Poslovni broj: K-997/2021-32

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Božici Čubranić Petričec, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Nikoline Mesić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ŠŽ, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci broj KO-DO-1084/2021 od 26. studenog 2021., nakon održane javne rasprave zaključene 19. rujna 2025. u nazočnosti zamjenice Općinske državne odvjetnice u Rijeci LŽ, okrivljenika i njegovog branitelja Dalibora Čajkovskog, odvjetnika iz Rijeke, 23. rujna 2025. javno objavivši

p r e s u d i o  j e

I Na temelju čl. 544 st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08) stavlja se izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Rijeci posl. br. K-997/2021-2 od 29. studenog 2021.

II OKRIVLJENIK ŠŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], sin Š i L rođene A, rođen **.**.1960., u [adresa], državljanin RH, vozač, oženjen, otac troje punoljetne djece, zaposlen, s prebivalištem u [adresa]., vlasnik osobnog automobila marke Golf 4, vojsku služio u Beloj Crkvi (JNA) 1979.-1980., 1991.-1995. u Lici, neosuđivan

k r i v  j e

što je dana 31. listopada 2021., oko 13,00 sati, u [adresa]., mlt. AŽ rođenom 2009. godine, u nakani da ga ustraši, držeći vrtne škare u ruci rekao mu da će mu odrezati glavu, čime je kod mlt. AŽ izazvao osjećaje straha za život i tjelesni integritet,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi,

čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – prijetnjom, opisano u čl. 139. st. 2. i 3., kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11

pa se na temelju odredbe čl. 139. st. 3. KZ/11 okrivljenik ŠŽ

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

III Na temelju odredbe članka 56. stavak 1.- 3. KZ/11 okrivljeniku se izriče uvjetna osuda pa se kazna na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

IV Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 u vezi s odredbom čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 okrivljenik ŠŽ dužan je podmiriti troškove kaznenog postupka s osnove paušalne svote u iznosu od 200,00 eura (dvije stotine eura) u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom optužnicom, okrivljeniku ŠŽ stavlja se na teret počinjenje jednog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11, u svemu činjenično i pravno opisano kao u izreci presude.

1.1. Na raspravi održanoj 1. travnja 2025. zamjenica ODO u Rijeci djelomično je izmijenila činjenični opis optužnice na način da je u 3. i 4. retku činjeničnog opisa izbrisan dio rečenice koji počinje riječima "iz razloga" pa do dijela koji glasi "došao do imenovanog" te su na mjesto brisanog dijela upisane riječi "u nakani da ga ustraši", a u 4. retku u dijelu rečenice koji glasi "u ruci i rekao" brisan je veznik "i" te u 5. retku umjesto riječi "prerezati vrat" upisane se riječi "odrezati glavu".

1.2. Sud je dodatno djelomično izmijenio činjenični opis optuženja, ne dirajući time u identitet optužbe, na način da je izostavljen dio teksta koji glasi: "nakon kraće verbalne prepirke s mlt. AŽ" te je umjesto toga dodano: "mlt. AŽ rođenom" te je izostavljen dio teksta koji glasi: "došao da imenovanog" jer to ne proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka.

2. Očitujući se u odnosu na optužnicu, okrivljenik je naveo da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret ni inicijalno podnesenom kao ni djelomično izmijenjenom optužnicom te je obranu odlučio iznijeti na kraju dokaznog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka temeljem odredbe čl. 431. st. 1. toč. 7. ZKP/08 reproduciran je iskaz oštećenika AŽ dan na zapisnik od 1. prosinca 2023. (list 52 spisa) te iskazi svjedoka ŠŽO (list 58-60 spisa) i svjedoka NŽ (list 60-61 spisa) dani na zapisnik sa rasprave održane dana 12. travnja 2024. Temeljem odredbe čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP/08 pročitan je iskaz svjedoka OŽ na zapisniku o izvanraspravnom saslušanju svjedoka od 16. lipnja 2025. (list 83-85 spisa). Pročitana je materijalna dokumentacija koja prileži spisu i to kaznena prijava ŠŽO na okolnost osobe prijavitelja i vremena podnošenja prijave (list 4-5 spisa). Na kraju dokaznog postupka okrivljenik je iznio svoju obranu te je pročitan izvadak iz Kaznene evidencije.

3.1. Odbijen je dokazni prijedlog obrane da se provede očevid na mjestu inkriminiranog događaja kao nevažan za utvrđenje odlučnih činjenica u ovom postupku.

4. Mlt. oštećenik AŽ, (list 52 spisa) ispitan u svojstvu svjedoka iskazao je da je šetao svog psa i bio na raskrižju jedno 5-6 metara od ulaza u vrt susjeda. Bio je na javnoj površini i kad je susjedov pas vidio njega i njegovog psa počeo je lajati na njih i onda je taj susjed njemu počeo prijetiti i počeo mahati sa škarama da se mora odmah maknuti sa svojim psom i onda je on odmah otišao jer se jako prepao.

