plaćanjem) koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu ni precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope pa je tako tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema odluci banke, mogao postupiti kako je htio tj. i savjesno i nesavjesno.

48. Po ocjeni ovog suda ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, a ne navode se bilo kakvi kriteriji npr. iz Općih uvjeta poslovanja ili sl., već se promjena visine stope veže samo za odluku banke, a da li to možda podrazumijeva i primjenu nekih kriterija, u samom ugovoru nije navedeno.

49. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

50. U konkretnom slučaju to znači da su u Ugovoru tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.

51. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate), što je suprotno odredbi članka 26. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

52. ZZP niti ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja a koje je načelo sadržano je u odredbi članka 12. ZOO-a kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

53. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti (pravni standard).

54. Prema odredbi članka 83. ZZP-a prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

55. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja.

56. Kako je u odluci VTS-a posebno istaknuto „iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, ta činjenica da obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača, kamatu, određuje banka jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja“.

57. Nadalje, nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva - načela savjesnosti i poštenja.

58. S obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda, trebala odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene.

59. Umjesto toga, vodeći računa očito samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, banka je tužitelju kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

60. Nadalje iz konkretnog Ugovora o kreditu jasno proizlazi kako se zapravo radi o kunskom kreditu koji je tek knjigovodstveno od strane tuženika iskazan kao kreditiranje u švicarskim francima. Tužitelj je naime kreditiran u kunama i sam kredit mu je isplaćen u kunama. U Ugovoru se u čl. 2. navodi kako se radi o isplati u kunskoj protuvrijednosti, a jedina valuta o kojoj su se tužitelj i tuženik dogovarali je jedino i uvijek bila kuna i ništa drugo. Troškovi obrade kredita naplaćeni su kunama kao i svi popratni troškovi koje je tužitelj snosio u vezi predmetnog kredita, a uostalom tuženik je procjenu kreditne sposobnosti tužitelja vršio u kunama, jer tužitelj prima plaću u kunama pa je i procjena visine mjesečne otplate vršena u hrvatskim kunama. Tuženik pri tome za plasiranje ovog kredita nije imao, niti je morao imati niti jedan jedini franak ili uostalom bilo koju drugu valutu osim kune, već je sredstva koja je dao tužitelju (kune) povukao iz depozita građana kojima je raspolagao.

61. Također švicarske franke niti je imao, niti je plasirao tužitelju. Ono što je tuženik napravio jest to da je pošto je kune plasirao tužitelju istovremeno povrat plasmana od strane tužitelja indeksirao, odnosno valutnom klauzulom vezao uz kretanje švicarskog franka na svjetskim monetarnim tržištima (tzv. hedžiranje), a da pri tom tužitelja nije niti izvijestio, niti upozorio kako time sudjeluje u visoko složenom financijskom poslu.

62. Sam mehanizam Ugovora koji je razradio, sastavio i ponudio tuženik je bio baziran na kombinaciji triju ugovornih odredbi koji su u zajedničkom djelovanju, a suprotno načelu savjesnosti i poštenja na štetu tužitelja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama i to na način da je tužitelj plaćao znatno povećane mjesečne anuitete, a da je pritom njegova mjesečna i ukupna obveza po kreditu umjesto da se smanjuje, rasla. Tužitelju se naime usprkos redovitoj otplati kredita povećavala kamata i mjesečna rata i ukupna glavnica duga.

63. Ključna odredba u samom mehanizmu Ugovora je pritom odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku, koja je klauzula upotrjebljena suprotno njenoj svrsi i cilju na način da je u istu ugrađena valuta švicarski franak.

