Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Rijeka, Žrtava Fašizma 7
Poslovni broj: P-2406/2019-29
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Rijeci po sucu Dariji Knez Grbčić, u pravnoj stvari tužitelja SĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Petru Baniću odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika OTP BANKA d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, zastupana po Odvjetničkom društvu Kovačević, Koren i partneri iz Rijeke, radi utvrđenja i isplate, nakon zaključene glavne rasprave 3. prosinca 2024. i izvršene objave 23. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka ugovorna odredba Ugovora o kreditu br. 070316298788-ND sklopljenog dana 16.03.2007. godine, između tužitelja SĐ i tuženika kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, sadržana u čl. 3. st. 3. citiranog ugovora i koja glasi: „ primjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje“.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude, isplati tužitelju, iznos od 4.450,82 EUR (četiritisućečetiristopedeset eura i osamdesetidva centa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose
na iznos od 40,28 €, od 29.8.2007., pa do isplate,
na iznos od 40,19 €, od 12.9.2007., pa do isplate,
na iznos od 40,10 €, od 10.10.2007., pa do isplate,
na iznos od 40,00 €, od 16.11.2007., pa do isplate,
na iznos od 39,90 €, od 13.12.2007., pa do isplate,
na iznos od 39,80 € od 15.1.2008., pa do isplate,
na iznos od 39,70 €, od 22.2.2008., pa do isplate,
na iznos od 43,48 €, od 26.3.2008., pa do isplate,
na iznos od 58,89 €, od 12.4.2008., pa do isplate,
na iznos od 58,74 €, od 17.5.2008., pa do isplate,
na iznos od 58,58 €, od 1.7.2008., pa do isplate,
na iznos od 58,42 €, od 29.7.2008., pa do isplate,
na iznos od 58,25 €, od 12.9.2008., pa do isplate,
na iznos od 58,08 €, od 12.9.2008., pa do isplate,
na iznos od 57,91 €, od 26.3.2009., pa do isplate,
na iznos od 57,73 €, od 31.3.2009., pa do isplate,
na iznos od 57,55 €, od 31.3.2009., pa do isplate,
na iznos od 57,36 €, od 31.3.2009., pa do isplate,
na iznos od 57,17 €, od 31.3.2009., pa do isplate,
na iznos od 56,97 €, od 31.3.2009., pa do isplate,
na iznos od 56,77 €, od 11.4.2009., pa do isplate,
na iznos od 56,56 €, od 14.5.2009., pa do isplate,
na iznos od 56,35 €, od 3.6.2009., pa do isplate,
na iznos od 63,54 €, od 3.7.2009., pa do isplate,
na iznos od 64,77 €, od 12.8.2009., pa do isplate,
na iznos od 64,52 €, od 12.9.2009., pa do isplate,
na iznos od 64,26 €, od 13.10.2009., pa do isplate,
na iznos od 63,99 €, od 21.11.2009., pa do isplate,
na iznos od 63,72 €, od 12.12.2009., pa do isplate,
na iznos od 63,44 € od 13.1.2010., pa do isplate,
na iznos od 63,16 €, od 12.2.2010., pa do isplate,
na iznos od 62,87 €, od 12.3.2010., pa do isplate,
na iznos od 62,57 €, od 13.4.2010., pa do isplate,
na iznos od 62,27 €, od 12.5.2010., pa do isplate,
na iznos od 61,96 €, od 12.6.2010., pa do isplate,
na iznos od 61,64 €, od 13.7.2010., pa do isplate,
na iznos od 61,32 €, od 12.8.2010., pa do isplate,
na iznos od 60,99 €, od 14.9.2010., pa do isplate,
na iznos od 60,65 €, od 13.10.2010., pa do isplate,
na iznos od 60,30 €, od 12.11.2010., pa do isplate,
na iznos od 59,95 €, od 14.12.2010., pa do isplate,
na iznos od 59,59 €, od 11.1.2011., pa do isplate,
na iznos od 59,22 €, od 11.2.2011., pa do isplate,
na iznos od 58,84 €, od 11.3.2011., pa do isplate,
na iznos od 58,46 €, od 12.4.2011., pa do isplate,
na iznos od 58,07 €, od 11.5.2011., pa do isplate,
na iznos od 57,67 €, od 11.6.2011., pa do isplate,
na iznos od 57,26 €, od 16.7.2011., pa do isplate,
na iznos od 49,56 €, od 11.8.2011., pa do isplate,
na iznos od 49,18 €, od 10.9.2011., pa do isplate,
na iznos od 48,80 €, od 11.10.2011., pa do isplate,
