Poslovni broj: Povrv-2492/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice – specijalista MO, u pravnoj stvari tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15A, OIB: 15907062900, kojeg zastupa punomoćnica Jadranka Kustura, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa punomoćnica AO, dipl. iur., zaposlenica tuženika, radi plateža, bez održavanja ročišta, dana 23. rujna 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Sande Pandže iz Zagreba, Kačićeva 9, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-687/2023 od dana 04. listopada 2023. godine pod točkom I u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 233,55 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

- na iznos od 12,88 EUR tekućom od 25.10.2022. do isplate,

- na iznos od 27,10 EUR tekućom od 15.12.2022. do isplate,

- na iznos od 34,61 EUR tekućom od 30.12.2022. do isplate,

- na iznos od 39,34 EUR tekućom od 28.01.2023. do isplate,

- na iznos od 43,39 EUR tekućom od 24.02.2023. do isplate,

- na iznos od 38,42 EUR tekućom od 24.03.2023. do isplate,

- na iznos od 37,81 EUR tekućom od 25.04.2023. do isplate,

i to do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Sande Pandže iz Zagreba, Kačićeva 9, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-687/2023 od dana 04. listopada 2023. godine pod točkom I u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 69,75 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 04. listopada 2023. godine do isplate.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 145,52 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. rujna 2025. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.

IV Odbija se kao neosnovan tužitelja za platež zatezne kamate tekuće na trošak ovršnog postupka u iznosu od 69,75 EUR za period od 04.10.2023.g. do 23.09.2025.g., kao i zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je kod javnog bilježnika dana 10. srpnja 2023. godine ovršni prijedlog kojim traži donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim traži od tuženika, ranije ovršenika, isplatu iznosa od 233,55 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od slijedećeg dana iza dana dospijeća svakog pojedinog računa kako to proizlazi iz ovršnog prijedloga do isplate, kao i troškove ovršnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, slijedom čega je javni bilježnik Sanda Pandža donijela rješenje o ovrsi poslovni broj: UPP/OS-Ovrv- 687/2023 dana 04. listopada 2023.g.

2. Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi, tuženik je pravodobno podnio prigovor navodeći prigovor neurednosti prijedloga za ovrhu jer je evidentno kako dostavljeni Izvod iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja nije ovjeren pečatom i izvornim vlastoručnim potpisom ovlaštene osobe ovrhovoditelja, pa temeljem takvog Izvoda ovrhovoditelja koji je nepotpun i nepodoban za određivanje ovrhe, javni bilježnik nije niti mogao donijeti predmetno rješenje o ovrsi. Predmetno rješenje o ovrsi ne sadrži podatke propisane odredbom čl. 41. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 73/17 i 131/20, dalje u tekstu OZ), prvenstveno u pogledu naznake tražbine koja se ostvaruje kao i drugih podataka potrebnih za provedbu ovrhe u odnosu na što se posebno ističe kako spisu nisu priloženi računi koji su navedeni u presliku Izvoda iz ovrhovoditeljevih poslovnih knjiga na koje se ovrhovoditelj poziva, a iz kojih računa bi proizlazilo na koga oni glase odnosno, tko je u njima naveden kao korisnik ovrhovoditeljeve usluge te bi kao takav mogao biti pozvan na plaćanje. Navodi da naznaka nekretnine na koju se odnosi predmetna tražbina nije jasno određena, niti su priloženi dokumenti koji su navedeni u izvatku iz poslovnih knjiga, temeljem kojih je doneseno rješenje o ovrsi a iz kojih bi proizlazilo na koga oni glase odnosno, tko je u njima naveden kao korisnik tužiteljeve usluge te bi kao takav mogao biti pozvan na plaćanje. Opreza radi, ukazuje se na činjenicu kako uz prijedlog za ovrhu ne prileže relevantni dokazi iz kojih bi proizlazila pasivna legitimacija tuženika pa time i sama osnovanost predmetne tražbine. Slijedom navedenog, nema pravnog osnova temeljem koje bi tuženik bio zadužen kao obveznik plaćanja usluge na navedenoj adresi. Predlaže ukinuti rješenje o ovrsi gornji broj i odbaciti prijedlog za ovrhu, a podredno staviti izvan snage rješenje o ovrsi i ukinuti provedene radnje te postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Obzirom na pravodobno podnijeti prigovor, predmet je ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje sukladno čl. 252 e Ovršnog zakona, slijedom čega je sud temeljem odredbe čl. 54 Ovršnog zakona, svojim rješenjem, posl.br.: Povrv- 2492/2024 od 09.05.2025.g. stavio izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-687/2023 od 04.10.2023.g. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te je odlučeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U istom rješenju ovog suda od 09.05.2025.g., a koje su rješenje stranke uredno zaprimile, sud je upozorio stranke da su iste sukladno odredbi članka 461.a stavak 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 148/11, 125/13 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP) u postupku u sporovima male vrijednosti dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba. Na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju se odredbe o ročištu za objavu presude iz članka 335. stavaka 6. do 12. ZPP. Sud će presudu u pisanim postupcima dostaviti strankama i umješačima prema odredbama ZPP o dostavi pismena.