64. Ugrađujući baš švicarski franak u valutnu klauzulu, a preko nje u Ugovor tuženik je postupio i formirao ovaj ugovorni odnos suprotno zakonskim odredbama i svrsi samog prava ustanovljenog tim odredbama, te je na ovaj način povrijedio načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz čl. 3. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a, načelo zabrane zloupotrebe prava iz čl. 6. ZOO-a, načelo jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. ZOO-a, te načelo zabrane prouzročenja štete iz čl. 8. ZOO-a koja načela su konkretizirana i sankcionirana ništetnošću u odredbi čl. - 81. st. 1. i 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP 03), a sve ovo na način da je tuženik postupajući s aspekta jače ugovorne strane tužitelju nametnuo odredbu koja ga dovodi u neravnopravan položaj te mu u konačnici nanosi štetu.

65. Druga nepoštena odredba je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se stopa mijenja sukladno jednostranoj odluci banke, dakle odluci koja nije podložna nikakvoj kontroli, niti ugovorne strane, niti neke treće nepristrane strane ili tijela. Time je tuženik ugovorenu kamatnu stopu koja prema izričitoj odredbi čl. 1022. ZOO-a čini bitan sastojak Ugovora o kreditu mijenja samovoljno bez ikakve suglasnosti tužitelja ignorirajući ga pritom kao ravnopravnu ugovornu stranu. Ugovorna kamata i obveza tužitelja prilikom primjene jednostrano promjenjive kamatne stope može se od strane tuženika povećati bilo kada i bilo koliko, a ta jednostrana promjenjiva kamatna stopa je ugovorena u čl. 8. Ugovora o kreditu.

66. Treća nepoštena odredba koja je tvorila mehanizam Ugovora je ona o anuitetnoj otplati. Odredba o anuitetnoj otplati znači da tužitelj u prvim godinama kredita otplaćuje uglavnom kamate, a tek nakon toga glavnicu i ova odredba iako sama po sebi dopuštena ugovorna odredba je upravo ta koja je dodatno omogućila tuženiku da jednostranim i nezakonitim povećanjem kamata nezakonito i protupravno povećava obvezu tužitelja kako kroz kamate tako i usporenjem otplate glavnice, a koja glavnica je i sama rasla zbog činjenice što je bila povezana uz valutu švicarski franak, a koji tečaj švicarskog franka se povećavao.

67. Kada se ovaj mehanizam Ugovora sa nepoštenim odredbama (valutna klauzula, jednostrano promjenjiva kamatna stopa, aprecijacija švicarskog franka i anuitetna otplata) stavio u funkciju na način da se svi elementi kontinuirano mijenjaju odnosno povećavaju, tužitelj je suprotno čl. 6. ZOO-a (načelo jednake vrijednost činidaba) ostvarivao pravo iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato i to na štetu tužitelja, sve suprotno čl. 81. st. 1. ZZP/ 03 i čl. 96. st. 1. ZZP/ 07 i to iz razloga što je istovremeno rasla i kamata i glavnica obveze kao i sam anuitet pa je tužitelj plaćao anuitete koji su bili bitno veći od početno ugovorenih.

68. Jednostrano i samovoljno povećanje same kamatne stope i povećanje glavnice zbog povišenja tečaja švicarskog franka je dovelo do dvostrukog povećanja kamata s dva osnova, a takav ugovorni mehanizam je sukladno odredbama čl. 81. st. 1. i 87. st. 1. ZZP/03 i čl. 96. st. 1. i čl. 102. st. 1. ZZP/07 ništetan, a ništetan je i prema odredbi čl. 322. ZOO-a te prema odredbama čl. 295. i 296. ZOO-a.

69. Predmetni Ugovor o kreditu valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora o kreditu kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. ZOO-a jer se radi o Ugovoru unaprijed sastavljenom za veći broj Ugovora koje jedna ugovorna strana-sastavljač, nudi drugoj ugovornoj strani Ugovor po principu uzmi ili ostavi.

70. Stoga tužitelj sve da mu je i bila pružena prilika da išta kaže o predmetnom Ugovoru ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom Ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a takvi ugovori su ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog Ugovora, čak i ako su Opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.