4.1. Na upit suca mlt. oštećenik je iskazao da nije prilazio psu od susjeda, cijelo vrijeme bio je na udaljenosti jedno 5-6 metara, bio je na javnoj površini, nije prilazio blizu, ali i inače susjedov pas laje i kad su dalje od njihove kuće. Susjedov pas bio je na kapiji, na ulazu u dvorište, stajao je u dvorištu iza ograde. Susjed je vrtnim škarama valjda rezao neko grmlje, on je taman bio u prolazu, njihov pas počeo je lajati, njegov pas se prepao i nije se htio micati, susjed je rekao da ode ća i počeo sa škarama mahati i njima prijetiti. Rekao mu je da će mu doći sa škarama i da odmah mora otići. Misli da je on rezao neko grmlje, bar je tako vidio kad je dolazio, i onda je njihov pas počeo lajati. Imao je škare u rukama, podignuo je škare da on vidi da ima škare u ruci, da se prepadne. Rekao mu je da odmah otiđe ća ili će u suprotnom doći sa škarama tamo gdje je on na javnoj površini. Rekao je i da će mu glavu odrezati sa škarama. Odmah je počeo plakati, povukao je odmah jako psa i počeo trčati prema doma. Osjećao se ugroženo, kao da će mu se desiti nešto.

4.2. Na upit zamjenika ODO Rijeka mlt. oštećenik je iskazao da je susjed bio iza svoje ograde, udaljen od njega oko 5 metara. On je bio na javnoj površini, tamo je otok sa cvijećem i stajao je na tom otoku. Okrivljenik nije izašao iz svog dvorišta, svo vrijeme bio je unutar ograde. Prijeteće riječi shvatio je ozbiljno u tom trenutku i prepao se, možda to on i nije mislio ozbiljno. Zato jer su mama i sestra pričale da je i njima prijetio bilo ga je baš strah kad je čuo da je i njemu prijetio. O ovome je pričao samo svojim roditeljima i kad je došla policija. I nakon događaja je nastavio prolaziti tu gdje se to dogodilo jer tuda mora prolaziti kad ide u školu te na autobusnu stanicu na trening.

4.3. Na upit branitelja iskazao je da je prijetnju shvatio ozbiljno jer je imao ozbiljan glas, kao da je ljut. Na upit to što je ranije rekao njegovoj mami i sestri da li je djelovalo na njega iskazao je da nije mogao vjerovati da ima susjeda koji prijeti, ništa nisu napravili, samo su šetali svog psa. Bilo ga je strah zbog toga. Na upit da li da ranije nije bilo prijetnje mami i sestri, bi li on prijetnju shvatio ozbiljno, iskazao je da vjerojatno bi, on osobno ne zna tog susjeda. Zbog te situacije s mamom i sestrom to je dodatno ozbiljnije shvatio. To nije bio prvi put i onda je očito njegova mama vidjela da je i njoj prijetio. Taj prvi put je mislila možda se više neće ponoviti, pa onda kad je vidjela da se ponovilo sa njim su to odlučili prijaviti policiji. Ne zna točno kad je prijetio mami i sestri, možda mjesec dana ranije, nije bilo puno razmaka. Mami i sestri prijetio je jednom. Na upit da li je prema njegovom saznanju ozbiljno prijetio mami i sestri iskazao je da misli da je, nije bio sa njima, one su došle doma i bile su prestrašene. Nepoznati ljudi kad prijete naravno da će se prepasti. Na upit da li je susjed na bilo koji način pokušao ostvariti prijetnju prema mami i sestri iskazao je da nije, nije ga tad ni vidio kad je to bilo sa mamom i sestrom pa sve dok njemu nije prijetio. Prolazio je tuda od prijetnje mami i sestri pa do svoje situacije, misli da ga tada nije vidio. Taj grm gdje se nalazio kad je on prolazio je odmah pored ograde, susjed je napravio možda jedan ili dva koraka prema ogradi i to je odmah pored. Čim mu je susjed rekao te riječi odmah je pobjegao. Ništa susjedu nije rekao, možda je i rekao, ali se ne sjeća točno, ako i je to je bilo nešto poput "idem", ali koliko se sjeća nije mu ništa rekao. On i susjed bili su sami u toj situaciji. To je vrt, ima kapiju za auto, vidi se ulazni dio, ne može se vidjeti što ima dalje, može se vidjeti taj dio gdje je susjed bio. Postoji mogućnost da je netko bio u vrtu, a da ga on nije vidio jer je tu jedna nizbrdica i kod te nizbrdice je zid i onda se ne može vidjeti cijeli dio tog vrta, ali misli da je bio sam sa susjedom.

