Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-6239/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Manueli Ostoić Čačinović, kao sucu pojedincu i Aniti Ćavar, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja Upravitelj zgrade u ime i za račun suvlasnika višestambene zgrade - MONEL d.o.o., Zagreb, Ilica 128, OIB: 63126032936, protiv tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Zagreb, Miramarska 22, OIB: 69608914212, radi poništenja rješenja, 23. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, KLASA: UP/I-910-04/20-02/620, URBROJ: 538-05-3-3-1/636-23-3 od 21. studenoga 2023.

II Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu ovome sudu 27. prosinca 2023. godine protiv rješenja Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, KLASA: UP/I- 910-04/20-02/620, URBROJ: 538-05-3-3-1/636-23-3 od 21. studenog 2023. kojim je djelomično odbijen prigovor tužitelja te odbijen zahtjev za naknadom troškova protiv Odluke o nepravilnostima utvrđene po Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, KLASA: 018-10/15-01/5, URBROJ: 563-11-6/299-20-659 od 16.prosinca 2020 povodom zaključenog Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava za projekt Energetska obnova višestambene zgrade na adreso [adresa] ref.br KK.04.2.2.01.156 KLASA: 018-10/15-01/5, URBROJ: 563-11- 1/252-17-13 od 27. prosinca 2017.

2. Tužba se podnosi protiv točke III i V naprijed navedenog rješenja i to radi bitne povrede upravnog postupka, nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava, kojim se u toč. III odbija prigovor tužitelja izjavljen na postupanje Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost povodom Izmjene Odluke o utvrđenoj nepravilnosti od 16.prosinca 2020.koja se odnosi na isplatu avansa. Točkom V. odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadom troškova upravnog postupka.

2.1. Tužitelj je naveo kako je ništetna odredba Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte koji se financiraju iz Fondova u financijskom razdoblju 2014- 2020 (dalje - Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava) vezano za članak 269.st.2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15, 29/18; dalje u tekstu: ZOO), prema kojem činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, te čl.272.st.1.ZOO-a, kojim je određeno kada je činidba odrediva.

2.2. Tužitelj smatra spornim nenavođenje pravne prirode Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava, kao i Izmjene Odluke.

Tužitelj se pozvao na pravno shvaćanje iz odluke Ustavnog suda RH poslovni broj: U-I-4220/2020 od 20. listopada 2020., a koje se odnosi na pitanje nadležnosti Upravnih sudova.

2.3. Navodi i kako je uputom o pravnom lijeku, da je protiv Odluke o nepravilnostima od 16. prosinca 2020. dopušteno izjaviti prigovor, povrijeđeno pravo na žalbu zajamčeno čl.19. st.2. Ustava RH, odnosno isključeno je pravo na podnošenje drugog efikasnog pravnog sredstva što je zajamčeno čl. 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava s protokolima 1,4,6,7,11,12,13,14 (MU 18/97,6/99,14/02, 13/03, 9/05,1/06, 2/10-dalje Konvencija za zaštitu ljudskih prava). Ne postoji na Ustavu RH i zakonu utemeljena pravna osnova da bi tuženik bio nadležan rješavati sporove između suugovaratelja Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava za projekt Energetska obnova višestambene zgrade. Pojasnio je kako Uredbom o tijelima u sustavima upravljanje i kontrole Vlada RH nema ustavnu ovlast za uređivanje, ustrojstvo, djelokruga i način rada državnih tijela čime je narušeno načelo vladavine prava Tužitelj prigovara i osnovi za postupanje Tuženika.

2.4. Tužitelj smatra i da je počinjena bitna povreda načela upravnog postupka iz čl.30. te čl. 50. do 52 ZUP-a jer ni tuženik prilikom donošenja rješenja od 21.studenog 2023., niti Fond za zaštitu okoliša, kao prvostupanjsko tijelo nije upoznalo ovdje tužitelja o utvrđenim činjenicama i omogućilo očitovanje o utvrđenim činjenicama prije donošenja osporavanog rješenja tuženika i Odluke o nepravilnostima od 16. prosinca 2020., a niti u obrazloženju rješenja od 21. studenog 2023. ne navodi se niti zakonska norma, niti ugovorna odredba iz Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava, a što je prema točki 18.8 Općih uvjeta prvostupanjsko tijelo bilo obvezno navesti propis ili uputu ili smjernicu, dajući odgovarajuća obrazloženja ovdje tužitelju. Tužitelj prigovara primjenu Smjernica temeljem kojih je utvrđena nepravilnost.

