1                 Poslovni broj: Gž Ob-111/2022-4

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ob-111/2022-4

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Melite Novoselac kao predsjednika vijeća, Jelene Bušić suca izvjestitelja i člana vijeća, te suca Katice Krajnović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Č. iz Z., ..., OIB: ..., zastupane po punomoćniku G. M., odvjetniku iz Odvjetničkog društva M. i p. iz Z., protiv I. tuženika D. Č. iz Z., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici A. G., odvjetnici u Z., II. tuženika Ž. Č. iz Z., ..., OIB: ... i III. tuženika M. Č. iz Z., ..., OIB: ..., radi utvrđenja bračne stečevine, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P Ob-130/20-28 od 4. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 8. veljače 2024.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

              Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P Ob-130/20-28 od 4. listopada 2022.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

              I Odbija se, kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

              "I Utvrđuje se da je tužiteljica M. Č. iz Z., ..., OIB:..., suvlasnica u ½ dijela nekretnine zk. čest. ..., kuća B., S. N., ... i dvorište, ukupne površine 387 m² upisana u zk. ul. ..., k.o. ..., N. koja je njena bračna stečevina.

              II Tuženici D. Č. iz Z., ..., OIB:..., Ž. Č. iz Z., ..., OIB:... i M. Č. iz Z., ..., OIB:... dužni su trpjeti da tužiteljica M. Č. iz Z., ..., OIB:..., na temelju ove presude u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižnog odjela u Pagu izvrši uknjižbu prava vlasništva na svoje ime na ½ dijela nekretnine zk. čest. ..., kuća B., S. N., ... i dvorište, ukupne površine 387 m² upisana u zk. ul. ..., k.o. ..., N.

              III Nalaže se tuženicima nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

 

              II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku pod 1) prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.000,00 kn, što odgovara iznosu od 398,17 EUR, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog do zatraženog za iznos od 2.000,00 kn, što odgovara iznosu od 265,45 EUR, zahtjev za naknadom troška postupka, odbija kao neosnovan."

 

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu izjavila  je tužiteljica i to zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - u daljnjem tekstu: ZPP). U žalbi posebno ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i 6. ZPP kao i na povredu iz čl. 354. st. 1. a u vezi s čl. 8. ZPP-a. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3. Tuženik  D. Č. u odgovoru na žalbu protivio se svim žalbenim navodima tužiteljice.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji joj je prethodio, žalbene navode tužiteljice kao i navode iz odgovora na tužbu tuženika, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud  pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

6. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, presuda suda prvog stupnja je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća te se stoga može ispitati, tako da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

7. Sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, jer okolnost da sud nije prihvatio dokazne prijedloge tužiteljice ne znači da ju je time onemogućio u raspravljanju.

 

7.1. Nije počinjena niti bitna povredu iz čl. 354. st. 1. a u vezi s čl. 8. ZPP-a s obzirom da su provedeni dokazi i odbijeni dokazni prijedlozi valjano obrazloženi.

 

8. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je suvlasnica u ½ dijela i to temeljem bračne stečevine na nekretnini upisanoj u z.k. ul. ... k.o. ... N. i to zk. čest. ... kuća B., S. N., ... i dvorište ukupne površine 387 m2, što su tuženici dužni trpjeti i to na način da tužiteljica temeljem iste presude izvrši uknjižbu prava vlasništva na svoje ime na ½ predmetne nekretnine.

 

9. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrđeno je da je nekretnina koja je predmet ovog postupka, u ostavinskom postupku koji se vodio iza pok. J. Č. koji je preminuo 2016. unesena u cijelosti u ostavinu kao njegova ostavinska imovina. Utvrđeno je da je u istom ostavinskom postupku koji se vodio pod posl. br. O-2870/2016, sudjelovala tužiteljica te tuženici, svi kao zakonski nasljednici iza pok. J. Č., da je tužiteljica bila nazočna na ročištu održanom 14. prosinca 2016. kada se utvrđivao sastav ostavinske imovine, da u pogledu nekretnine koja je predmet ovoga postupka nije postavljala nikakve zahtjeve po bilo kojem osnovu, odnosno da za nju, kao niti za bilo kojeg drugog zakonskog nasljednika nije bio sporan sastav ostavinske imovine. Utvrđeno je nadalje da je u istom ostavinskom postupku doneseno rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-2870/2016 od 14. prosinca 2016. koje je postalo pravomoćno 5. siječnja 2017. kojim su temeljem zakona i sporazuma, tužiteljica, tuženik D. Č. i tužena Ž. Č. proglašeni nasljednicima na utvrđenoj ostavinskoj imovini i to svaki u 1/3 dijela.