na iznos od 48,40 €, od 11.11.2011., pa do isplate,
na iznos od 48,00 €, od 10.12.2011., pa do isplate,
na iznos od 47,59 €, od 11.1.2012., pa do isplate,
na iznos od 47,17 €, od 11.2.2012., pa do isplate,
na iznos od 46,75 €, od 10.3.2012., pa do isplate,
na iznos od 46,32 €, od 7.4.2012., pa do isplate,
na iznos od 45,88 €, od 11.5.2012., pa do isplate,
na iznos od 45,43 €, od 12.6.2012., pa do isplate,
na iznos od 44,97 €, od 11.7.2012., pa do isplate,
na iznos od 44,51 €, od 11.8.2012., pa do isplate,
na iznos od 44,04 €, od 11.9.2012., pa do isplate,
na iznos od 43,56 €, od 11.10.2012., pa do isplate,
na iznos od 43,06 €, od 10.11.2012., pa do isplate,
na iznos od 42,57 €, od 11.12.2012., pa do isplate,
na iznos od 42,06 €, od 11.1.2013., pa do isplate,
na iznos od 41,54 €, od 9.2.2013., pa do isplate,
na iznos od 41,02 €, od 12.3.2013., pa do isplate,
na iznos od 40,48 €, od 11.4.2013., pa do isplate,
na iznos od 39,94 €, od 11.5.2013., pa do isplate,
na iznos od 39,38 €, od 11.6.2013., pa do isplate,
na iznos od 38,82 €, od 11.7.2013., pa do isplate,
na iznos od 38,25 €, od 10.8.2013., pa do isplate,
na iznos od 37,66 €, od 11.9.2013., pa do isplate,
na iznos od 37,07 €, od 11.10.2013., pa do isplate,
na iznos od 36,47 €, od 12.11.2013., pa do isplate,
na iznos od 35,85 €, od 11.12.2013., pa do isplate,
na iznos od 35,23 €, od 11.1.2014., pa do isplate,
na iznos od 33,44 €, od 11.2.2014., pa do isplate,
na iznos od 31,82 €, od 11.3.2014., pa do isplate,
na iznos od 31,21 €, od 11.4.2014., pa do isplate,
na iznos od 30,58 €, od 13.5.2014., pa do isplate,
na iznos od 29,94 €, od 11.6.2014., pa do isplate,
na iznos od 29,29 €, od 11.7.2014., pa do isplate,
na iznos od 28,27 €, od 12.8.2014., pa do isplate,
na iznos od 25,88 €, od 11.9.2014., pa do isplate,
na iznos od 25,25 €, od 11.10.2014., pa do isplate,
na iznos od 24,60 €, od 11.11.2014., pa do isplate,
na iznos od 23,95 €, od 11.12.2014., pa do isplate,
na iznos od 23,28 €, od 13.1.2015., pa do isplate,
na iznos od 22,42 €, od 11.2.2015., pa do isplate,
na iznos od 20,86 €, od 11.3.2015., pa do isplate,
na iznos od 20,19 €, od 11.4.2015., pa do isplate,
na iznos od 19,52 €, od 12.5.2015., pa do isplate,
na iznos od 16,95 €, od 29.5.2015., pa do isplate;
po stopi od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14 % godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12 % godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 3 %-tna poena do od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena., a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.031,81 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. rujna 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana
i
r i j e š i o j e
Dopušta se preinaka tužbenoga zahtjeva izvršena u podnesku od 5. lipnja 2023.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja i isplate. U povijesnom dijelu tužbe naveo je je da je 16. ožujka 2007. zaključio sa tuženikom Ugovor o kreditu broj 070316298788-ND na iznos u visini od 185.000,00 kn. Istakao je da je u navedenom ugovoru banka uglavila odredbu o ugovorenoj redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom trajanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to na osnovi jednostrane odluke banke. O predmetnoj ugovornoj odredbi istakao je da se nije pregovaralo prethodno zaključenju ugovora, niti je banka precizno odredila uvjete promjenjivosti kamatne stope i referentnu stopu uz koju se veže promjena, uslijed čega isti nije mogao predvidjeti promjenu kamatne stope i pravilnost njezine promjene. Predmetni kredit je u cijelosti isplaćen. Radilo se o standardiziranom ugovoru koji je pripremila banka te isti u sastavljanju sadržaja ugovora nije sudjelovao.