5. Imajući u vidu da je sud uvidom u spis i njemu priležeću dokumentaciju nedvojbeno utvrdio kako nema potrebe za održavanjem ročišta u svrhu provođenja dokaznog postupka, to je sud u ovom predmetu donio presudu bez održavanja ročišta budući je postupak u sporu male vrijednosti pisani postupak, smatrajući da bi provođenje ročišta samo dovelo do odugovlačenja postupka i stvaranja dodatnog troška za stranke.

6. Tuženik u daljnjem tijeku postupka ističe da cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan, navodeći da je ovršni postupak reguliran Ovršnim zakonom (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024-u daljnjem tekstu OZ) kao unutarnjim propisom Republike Hrvatske, a istim je propisom reguliran postupak proviđenja ovrhe, te nadležna tijela za provođenje, kao i potrebne isprave koje se smatraju vjerodostojnima. Naime, prijedlog za ovrhu nije podnesen temeljem vjerodostojne isprave propisane člankom 31. st. 1 OZ-a, te izvod iz poslovnih knjiga (kao jednostrana isprava) sam po sebi nije dokaz osnovanosti zahtjeva. Izvod iz poslovnih knjiga (kao vjerodostojna isprava) nije javna isprava, pa nema dokaznu snagu javne isprave u smislu čl. 230. Zakona o parničnom postupku. Njome se ne dokazuje niti visina, niti dospijeće tražbine te je tužitelj trebao priložiti račune za mjesece na koje se tražbina odnosi ili na drugi način dokazati osnovanost i visinu potraživanja , te dospijeće duga, a koji stav je zauzeo i Županijski sud u Varaždinu u presudi posl.br. 25 Gž-555/2018-2. Nadalje, ističe da je člankom 3. Zakona o tržištu toplinske energije (Narodne novine br. 80/2013, 14/2014, 102/2014, 115/2014, 95/2015, 102/2015, 76/2018, 96/2018, 86/2019, 118/2019-u daljnjem tekstu ZTTE) kao krajnji kupac definirana je pravna ili fizička osoba koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe od kupca na temelju obračuna toplinske energije. Općim uvjetima za isporuku toplinske energije (Narodne novine br. 35/2014, 129/2015-u daljnjem tekstu OUITE), točnije člankom 2. krajnjim kupcem ima se smatrati pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe. Sukladno članku 18. OUITE propisano je da kupac toplinske energije može pisanim putem opomenuti krajnjeg kupca koji ne plati račun u roku dospijeća, a potom, ukoliko za to postoje tehnički uvjet, ima pravo obustaviti isporuku toplinske energije tom krajnjem kupcu. Kako je sam tužitelj bio upoznat sa činjenicom da se posebnim dio nalazi u najmu najmoprimca BO, da isti nije uredni platiša, isti je temeljem primjene citirane odredbe imao mogućnost obustaviti isporuku toplinske energije Nadalje, člankom 11., st.6., ZTTE-a propisano je da se odluka o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s pravnom ili fizičkom osobom koja obavlja djelatnost kupca toplinske energije donosi isključivo na temelju odluke natpolovične većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika, dok st. 7., istog članka propisuje da će ovlašteni predstavnik suvlasnika, n a temelju odluke iz stavka 6. članka, sklopit ugovor o potrošnji toplinske energije s pravnom ili fizičkom osobom koja obavlja djelatnost kupca toplinske energije, a koji se smatra sklopljenim sa svim krajnjim kupcima unutar zgrade/građevine. Tuženik skreće pažnju na dostavljenu odluku suvlasnika na temelju koje je i ugovor sklopljen, te ujedno ističe da tuženik nije potpisao, a samim time niti preuzeo obveze proizašle iz ugovora, dok je predmetna odluka potpisana od strane imenovanog najmoprimca kao krajnjeg korisnika, te je navedenim korisnik preuzeo i obveze iz predmetnog ugovora. Uzimajući u obzir sve navedeno, kao i ugovorne obveze preuzete od strane suvlasnika čiji je popis sastavni dio Ugovora o potrošnji toplinske energije broj:182013201401 od 5.09.2014. godine, a na kojoj odluci tuženik nije naveden, tuženik i nadalje ustraje u prigovoru promašene pasivne legitimacije. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku.

7. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 12 spisa), ugovor o potrošnji toplinske energije (list 62-78 spisa), prijepise utuženih računa (list 32-46 spisa), mail korespodenciju između stranaka (list 53 spisa), dopise Grad Zagreba od 02.08.2011.g. od 05.07.2021.g. (list 48-55 spisa), presliku zapisnika o predaji stana u posjed i zaključak tuženika od 19.07.2011.g. (list 49-51 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZPP). Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

8. Sud je uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja i prijepise utuženih računa utvrdio da se potraživanje tužitelja u sveukupnom iznosu od 233,55 eura odnosi na usluge isporučene toplinske energije za stambeni prostor na adresi u [adresa], za mjesec rujan, listopad, studeni i prosinac 2022.g., kao i za mjesec siječanj, veljaču i ožujak 2023.g. u mjesečnim iznosima kako to proizlazi iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja i utuženih računa. Daljnjim uvidom u citirane isprave, sud je također utvrdio činjenicu da su utuženi računi dospijevali određenog dana u mjesecu za prethodni mjesec, kao i činjenicu da je tuženik naznačen kao potrošač, odnosno kupac toplinske energije za utuženo razdoblje za predmetni prostor pod šifrom potrošača broj: 31820090431. Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja i prijepise utuženih računa, sud u svrhu dokaza prihvaća u cijelosti, obzirom isti predstavljaju vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 28 Ovršnog zakona i ispunjava sve uvjete iz citirane zakonske odredbe, a uz koje se isprave veže presumpcija istinitosti i autentičnosti, i čija vjerodostojnost za vrijeme trajanja postupka nije ničim dovedena u pitanje.

9. U odnosu na prigovor neurednosti prijedloga za ovrhu navodi se da je sud utvrdio da je isti neosnovan jer su prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi sastavljeni u skladu sa zakonom. Uz prijedlog za ovrhu priložen je izvadak iz poslovnih knjiga kao vjerodostojna isprava. Odredbom čl. 31.st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, u daljnjem tekstu: OZ) propisano je da je izvadak iz poslovnih knjiga vjerodostojna isprava. Stavkom 2. istog članka određeno je da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze.

10. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu sud je utvrdio da je za stan koji je predmet ovog postupka na adresi u [adresa], tuženik dopisom od

02.08.2011.g., klasa:370-01/11-01/910, urbroj:251-14-21/201-11 izvijestio tužitelja da je temeljem Zaključka klasa:370-01/11-01/2231, urbroj:251-03-02-2 od 19.07.2011. predmetni stan u [adresa], kat I, površine 65,04 m2, (šifra objekta:08866821) sukladno odredbi članka 6. Odluke o najmu stanova dao u najam EO, ujedno zahtijevajući od tužitelja da u svojim evidencijama kao aktivnog obveznika plaćanja za predmetni stan evidentira EO, i kojem je zahtjevu tuženika tužitelj udovoljio i imenovanog naznačio kao obveznika plaćanja za predmetni stan.

11. Nadalje, tužitelj je putem maila od 10.06.2021.g. izvijestio tuženika o činjenici da EO ne podmiruje uredno račune za isporučenu toplinsku energiju uz napomenu da zbog nastalog dugovanja više nije u mogućnosti ispostavljati račune za toplinsku energiju na korisnika stana te je pozvao tuženika da, kao vlasnik stana, obavijesti korisnika stana o obvezi podmirenja računa odnosno da korisnik stana najkasnije do 20.07.2021. pristupi tužitelju radi podmirenju nastalog dugovanja. Tuženiku je dano do znanja, da ukoliko EO do 20.07.2021., ne pristupi podmirenju cjelokupnog duga da će tužitelj biti primoran izvršiti promjenu u matičnim podacima krajnjih kupaca, slijedom čega će račune za isporučenu toplinsku energiju za predmetni stan ubuduće ispostavljati na Grad Zagreb, kao vlasnika stana. Predmetna činjenica je razvidna iz maila tužitelja od 10.06.2021.

12. Nadalje, Grad Zagreb je dopisom od 05.07.2021. pozvao korisnika stana ĐO da pristupi u HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. radi podmirenja duga uz upozorenje da će u slučaju ogluhe Grad Zagreb pokrenutu regresnu tužbu protiv njega i na taj način naplatiti počinjenu štetu neplaćanjem mjesečnih naknada isporučitelju toplinske energije. Predmetna činjenica je razvidna iz dopisa Grada Zagreba klasa:371-04/21-02/54, urbroj:251-14- 31-1/008-21-3 od 05.07.2021.g. Kako korisnik stana nije postupio po pozivu Grada Zagreba i nije platio tužitelju dospjeli dug za isporučenu toplinsku energiju, slijedom čega je tužitelj e-mailom od 03.08.2021., izvijestio tuženika da je u matičnim podacima krajnjih kupaca izvršio promjenu te je umjesto navedene šifre krajnjeg kupca otvorio novu šifru krajnjeg kupca:31820090431 po kojoj će račune za isporučenu toplinsku energiju za predmetni stan počev od računa za 07/201 ispostavljati na Grad Zagreb, kao vlasnika stana. Predmetna činjenica je razvidna iz e-maila od 03.08.2021.g. koji prileži spisu.

13. Uvidom u preslike računa i izvadak iz poslovnih knjiga nedvojbeno je utvrđeno postojanje duga za utuženo razdoblje, ujedno je utvrđeno da je kao vlasnik i krajnji kupac evidentiran tuženik, da su iznosi i datumi dospijeća s utuženih računa identični onima na izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja, a na koji način je sud utvrdio postojanje neplaćene tražbine tužitelja, iznos duga kao i tijek zateznih kamata tekućih od idućeg dana od dana dospijeća pojedinog utuženog računa pa sve do isplate.