71. Da je takvo postupanje banke nepošteno utvrdio je Sud Europske unije u svojoj odluci u predmetu C-186/16 G i dr. protiv Banca Romaneasca SA, a koja presuda obvezuje i ovaj sud. U toj presudi Sud Europske unije utvrđuje da je banka bila dužna potrošaču detaljno objasniti kako funkcionira kreditni paket do te mjere da mu je morao ako je potrebno kroz simulacije demonstrirati kako će moguće promjene tečaja posebno povezane uz moguće promjene kamatne stope utjecati na njegove mjesečne rate te ukupnu kreditnu obvezu i kroz koje točno mehanizme.

72. Istaknuti prigovor po tuženiku da je nastupila zastara tražbine je neosnovan iz razloga što je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-2245/17 od 20.03.2018.g. jasno navedeno da se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekida zastara na temelju čl. 241. ZOO/05, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

73. Kako je pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. postala pravomoćna dana 13.06.2014. donošenjem presude VTS-a Pž- 7129/13, počeo je toga dana teći zastarni rok od 5 godina, a kako je tužba u ovom predmetu podnesena dana 12. lipnja 2019.g. to nije nastupila zastara tražbine tužitelja u odnosu na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu, a u odnosu na valutnu klauzulu zastara će nastupiti 14.06.2023.g.

74. Pri tome nije zastario niti jedan pojedinačni iznos jer su zahtjevi za preplatu po anuitetima dakle i za kamatu i za valutu cjeloviti restitucijski zahtjevi i zastara je prekinuta dana 04.04.2012.,podnošenjem tužbe u predmetu "Potrošač", ali za cijeli restitucijski zahtjev što znači da nije nastupila zastara, jer je odredbom čl. 323. ZOO-a, propisana posljedica ništetnosti pa je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

75. Radi utvrđivanja visine tražbine tužitelja sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku FORENZIKA PRIMA d.o.o.

76. Zadaća vještaka je bilo utvrditi koliko je tužitelj preplatio temeljem jednostrano promjenjive kamatne stope u odnosu na ugovorenu kamatnu stopu od 5,25% godišnje, te koliko je platio zbog promjene tečaja u odnosu na početni tečaj. Vještak je utvrdio da je srednji tečaj CHF-a na datum isplate kredita iznosio 4,530119 € za 1 CHF, te da se kamatna stopa mijenjala od početne 5,25% godišnje do 7,30% godišnje.

77. Provedenim izračunima vještak je utvrdio da je tužitelj u tijeku otplate kredita preplatio s osnova promjene kamatne stope 9.371,87 €, a s osnova promjene tečaja je platio više 43.887,71 € što zajedno čini preplatu po jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i po valuti odnosno preplatu po svakom anuitetu u ukupnom iznosu od 53.259,57 €.

78. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao primjedaba, te je sukladno nalazu i mišljenju vještaka postavio tužbeni zahtjev, a tuženik nije imao prigovora u odnosu na sam izračun razlike ali je osporio metodologiju smatrajući da je vještak koristio kamatu kao da su stranke ugovorile fiksnu kamatnu stopu. Nadalje, tuženik i prigovara da postoji razlika između tuženikovog i vještakovog izračuna u odnosu na 84. anuitet pa iz predmetnog nalaza nije jasno kako je vještak dobio navedene vrijednosti, pa je stoga predložio da se vještak pisanim putem očituje o istom.

79. Vještak je sačinio dopunu nalaza i mišljenja sukladno prigovorima tuženika, te je u svojoj pisanoj dopuni objasnio da nema razlike između njegovog obračuna i obračuna sačinjenog od strane vještaka jer je vještak pri izračunu preplate uzimao u obzir koliko je korisnik kredita u stvarnosti izdvojio novčanih sredstava za predmetni kredit, te je pri tome koristio složen način izračuna, što znači da je poštovao vremensku strukturu uplata i zbrajao je uplate do onog trenutka u kojem korisnik pokriva postojeći anuitet. Proces se ponavlja sve dok se ne pokriju svi anuiteti, a sav višak uplata prelazi u zadnje obračunsko razdoblje.