2. Smatrao je da je takva ugovorna odredba protivna kogentnim odredbama članka 81. ZZP-a koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora, a kao posljedicu nepoštenosti ugovorne odredbe skladno odredi članka 87. citiranog zakona propisana je sankcija u vidu njezine ništetnosti. U tom smjeru ukazao je na sudske odluke i u njima iznijete pravne stavove donesene u postupku pokrenutom povodom kolektivne tužbe ( P-1401/2112 Trgovačkog suda u Zagrebu, Pž-7129/2013 Visokog trgovačkog suda RH ). Stoga je cijenio da je ugovorna odredba članka 3. ništetna i kao takva ne proizvodi pravne učinke između ugovornih strana..
3. U odnosu na deklaratoran zahtjev, predložio je da sud nakon provedenog postupka donese odluku kojom će se utvrditi da je napadana ugovorna odredba ništetna i bez pravnog učinka, dok je u donosu na kondemnatoran zahtjev usmjeren na restituciji stečenih novčanih sredstava temeljem stjecanja bez osnova, istakao stupnjevitu tužbu skladno odredi članka 186.b ZPP-a te predložio da su pozove tuženika na dostavu sve dokumentacije koja se odnosi na navedeni kreditni odnos kako bi bio u mogućnosti postaviti određeni zahtjev. Pri tome je istakao da nije u posjedu svih parametara kako bi bio u mogućnosti postaviti zahtjev već u tužbi.
4. U odnosu na kondemnatoran zahtjev istakao je zahtjev za isplatom preplaćenoga iznosa kojeg bi definirao nakon što tuženik postupi po nalogu suda i dostavi dokumentaciju.
5. U odgovoru na tužbu, kao i u svojim daljnjim očitovanjima, tuženik je osporio osnovanost osnova, kao i visinu postavljenog zahtjeva.
6. Istakao je prigovor zastare potraživanja smatrajući da je zastarni rok počeo teći po zaključenju samoga ugovora 2007. Cijeneći razdoblje utuženja 2019., smatrao je da je cjelokupni zahtjev tužitelja obuhvaćen zastarom.
7. Suprotno tužitelju, smatrao je da se odluke iz kolektivnog spora ne mogu primijeniti na konkretnu pravnu situaciju s obzirom da je u kolektivnom sporu zaštita pružena na apstraktnoj bazi, dok je u ovosudnom sporu pitanje pojedinačnog slučaja. Posebno je naveo da se radi o otplaćenom kreditu na koji se izrijekom zakona ( ZID ZPK/15) ne mogu primjenjivati pravni stavovi zauzeti u kolektivnom sporu. Iako zakonodavac nije naveo razloge, smatrao je da je takav stav posljedica činjenice što na strani takvih korisnika nije mogla nastupiti šteta te isti nisu obuhvaćeni konverzijom. Predložio je zastoj ili prekid postupka do okončanja revizijskog postupka u kojem se postavilo pitanje primjene rješidbe iz kolektivnog spora na ovakve ugovorne odnose gdje su stranke ugovorile obvezu korisnika vezanu za valutu RH, odnosno kunu.
8. Smatrao je da je napadana ugovorna odredba jasno određena, uočljiva i lako razumljiva slijedom čega ne može biti predmetom kontrole. Pri tome se pozvao na članak 2. stavak 1. Direktive 93/13/EEZ. Stoga je smatrao pogrešnim pravni stav tužitelja koji je zahtjev temeljio na institutu stjecanja bez osnove. Također je smatrao da se tužitelj pogrešno poziva na procesnu odredbu članka 502.c ZPP-a, s obzirom da se ista može primijeniti u postupcima radi naknade štete, što nije konkretan slučaj.