 

10. Temeljem tako utvrđenih činjenica, sud prvog stupnja je pozivom na odredbu čl. 232. st. 1., 2. i 3. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj: 48/200., 163/2003., 3572005., 127/2013., 33/2015. i 14/2019 - dalje u tekstu ZN) odbio tužbeni zahtjev tužiteljice smatrajući da doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju u odnosu na tužiteljicu, koja je sudjelovala u ostavinskom postupku i imala mogućnost osporiti opseg ostavinske imovine, odnosno isticati da ostavinsku imovinu može predstavljati samo ½ dijela predmetne nekretnine, ima značenje presuđene stvari. U odnosu na tuženu Ž. Č. koja je u odgovoru na tužbu priznala tužbeni zahtjev, sud prvog stupnja temeljem odredbe čl. 3. st. 3. ZPP-a nije uvažio isto priznanje  smatrajući da je isto prisilnim propisima, dok je u odnosu na tuženu M. Č. utvrdio da ista nije pasivno legitimirana u ovome sporu pa da stoga nije niti ovlaštena priznati tužbeni zahtjev.

 

11. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 232. ZN glede učinaka pravomoćnosti rješenje o nasljeđivanju koje je doneseno iza pokojnog J. Č. u odnosu na tužiteljicu kao jednu od zakonskih nasljednica, a koja je u tom postupku sudjelovala te nije prigovarala opsegu ostavinske imovine ostavitelja.

 

12. Prema odredbi čl. 253. st. 1. ZN prava stranaka u vezi s nasljeđivanjem prosuđivat će se po zakonu koji se primjenjivao u času otvaranja nasljedstva . U ovom slučaju, s obzirom na trenutak otvaranja nasljedstva iza pok. J. Č. (2016.) citirana odredba upućuje na primjenu Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj: 48/200., 163/2003., 3572005., 127/2013., 33/2015. – dalje ZN).

 

13. Prema odredbi čl. 232. ZN-a pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ili zapisu veže stranke koje su sudjelovale u postupku ostavinske rasprave ukoliko im nije priznato pravo da svoj zahtjev  ostvaruju u parnici. Naime, rješenjem o nasljeđivanju ne odlučuje se samo o pravima sudionika ostavinskog postupka, već i o objektu tih prava, odnosno istim rješenjem se utvrđuje opseg i sastav ostavine, pa stoga ako sudionici toga postupka nisu isticali zahtjev za izdvajanjem pojedinih stvari li prava iz ostavine, sud odnosno javni bilježnik nije bio ovlašten ispitivati ulaze li sve stvari li prava koje su prijavljeni kao ostavina u njen sastav, odnosno da li određeni dio ostavine pripada nekom sudioniku ostavinskog postupka po nekoj drugoj osnovi umjesto iz nasljednopravnog odnosa.

 

14. S obzirom na navedeno, a uzimajući u obzir da je sporna imovina bila obuhvaćena i raspravljena u pravomoćno dovršenom ostavinskom postupku kao ostavinska imovina iza pok. J. Č., da je u tom postupka sudjelovala kao stranka i tužiteljica, da tužiteljica u tom postupku nije tražila izdvajanje dijela stvari ili prava po bilo kojoj osnovi, pa tako niti temeljem udjela u bračnoj stečevini, pravilno je sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kojim ona sada zahtjeva na utvrđenoj i raspravljenoj ostavinskoj imovini utvrđenje prava vlasništva temeljem bračne stečevine.

