Poslovni broj Gž-1294/2022-2

 

                                                           

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-1294/2022-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Branki Guljaš, sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja zavoda iz Z., ..., OIB: ..., protiv tuženika C. o. d.d. iz Z., ..., OIB: ..., radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi od 24. svibnja 2022. broj Pn-62/2020-26, 8. veljače 2024.,                                    

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I. Žalba se uvažava, te se preinačuje presuda Općinskog suda u Požegi od 24. svibnja 2022. broj Pn-62/2020-26, tako da se odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"I Nalaže se tuženiku C. o. d.d., OIB: ... iz Z., ..., da tužitelju zavod, OIB: .... iz Z., ..., na ime naknade štete isplati iznos od 7.651,69 kn (sedam tisuća šestopedesetjedna kuna i šezdesetdevet lipa) sa zateznom kamatom od 27. svibnja 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

II Nalaže se tuženiku C. o. d.d., OIB: ... iz Z., ..., da tužitelju zavod, OIB: ... iz Z., ..., nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.802,00 kn (dvije tisuće osamsto dvije kune), sve u roku od 8 dana."

 

 

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak žalbe u iznosu od 39,29 eura u roku od 15 dana.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

 

"I Nalaže se tuženiku C. o. d.d., OIB: ... iz Z., ..., da tužitelju zavod, OIB: ... iz Z., ..., na ime naknade štete isplati iznos od 7.651,69 kn (sedam tisuća šestopedesetjedna kuna i šezdesetdevet lipa) sa zateznom kamatom od 27. svibnja 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

II Nalaže se tuženiku C. o. d.d., OIB: ... iz Z., ..., da tužitelju zavod, OIB: ... iz Z., ..., nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.802,00 kn (dvije tisuće osamsto dvije kune), sve u roku od 8 dana."

 

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u članku 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13. i 89/14., dalje ZPP), s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev odbije, ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3. Žalba je osnovana.

 

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da mu isplati iznos od 7.651,69 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 27. svibnja 2020. do isplate na ime naknade štete i to 20% na ime invalidske mirovine za razdoblje od 1. svibnja 2018. do 30. travnja 2020. koju isplaćuje C. Ž. koji je zadobio tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika.

 

5. Među strankama nije sporno:

 

- da je 28. srpnja 2003. osiguranik tužitelja C. Ž. nastradao u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika Z. V. upravljajući osobnim vozilom marke O. V. reg. oznake PŽ ...

- da je rješenjem Prekršajnog suda u Požegi broj P-1633/03 od 1. rujna 2003. Z. V. proglašen krivim za prekršaj iz članka 306. st. 1. toč. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za navedenu prometnu nezgodu

- da je osiguraniku tužitelja C. Ž. rješenjem tužitelja od 10. lipnja 2011. priznato pravo na invalidsku mirovinu počev od 23. ožujka 2007. i to zbog ozljede na radu 20% i bolesti – epilepsije 80% uslijed čega je nastala profesionalna nesposobnost za rad,

-da je ozljeda koju je osiguranik tužitelja zadobio u prometnoj nezgodi rješenjem tužitelja priznata kao ozljeda na radu.

 

 

6. Međutim, polazeći od izloženog ovaj sud nalazi da je pogrešno postupio prvostupanjski sud kada je u konkretnom slučaju o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučio uz primjenu odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19., dalje ZMO).

 

7. Naime, za odluku o sporu koji pokreće zavod protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete zavodu odnosno kada su izvršene isplate mirovine (tako i Rev-553/2022-2, Rev-206/2022).

 

8. Odredbama članka 27. st. 1., 2. i 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., dalje ZOOP) koji se primjenjuje u konkretnom slučaju propisano je:

 

"(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu."

 

9. Iz navedenog proizlazi da u slučaju kada se radi o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine da obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje i iznosa bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik kao osiguratelj štetnika.

 

10. Kako je u konkretnom slučaju razmjerni iznos invalidske mirovine koju potražuje tužitelj (20%) za utuženo razdoblje osiguraniku tužitelja priznat kao ozljeda na radu, to se opravdano može zaključiti da u konkretnom slučaju ne postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem zavoda i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

 

11. Stoga je uvažavanjem izjavljene žalbe tuženika preinačena presuda prvostupanjskog suda tako da je tužbeni zahtjev odbijen.

 

12. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom članka 154. st. 1. i 166. st. 2. ZPP-a.

 

13. Tuženiku je dosuđen zatraženi trošak plaćene pristojbe za žalbu u iznosu od 300,00 kn/39,29 eura.

 

 

14. Dakle, s obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci (članak 373. toč. 3. ZPP-a).

 

 

Osijek, 8. veljače 2024.