5. Iz iskaza svjedoka ŠŽO (list 58-60 spisa) proizlazi da je njen sin AŽ jedan dan došao je iz šetnje sa psom uplakan i rekao da ga je napao jedan visoki gospodin sa brkovima i rekao da makne psa, da ako ga ne makne da će mu odrezati glavu sa škarama za živicu. Dijete joj je reklo da je taj gospodin držao škare u rukama. Riječ je o velikim škarama za šišanje žive ograde. To je bilo u 11 mjesecu, nije sigurna potpuno, ne sjeća se godine. Događaj se dogodio na izlasku iz Voloskog. Njeno dijete stajalo je sa psom na cvjetnom otoku, a gospodin je bio uz dvorište svoje kuće sa vanjske strane, ne u svom dvorištu. Njeno dijete i tog gospodina dijelila je cesta. To je mjesto koje se nalazi u njihovom susjedstvu. Ne poznaje gospodina međutim vidjela ga je par mjeseci prije ovog događaja kada joj je prijetio da makne psa, da će pustiti psa da izgrize nju i njenu kćer. Njena kćer zove se N i u dobi je od 11 godina, u to vrijeme bila je mlađa. Kada su njena kćerka i ona šetale tom prilikom, s njima je bio i njihov pas, a ovaj gospodin je bio u svom dvorištu. AŽ je inkriminirani događaj ispričao i njoj i njenom suprugu OŽ. Dijete je bilo prestrašeno i uplakano, trebalo mu je vrijeme da kaže što se uopće dogodilo. Taj isti dan sa djetetom je otišla na policiju i podnijela kaznenu prijavu protiv nepoznate osobe, a na policiji su im pokazali fotografiju i dijete je prepoznalo počinitelja. Ovaj događaj nije ostavio na dijete posljedice, ali dijete više ne šeće tuda nakon ovog događaja. Dijete joj je ispričalo da je stajalo na cvjetnom otoku sa psom i da nije prilazilo dvorištu tog gospodina. Dijete joj je ispričalo da se inkriminiranog dana pas okrivljenika nalazio u njegovom dvorištu. Dijete joj je reklo da je inkriminiranog dana okrivljenikov pas reagirao na njihovog psa na način da je počeo jako lajati. Dijete joj je reklo da se bojalo da gospodin ne ostvari svoje prijetnje.

5.1. Na pitanje ODO Rijeka svjedok je iskazao da AŽ nije pričala o događaju koji se dogodio par mjeseci prije kada su šetale sa psom ona i njena kćerka. Put kojim je tog dana AŽ prolazio je redovni put do njegove škole. Svom djetetu nikada nije rekla da tuda ne prolazi. Ne sjeća se da li mu je o događaju pričala njezina kćerka, ali misli da nije.

5.2. Na pitanje branitelja svjedok je iskazao da je AŽ o ovom događaju sa njom i kćerkom ispričala istog dana kada se inkriminirani događaj dogodio AŽ, nije mu to rekla ranije. To je rekla AŽ prije odlaska na policiju, a na policiji je to isto ponovila. Na policiji je ispričala o ranijem događaju nakon što su joj pokazali sliku mogućeg počinitelja. Misli, ali nije potpuno sigurna, da joj je predočena jedna slika. Do predočavanja fotografije došlo je na način da su ju pitali za adresu gdje se događaj dogodio i onda joj je policija samoinicijativno pokazala fotografiju. Zbog prijetnje koja joj je upućena prije ovog događaja sa AŽ nije bilo ugodno. Shvatila je prijetnju ozbiljno. Izbjegavala je odnosno prolazila tuda baš ako je morala. Zbog ove ranije prijetnje nije pozvala policiju jer je mislila da za time nema potrebe. Između ova dva događaja nije se dogodilo ništa po čemu bi se vidjelo da okrivljenik kani ostvariti prijetnju. Nije se zapravo ništa dogodilo između ova dva događaja. Njena percepcija o ozbiljnosti izrečene prijetnje nije se promijenila do danas. Danas ne smatra da njoj ili bilo kojem članu njene obitelji prijeti opasnost od okrivljenika. Na upit branitelja zašto je smatrala da nije potrebno pozivati policiju ukoliko se bojala za vlastiti život odgovorila je da nije pozvala policiju zbog ranije prijetnje, pozvala sam ju nakon što se ovo sa AŽ dogodilo.

6. Iz iskaza svjedoka NŽ (list 60-61 spisa) proizlazi da ne poznaje AŽ. Prvi put to ime čula je u ovom postupku. To je bilo u 11. mjesecu 2022. godine. Sjeća se da je bila nekakva buka, lavež pasa koji je trajao nekih 10 minuta. Kako je bilo bučno i dugo trajalo izašla je iz kuće, a inače na kraći lavež ni ne izlazi. Izašla je ispred kuće u dvorište. S vanjske strane portuna stajao je žuti pas, povodac je bio zategnut i samo je vidjela tenisice i traperice djeteta i to muškog djeteta, lice nije vidjela jer je gusto zelenilo pa se van ne vidi. Gubica od psa tog djeteta bila je do mreže portuna, a s druge strane u dvorištu bio je njihov pas. Svom psu je rekla „na vrata“. Došao je njen suprug koji je bio udaljen nekih 20 metara i radio je nadstrešnicu za rezervoar za lož ulje. Suprug je došao do nje i povikao na dečka „zač zafrkavaš pasa i ča delaš još tu“. Dijete je reklo “idem kući“. Suprug je rekao „ma hodi hodi doma“ i to je bilo to. Njen suprug je otišao nazad raditi na nadstrešnicu a ona u kuću, a dijete je mirno otišlo. Poslije 30-45 minuta suprug ju je izvijestio da je bila policija i da je prijavljen za prijetnju. Sjeća se da je njen suprug u rukama imao ključ za stiskanje matica kad je onaj mali dečko bio tamo gdje je opisala, a nikakve škare. Da je dijete bilo muško prepoznala sam i po muškom glasiću.