2.5. Istaknuo je i kako se u obrazloženju Odluke o nepravilnostima od 16. prosinca 2020. kao niti u obrazloženju rješenja tuženika ne navodi primjena čl.31. Delegirana uredba komisije (EU) br.480/2014 od 03. ožujka 2014. odnosno zbog čega se ne primjenjuje čime je počinjena bitna povreda upravnog postupka iz čl.98. st.5. ZUP-a te je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

2.6. Tužitelji ističu i kako Smjernice za utvrđivanje financijske korekcije koje se navode u obrazloženju ne predstavljaju opći akt niti se nalaze u prilogu Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava, a nema navoda niti u kojim su Narodnim novinama ili Službenom glasniku EU objavljene.

2.6. a. Tužitelj problematizira i pravni status njega, kao podnositelja prigovora i zaključuje da se Aneks 2 ne može primijeniti na suvlasnike zgrade koji nisu niti pravne osobe niti obrtnici.

Posebno je naglasio kako MONEL d.o.o. Zagreb nije korisnik sredstava, kako pokušava navesti tuženik u obrazloženju rješenja od 21.studengo 2023, već zakonski zastupnik

2.7. Tužitelji su istaknuli da Aneks 2.Uputa za prijavitelje nije niti opći akt donesen na temelju zakonskih ovlasti, niti nema navoda u kojim su Narodnim novinama ili Službenom glasniku EU objavljeni, pa je takvo obrazloženje nerazumljivo 2.8. Tužitelj je prigovorio i nepravilnostima iz točke III. rješenja koja je utvrđena zbog neusklađenosti odredbi Dokumentacije o nabavi sa odredbama Ugovora o izvođenju građevinskih radova na energetskoj obnovi stambene zgrade. Tužitelj je naveo kako isplaćeni iznos avansa nije isplaćen iz bespovratnih sredstava od strane PT1 pa sukladno tomu nije niti počinjena nepravilnost.

2.9. Tužitelj je naglasio kako u obrazloženju rješenja tuženika i obrazloženju Odluke Fonda od 16.prosinca 2020. nema nikakvih navoda koliko je do 07.veljače 2018, kad je isplaćen predujam u iznosu od 327.434,35 kn do tada po Ugovoru o dodjeli bespovratnih sredstava isplaćeno od strane Posredničkog tijela Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenje pa je takvo obrazloženje nejasno i nerazumljivo i paušalno.

2.10. Tužitelji tvrde da je prva isplata po Ugovoru o dodjeli bespovratnih sredstava isplaćena od strane Posredničkog tijela Ministarstva graditeljstva bila u iznosu od 191.882,80 kn dana 20. veljače 2018, pa sukladno tomu niti sredstva RH niti sredstva EU nisu sudjelovala u isplati predujma u iznosu od 327.434,35 kuna dana 07.veljače 2018., pa je slijedom toga obrazloženje Odluke nerazumljivo i paušalno 2.11. Tužitelji tvrde da se u prva sredstva isplaćena po Ugovoru o dodjeli bespovratnih sredstava u iznosu od 191.882,80 kn dana 20. veljače 2018, koristila tek za plaćanje već izvedenih radova 1.privremenoj situaciji br.71-1-2 od 27. travnja 2018., tj. isplatom dobavljaču u iznosu od 191.000,00 kn dana 12. lipnja 2018, to je obrazloženje i u tom dijelu nerazumljivo i paušalno.

Navode i kako se u obrazloženju Odluke o nepravilnostima od 16.prosinca 2020 uopće ne obrazlaže radi čega se smatra da je primjerena korekcija od 25%, a ne ona od 10% odnosno od 5% kao i što predstavlja osnovicu za obračun takve korekcije.