14. Odredbom čl. 88. st. 10. Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom („Narodne novine“ broj 129/06- dalje Opći uvjeti) propisano je da je obveznik plaćanja računa vlasnik nekretnine, a uz vlasnika i korisnik nekretnine kada je vlasnik ugovorom prenio na korisnika nekretnine, pod uvjetom da se s prijenosom obveze plaćanja suglasio distributer toplinske energije. Nadalje, odredbom čl. 42. Općih uvjeta propisano je da je kupac dužan u roku od 8 dana od dana nastale promjene pisanim putem prijaviti distributeru toplinske energije i opskrbljivaču toplinskom energijom svaku promjenu koja je od utjecaja na međusobne ugovorne odnose osobito promjenu vlasništva.

15. Odredbom čl. 13. st. 1. Općih uvjeta za isporuku toplinskom energijom ("Narodne novine" broj 35/14. i 129/15. – u daljnjem tekstu: Opći uvjeti) propisano je da kupac toplinske energije formira račun za krajnjeg kupca na temelju računa opskrbljivača toplinskom energijom iz čl. 12. st. 1. i 3. ovih Općih uvjeta za isporuku te odluke o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju i ugovorene naknade za obavljanje djelatnosti kupca toplinske energije, u skladu s ugovorom o potrošnji toplinske energije. Iz prijepisa računa razvidno je da su isti formirani sukladno odredbama čl. 12. i 13. Općih uvjeta, kao i odredbama Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (Narodne novine broj 99/14, 27/15, 124/15). Naime, iz prijepisa računa vidljivo je da se za predmetni stambeni prostor raspodjela i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju obavlja temeljem modela 2EG (prema udjelu površine samostalne uporabne cjeline u ukupnoj površini svih samostalnih uporabnih cjelina priključenih na zajedničko mjerilo toplinske energije,), odnosno da se računi za isporučenu toplinsku energiju fakturiraju na temelju potrošnje toplinske energije, pojedinačno za svaki stambeni prostor. Za raspodjelu priključne snage na zajedničkom mjerilu toplinske energije korišten je model 2S prema kojem se snaga samostalne uporabne cjeline utvrđuje prema umnošku ukupne priključne snage i udjela površine samostalne uporabne cjeline u ukupnoj površini svih samostalnih uporabnih cjelina priključenih na zajedničko mjerilo toplinske energije. Raspodjela toplinske energije vrši se prema površini prostora tuženika, a fiksni elementi računa se obračunavaju i naplaćuju neovisno o količini potrošene toplinske energije. Tuženik tijekom postupka ne dokazuje u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a da se obraćao tužitelju radi pogrešno obračunate naknade niti da je podnio prigovor na utužene račune u smislu odredbe čl. 14. i 15. Općih uvjeta.

16. Tužitelj je dostavio i Ugovor o potrošnji toplinske energije broj: 182013201401 koji je zaključen dana 05.09.2014., na temelju Zakona o tržištu toplinske energije (NN 80/13, 14/14), općih uvjeta i mrežnih pravila, između tužitelja, kao kupca i vlasnika samostalnih uporabnih cjelina nekretnine te zajedničkih dijelova nekretnine na adresi [adresa], a koji je ugovor o potrošnji toplinske energije sklopljen na temelju Odluke o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem većinom glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima i smatra se sklopljenim sa svim krajnjim kupcima i primjenjuje se i na svakog novog krajnjeg kupca u opsegu prava i obveza po suvlasnički dijelovima. Dakle, ugovor je legitiman i obvezuje sve suvlasnike stambene zgrade [adresa], pa tako i tuženika, neovisno o činjenici da tuženik nije potpisao predmetni ugovor, već je isti potpisao najmoprimac EO. Navedenim ugovorom, između ostalog, utvrđeno je da tužitelj, kao kupac omogućava preuzimanje toplinske energije iz distribucijske mreže krajnjim kupcima te im pruža uslugu opskrbe toplinske energije uz plaćanje naknade prema tom Ugovoru.