6.1. Na pitanje suda svjedok je iskazao da je rekao da je sa policijom razgovarao preko ograde, nisu ulazili u dvorište a ni njihov pas nije reagirao tako da nije ni znala da je policija bila. Suprug ju je pitao da li poznaje ljude koji žive na adresi [adresa], a ona mu je rekla da mu rekla da ne poznajem.

6.2. Na pitanje ODO Rijeka svjedok je iskazao da je njihov pas pasmine njemački ovčar. Nema naviku reagirati na slučajne prolaznike, reagira malo više ako vidi psa, ne laje neprestano. Ne laje u slučaju povišenih tonova. Kada je njen suprug govorio ovo što je danas iskazivala od njega je stajala na udaljenosti od metar, metar i pol. Činjenicu da je njihov pas burno reagirao taj dan objašnjava time da je taj drugi pas stajao predugo kraj ograde taj dan. Taj pas je bio baš jako blizu i povodac je bio jako zategnut.

6.3. Na pitanje branitelja svjedok je iskazao da u dvorištu imaju živicu. Da bi se uredila mora se izaći van iz dvorišta jer se iz dvorišta ne može sjeći živicu jer je previsoka. Također za uređivanje je potreban trimer, ne može se urediti drugačije. Njen suprug istu reže sa trimerom, ali mora stati na ljestve zbog visine. Ručne škare za šišanje koriste za uređenje živice u donjem dijelu kuće. Da bi tu živicu u donjem dijelu kuće obrađivali moraju izaći van iz dvorišta. Inkriminiranog dana njen je suprug stajao udaljen od portuna metar do dva, a od njihovog psa bio je udaljen metar do metar i pol. Njen suprug tada je u rukama imao kao što je iskazala, malu gedoru ne škare.

7. Iz iskaza svjedoka OŽ (list 83-85 spisa) proizlazi da ne poznaje okrivljenika, nikada ga osobno nije vidio. Sve što zna, zna po pričama svoje supruge, kćeri i sina. Naime, bila su dva incidenta. Prvi incident se dogodio kad su supruga i kćer šetale psa i taj je susjed počeo galamiti na njih, iako su šetale na javnoj površini koja se nalazi par metara od njegove kapije i bio je jako neugodan. Tom prilikom je sam otišao do njegove kuće, ali ga nije zatekao. Tada bi razgovarao sa njim i vjerojatno do drugog incidenta ne bi ni došlo. Do tog drugog incidenta došlo je nakon nekoliko mjeseci od prvog incidenta. Njegov je sin došao kući uplakan i uznemiren te je rekao da ga je taj čovjek verbalno napao dok je šetao psa i da je neke škare za vrt digao u zrak i počeo mu prijetiti da će ga sa tim škarama lupiti, ne zna točne riječi, ali bila je riječ o prijetnji tim škarama. Njegov je sin također šetao psa po javnoj površini. Što se dogodilo to mu je ispričao sin. Supruga je nakon toga rekla da ide na policiju i on se sa time složio te su supruga i sin, ne zna da li i kćerka, otišli na policiju. Nakon drugog incidenta nije išao tamo jer je bio jako uznemiren pa se bojao da ne dođe još do goreg incidenta. Oba su se incidenta dogodila vezano uz psa. Misli da je razlog postupanja ovog čovjeka, činjenica što nije htio da oni svog psa tuda šeću. Naime, taj čovjek također ima psa koji je jako agresivan i prilikom prolaska prolaznika, a osobito pasa, jako laje pa pretpostavlja da to smeta tom čovjeku. Siguran je da njegova djeca nisu ničim provocirala tog čovjeka, a i njihov pas je jako miran i šeću ga na povodcu. Prvi incident nisu prijavili policiji već ovaj drugi. Na policiji su sinu i supruzi, ne zna da li i kćerki, pokazali fotografije tog čovjeka i oni su bili sigurni da je riječ o istoj osobi u oba incidenta. Nema saznanja kako je policija došla do osobe čiju je fotografiju predočila njegovoj supruzi i sinu. Osobno je prolazio pored kuće tog čovjeka i također je njegov pas lajao kada bi prošao. Tamo nema puno prolaznika, ali kada netko prođe taj pas uvijek laje. Također, u oba incidenta su mu supruga i djeca rekli da je pas tog čovjeka lajao kad su oni prolazili.