80. Stoga je vještak u konačnici naveo da je svojim načinom izračuna u potpunosti raspodijelio uplate od strane korisnika kredita, uvažavajući njihovu vremensku strukturu, te se jasno vidi kroz broj stupaca na strani 16 nalaza, i iz broja stupaca pod nazivom "ukupno" na stranici 14 nalaza da su oba iznosa u potpunosti jednaka. Time je vještak u potpunosti otklonio sve prigovore tuženika, te obrazložio da nema razlike u izračunu u preplati po izračunu vještaka i izračunu tuženika.

81. Slijedom toga sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je dan stručno i nepristrano, te na temelju svih provedenih izračuna.

82. Tim provedenim vještačenjem sud je u cijelosti utvrdio visinu tužbenog zahtjeva.

83. Na ročištu održanom dana 01. lipnja 2021.g. tuženik je naveo da nije moguće primijeniti ugovorenu kamatnu stopu iz kredita kao fiksnu kamatnu stopu, već da je potrebno primijeniti istu kamatnu stopu koja se u isto vrijeme primjenjivala na kredite u kunama. Sud je odbio takav dokazni prijedlog tuženika za izračunavanje kredita uz primjenu kamatne stope primjenjive na kredite u kunama, a iz razloga što je tražbina tužitelja utemeljena na kolektivnoj presudi iz parnice Potrošač u kojem je jasno utvrđeno da se početna kamatna stopa nije smjela mijenjati jednostranom odlukom banke.

84. U tijeku ovog postupka zauzet je i pravni stav u presudi VSRH Rev-308/22 od 19.04.2022.g. jer je VSRH odgovorio na postavljeno pitanje koje je glasilo:

"Pripada li korisniku kredita, s osnove ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u € s valutnom klauzulom u CHF, pravo na isplatu razlike između iznosa kamate obračunate po kamatnoj stopi koja bi bila utvrđena objektivnim referentnim parametrima za utvrđivanje visine kamatne stope i iznosa kamate koja bi bila obračunata po stopi određenoj odlukom tuženika kao banke, pod uvjetom da takva razlika postoji ili isplata razlike između iznosa kamate koju je korisnik kredita platio i iznosa kamate koja bi za cijelo vrijeme otplate kredita bila izračunata na temelju početno ugovorene kamatne stope?“

85. VSRH je dao odgovor na to pitanje i naveo:

"Potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika."

86. Time tužitelj upravo ima pravo na preplatu temeljem jednostrano promjenjive kamatne stope u visini kako je to utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka.

87. Isto tako tuženik je naveo da je potrebno iskazati i negativne razlike u vrijeme kada je tužitelj platio niže iznose.

88. Nakon što je tužitelj uskladio tužbeni zahtjev u skladu s utvrđenjem vještaka, tuženik se protivio preinaci tužbe.

89. U konkretnom slučaju nema preinake tužbe jer je tužitelj podnio stupnjevitu tužbu i postavio tužbeni zahtjev sukladno utvrđenju vještaka o visini preplate anuiteta po kreditu.

90. U odnosu na negativne razlike i prigovora radi prebijanja donesena je presuda proširenog vijeća VSRH pod brojem Rev-549/23 od 18.12.2023. Prošireno vijeće prije svega smatra da temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO kod ništetnih ugovora, a isto tako kod djelomično ništetnih odredbi ugovora, svaka strana ima pravo na restitucijski zahtjev pri čemu je osnovna pretpostavka za odlučivanje o osnovanosti takvog zahtjeva da takav svoj restitucijski zahtjev pravilno postavi i istakne.