17. Dakle, tuženik je kod tužitelja nesporno evidentiran kao krajnji kupac toplinske energije u utuženom razdoblju počev od mjeseca srpnja 2021.g., a isti nije tvrdio niti dokazao da bi se tužitelj suglasio da se obveza plaćanja prenosi na korisnika (najmoprimca), dok se, prema čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta krajnjim kupcem smatra pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe.

18. Sud je ujedno otklonio prigovor tuženika koji temelji na činjenici da citirana zakonska odredba krajnjeg kupca smatra osobu koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe, što po tuženiku nije slučaj u ovom predmetu jer toplinsku energiju koristi najmoprimac, a ne tuženik. Naime, takav stav tuženika je u cijelosti suprotan smislu citirane zakonske odredbe i njezinoj interpretaciji, jer u suprotnome niti jedan vlasnik stana koji u svojem stanu ima najmoprimca se ne bi mogao evidentirati kao krajnji kupac toplinske energije za vlastiti stambeni prostor. Smisao citirane zakonske odredbe je u tome da se toplinska energija koristi i troši u upravo tom prostoru čiji je vlasnik krajnji kupac, a ne u činjenici da upravo vlasnik mora neposredno trošiti toplinsku energiju. Otklonjen je i prigovor tuženika da je tužitelj trebao obustaviti isporuke toplinske energije za predmetni stan uslijed neplaćanja računa, obzirom da čl. 18. OUITE propisuje da tužitelj može, ali ne i da mora obustaviti isporuku, i to samo ako postoje tehnički uvjeti za isto.

19. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nije dokazao postojanje vlasništva utužene nekretnine, valja navesti da je točno da se vlasništvo nekretnine stječe uknjižbom stjecateljeva vlasništva u zemljišnu knjigu prema odredbama članka 119. stavka 1. i članka 120. stavaka 1., 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14.), te se ono dokazuje izvatkom iz zemljišne knjige koji u skladu s odredbom članka 8. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj: 63/19.) uživa javnu vjeru i ima dokaznu snagu javne isprave, odnosno (ako nekretnina nije upisana u zemljišne knjige) odgovarajućom ovjerenom ispravom sposobnom za uknjižbu prava vlasništva, međutim, to ne znači da tužitelj i drugim ispravama ne može dokazivati tuženikovo vlasništvo predmetne nekretnine i, povezano s time, tuženikovu pasivnu građanskopravnu legitimaciju u sporu vođenom radi isplate cijene za isporučenu toplinsku energiju.

20. Posljedično tome, sud je iz priležeće dokumentacije, ispisa matičnih podataka i korespondencije stranaka nedvojbeno utvrdio da je tuženik vlasnik stana na adresi u [adresa], a time da je u obvezi podmiriti utuženo potraživanje tužitelju, budući da isti niti tvrdi niti dokazuje da je predmetnu obvezu, kao vlasnik, prenio ugovorom na treću osobu kao korisnika pa je stoga upravo tuženik, dužan platiti cijenu komunalne usluge tužitelju. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tuženik izvanknjižni, odnosno predmnijevani vlasnik stambenog prostora na adresi u [adresa] u smislu čl. 166. st. 1. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZVDSP), a time i da je pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. Napominje se i kako tuženik nije osporio vlasništvo predmetnog prostora, već samo istaknuo kako tužitelj isto nije dokazao. Stoga, sud je utvrdio prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovanim, slijedom čega je otklonjen prigovor tuženika u odnosu na navedeno, pa stoga činjenica da u tom prostoru boravi najmoprimac EO nije od značaja za postojanje obveze tuženika.

21. Sud je stoga primjenom odredbe članka 2.stavak 2. točka 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (NN 35/14 i 129/15) koja propisuje da je krajnji kupac pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe utvrdio pasivnu legitimaciju na strani tuženika, odnosno osnov tužbenog zahtjeva, a time i obvezu tuženika na platež utuženog dugovanja. U odnosu na činjenicu da tuženik nije neposredni korisnik stana odnosno da nije neposredni potrošač utužene komunalne usluge, tuženika se upućuje da može ostvariti regresni zahtjev prema korisniku iste EO povodom režijskih troškova za utuženo razdoblje u smislu čl. 1111 ZOO-a zbog stjecanja bez osnove.