2.12. Tužitelj smatra da se o načinu određivanja financijske korekcije u ukupnom iznosu, u postotku ili za svaki dan zakašnjenja, ili na koji drugi način uopće nije moglo pregovarati, pa je primjena tako ugovorenog načina izračuna financijskih korekcija imaju karakter ugovorne kazne iz čl.360-356 ZOO su nepravedne i protivne moralu te nerazumljivo visoke,

2.13. Tužitelj je osporio i naknadu troškova.

Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika kao nezakonito.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako je ista neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporenoga rješenja te se protivio navodima tužbe. Dalje je ukazao i pozvao se na pravnu osnovu za određivanje nepravilnosti i posljedično financijskih korekcija kako iz same europske i nacionalne regulative, tako i iz ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava., ista dodjeljuju Korisniku prema uvjetima utvrđenim u Općim uvjetima i u Posebnim uvjetima navedenog Ugovora, za koje je sam tužitelj izjavio da ih je u cijelosti primio na znanje i prihvatio.

3.1. Tuženik smatra kako tužitelj izvodi pogrešan zaključak da je članak 18.stavak 18.7 Općih uvjeta koji se primjenjuju na projekte financirane iz Fondova u financijskom razdoblju 2024-2020 Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava ništetna, jer je činidba neodređena ili neodrediva, a sam ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava ništetan, jer je činidba neodređena ili neodrediva, a sam ugovor može opstati i bez tih odredbi.

3.2. Vezano za, po tužitelju, sporno, nenavođenje pravne prirode Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava kao i Izmjene Odluke tuženik je istaknuo kako je rješenjem Vrhovnog suda RH: broj: U-zpz 155/2021-7 od 03. svibnja 2022. usvojen zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude i ukinute su presuda Visokog upravnog suda RH Usž-729/20-3 od 14. travnja 2021 i presuda Upravnog suda u Rijeci broj: UsI-1294/2019-4 od 03. prosinca 2019., te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje

3.3. Tuženik je naveo i kako je neosnovano pozivanje tužitelja na odluku Ustavnog suda RH broj: U-I-4220/2020 od 20.listopada 2020. Ponovno je istaknuo kako je pitanje nadležnosti upravnih sudova ujednačeno i riješeno u ovakvim predmetima već nekoliko godina, a što potvrđuje i naprijed citirana presuda Vrhovnog suda.

3.4. Vezano za osnov za postupanje tuženika i prvostupanjskog tijela tuženik je istaknuo kako je postupak utvrđivanja nepravilnosti i određivanja financijske korekcije postupak koji tijela u sustavu upravljanja i kontrole korištenja europskih strukturnih i investicijskih fondova vode po službenoj dužnosti neovisno o volji ugovornih strana, a na temelju obveze koja za svaki državu članicu proizlazi iz Uredbi EU.

3.5. U odnosu na navod tužitelja da ga kao podnositelja prigovora FZOEU niti tuženik nisu upoznali s utvrđenim činjenicama, te kako mu nije bilo omogućeno očitovanje prilikom donošenja Izmjene Odluke odnosno pobijanog rješenja čime je počinjena bitna povreda načela upravnog posptka izjašnjavanja stranaka iz čl.30., te članak 50. do 52. ZUP-a, tuženik je istaknuo kako postupak donošenaj Odluke o utvrđenim nepravilnostima nije upravni postupak, pa stoga Posredničko tijelo nije niti bilo u obvezi tražiti pojašnjenje korisnika, ovdje tužitelja.

3.6. U odnosu na navode tužitelja vezane uz primjenu Smjernica temeljem kojih je utvrđena nepravilnost tuženik je naglasio kako su Smjernice donesene temeljem Odluke Europske komisije C (2013)9527 od 19.prosinca 2013., te je Korisnik potpisom Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava pristao na njihovu primjenu.

3.7. Tuženik je naglasio kako je tužitelj prjavljujući se na Poziv na dostavu projektnih prjedloga u cijelosti prihvatio uvjete navedenog poziva, te je po završetku selekcijskog postupka sklopio Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava

Svojstvo u kojem je društvo MONEL d.o.o nastupalo u konkretnom predmetu nije niti u jednom trenutku tijekom postupka bilo sporno, prvenstveno iz razloga, kao što je i navedeno u obrazloženju rješenja, da isto proizlazi iz Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava za projekt "Energetska obnova višestambene zgrade.

3.8. Tuženik je naglasio kako je tužitelj bio upoznat s pravilima postpanja iz Aneksa 2, te je podnošenjem projektne prijave prihvatio projekt provesti u skaldu sa zahtjevima utvrđenima u Uputama za prijavitelje.

3.9. Tuženik je posebno istaknuo kako među strankama nje sporno da je ugovaranjem isplate avansa u Ugovoru o izvođenju radova, a koje nije prethodno bilo predviđeno dokumentacijom o nabavi, počinjena znatna izmjena ugovora u odnosu na dokumentaciju o nabavi.

