Poslovni broj: Us I-4243/2024-9
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice CFI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Željka Radoš Radičević, odvjetnica u Osijeku, Trg Ante Starčevića 12, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, Zagreb, Palmotićeva 5, OIB: 58831547726, radi premještaja na radno mjesto, 23. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-112-07/23-01/564, URBROJ: 566-01/18-24-2 od 26. kolovoza 2024.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-112-07/23-01/564, URBROJ: 566-01/18-24-2 od 26. kolovoza 2024., odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-112-02/23-01/49, URBROJ: 513-03-01-23-1 od 9. listopada 2023., kojim se tužiteljica, diplomirana pravnica, s ostvarenim radnim iskustvom od 6 godina, 10 mjeseci i 16 dana, premješta s danom 1. studenoga 2023., na radno mjesto stručne suradnice u Upravi za upravljanje javnim dugom, Sektoru za naknadu oduzete imovine, Službi za imovinsko – pravne poslove (red. br. 454. Sistematizacije radnih mjesta u Ministarstvu financija – uži dio), te je određeno da će joj se plaća obračunavati na osnovi umnoška koeficijenta 1,164 i osnovice za izračun plaće, da se plaća iz stavka 1. ove točke uvećava za 3% za navršenih 6 godina radnog staža, da će se plaća iz točke 2. rješenja uvećati za 0,5% za svaku sljedeću navršenu godinu radnog staža, da će se prema ovom rješenju isplaćivati od 1. studenoga 2023., da je tužiteljica položila državni ispit II. razine 17. studenoga 2012. i da žalba protiv ovog rješenja ne odgađa izvršenje rješenja.
2. Tužiteljica u tužbi ističe da su u osporavanom rješenju izneseni pogrešni podaci o njezinom radnom iskustvu, koje ne iznosi 6 godina, 10 mjeseci i 16 dana, te je na radnom mjestu stručne suradnice koje je za 3 radna mjesta niže što je protivno Uredbi o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva financija (Narodne novine, broj: 97/20) obavljala poslove višeg radnog mjesta, odnosno radnog mjesta više stručne savjetnice, a za obavljeni posao je primala manju plaću.
3. Tužiteljica je pravodobno podnijela prigovor na prijedlog ocjene i izvješće o učinkovitosti rada, dok protiv rješenja o ocjeni za 2022. od 28. veljače 2023. nije bilo moguće uložiti, a tužiteljica je žalbu podnijela protiv rješenja o ocjeni za 2023. godinu, te su joj u rad dodijeljeni predmeti neposredno prije odlaska na godišnji odmor, a ista je okolnost korištena kako bi se njen rad prikazao kao nesavjestan i nemaran.
4. Predlaže sudu da poništi osporavano drugostupanjsko rješenje i da naloži donošenje novog koje će biti zasnovano na zakonu i priloženim dokazima ili da isto preinači odnosno da istoj prizna traženo pravo zajamčeno zakonom.
5. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, te ističe da rješenje o ocjeni za 2022. godinu od 28. veljače 2023. koje je tužiteljica zaprimila 11. svibnja 2023. sadrži urednu uputu o pravnom lijeku, a prema kojoj tužiteljica nije postupila te je rješenje postalo pravomoćno.
6. Kako je tim rješenjem tužiteljica pravomoćno ocijenjena zadovoljava to je prvostupanjsko tijelo pravilno postupilo primijenivši odredbu članka 88. stavka 1. Zakona o državnim službenicima pri čemu premještaj na drugo radno mjesto niže složenosti poslova nije nezakonit ukoliko je izvršen unutar istog stupnja obrazovanja, a koji uvjeti su u konkretnom slučaju ispunjeni, a što je i navedeno u osporavanom rješenju.
7. Prigovori tužiteljice o utvrđivanju radnog iskustva nisu predmet ovog postupka, a tužiteljica nije ni pridonijela dokaze da potvrdi navode koje je iznijela, kao što nisu niti relevantni niti prigovori u odnosu na ocjenu iz 2023. jer je u konkretnom slučaju pravomoćna ocjena tužiteljice za 2022. dovela do predmetnog premještaja, a ni korištenje godišnjeg odmora nije predmet ovog postupka.