22. Nadalje, kako je iz prijepisa utuženih računa razvidna činjenica izvršenja usluge tužitelja, kao i količina navodno isporučene toplinske energije, datum očitanja, datum prethodnog očitanja, prethodno stanje, potrošnja u razdoblju, kao i podaci za raspodjelu isporučene toplinske energije na obračunskom mjernom mjestu, kao i način obračuna utroška za toplinsku energiju i naknada, kao i jedinične cijene za stan koji je predmet ovog postupka te obzirom da tuženik nije ničim dokazao da je podnosio prigovore na utužene račune (niti se je pozvao na predmetnu činjenicu) u smislu odredbe članka 15. Općih uvjeta temeljem koje je tuženik mogao pisanim putem tužitelju osporiti djelomično ili u cijelosti račune, u roku 15 dana od dana izdavanja računa, a nesporni dio platiti u roku dospijeća, kako je to navedeno i na svakom računu (str. 2.) pod stavkom „Reklamacije računa“, to je sud ujedno utvrdio i visinu tužbenog zahtjeva, kako to proizlazi iz utuženih računa.

23. Naime, u konkretnoj i činjeničnoj pravnoj situaciji kada tužitelj dostavlja obimnu dokumentaciju glede stanje glavnog brojila, potrošnje toplinske energije, kao i način obračuna naknade za isporučenu i potrošenu toplinsku energiju po brojilu koji je predmet ovog postupka, a koje je isprave, račune i izvod iz poslovnih knjiga u svrhu dokaza, u cijelosti prihvatio, obzirom da isti predstavljaju vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 28 OZ-a, uz koje zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti, i čija vjerodostojnost za vrijeme trajanja postupka nije ničim dovedena u pitanje, dok je tuženik samo paušalno osporio potraživanje tužitelja, onda sud sa stajališta ocjene na kojoj je stranci teret dokaza glede visine tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 219 st. 1. ZPP-a, smatra da je upravo tuženik bio dužan dokazati svoje navode kojima tijekom postupka osporava svoje potraživanje prema tužitelju, odnosno tvrdnju da je tužitelj pogrešno obračunao potrošnju toplinske energije, a što imenovani do zaključenja glavne rasprave nije učinio. Sud stoga nalazi da je u konkretnom slučaju upravo tuženik bio dužan predložiti vještačenje po vještaku odgovarajuće struke na njegov trošak i teret u smislu čl. 219 ZPP-a ukoliko je smatrao da je potrošnja predmetne komunalne usluge pogrešno obračunata, a što isti nije učinio, slijedom čega sud primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu čl. 221a ZPP-a zaključuje i nalazi kako tuženik nije dokazao predmetnu okolnost, te je stoga otklonjen prigovor tuženika kojim osporava visinu tužbenog zahtjeva.

24. Temeljem svega ranije navedenog, a kako tuženik do zaključenja glavne rasprave nije podastro sudu nikakve dokaze u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a iz kojih bi proizlazilo da je podmirio sporno potraživanje, dok je tužitelj za razliku od tuženika dostavio sudu izvadak iz poslovnih knjiga kao dokaz neplaćenog dugovanja, to je sud neprijeporno utvrdio da je tuženik sukladno citiranim zakonskim odredbama u obvezi platiti navedeni iznos za isporučenu toplinsku energiju za utuženo razdoblje u sveukupnom iznosu od 233,55 eura sa pripadajućom zateznom kamatom, te je stoga valjalo održati na snazi platni nalog sadržan u točci I rješenja o ovrsi za predmetni iznos i odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

25. Tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata primjenom zakonske odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje osim glavnice i zateznu kamatu utvrđenu zakonom, kao i sukladno odredbi čl. 183 st. 1. ZOO-a kojom je određeno da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni svoju obvezu u roku određenom za ispunjenje. Slijedom iznijetoga, a imajući u vidu da su utuženi računi dospijevali određenog dana u mjesecu za prethodni mjesec, to je tužitelj pravilno potraživao platež zatezne kamate počev od slijedećeg dana iza dana dospijeća svakog pojedinog iznosa kako to proizlazi iz točke I izreke presude. Visina stope zatezne kamate određena je po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

26. Tužitelju je priznat nastali trošak ovršnog postupka obzirom je bio nužan za vođenje ovršnog postupka u smislu čl. 154 st. 1 ZPP-a. Trošak se odnosi na trošak određen Pravilnikom o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN broj 151/05) te na trošak određen važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr. 11 toč. 1, Tbr. 42 i 50. Trošak ovršnog postupka odnosi se na trošak sastava prijedloga za ovrhu temeljem Tbr 7 toč.1 u iznosu od 49,75 eura, predujam naknade javnog bilježnika u iznosu od 10,00 eura, i ostatak naknade u iznosu od 10,00 eura, što ukupno iznosi 69,75 eura. Međutim, kako je podnošenjem prigovora ovršni postupak prešao u parnični postupak, a koji postupci predstavljaju jedinstveni postupak, to sud nalazi kako tužitelj ne ostvaruje zateznu kamatu na trošak ovršnog postupka počev od dana donošenja rješenja o ovrsi, već od dana presuđenja, slijedom čega je sud ukinuo platni nalog sadržan u točci I rješenja o ovrsi od 04.10.2023.g. koji se odnosi na ovršni trošak, kako to proizlazi u točci II izreke presude, slijedom čega je o ovršnom i parničnom trošku postupka odlučeno sveobuhvatnom odlukom. Naime, kako je presudom odlučeno o osnovanosti platnog naloga, te kako se platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka (bez razlučivanja troškova ovršnog - od troškova parničnog postupka; tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u zaključku Su-IV-204/17 od 02. lipnja 2017., Županijski sud u Splitu Gž-976/17, Županijski sud u Varaždinu Gž-1370/17, Gž-1505/17, Županijski sud u Dubrovniku Gž-566/16 i dr.).

27. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155 st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 8 toč. 1, Tbr. 42 i 50. Trošak postupka odnosi se na trošak sastava podneska od 12.06.2025.g. u vrijednosti od 25 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 50,00 eura, što uvećano za 25 PDV-a ukupno iznosi 62,50 eura. Tužitelju je također priznat trošak pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura sukladno Zakonu i Tarifi o sudskim pristojbama (Narodne novine 125/11), što uz dodijeljen ovršni trošak od 69,75 eura, sveukupan trošak postupka iznosi 145,52 eura. Na tako određeni trošak tužitelju je temeljem čl. 151 st. 3. ZPP-a dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a. Imajući u vidu da je navedeni trošak bio nužan za vođenje ovosudnog postupka, odlučeno je kao u točki III izreke presude u odnosu na trošak postupka.

28. Kako tužitelj ostvaruje pravo na platež zatezne kamate na ovršni trošak počev od presuđenja, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za platež zatezne kamate tekuće na trošak ovršnog postupka u iznosu od 69,75 EUR za period od 04.10.2023.g. do 23.09.2025.g. te je odlučeno kao u točci IV izreke presude.

29. Kako je tuženik u cijelosti izgubio spor u smislu čl. 154 st. 1 ZPP-a, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu troška i odlučiti kao u točci IV izreke presude.

U Zagrebu, 23. rujna 2025. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena (čl. 467 st. 1.,3., 4. i 5. ZPP-a).

Dna:

1. tužitelju po pun. uz rješenje na platež pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR

2. tuženiku

U Zagrebu, 23. rujna 2025. godine