9. U odnosu na samu odredbu o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi, istakao je da bi tužitelji bio pozvan dokazati da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, da je odredba nejasna, teško razumljiva i suprotna načelu savjesnosti i poštenja te da uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Suprotno stavu tužitelja smatrao je da odredba nema niti jednu ranije navedenu karakteristiku, zbog čega se ne može smatrati ništetnom. Suprotno tome, naglasio je da je u RH izrijekom predviđena mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o potrošačkom kreditiranju. Posebno je naglasio da je Odluka o kamatnim stopama, kao interni akt banke dostupan građanima koji se mogu informirati o bitnom sadržaju glede ugovorene promjenjive kamatne stope.
10. Glede eventualne pravne nevaljanosti napadane odredbe, smatrao je potrebnim utvrditi osim ranije navedenih kriterija, radi li se o takvom povećanju obveze uslijed promijenjene kamatne stope tijekom trajanja ugovornog odnosa da je isto rezultiralo znatnom neravnotežom u pravima i obvezama na strani tužitelja.
11. Stoga je predložio odbijanje postavljenog zahtjeva, uz naknadu prouzročenog parničnog troška uvećanog za sporedna davanja.
12. Iznijete navode tuženika, tužitelj je u cijelosti otklonio kao neosnovane.
13. Smatrao je da su ugovorne strane zaključila dvostrani pravni posao za koga vrijede temeljna načela obveznog prava, kao što je načelo ravnopravnosti sudionika obveznog odnosa, načelo jednake vrijednosti činidaba, načelo savjesnosti i poštenja te načelo zlouporabe prava. Unošenjem neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope isti je doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Napomenuo je da je mogao znati kolika je visina kamatne stope na dan zaključenja ugovora, dok približno nije mogao znati kada i zašto bi u budućem tijeku kreditnog razdoblja moglo doći do njezine promjene i u kojem opsegu. Ista nije bila određena niti odrediva ubuduće, a što je protivno odredbi članka 269. st.2 i članka 272. ZOO-a.
14. Prigovor zastare iznijet od strane tuženika otklonio je u cijelosti, cijeneći da isti valja cijeniti kroz pravno shvaćanje sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. gdje kod posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Posebno se pozvao na pravni stav VSRH od 1. ožujka 2022. te na revizijske odluke poslovni broj Rev-248/21 i Rev-953/20. U odnosu na kolektivni spor i odluke donesene u navedenom postupku istakao je da iste okolnosno mogu upućivati na rješavanje u konkretnom slučaju iako nije moguća njihova striktna primjena.
15. Isticanje tuženika da ne bi bio pozvan zatražiti sudsku zaštitu jer da ga u tome spriječavaju odredbe ZID ZPK, smatrao je u cijelosti neosnovanima s obzirom da navedeni zakon regulira pitanje konverzije ugovora u kojim je obveza vezana za valutu CHF dok je u konkretnom slučaju ugovorena valuta RH. Činjenica da je isti isplatio u potpunosti ugovoreni iznos tužitelji nije smatrao preprekom. S tim u svezi protivio se prijedlogu zastoja, odnosno prekida postupka.
16. Tijekom postupka nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj je postavio konačan zahtjev potražujući ranije navedeni deklaratorni zahtjev, dok je u odnosu na kondemnatorni zatražio isplatu iznosa u visini od 4.450,82 Eura sa pripadajućim sporednim davanjima tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, uz naknadu troškova, također uvećanih za sporedna davanja tekuća od presuđenja pa do isplate.
17. Iako se tuženik nije protivio postavljenom zahtjevu tužitelja tijekom postupka, sud je cijenivši da se radi o izmjeni prvotno postavljenog zahtjeva smatrao da se radi o preinaci, koju preinaku je prihvatio cijeneći da je donošenje odluke po preinačenom zahtjevu stranke svrsishodno radi trajnog rješavanja odnosa između stranaka, slijedom čega je skladno odredbi članka 190. ZPP-a, odlučeno kao u izreci rješenja.