7.1. Na upit ODO Rijeka svjedok je iskazao da su nakon ovog razgovarali i on i supruga sa sinom i vrlo brzo su ga umirili. Rekli su mu da izbjegava do daljnjeg šetnje sa psom tuda tako da on više nije išao tim putem već je zaobilazio tu kuću u širokom luku. Ne može reći da je njegov sin imao neke velike traume zbog tog događaja s obzirom da su oni s njime razgovarali. Ne želi da taj čovjek zbog ovog događaja završi u zatvoru. To je bilo prije 5 godina i tada je rekao da se događaj prijavi policiji da se ne bi to ponavljalo dalje i da ne bi eskaliralo. Njegov sin kao i on znao je za ovaj prvi incident supruge i kćerke, s obzirom da su one došle kući i to im ispričale. Njegov sin nakon ovog događaja više nije tim putem nikada išao šetati psa, on prođe tim putem, ali ne uz samu kuću tog čovjeka, već prođe preko prometnog otoka i na taj način zaobiđe prolazak ispred same kapije te kuće. Ne može reći da li oni zaobilaze radi tog čovjeka, nego vjerojatno radi psa. Njega osobno nije bilo strah za život i sigurnost sina, a za svog sina osobno ne može reći. Taj dan je bio jako uznemiren i kasnije je znao spomenuti taj događaj, ali ne može reći da je zbog toga doživio neku veliku traumu. Njegov sin nakon događaja je normalno odlazio iz kuće, a on mu je sugerirao da malo zaobilazi tu kući i ako vidi tog čovjeka da izbjegava sukobe i samo prođe.

7.2. Na upit branitelja svjedok je iskazao da mu je sin rekao da nije bio uz samu kapiju tog čovjeka, a koliko je točno metara bio udaljen od susjeda to ne zna. Rekao mu je da su susjed i pas bili u dvorištu i da je kapija bila zatvorena. Sin je bio na javnoj površini, a susjed mu je prijetio iz svog dvorišta. To je sin rekao i njemu i njegovoj supruzi. Kad je sin došao doma i supruga i on bili su kod kuće i sin je u isto vrijeme razgovarao i sa njim i sa suprugom. Kod prvog incidenta ono što mu je rečeno je da je taj čovjek galamio na njih, ne može se sjetiti što im je rekao, ali nije im prijetio da će im nanijeti neko zlo. Koliko se sjeća samo je bio neugodan u smislu da ih je tjerao na bezobrazan način. U drugom incidentu sin mu je rekao da je taj čovjek digao škare i rekao "ja ću tebe s ovim škarama". Ne sjeća se da je njegov sin rekao da mu je taj čovjek rekao da će ga ubiti ili mu odrezati glavu sa škarama.

7.3. Na upit suda svjedok je iskazao da kada je sin neposredno nakon događaja došao kući koliko se sjeća prvo je razgovarao sa suprugom, ali se on razgovoru vrlo brzo priključio, otprilike nakon par minuta. Siguran je da su u trenutku sinovog dolaska kući svi bili nazočni u kući. Kada je sin došao kući prvi incident se nije spominjao, već je sin sam naveo da je na istom mjestu imao problem. Riječ je o kući koja je od njihove kuće udaljena oko 200-tinjak metara. Nije stekao dojam da je njegova supruga bila zabrinuta za sigurnost svog sina radi ovog događaja. Koliko je sin njemu prenio, on sa tim čovjekom nije tog dana ušao u nikakvu komunikaciju, jer za time nije bilo niti potrebe, a nakon tih prijetnji samo je otišao od tamo. O ovom događaju u kući ne razgovaraju, od toga je prošlo nekoliko godina i svih detalja se sada ne sjeća. Njemu je sin rekao da je taj čovjek stajao na betonskom platou koji se nalazi unutar njegovog dvorišta i da je držao škare. Njemu sin nije govorio što je čovjek s tim škarama radio, pretpostavlja da je njima rezao živicu, ali njemu to sin nije rekao. Ne sjeća se, a nije ga ni pitao, da li je osim tog čovjeka i psa još netko bio u tom dvorištu.

8. Iz zapisnika o zaprimanju kaznene prijave (list 4-5 spisa) proizlazi da je kaznenu prijavu u Policijskoj postaji Opatija dana 1. studenog 2021. podnijela ŠŽO radi kaznenog djela prijetnje.

9. U svojoj ranijoj obrani okrivljenik je poricao učin kaznenog djela. U obrani na raspravi okrivljenik je iskazao u bitnom da je 45 godina zaposlen kao vozač, vozio je što doma što u inozemstvu i nikada nije bilo nikakvih problema. Bio je na par ratišta, završio u Oluji. Što se tiče ovog slučaja kune se da nije rekao ništa takvo da povrijedi to dijete. Oko njega je došlo dosta novih susjeda sa psima, nikad nije bilo incidenta, ispred njegove kuće dolaze djeca vaterpolisti, vrtlari i nikad nije bilo incidenta. Da je držao vrtne škare to je riječ tog dječaka, držao je ključić jer je radio sa ključem na krovu kućice koja se nalazi do njegove kuće, ne zna kako je on vidio škare u njegovoj ruci. Bio je veliki lavež pasa i on je tog dječaka poslao doma. Bio je na jednoj, a on s druge strane zelenila. Otišao je mirno kući, a nakon 45 minuta došla je policija, i dalje je držao ključić u rukama. Nije rekao djetetu da ću mu odrezati glavu.