91. Međutim da bi se uopće moglo odlučivati o potraživanju jedne od strane ugovora koji je djelomično ništetan potrebno je da takva strana u tom smislu postavi tužbeni zahtjev, odnosno ako se radi o tuženiku da postavi protutužbeni zahtjev ili procesnopravni prigovor radi prebijanja. Također je moguće da se postavi materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi čl. 195. i čl. 196. ZOO.

92. Jedino tada sud može odlučivati o potraživanju tuženice na ime restitucije temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu.

93. Kod toga prošireno vijeće ističe da se protutužba i procesnopravni prigovor radi prebijanja mogu staviti do zaključenja prethodnog postupka, a materijalnopravni prigovor prijeboja može se istaknuti do zaključenja glavne rasprave, s time da sukladno odredbi čl. 288.a st. 6. ZPP se radi opravdanja takvog prigovora ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi osim u slučaju iz čl. 299. st. 2. ZPP.

94. Slijedom toga, valja naglasiti da prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnom smilsu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Jednako je tako i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne prirode ovih instituta i odredbi čl. 333. st. 3. ZPP-a., kao i onih prekluzivne naravi iz čl. 288.a st. 6. ZPP-a.

95. U tom smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF.

96. Obzirom na navedeno, kada tuženica samo općenito, kao u ovom slučaju (a istovjetno i u predmetu Rev 1277/2022), stavlja materijalnopravni prigovor kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate.

97. Slijedom navedenog, ne ulazeći u pitanje osnovanosti ili neosnovanosti tražbine tužene stranke, odgovor na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija glasi: "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita."

98. Osim toga nema niti zastare njegove tražbine za traženje preplate po kamati i po valuti s obzirom na sadržaj pravomoćnih presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu. Osim toga pitanje dopuštenosti preinake tužbe je u cijelosti i riješeno odlukom Ustavnog suda RH pod brojem U-III 4474/2019 od 29. ožujka 2022.g. gdje je Ustavni sud RH utvrdio da je preinaka tužbe dopuštena sukladno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP-a prema kojem tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. U toj odluci Ustavni sud RH posebno naglašava da nije dopušteno strogo formalističko stajalište da preinaka tužbe nije dozvoljena nakon zaključenja prethodnog postupka neovisno o ostalim odredbama čl. 190. ZPP-a. Osim toga valja imati na umu kako to posebno ukazuje Ustavni sud RH da se ova presuda donosi kada je na snazi ZPP iz 2019.g., pa se ima primijeniti aktualni Zakon o parničnom postupku gdje je jasno i nedvojbeno navedeno da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, jer se ovaj Zakon primjenjuje na sve postupke u tijeku bez obzira na dan kada je tužba u tom predmetu podnesena.

99. Isto tako valja istaknuti da je dana 26. studenog 2021.g. VSRH donio Zaključak pod brojem Su IV-162/21 u kojem je navedeno da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

100. U odnosu na tvrdnje tuženika da bi trebalo uzeti u obzir da je tijekom otplate kredita tužitelj plaćao i anuitete po nižem tečaju i nižoj kamatnoj stopi te da je potrebno tako manje plaćene iznose odbiti od tražbine tužitelja, sud nalazi da su takve tvrdnje tuženika neosnovane iz razloga što tuženik tijekom cijelog postupka tvrdi da je tužitelj bio svjestan činjenice da ugovara kredit s promjenjivom kamatnom stopom vezan uz valutnu klauzulu CHF koja je podložna tržišnim uvjetima.

101. Po istoj toj logici tuženik je taj koji je po principu "uzmi ili ostavi" upravo tužitelju ponudio tipski Ugovor o kreditu u kojem se nije znalo kako će izgledati kamatna stopa tijekom otplate kredita i kakva će biti valuta. Dakle i tuženik je preuzeo rizik, pa se danas ne može pozivati da je tužitelj nešto stekao bez osnove, a osim toga tužitelj je istaknuo prigovor zastare u odnosu na negativne razlike koji prigovor je u cijelosti osnovan jer je zastara na tražbinu tuženika s osnova činjenice da mu je tužitelj nešto manje platio zbog nižeg tečaja cijelo vrijeme tekla i ona za tuženika nije prekinuta podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu Potrošač.