3.10. Navod tužitelja da isplaćeni iznos avansa nije isplaćen iz bespovratnih sredstava od strane PT1 pa posljedično navedenom nije niti počinjena nepravilnost je neosnovan.

3.11. U odnosu na osporavanje točke V izreke rješenja koje se odnsoi na naknadu troškova tuženik je istaknuo kako sukaldno odredbama čl.161.st.1.ZUP-a javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi ili drugih troškoava koje stranke plaćaju po posebnim propisima. Nagrada za rad odvjetnika ne ulazi u troškove na čiju bi naknadu imala pravo stranka koja je uspjela u postpkku, a zbog čega ne postoji osnova za prihvaćanje tužiteljeva zahjteva za naknadu troškova žalbenog postupka.

3.12. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

4. Sud je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke te je održana usmena i javna rasprava u prisutnosti opunomoćenika tuženika te odsutnosti uredno poozvanog tužitelja.

4.1. Tuženik je ostao kod navoda odgovora na tužbu ističući kako je dao detaljno objašnjenje za sve osnove za izricanje financijske korekcije.

5. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja odluke tuženika od 21. studenog 2023., kojim se odbija prigovor tužitelja, izjavljen na postupanje Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost povodom Izmjene Odluke o utvrđenoj nepravilnosti od 16. prosinca 2020. u dijelu koji se odnosi na isplatu avansa i u odnosi na naknadu troška.

6. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, polazeći pritom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja i primjena prava nije dovedeno u pitanje.

7. Kao što je iz obrazloženja rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, te se očitovao na istaknute prigovore, čime je u cijelosti postupio sukladno odredbi čl.98.st.5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine,broj: 47/09) kojim je propisano što sve obrazloženje rješenja treba sadržavati.

8. U odnosu na navode tužitelja koji se odnose na primjene smjernica Europske komisije koje se u pogledu određivanja financijskih korekcija primjenjuju na države članice EU ili nacionalne akte kojima se uređuje navedeno područje ukazuje kako je dana 19. prosinca 2013. Europska komisija donijela Odluku o određivanju i odobrenju smjernica za određivanje financijskih ispravaka koje u slučaju nepoštivanja pravila o javnoj nabavi Komisija primjenjuje na izdatke koje u okviru podijeljenog upravljanja financira Unija C(2013) 9527, koja je javno objavljena na internetskim stranicama Europske komisije,a temeljem navedene odluke donesene su Smjernice za utvrđivanje financijskih ispravaka koje u slučaju nepoštivanja pravila o javnoj nabavi Komisija primjenjuje na izdatke koje u okviru podijeljenog upravljanja financira Unija. Navedene Smjernice primjenjuju se u slučajevima kada korisnici čine nepravilnosti u postupcima nabave koje provode u svrhu provedbe projekata za koje su zaključili ugovore o dodjeli bespovratnih sredstava, a sve sukladno čl.18.7. Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava, kojima je ugovoreno da u slučaju pogrešaka, nepravilnosti i prijevara utvrđenih u Korisnikovu postupanju, Korisnik pristaje da mu PT2 odredi financijske korekcije ili, ako je primjenjivo, ekstrapolirane financijske korekcije, primjenjujući pri tome propise, upute i smjernice Europske komisije koje u pogledu određivanja financijskih korekcija primjenjuju države članice Europske unije, ili nacionalne akte kojima se uređuje navedeno područje.

9. Sud utvrđuje kako su Smjernice pravilno primijenjene obzirom su kod tužitelja utvrđene nepravilnosti. U konkretnom slučaju Uredba (EU) br. 1303/2013 je važan izvor prava za države članice, koje su je dužne u cijelosti neposredno primjenjivati.

10. Člankom 74.st.3. Uredbe (EU) 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br.1083/2006) propisuje da države članice osiguravaju postojanje učinkovitih mehanizama za provjeru pritužbi na europske strukturne i investicijske fondove. Opseg, pravila i postupci takvih mehanizama odgovornost su država članica u skladu s njihovim institucionalnim i pravnim okvirom. Članak 5.st.1.Uredbe propisuje da je središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove regionalnog razvoja i fondova Europske unije Upravljačko tijelo za Operativni program iz čl.4.st.2.točke 1.a Zakona.