9.1. Na upit branitelja okrivljenik je iskazao da je bio udaljen od svog portuna na otprilike metar i pol, a dečkić je bio udaljen otprilike metar pa je između njih bila udaljenost između 2,5 i 3 metra, a između njih je bilo zelenilo. Kada je rekao da ga je poslao kući to je bilo u smislu da mu je rekao "što tu radiš što se natežeš sa tim pasom" na što je dečkić rekao "ja idem kući", a on mu je rekao "idi kući". To nije bila svađa, tog dečkića ni ne poznaje, to su novi susjedi, nije ni znao da tu žive. Kad se ovo dogodilo iza njega je stajala njegova supruga u dvorištu. Njemu dečkić nije djelovao uznemireno, otišao je kući vukući psa.

9.2. Na upit Z ODO zašto je pitao tog dečka što radi okrivljenik je iskazao da je to učinio zato što je radio na krovu, a 10-15 minuta trajao je lavež njegovog psa i psa dječaka iz razloga što se dečkić približio sa svojim psom portunu gdje je bio njegov pas pa je otišao provjeriti što se događa.

9.3. Na upit sutkinje okrivljenik je iskazao da mu nije poznat razlog zašto bi taj dečkić lažno iskazao, ne zna čija je to priča zapravo. Ne poznaje ni dječakove roditelje, a nije vezano uz pse nikad ranije ni sa kim imao sukob.

9.4. Na upit branitelja okrivljenik je iskazao da nije nikome rekao da će svog psa pustiti da ga izgrize, kako je to rekla svjedokinja ŠŽO.

10. Analizirajući rezultate ovako provedenog dokaznog postupka, ovaj sud smatra u cijelosti dokazanim da je okrivljenik počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11.

11. Nije bilo sporno da je inkriminiranog dana mlt. AŽ šetao sa svojim psom ispred okrivljenikove kuće. Nadalje, nesporno je bilo i da je inkriminiranog dana došlo do komunikacije između okrivljenika i mlt. oštećenika, a vezano uz psa mlt. oštećenika. Navedene nesporne činjenice proizlaze iz iskaza mlt. oštećenika AŽ, iskaza ŠŽO i OŽ, svjedoka NŽ, a ne spori to ni sam okrivljenik u svojoj obrani.

12. Sporno je bilo je li inkriminiranog dana okrivljenik prijetio mlt. oštećeniku na način na koji se tereti optužnicom s obzirom da ga mlt. oštećenik za to tereti, a okrivljenik navedeno poriče.

13. Mlt. oštećenik tereti okrivljenika tvrdeći u bitnom da je inkriminiranog dana šetao psa, bio je na javnoj površini i to cvjetnom otoku koji je 5,6 m udaljen od kuće okrivljenika koji je njegov susjed. Susjedov pas počeo je lajati kada je on prošao sa svojim psom, susjed je bio u svom dvorištu kraj grma i škarama je rezao grmlje te mu prijetio riječima da ode ća ili da će doći sa škarama tamo gdje je on i odrezati mu glavu. Pritom je mahao škarama. Susjed nije izlazio iz svojeg dvorišta. Prijetnju je shvatio ozbiljno, prepao se, počeo je plakati te počeo trčati prema svojoj kući. O događaju je ispričao roditeljima.

14. Svjedok ŠŽO u bitnom navodi da saznanje o inkriminiranom događaju ima iz pričanja svog sina mlt. AŽ koji je inkriminiranog dana došao kući uplakan i rekao da ga je napao visoki gospodin sa brkovima i rekao da makne psa ili će mu odrezati glavu sa škarama koje je pritom imao u rukama. Njezin sin stajao je na cvjetnom otoku, a susjedov pas reagirao je na njihovog psa jakim lajanjem. Susjed je bio uz svoje dvorište, ali sa njegove vanjske strane, ne unutra u dvorištu. O događaju je sin pričao i svom ocu. Isti susjed ja ranije prijetio njoj i kćerki također dok su šetale psa.

15. Svjedok OŽ u bitnom navodi da saznanje o inkriminiranom događaju ima iz pričanja svog sina mlt. AŽ. Iskazuje o svojim saznanjima o dva incidenta i to prvom koji se dogodio kad su supruga i kćer šetale psa i taj je susjed počeo galamiti na njih, iako su šetale na javnoj površini koja se nalazi par metara od susjedove kapije i bio je jako neugodan te o drugom incidentu koji je uslijedio nekoliko mjeseci nakon prvog incidenta kada je njegov sin došao kući uplakan i uznemiren te je rekao da ga je taj čovjek verbalno napao dok je šetao psa i da je neke škare za vrt digao u zrak i počeo mu prijetiti da će ga sa tim škarama lupiti, ne zna točne riječi, ali bila je riječ o prijetnji tim škarama. Njegov je sin također tada šetao psa po javnoj površini. Oba su se incidenta dogodila vezano uz psa odnosno taj čovjek nije htio da oni svog psa tuda šeću jer on također ima psa koji je jako agresivan i prilikom prolaska prolaznika, a osobito pasa, jako laje pa pretpostavlja da mu to smeta. Sin mu je rekao da je bio na javnoj površini, a susjed i njegov pas bili u dvorištu i da je kapija bila zatvorena. Sin mu je rekao da je taj čovjek digao škare i rekao "ja ću tebe s ovim škarama", ne sjeća se da je njegov sin rekao da mu je taj čovjek rekao da će ga ubiti ili mu odrezati glavu sa škarama.

