REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3659/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja OMGRA d.o.o. Omišalj, Večja 34, OIB: 70740864246, kojeg zastupa punomoćnik Luka Vukelić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika BKS BANK AG, St Veiter Ring 43, A-9020 Klagenfurt, Austrija, Glavna podružnica Hrvatska, sa sjedištem u Rijeci, Mljekarski trg 3, OIB: 02138784111, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Iveković, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1122/2024-9 od 24. ožujka 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-673/2022- 38 od 22. siječnja 2024., u sjednici održanoj 23. rujna 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1122/2024-9 od 24. ožujka 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-673/2022- 38 od 22. siječnja 2024.
2. Tužitelj nije podnio odgovor na prijedlog.
3. Prijedlog djelomično nije dopušten, a djelomično nije osnovan.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a, čl. 387., čl. 388. i čl. 389. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11,25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, iz dolje navedenih razloga.
5. U odnosu na prvo postavljeno pitanje valja reći da su odluke na koje se poziva tuženik donesene u različitoj činjeničnoj i pravnoj situaciji i ne daju odgovor na postavljena pitanja pa tuženik nije iznio odgovarajuće razloge važnosti postavljenog pitanja. To stoga što niti u jednoj od odluka predmet spora nije naknada štete koju je radnik počinio na radu krivotvorenjem potpisa na bankarskoj garanciji kao u ovom predmetu već je predmet spora naknada štete zbog toga što je zaštitar na parkiralištu službenim pištoljem ubio tužiteljevu majku odnosno naknada štete zbog neovlaštene sječe drva od strane djelatnika Hrvatskih šuma d.o.o.
6. U odnosu na preostala pitanja tuženik polazi od pogrešnih pretpostavki zbog čega ovaj sud ocjenjuje da ta pitanja nisu važna u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP. To stoga što u odnosu na drugo pitanje štetna radnja štetnika, prema utvrđenju nižestupanjskih sudova, nije neovlašteno zastupanje, nego izdavanje krivotvorene bankarske garancije od strane radnika tuženika iz koje se tužitelj nije mogao naplatiti. U odnosu na treće pitanje pogrešna je pretpostavka da je sud teret dokaza pretpostavki odgovornosti za štetu prebacio na tuženika, jer je tužitelj svoje tvrdnje o isplati zajma društvu Centar faktor d.o.o. dokazao ispravama u spisu koje tuženik nije posebno osporio kao što je opisano u točki 14. pobijane presude. Vezano za četvrto pitanje pogrešna je pretpostavka tuženika da u konkretnom slučaju šteta nije adekvatna posljedica štetne radnje, jer prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova posljedica krivotvorene garancije je to što tužitelj ne može naplatiti svoje potraživanje od društva Centar faktor koje je već 91 dan u blokadi, a garancija je dana kao sredstvo osiguranja zajma, a nije posljedica nevraćanje zajma od strane društva Centar faktor d.o.o. kako to obrazlaže tuženik.
7. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389. b. st. 1. i 2. ZPP riješio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
8. Tuženik je istaknuo i to da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14. dalje: Ustav) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17, dalje: EKLJP) koje u sebi sadrže i zabranu arbitrarnosti. Međutim, tuženiku je u postupku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima protivne strane, iznositi činjenice i predlagati dokaze, podnositi žalbu te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku, a suprotno ne proizlazi niti iz dostavljene dokumentacije sukladno čl. 387. st. 3. ZPP. Nižestupanjski su sudovi svoje odluke opravdavali ozbiljnim, uvjerljivim, logičnim, razumnim i relevantnim razlozima zbog čega se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima pa nije bilo moguće zaključiti da postoji vjerojatnost da tuženik nije imao pravično suđenje kao niti da mu nije omogućeno pravo na djelotvorni pravni lijek, a niti je tuženik ukazao na eventualno suprotnu praksu drugih sudova u istovjetnim situacijama čime bi učinio vjerojatnim postojanje različitog postupanja suda u ovom predmetu odnosno njegovu arbitrarnost.
9. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st.1. i 4. ZPP te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 23. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