Stavkom 3. točkom 28. istog čl. Uredbe, a u skladu s čl.74.st.3. Uredbe(EU) br.1303/2013, Upravljačko tijelo osigurava postojanje mehanizama za provjeru pritužbi na Fondove, provodi postupke ispitivanja i rješavanja prigovora koji se odnose na odabir ili provedbu operacija sufinanciranih Fondovima, ispituju žalbe koje su obuhvaćene područjem primjene tih mehanizama te obavještava Komisiju o rezultatima takvih ispitivanja.

Uredba u čl.2.točka 36.definira "nepravilnost" kao svako kršenje prava Unije ili nacionalnog prava u vezi s njegovom primjenom koje proizlazi iz djelovanja ili propusta gospodarskog subjekta uključenog u provedbu ESI fondova koje šteti, ili bi moglo naštetiti proračunu Unije, tako da optereti proračun Unije neopravdanim izdatkom.

10.1. Odredbom čl.122. Uredbe (EU) br .1303/2013 (koja je dio Općih odredaba primjenjivih na fondove) propisana je odgovornost država članica u sustavima upravljanja i kontrole pa je odredbom čl.122.st.1. propisano da države članice osiguravaju uspostavu sustava upravljanja i kontrole za operativne programe u skladu s čl.72., 73., i 74., dok je odredbom st.2. istog čl. Uredbe između ostalog propisano da su države članice dužne spriječiti, otkriti i ispraviti nepravilnosti te osigurati povrat neopravdano isplaćenih sredstava, zajedno s mogućim zateznim kamatama.

10.2. Države članice, pa tako i RH obavještavaju Komisiju o nepravilnostima ako prelaze 10 000 EUR u doprinosima iz fondova te je redovito obavješćuju o značajnom napretku pripadajućih upravnih i sudskih postupaka. Sukladno čl.72. točki c Uredbe (EU) 1303/2013, sustavima upravljanja i kontrole predviđeni su postupci za osiguravanje ispravnosti i pravilnosti iskazanih izdataka, a točkom h) postupci sprječavanja, otkrivanja i ispravljanja nepravilnosti, uključujući prijevaru, te povrat nepropisno isplaćenih iznosa zajedno s mogućim kamatama na zakašnjela plaćanja.

10.3. Odredbom čl.143. Uredbe (EU) 1303/2013 propisana je nadležnost država članica u odnosu na određivanje financijskih korekcija slijedom čega je stavkom 1. propisano kako države članice imaju prvu razinu odgovornosti za istraživanje nepravilnosti te za provođenje potrebnih financijskih korekcija i za postupke povrata sredstava. U slučaju sustavnih nepravilnosti država članica proširuje svoje istražne radnje kako bi obuhvatila sve operacije koje bi mogle biti obuhvaćene nepravilnostima. St.2. istog čl. propisano je kako države članice provode potrebne financijske korekcije u vezi s pojedinačnim ili sustavnim nepravilnostima koje su otkrivene u operacijama ili u operativnim programima. Financijske korekcije sastoje se od ukidanja dijela ili cijelog javnog doprinosa nekoj operaciji ili operativnom programu. Države članice uzimaju u obzir prirodu i težinu nepravilnosti i financijskog gubitka za fondove ili EFPR te provode korekcije. Naprijed citirani propisi predstavljaju pravnu osnovu za određivanje nepravilnosti i posljedično financijsku korekciju, kako proizlazi i iz europske i iz nacionalne regulative.

10.4. Na temelju čl.7 točke 6 Uredbe o tijelima u sustavima upravljanj i kontrole korištenja Europskog socijalnog fonda, Europskog fonda za regionalni razvoj i Kohezijskog fonda, u vezi s ciljem "Ulaganje za rast i radna mjesta" ("Narodne novine, broj: 107/14., 23/15., 129/15., 15/17., 18/17., 46/21 i 49/21, Uredba) koju je Vlada RH donijela na temelju čl.7 st.7 Zakona o uspostavi institucionalnog okvira za provedbu europskih strukturnih i investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj u financijskom razdoblju 2014.-2020. (Narodne novine, broj: 92/14- ZKON), posredničko tijelo razine 2, pored ostalih, obavlja i funkcije administrativnih provjera svih zahtjeva za nadoknadom izdataka koje su dostavili korisnici, provjera operacija na licu mjesta kao i provedba aktivnosti prevencije, otkrivanja i ispravljanja nepravilnosti te utvrđivanja mjera za suzbijanje prijevara, uzimajući u obzir utvrđene rizike, korektivne mjere i povrate nepropisno plaćenih iznosa s kamatama. Na temelju Priloga Uredbe- Prikaz posredničkih tijela nadležnih za provedbu izabranih investicijskih prioriteta, po operativnom programu, za specifični cilj- Smanjenje potrošnje energije u stambenim zgradama ( u višestambenim zgradama i obiteljskim kućama) Posredničko tijelo razine I (PT1) je Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine sukladno Zakonu o ustrojstvu tijela državne uprave (Narodne novine, broj:85/20., 21/23., ), a PT2 je FZOEU.