18. Podredno se ističe da kada se ne bi radilo o preinaci tužbenog zahtjeva, valja istaći da bi se radilo o konačno postavljenom zahtjevu nakon što je tuženik udovoljio nalogu suda i dostavio relevantnu dokumentaciju koja je omogućavala tužitelju precizaciju kondemnatornog zahtjeva.
19. Radi utvrđivanja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu i to uvidom u ugovor o kreditu, uvidom u otplatni plan za predmetni ugovor , uvid u relevantne uplate učinjene od strane tužitelja s osnove ugovora. Proveo je dokaz čitanjem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka financijske struke. Također, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke, kao i uvid u preostalu dokumentaciju koja prileži spisu.
20. Iako je tijekom postupka bilo potrebno provoditi dokaze na okolnost informiranosti tužitelja kao korisnika kredita prilikom zaključenja ugovora, sud je bio u mogućnosti provesti isključivo dokaz saslušanjem tužitelja, dok nije bio u mogućnosti provesti dokaz saslušanjem djelatnika tuženika koji je pregovarao sa tužiteljem povodom zaključenja ugovora. To stoga jer tuženik nije istakao takav dokazni prijedlog, a sud nije pozvan provoditi dokaze po službenoj dužnosti.
22. Ocjenom svih provedenih dokaza, kako svakog pojedinačno, tako i svih ukupno, sud je ocijenio konačno postavljen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovanim.
23. Sud je vezan činjeničnim supstratom kojeg je tužitelj u tužbi konkretno iznio, a upravo se odnosi na potraživanje zaštite slabije ugovorne strane (potrošača) prilikom ispunjenja preuzete obveza iz ugovora o kreditu koja je bila po tužitelju pravno nevaljana. Tužitelj traži da mu tuženik isplati imovinu koja je stečena bez osnove. U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača koji je regulirao pitanje nepoštenih odredbi u trgovačkim ugovorima kao lex specialis u odnosu na odredbe ZOO-a, kojim je to pitanje bilo regulirano na razini općeg propisa.
24. ZZP je propisao da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.
25. Po stavu suda, tužitelj ima pravni interes tražiti u ovosudnom sporu utvrđenje ugovorne odredbe ništetnom jer se ništetnost ugovora sukladno odredbi čl. 322. i 326. ZOO-a, utvrđuje ex tunc, odnosno u trenutku zaključenja Ugovora. Odredbom čl. 326. ZOO-a, propisano je da ništetan Ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, a ne može se niti osnažiti, niti prema odredbi čl. 148. st. 1. ZOO-a, niti nagodbom stranaka. Kako ništetnost kao posljedica nepoštene ugovorne odredbe djeluje ex tunc, odnosno od samog sklapanja ugovora, to je nepoštena odredba od samog početka ništetna tj. od kada je ugovorena, slijedom čega tužitelj ima pravo zahtijevati povrat svih naplaćenih iznosa u onom razdoblju u kojem je banka ništetnu odredbu koristila, odnosno razdoblju koje je obuhvaćeno tužbom.
26. Iz sadržaja predmetnog Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika, što između stranaka nije sporno, utvrđeno je da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ( čl. 3 ugovora ) bila vidno istaknuta, odnosno uočljiva. Također, razvidno je da je u navedenoj odredbi bilo jasno naznačeno da ista u trenutku zaključenja ugovora iznosi 8,99% godišnje iz čega proizlazi da je bila jasna.
27. Međutim, ovaj sud smatra da tijekom postupka nije utvrđeno da su ugovorne strane o tome pojedinačno pregovarale iz čega bi proizašla posljedica da bi tužitelj kao potrošač jasno i nedvojbeno bio upoznat o izvjesnoj budućoj promjeni ugovorene kamatne stope, odnosno da bi mu bili jasno objašnjeni kriteriji o kojima ovisi eventualna promjena kamatne stope. Podredno se ističe da takav sadržaj nije niti naveden u samome ugovoru.