102. Stoga niti može nastati prijeboj, niti je tužitelj išta stekao plaćajući po nižem tečaju od početnog tečaja. Stoga nema nikakvog stjecanja na strani tužitelja, a kamoli nezakonitog, niti s osnova kamatne stope, niti tečajne razlike, što je temeljna pretpostavka i osnov za povrat iznosa kojeg potražuje tuženi.

103. Radi toga sud je tužitelju na ime preplate temeljem jednostrano promjenjive kamatne stope i na ime preplate temeljem valute ukupan iznos od 7.068,76 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a temeljem odredbe čl. 1111. ZOO-a koja propisuje da sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve ništetne odredbe nije bilo.

104. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom, potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano mu naplaćenih iznosa od trenutka sklapanja Ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

105. Naime, u ovoj pravnoj stvari tuženik je nedvojbeno nepošten od samog trenutka naplate, jer je upravo on odgovoran za ugovaranje ništetne odredbe i ta ista odredba je nametnuta potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja i izmjene i temeljem takve nepoštene i ništetne odredbe tuženik je neosnovano naplatio novčani iznos.

106. Slijedom toga, odredbom čl. 1115. ZOO-a je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti i plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja Zahtjeva. Po shvaćanju ovog suda tuženik je nepošten od dana stjecanja, pa je slijedom toga dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja, tj. od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

107. Dospijeće svakog pojedinog iznosa određeno je prema datumu plaćanja svakog pojedinog iznosa.

108. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 277. st. 1. ZOO-a, po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 72/02), prema čl. 29. st. 2. ZOO-a i po Odluci o diskontnoj (eskontnoj) stopi HNB-a uvećano za 5 postotnih poena, te prema odredbi čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima.

109. Parnični trošak će se odrediti primjenom Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 138/23), a koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o parničnom trošku.

110. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, a sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 100 bodova, troška sastava 4 podneska (08.01.2020., 27.11.2020., 24.05.2021. i 09.05.2022. ), svako po 100 bodova i troška zastupanja na 6 ročišta (20.02.2020., 01.06.2021., 09.05.2022., 25.08.2022., 08.05.2025. i 23.09.2025.), svako po 100 bodova, a sve prema Tbr 7/1, Tbr 8/1, Tbr 9/1 i Tbr 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Vrijednost boda iznosi 2,00 € prema Tbr. 54. Odvjetničke tarife.

111. Zbrojeno parnični trošak iznosi 1100 bodova / 2.200,00 €.

112. Ovom iznosu pribrojen je trošak 25% PDV-a u iznosu od 550,00 €, te trošak plaćenog predujma za vještačenje u ukupnom iznosu od 331,81 € koji je bio neophodan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, čime je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 3.081,81 €.

113. Sud nije odlučivao o zatraženom trošku sudske pristojbe na tužbu i presudu iz razloga što pristojba na tužbu nije ni plaćena, a i zbog toga što je dana 20.05.2023 stupio na snagu novi Zakon o sudskim pristojbama (" Narodne novine" 118/18 i 51/23) koji izričito propisuje u čl. 11. st. 1. toč. 20., da su Potrošači ex lege oslobođeni troška sudskih pristojbi u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, radi čega tužitelj nije u obvezi plaćati sudske pristojbe.

114. Sud je tužitelju dosudio kamatu na parnični trošak sukladno čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona.

115. Radi navedenog odlučeno je kao u točkama I. do II. izreke presude.

U Zagrebu, dana 23. rujna 2025. godine

Sutkinja

Jesenka Jurić Šojat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 4 primjerka pisano putem ovog suda na Županijski sud.

Dostaviti:

- pun tužitelja

- pun tuženika