11. Sud ističe kako u konkretnom slučaju, nije sporno da je tužitelj 07.veljače 2018 izvođaču radova ZA-GRAD-RAD d.o.o. isplatio avans u iznosu od 327.434,35 kuna.

Nesporno je i da tužitelj nije obveznik Zakona o javnoj nabavi, te da je bio obvezan primijeniti Aneks2.

12. Sud prihvaća obrazloženje tuženika koji je utvrdio da je ugovaranjem isplate avansa u Ugovoru o radovima, a koji nije prethodno bio predviđen dokumentacijom o nabavi, počinjena znatna izmjena ugovora u odnosu na P. To stoga što su u provođenju postupaka nabave korisnici bespovratnih sredstava dužni se pridržavati načela koja vrijede u provedbi postupka javne nabave (načela transparentnosti, tržišnog natjecanja, zabrane diskriminacije) , a kako bi se osiguralo poštivanje navedenih načela postupka korisnici su u obvezi zaključivati ugovore o nabavi temeljem uvjeta i zahtjeva iz objavljenog DON-a.

12.1. U ovom postupku nabave ovdje tužitelj je u zaključenom Ugovoru o radovima predvidio isplatu avansa i na taj način izmijenio ekonomsku ravnotežu u korist izvođača radova. Da je isplata avansa bila predviđena Pom potencijalno je povećana mogućnost da bi se u predmetni postupak javili dodatni ponuditelji jer im isplata avansa omogućuje započinjanje radova bez financijskog minusa, odnosno kreditiranje naručitelja temeljem Ugovora o radovima.

Navedenim postupanjem i po mišljenju ovog Suda ovdje tužitelj (Korisnik) izmijenio je inicijalno propisane uvjete DON-a koji se odnose na plaćanje i isplatu avansa i na taj način je počinio nepravilnosti iz točke 22 Smjernica

12.2. Obveza je FZOEU kontrolirati je li Korisnikovo postupanje prilikom provođenja nabave bilo sukladno Aneksu 2 Uputa te korigirati nepravilnosti sukladno Smjernicama.

13. Uvodno se napominje kako se sukladno odredbi čl.1.st.2. Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava, ista dodjeljuje korisniku, prema uvjetima utvrđenim u Općim uvjetima i u posebnim uvjetima navedenog Ugovora, za koje je sam tužitelj izjavio da ih je primio na znanje i prihvatio.

Obzirom na prirodu predmetnog ugovora odnosno obzirom je tužitelj temeljem istog dobio bespovratna sredstva u svrhu provedbe ugovorenog Projekta, pri čemu je prekršio uvjete na koje je pristao potpisom ugovora, nije osnovano povezivanje čl.18.st.18.7 Općih uvjeta Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava s odredivosti činidbe niti je isto u konkretnom slučaju primjenjivo.