16. Iz iskaza svjedoka NŽ proizlazi u bitnom da je inkriminiranog dana bila u kući, bila je nekakva buka, lavež pasa koji je trajao nekih 10 minuta pa je, kako je bilo bučno i dugo je trajalo, izašla iz kuće. Vidjela je s vanjske strane portuna psa na zategnutom povodcu i tenisice i traperice muškog djeteta, lice mu nije vidjela jer je gusto zelenilo. Gubica od psa tog djeteta bila je do mreže portuna, a s druge strane u dvorištu bio je njihov pas. Svom psu je rekla „na vrata“, došao je njen suprug koji je bio udaljen nekih 20 metara i radio je nadstrešnicu za rezervoar za lož ulje te je povikao na dečka „zač zafrkavaš pasa i ča delaš još tu“, a dijete je reklo “idem kući“. Suprug je na to rekao „ma hodi hodi doma“ i to je bilo to. Suprug je potom otišao nazad raditi na nadstrešnicu, a ona u kuću, dijete je mirno otišlo. Sjeća se da je njen suprug u rukama imao ključ za stiskanje, malu gedoru, nije držao škare za šišanje živice. Njihov pas nema naviku reagirati na slučajne prolaznike, reagira malo više ako vidi psa, ne laje neprestano. Činjenicu da je njihov pas burno reagirao taj dan objašnjava time što je pas tog djeteta stajao predugo kraj ograde i bio je baš jako blizu i na jako zategnutom povodcu.

17. Okrivljenik u svojoj obrani iznosi iste činjenice kao i svjedok NŽ, njegova supruga, odnosno negira izricanje prijetećih riječi mlt. oštećeniku kao i da bi držao u ruci vrtne škare, pa svjedok NŽ na taj način njegovu obranu u potpunosti potkrjepljuje. Da je navedeni svjedok doista bio u vrtu inkriminiranog dana, osim iz iskaza tog svjedoka i okrivljenika ne proizlazi i iz iskaza mlt. oštećenika međutim sam mlt. oštećenik ne isključuje mogućnost da je netko bio u susjedovom dvorištu jer iskazuje da iz pozicije u kojoj je bio nije mogao vidjeti cijeli vrt.

18. Dakle, mlt. oštećenik tereti okrivljenika za inkriminirano postupanje. Njegov iskaz potvrđuju u odlučnim činjenicama njegovi roditelji ŠŽO i OŽ, koji događaj nisu vidjeli, ali su sa sinom razgovarali kad je uplašen i uplakan odmah nakon događaja došao kući i ispričao im što se dogodilo potvrđujući time da im je dijete povjerilo da mu je susjed zbog toga jer je prolazio sa psom koji je izazvao lavež njegov psa otjerao njihovog sina prijeteći mu škarama koje je pritom držao u rukama.

19. S druge strane okrivljenik se brani poričući da bi mlt. oštećeniku inkriminiranog dana izrekao bilo kakve prijetnje kao i da bi držao škare u rukama. Njegovu obranu potvrđuje njegova supruga NŽ koja tvrdi da se nalazila u dvorištu i neposredno nazočila događaju te decidirano tvrdi da nikakvih prijetnji nije bilo i da je okrivljenik u rukama držao gedore a ne škare.

20. Sud u cijelosti prihvaća iskaz mlt. oštećenika, a posljedično i iskaz svjedoka ŠŽO i OŽ kao vjerodostojne s obzirom da je mlt. oštećenik iskazivao životno, uvjerljivo i dosljedno o inkriminiranom događaju opisujući detaljno tijek događaja, postupanje okrivljenika spram njega inkriminiranog dana, što mu je okrivljenik rekao i na koji način te što je razlog njegova takvog ponašanja kao i kako se pritom ponašao te kako se i zašto zbog inkriminiranog postupanja okrivljenika on osjećao. Takav iskaz oštećenika potvrđuju njegovi roditelji, svjedoci ŠŽO i OŽ koji je su kao svjedoci po čuvenju detaljno iskazivali o saznanjima o inkriminiranom događaju dobivenima od sina neposredno nakon istog svjedočeći pritom da je dijete došlo inkriminiranog dana kući uplakano i uznemireno. Sud ne nalazi razlog zašto bi mlt. oštećenik i imenovani svjedoci neistinito iskazivali i lažno teretili okrivljenika odnosno ne nalazi nikakav motiv zbog kojeg bi sud posumnjao u istinitost njihovih iskaza, a njihovi su iskazi pritom, uz manja odstupanja i to u pogledu neodlučnih činjenica, međusobno suglasni. Osim toga, podnašanje kaznene prijave za ovaj događaj, po mišljenju suda je logičan slijed s obzirom da su mlt. oštećenik i svjedoci iskazali da je ovom događaju prethodio jedan incident ranije kada je okrivljenik isto zbog laveža psa napao majku i sestru mlt. oštećenika dok su šetale svog psa.