28. Iz iskaza tužitelja, koji je sud cijenio istinitim, objektivnim i životnim, utvrđeno je da tužitelj nije bio upoznat od strane banke o svim parametrima koji utječu na eventualnu promjenu, a što ima za posljedicu da nije mogao shvatiti eventualnu izvjesnost takve promjene u buduće, što bi imalo za posljedicu povećanje njegove obveze prema banci.
29. Mišljenje je ovoga suda da prosječnom potrošaču u RH u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora nije bilo poznato bankarsko poslovanje, kao niri bankarski izrazi koje je tuženik primijenio u ugovoru. Zbog toga je tako sročena ugovorna odredba prosječnom potrošaču, a što je bio i sam tužitelj bila ne razumljiva. Stav je ovoga suda da je navedena odredba ugovora suprotna načelu savjesnosti i poštenja jer su banke kao savjesni gospodarstvenici i stručne osobe trebale same, prema temeljnom načelu savjesnosti i poštenja voditi računa i o interesima druge strane, odnosno građana kao potrošača upoznati sa svim rizicima kod sklapanja ovakve vrste ugovora kako bi građanin mogao razumjeti što mu donosi sporna zaštitna klauzula i po saznanju o tome donijeti razumnu odluku.
30. U konkretnom slučaju po stavu ovoga suda došlo je do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, koja je znatna s obzirom na neizvjesnost obveze koju je tužitelj kao potrošač bio pozvan ispuniti banci, a što je imalo za posljedicu promjenjive i neizvjesne bitne elemente ugovora. Valja cijeniti da je po zaključenju ugovora obveza s osnove promjenjive kamatne stope rasla u kontinuitetu, o čemu se izjasnio vještak.
31. Mišljenje je suda da predmetna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita i potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na tuženika kao banku i trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, odnosno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu suradnje, te načelu zabrane zlouporabe prava, to je ista ništetna.
32. Iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke dipl. oec Tomislava Prpić, kojeg je ovaj sud u cijelosti ocijenio stručnim i objektivnim, proizlazi da se tijekom utuženog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj je na ime kamate u utuženom razdoblju otplate kredita više uplatio iznos od 4.450,82 EUR.
33. Radi se o znatnom novčanom iznosu koji svakako je uzrokovao znatnu neravnotežu u obvezi tužitelja kao korisnika kredita i potrošača u odnosu na banku i to ne samo zbog ranije navedene neizvjesnosti obveze već i zbog same visine ukupno preplaćenoga iznosa.
34. U konkretnom slučaju radi se o djelomičnoj ništetnost odredbe ugovora i zbog toga razliku pretplate valja utvrđivati kao razliku između početno ugovorene visine kamatne stope koja je tužitelju bila poznata i kasnijih povećanja kamatne stope koja je bila pravno nevaljana, a koje povećanje u smislu preplaćenog iznosa kao posljedicu je vještak i naveo u svom nalazu i mišljenju.
35. Valja istaknuti da u smislu odredbe čl. 296. st. 1. i 3. i čl. 323. st. 1. i 2. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takva ugovora, te je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje takvog ugovora, odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.
36. Tužitelju je isplatom preplaćenog dijela nastala šteta, a banka je stekla nepripadnu korist na temelju tih ništetne odredbe koju je primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz članka 1111. ZOO-a dužna vratiti tužitelju.
37. Slijedom navedenog, tuženik je u obvezi isplatiti tužitelju s ranije navedene osnove ukupan novčani iznos u visini od 4.450,82 EUR kako je to isti potraživao konačnim zahtjevom sa pripadajućim sporednim davanjima tekućim na svaki pojedinačni iznos koji je tužitelj preplatio unutar ukupnog iznosa.