14. U odnosu na postupanja tužitelja koja su okarakterizirana kao nepravilnost, ukazuje se kako sastavni dio Ugovora o dojeli bespovratnih sredstava čini Dodatak 1.2. Opći uvjeti koji se primjenjuju na projekte financirane iz europskih strukturnih i investicijskih fondova u financijskom razdoblju 2014-2020, a kojima je u čl.18. st.18.7. jasno propisan oda korisnik potpisom predmetnog ugovora pristaje da mu se odredi financijska korekcija ili ako je primjenjivo ekstrapolirane financijske korekcije, primjenjujući pritom smjernice, propise i upute Europske komisije. Sukladno navedenom PT2 je pravilno odredio financijske korekcije primjenom Smjernica za utvrđivanje financijskih ispravaka - Financijsko korigiranje nepravilnog postupanja korisnika nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja i ne ide na štetu korisnika u kontekstu dobivanja znatnog iznosa bespovratnih sredstava i javnog društvenog i financijskog interesa da se navedena dodijeljena sredstva iskoriste na ispravan način 15. Sud navodi kako je rješenjem Vrhovnog suda RH broj U-zpz 155/2021- 7 od 03. svibnja 2022. usvojen zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude i ukinute su presuda Visokog upravnog suda Usž-720/20-3 od 14. travnja 2021. i presuda Upravnog suda u Rijeci Usi-1294/2019-4 od 03.prosinca 2019. Vrhovni sud zauzeo je stav da se u konkretnom slučaju radi o postupanju javnopravnih tijela iz područja upravnog prava protiv kojih nije dopušten redovan pravni lijek, te ocjena zakonitosti takvog postupanja treba biti predmet upravnog spora. Ukazuje se i na pravno shvaćanje suda Europske unije u predmetima C-260/14 u C- 261/14 u kojima je sud zauzeo stajališta da odredbu uredbi treba tumačiti na način da financijski ispravci država članica u slučaju kada se oni primjenjuju na troškove koji se financiraju iz Strukturnih fondova zbog nepoštivanja odredbi u provedbi postupka javne nabave predstavljaju upravne mjere u smislu Uredbe. Iz navedenog je nesporna nadležnost upravnih sudova.

16. Po mišljenju suda neosnovano je pozivanje tužitelja na pravno shvaćanje iz odluke Ustavnog suda RH broj: U-I-4220/2020 od 20. listopada 2020. Ukazuje se kako je u ovom konkretnom slučaju ovdje tužitelj imao pravo izjaviti prigovor protiv Odluke o nepravilnosti odnosno protiv postupanja PT2 koje je ovdje FZOEU. O prigovoru je odlučio tuženik rješenjem koje je upravni akt. Pitanje nadležnosti upravnih sudova ujednačeno je u ovakvim predmetima.

16.1. Sud utvrđuje kako postupak utvrđivanja nepravilnosti i određivanja financijske korekcije vode tijela u sustavu upravljanja i kontrole korištenja europskih strukturnih i investicijskih fondova po službenoj dužnosti nezavisno od volje ugovornih strana, a temeljem obveze koja za državu članicu proizlazi iz čl.122 Uredbe EU 1303/2013 Europskog parlamenta.

16.2. U konkretnom slučaju tuženik i PT2 postupali su u skladu s naprijed navedenim propisima koji imaju za cilj osigurati uspostavu sustava upravljanja i kontrole u provedbi Europskih strukturnih i investicijskih fondova u RH.

17. U odnosu na navode tužitelja da ga kao podnositelja prigovora niti FZOEU niti tuženik nisu upoznali s utvrđenim činjenicama i kako mu nije bilo omogućeno očitovanje prilikom donošenja osporavanog Rješenja ističe se kako nije postojala obveza tražiti pojašnjenje korisnika, a tužitelj nije niti osporavao činjenično stanje na kojem se temelji nepravilnost, a to je da je doista izvođaču platio avans koji nije bio predvidio u postupku nabave.

18. U odnosu na tužbene navode koji se odnose na primjenu Smjernica temeljem kojih je utvrđena nepravilnost ističe se kako se Smjernice odnesene temeljem Odluke Europske komisije C(2013) 9527 od 19. prosinca 2013., te je tužitelj potpisom Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava pristao na njihovu primjenu, jer su Smjernice sastavni dio Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava.

18.1. Smjernice su javno dostupne, a primjena Smjernica ugovorena je čl.18.7 Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava.

18.2. Stav je suda kako je kroz čitavo rješenje identitet i svojstvo u kojem se tužitelj pojavljuje tijekom cijelog postupka, bio u potpunosti jasan i nesporan.

18.3 Sud navodi kako je tužitelj svojim postupanjem prouzročio povredu načela iz Aneksa 2, to je morao znati da će njegovo takvo postupanje imati za posljedicu korekciju predviđenu čl.18.st.18.7 Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava.

18.4. Sud smatra kako je ugovaranjem isplate avansa u Ugovoru o izvođenju radova, a koje nije bilo predviđeno dokumentacijom o nabavi počinjena znatna izmjena ugovora u odnosu na dokumentaciju o nabavi.