21. Sud iskaz svjedoka NŽ, supruge okrivljenika, ne prihvaća kao vjerodostojan smatrajući da je usmjeren na otklanjanje kaznene odgovornosti od supruga. Nazočnost ovog svjedoka osim obranom okrivljenika, iako nije isključena od strane mlt. oštećenika, nije ničim potkrijepljena. Međutim kako sud nema razloga sumnjati u iskaz mlt. oštećenika to prihvaćajući njegov iskaz kao vjerodostojan posljedično obeskrjepljuje obranu okrivljenika.

22. Slijedom navedenog, sud obranu okrivljenika u kojoj navodi da oštećeniku nije prijetio ocjenjuje usmjerenom na otklanjanje od sebe kaznene odgovornosti za optuženo kazneno djelo jer je u dokaznom postupku utvrđeno upravo suprotno.

23. Stoga sud nalazi utvrđenim da je inkriminiranog dana okrivljenik mlt. AŽ rođenom 2009. godine, u nakani da ga ustraši, držeći vrtne škare u ruci rekao mu da će mu odrezati glavu, što je kod mlt. AŽ izazvao osjećaje straha za život i tjelesni integritet. Kako je mlt. oštećenik AŽ rođen **.**.2009., to je u vrijeme počinjenja djela bio u dobi od navršenih dvanaest godina života. S obzirom na životnu dob maloljetni oštećenik bio je posebno ranjiva osoba zbog svoje dobi, a okrivljenik s obzirom na svoju dob i fizičku nadmoć te životnu zrelost nesporno superiorniji u odnosu na njega. Stoga, nema dvojbe da je okrivljenik, postupajući na način na koji se tereti optužnicom, a što je izvedenim dokazima nedvojbeno utvrđeno, ispunio sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11. Kako iz izvedenih dokaza ne proizlazi da bi između okrivljenika i mlt. oštećenika postojao odnosno prethodio kraći verbalni sukob, niti da bi okrivljenik prišao mlt. oštećeniku, to je taj dio ispušten iz činjeničnog opisa optužnice.

24. Inkriminirane riječi prijetnje su, po svom sadržaju i okolnostima u kojima su iznesene podobne da izazovu strah i uznemirenost kod osobe kojoj su upućene a osobito uzimajući u obzir da ih je okrivljenik kao zrela osoba uputio djetetu starom tek dvanaest godina. Iz ponašanja okrivljenika inkriminiranog dana vidljivo je da je okrivljenik postupao upravo sa namjerom da upućivanjem riječi takvog sadržaja ustraši mlt. oštećenika, u čemu je i uspio s obzirom da je mlt. oštećenik iskazivao da se zbog okrivljenikove prijetnje prestrašio i pobjegao kući.

25. Prilikom donošenja odluke o kaznenopravnoj sankciji sud je okrivljeniku olakotnim cijenio dosadašnju neosuđivanost dok otegotnih okolnosti nije nađeno.

26. Cijeneći navedenu olakotnu okolnost uz izostanak otegotnih, a uzimajući pritom u obzir sve okolnosti inkriminiranog događaja, sud je okrivljenika osudio na kaznu zatvora od 6 mjeseca, a zatim okrivljeniku izrekao uvjetnu osudu s rokom kušnje u trajanju od 1 godine u uvjerenju da se već samim prijekorom u smislu izricanja kazne bez njezina izvršenja mogu ostvariti sve svrhe kaznenopravnih sankcija predviđene zakonom. Naime, pri odlučivanju o izricanju uvjetne osude sud je vodio računa da je riječ o neosuđivanoj osobi, da je postupanje inkriminiranog dana evidentno bilo odraz revoltiranosti što je njegov pas počeo lajati na oštećenikovog psa te da nakon ovog događaja ni na koji način nije kontaktirao niti se obraćao oštećeniku.

27. Kako je sud okrivljenika proglasio krivim na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljenik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 200,00 eura za koje je ocijenio da ih sukladno utvrđenim imovinskim prilikama, uzimajući u obzir pritom trajanje te složenost postupka, može podmiriti bez ugrožavanja vlastite egzistencije.

28. Na temelju čl. 544. st. 1. ZKP/08 stavljen je izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Rijeci posl. br. K-1066/2020-2 od 14. prosinca 2020.

U Rijeci, 23. rujna 2025.

Sudac:

Božica Čubranić Petričec

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude žalba se može podnijeti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

DNA:

-ODO u Rijeci uz zapisnike

-okr. O

-branitelj D. Čajkovski uz zapisnike

-mlt. ošteć.-po majci i zz ŠŽOpo pravom.