8. Prigovor nepravodobnosti donesene odluke o premještaju nije osnovan, jer odredbom članka 88. stavka 1. Zakona o državnim službenicima, kao niti bilo kojom drugom odredbom Zakona nije propisan prekluzivan rok, odnosno bilo koji rok za postupanje tijela u primjeni tog članka, a svrsishodno je i logično da se odluka donese najkasnije do donošenja odluke o ocjeni za iduću kalendarsku godinu, a što u konkretnoj situaciji i jest slučaj, pa činjenica što je tužiteljica nastavila raditi na radnom mjestu više stručne savjetnice još gotovo 6 mjeseci prije donošenja odluke o predmetnom premještaju, nije na njezinu štetu.
9. Opreza radi tuženik predlaže odbaciti tužbu kao nepravodobnu, a podredno tužbeni zahtjev odbiti.
10. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
11. Prema podacima spisa predmeta iz dostavnice koja prileži spisu tuženika proizlazi da je tužiteljica osporavano drugostupanjsko rješenje primila 17. rujna 2024., a tužbu podnijela sudu 16. listopada 2024., iz čega proizlazi da se radi o pravodobno podnesenoj tužbi, te tuženik neosnovano predlaže da se tužba odbaci kao nepravodobna.
12. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužiteljice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24), o čemu je tuženik bio upozoren u pozivu na raspravu.
13. Na raspravi sud je odbio prijedlog opunomoćenice tužiteljice da se ročište odgodi radi saslušanja tužiteljice, jer se u upravnom sporu pravo tužitelja na pristup sudu ostvaruje na način da tužitelj ukoliko nema opunomoćenika osobno ili ukoliko ima opunomoćenika putem opunomoćenika bude pozvan na ročište, te sam izabire hoće li svoje pravo ostvariti na način da osobno pristupi sudu ili putem opunomoćenika ili uz opunomoćenika, te uopće ni ne mora pristupiti ročištu, a sud će u svim tim slučajevima ocjenjivati zakonitost rješenja na temelju stanja sudskog i upravnog spisa.
14. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja sud je izvršio uvid u spis tuženika priložen uz odgovor na tužbu.
15. Prema podacima spisa predmeta, tužiteljica neosnovano prigovara da na rješenje o ocjeni za 2022. doneseno 28. veljače 2023. nije bilo moguće uložiti žalbu jer isto sadrži urednu uputu o pravu na podnošenje žalbe Odboru za državnu službu u roku 15 dana od dana dostave rješenja, te tužiteljica niti ne osporava da je to rješenje o ocjeni postalo pravomoćno.
16. Odredbom članka 88. stavka 1. Zakona o državnim službenicima 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/ 12, 38/13, 37/13, 1/15, 138/15, 102/15, 61/17, 70/19, 98/19 i 141/22) propisano je da se državnog službenika koji je ocijenjen ocjenom »zadovoljava« upućuje na dodatno stručno osposobljavanje ili se premješta na drugo radno mjesto iste ili niže složenosti poslova, unutar istog stupnja obrazovanja.
17. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.
18. Naime tužiteljica nije dokazala da rješenje o ocjeni za 2022. godinu od 28. veljače 2023. nije postalo pravomoćno, a iz kojeg razloga je prvostupanjsko tijelo imalo osnove primijeniti prethodno citirani članak 88. stavak 1. Zakona o državnim službenicima, a tuženik osporavanim rješenjem odbiti žalbu tužiteljice.
19. Tuženik je u osporavanom rješenju dao potpuno i pravilno obrazloženje za odbijanje tužiteljičine žalbe, pri čemu sud napominje da tužiteljica ničim nije dokazala da bi joj ostvareno radno iskustvo bilo pogrešno navedeno, da korištenje godišnjeg odmora nije relevantno za rješavanje ove upravne stvari, niti je Zakonom o državnim službenicima propisan prekluzivan rok, odnosno bilo koji rok za postupanje tijela u primjeni članka 88. stavka 1. navedenog Zakona, te tuženik pravilno ističe da je svrsishodno i logično da se odluka donese najkasnije do donošenja odluke o ocjeni za iduću kalendarsku godinu, a što u konkretnoj situaciji i jest slučaj, pa činjenica što je tužiteljica nastavila raditi na radnom mjestu više stručne savjetnice još gotovo 6 mjeseci prije donošenja odluke o predmetnom premještaju, nije na njezinu štetu.
20. O trošku upravnog spora sud je odlučio na temelju članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.
21. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, presudio kao u izreci.
U Zagrebu 23. rujna 2025.
Sutkinja:
Tamara Bogdanović, univ. spec. iur.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnica Željka Radoš Radičević, putem e-kom.
2. Odbor za državnu službu, Palmotićeva 5, [adresa] Zagreb
3. U spis