Navod tužitelja da isplaćeni iznos nije isplaćen iz bespovratnih sredstava od strane PT1 pa posljedično navedenom nije niti počinjena nepravilnost je neosnovan 18.5. U konkretnom slučaju, činjenica koji dio iz Ugovora o izvođenju radova se isplaćuje iz kojeg izvora, nije od utjecaja na utvrđivanje nepravilnosti. Nepravilnost je u konkretnom slučaju utvrđena u odnosu na izmjenu odredbi ugovora u odnosu na inicijalno objavljeni DON, čime je tužitelj povrijedio načelo transparentnost i jednakog tretmana, te na taj način i po mišljenju ovog suda ograničio broj potencijalno zainteresiranih gospodarskih subjekata. Okolnost da se cjelokupni iznos nabave ne financira iz bespovratnih sredstava uzima se u obzir prilikom izračunavanja iznosa financijske korekcije jer se iznos odmjerene financijske korekcije od 25% vrijednosti Ugovora o izvođenju radova umanjuje razmjerno postotku na koji se odnose bespovratna sredstva.

Za izračunavanje nepravilnog iznosa primjenjuju se Smjernice.

19. Nesporno je kako bi da je mogućnost avansnog plaćanja bila predviđena DON-om ista mogla dovesti do većeg broja ponuditelja, čime bi se postigla i viša razina tržišnog natjecanja, što je jedno od temeljnih načela predviđenih Aneksom 2. Ovdje tužitelj nije smio postupak provoditi na način koji može imati učinak ograničenja tržišnog natjecanja i diskriminacije ,a što bi moglo naštetiti proračunu.

20. Ukazuje se i kako je za utvrđenu nepravilnost Smjernicama predviđena isključivo financijska korekcija od 25% vrijednosti sklopljenog ugovora o nabavi, bez ikakve mogućnosti umanjenja iste, to u konkretnom slučaju ne postoji nerazmjernost prilikom određivanja visine stope financijske korekcije ili povrede načela proporcionalnosti. U tom smislu neosnovan je prijedlog za provođenjem vještačenja.

21. Vezano za tužbeni navod kojim problematizira Uputu Upravljačkog tijela za upravljanje nepravilnostima i Operativnom programu "Konkurentnost i kohezija" od 11. lipnja 2019. ističe se kako je pravni temelj za donošenje uputa propisan čl.5. st.3.toč10. Uredbe. Uputa upravljačkog tijela nije propis, a uputom upravljačkog tijela ne uvode se nove obveze koje bi korisnik morao ispuniti već se razrađuje postojeći propis odnosno Smjernice i to ne na otegotan nego na olakotan način za korisnika, a sve u svrhu poštivanja načela jednakog postupanja i zabrane diskriminacije koja su temeljna načela u provedbi ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava.

22. Vezano za tužbene navode koji se odnose na naknadu troškova ističe se kako sukladno čl.161.st.1.ZUP-a javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi ili drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima. Prema čl.161. st.2. ZUP-a i postupcima pokrenutim na zahtjev stranke ili u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima , troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okončan, ako nije drukčije određeno.

Člankom 162, ZUP-a propisano je da svjedoci, vještaci, tumači i privremeni zastupnici imaju pravo na nagradu, odnosno naknadu stvarnih troškova u vezi s postupkom. Protivna stranka u dvostranačkim ili višestranačkim upravnim stvarima ima pravo na naknadu putnih troškova i izgubljenu zaradu, ako je postupak okončan povoljno za tu stranku.

23. Slijedom naprijed navedenog razvidno je kako nagrada za rad odvjetnika ne ulazi u troškove na čiju bi naknadu ima pravo stranka koju je uspjela u postupku, a zbog čega ne postoji osnova za prihvaćanje zahtjeva za naknadu troškova žalbenog postupka.

24. Stoga se tužbeni prigovori otklanjaju kao neosnovani, te Sud nalazi da osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

25. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u izreci presude.

26. Sud je odbio tužitelja sa zahtjevom za naknadom troškova upravnog spora, budući da članak 147. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24) propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

U Zagrebu 23. rujna 2025.

Sudac:

Manuela Ostoić Čačinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Monel d.o.o., Ilica 128, [adresa] Zagreb

2. Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije, [adresa] Zagreb, Miramarska cesta 22

3. U spis