 

15. Potrebno je za ukazati tužiteljici da je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev-931/2021-2 od 16. studenog 2022. odgovarajući na pravno pitanje da li se mogu nasljednici koji su sudjelovali u ostavinskom postupku, nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pozivati na neku drugu pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva nastalu prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju u odnosu na imovinu utvrđenu rješenjem o nasljeđivanju kao imovinu ostavitelja, zauzeo stav  da se nasljednici koji su sudjelovali u ostavinskom postupku mogu nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pozivati na neku drugu pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva nastalu prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju u odnosu na imovinu utvrđenu rješenjem o nasljeđivanju  kao imovinu ostavitelja, pod uvjetom da se radi o valjanom stjecanju prava vlasništva nastalom nakon smrti ostavitelja.

 

16. Kako tužiteljica i u činjeničnim navodima tužbe, a isto ponavlja i u žalbi , ističe da je ½ dijela suvlasničke nekretnine stekla prije više od 40 godina i to također temeljem zakona, tj. primjenom instituta bračne stečevine, to proizlazi da sama čini nespornim da je po njoj suvlasnički dio stekla prije smrti ostavitelja, ali da unatoč tome nije u ostavinskom postupku postavljala nikakve zahtjeva za izdvajanjem dijela ostavinske imovine iz pokojnika po bilo kojoj osnovi, zbog čega naprijed navedeno pravno shvaćanje nije moguće primijeniti u konkretnom slučaju.

 

16.1. Neosnovano u žalbi tužiteljica ističe da je pobijana presuda u suprotnosti s Ustavom Republike Hrvatske  jer se njome krši njeno pravo vlasništva na ½ dijela predmetne nekretnine te da je protivna i osnovnom načelu imovinskog prava da nitko ne može na drugoga prenijeti više pravo nego li ga sam ima.

 

16.2. Potrebno je prije svega navesti, da je osim navedenih pravnih načela na koje se poziva tužiteljica, kao osnovno načelo pravne sigurnosti ima uzeti da je istinito ono što je utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom, što rješenje o nasljeđivanju svakako jeste, odnosno da je istinit i obujam i sastav ostavine koji je utvrđen pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju. Stoga, samo ako se isključi pravo osoba koje su sudjelovale u ostavinskom postupku isticati zahtjev za izdvajanjem dijela pojedinih stvari ili prava iz raspravljene imovine, može se sačuvati načelo pravomoćnosti  a što znači da pravomoćna sudska odluke obvezuje stranke koje su sudjelovale u postupku i onda kada se njime stvara neko subjektivno pravo koje ne proizlazi iz građanskopravnog odnosa na koji se odnosi odluka.

 

17. Dakle, u konkretnom slučaju, radi se o konkurenciji dvaju osnovnih načela i to načela kojim se svakome jamči njegovo pravo vlasništva ali i načela da je istinito ono što je utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom te da takva odluka pravno obvezuje stranke i sve druge pravne subjekte na koje se odnosi.

 

18. Kako je tužiteljica sudjelovala u ostavinskom postupku u kojem je doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iza pok. J. Č. i utvrđen obujam i sastav njegove ostavinske imovine,  i ista u tom postupku, iako je znala da obujam njegove ostavinske imovine nije onakav kako je to proizlazio iz javnih isprava i to prije svega iz zemljišnoknjižnog izvatka, nije postavljala nikakve zahtjeve kojima bi osporila obujam i sastav ostavinske imovine, to stoga u konkretnom slučaju, upravo radi načela pravne sigurnosti, prednost treba dati načelu da je istinito ono što je utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom odnosno u konkretnom slučaju rješenjem o nasljeđivanju.

 

19. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, pravilno je sud prvog stupnja postupio kada nije prihvatio priznanje tužbenog zahtjeva od strane tuženica Ž. Č. i M. Č. i to iz razloga jer tužena M. Č. uopće nije pasivno legitimirana u ovom sporu. U odnosu na tuženu Ž. Č. pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 3. st. 3. ZPP-a kada nije uvažio njeno priznanje tužbenog zahtjev budući bi se takvim priznanjem obezvrijedilo načelo pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju i u odnosu na ovu tuženu koja je također sudjelovala u ostavinskom postupku i nije imala prigovora na sastav i opseg ostavinske imovine iza pok. J. Č.

 

20. S obzirom na navedeno, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi pobijanu presudu uključujući i odluku o troškovima postupka koju tužiteljica pobija samo u kontekstu pobijanja odluke o glavnoj stvari, bez isticanja bilo kojeg konkretnog žalbenog razloga.

 

 

Osijek, 8.veljače 2024.