38. Tuženik se tijekom postupka pozvao na prigovor zastare, kojeg je ovaj sud u cijelosti smatrao neosnovanim.
39. U odnosu na deklaratorni dio zahtjeva valja istaći da takav zahtjev skladno odredbama ZOO-a se ne može cijeniti da je obuhvaćen zastarom. U odnosu na kondemnatorni dio zahtjeva tužitelj je isticao zahtjev za isplatom novčanog iznosa s osnove stjecanja bez osnove zbog ispunjenja obveze prema tuženiku na temelju ništetne ugovorne odredbe. Prema odredbama ZOO-a pravo na ništetnosti se ne gasi, odnosno ne zastarijeva, dok kod zahtjeva za isplatom novčanog iznosa valja cijeniti da takav zahtjev predstavlja povrat onoga što je dano na temelju ništetne ugovorne odredbe i stoga ga valja promatrati zajedno sa zahtjevom za utvrđenje. Ostvarivanje prava na restituciju ne podliježe zastari jer bi se time umanjio sam značaj instituta ništetnosti koji nije vremenski ograničen. U tom smjeru je i stav VS RH gdje je u pitanju zastare u ovakvoj vrsti sporova navedeno da kod restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. U tom smjeru je pravilan iznijeti stav tužitelja koji se pozvao na stav VS RH od 1. ožujka 2022.
40. Tijek zakonskih kamata ispravno je zatražen od dospijeća svakog pojedinog dijela preplaćenog iznosa. To stoga jer je povrat temeljen na institutu stjecanja bez osnove prema kojem ( član 1115. ZOO-a ) nepošteni stjecatelj je obvezan izvršiti povrat sporednih davanja od trenutka stjecanja. Tuženik je s obzirom na utvrđenju ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi bio nepošteni stjecatelj.
41. Prijedlog zastoja, odnosno prekida postupka iznijet od strane tuženika ovaj sud nije smatrao osnovanim, u konkretnom slučaju neovisno o činjenici da se kolektivni spor odnosio na povredu prava potrošača koji su zaključili ugovore o kreditu u kojima je obveza vezana za valutu CHF, a čije rješidbe se ne mogu primijeniti na konkretan slučaj. Sam tužitelj je i istaknuo u svom očitovanju da se isti nije pozivao na takve rješidbe iz kolektivnoga spora, već je okolnosno iznio da iste mogu upućivati na osnovanost njegovoga isticanja iako se ne može očekivati njihova striktna primjena. Sud u potpunosti cijeni takav stav tužitelja.
42. U konkretnom slučaju tužitelj je pokrenuo postupak radi zaštite svojih potrošačkih prava, dokazao ništetnost pojedine ugovorne obveze kao i posljedicu koju je ista u primjeni imala. Stoga je sasvim irelevantno za ishod ovosudnoga spora je li se kod ovakve vrste kunskih kredita mogu primjenjivati rješidbe iz kolektivnoga spora. Stoga bi određivanje zastoja ili prekida do donošenja takve odluke bilo protivno načelu ekonomičnosti.
43. Također valja reći da je sasvim irelevantno za ocjenu postavljenoga zahtjeva i pružanje sudske zaštite tužitelju činjenica da se radi o podmirenoj obvezi u cijelosti prema banci. Takav slijed ne utječe niti na pravni interes tužitelja, a niti na osnovanost osnova i posljedično visinu postavljenoga zahtjeva. U konkretnom slučaju ne može se cijeniti, kako to ističe tuženik ZID ZPK s obzirom da se ne radi o učinjenoj konverziji prvotno zaključenog ugovora o kreditu u kojem je obveza vezana za valutu CHF.
44. Kako je tužitelj uspio sa konačno postavljenim zahtjevom, istom je temeljem odredbe članka 154. stavak 1.ZPP-a dosuđen parnični trošak sastava tuže, sastava podneska od 16. rujna 2021., 24. veljače 2022., 1. kolovoza 2023., zastupanja punomoćnika na održanim ročištima 29. listopada 2021., 11. veljače 2022., 18. rujna 2023., 12. prosinca 2023. 3. prosinca 2024. prema odredbama Tbr. 7/1, 8/1, 9/1 Tarife, kao i predujma za provedeno vještačenje, odnosno ukupan novčani iznos u visini od 2.031,81 EUR
45. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđena i sporedna davanja u vidu zakonskih zateznih kamata tekuća od presuđenja pa do isplate.
Slijedom navedenog, odlučeno je kao u stavku I. do III. izreke presude.
U Rijeci, 23. rujna 2025.
Sudac
Darija Knez Grbčić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i riješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DNA
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
