REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-232/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i dr.sc. Ante Perkušić član vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije, OIB 04847852112, sa sjedištem u Splitu, Kavanjinova 2, kojeg zastupa punomoćnik Dragan Mijoč, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice EĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Tomislav Krka, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R- 1282/2020-9 od 10. listopada 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2322/2016 od 2. studenoga 2020., u sjednici održanoj 23. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-1282/2020-9 od 10. listopada 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 2322/2016 od 2. studenoga 2020. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i zbog povrede temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije, pozivom na odredbu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), naznačuje pet pravnih pitanja koja glase:
"1) Je li tužena, koja je kao liječnik specijalizant na temelju ugovora s tužiteljem obavljala liječničke poslove u zdravstvenoj ustanovi, nakon otkaza ugovora o specijalizaciji (raskinut jednostranom izjavom tužene bez pribavljene suglasnosti ministarstva) obvezna vratiti zdravstvenoj ustanovi bruto plaće koje su joj isplaćene za njen rad kada je ugovorom o specijalizaciji tako ugovoreno;
2) Primjenjuju li se odredbe Pravilnika o izmjenama i dopunama pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine" broj 62/16) retroaktivno na obvezne odnose koji su nastali i prestali prije stupanja na snagu tog Pravilnika;
3) Dovode li naknadne izmjene pravne regulacije do ništetnosti ugovornih odredbi sklopljenih sukladno pravnoj regulaciji koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, a sam ugovor otkazan je prije negoli su takve izmjene nastupile;
4) Je li drugostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke dužan dati dostatne razloge za svoje pravno stajalište, odnosno je li dužan dotaknuti bitna pitanja u okviru svoje nadležnosti, a koja su iznesena u žalbi;
5) Je li sudska odluka (presuda) arbitrarna kada unutar obrazloženja ne sadrži dostatne i pravno relevantne razloge, odnosno kada su takvi razlozi proturječni i nejasni, te kada nije navedeno koje materijalno pravo je primijenjeno na konkretan slučaj?"
3. Predlagatelj smatra da su naznačena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Kao razloge važnosti predlagatelj se u odnosu na naznačena pitanja pozvao na nepodudarnost shvaćanja izraženih u pobijanoj odluci sa shvaćanjima izraženim u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 131/2018-2 od 17. travnja 2019., Revr 309/2018-2 od 5. listopada 2022., te Rev 160/2023-2 od 27. lipnja 2023., Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-627/20022-10 od 23. veljače 2023., Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-4071/2013-2 od 17. srpnja 2014., kao i pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenog na sjednici od 28. studenoga 2016., broj Su-IV-168/16-11.
4. Na prijedlog nije odgovoreno.
5. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. stavka 1. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu te kao takva ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda.
6. U pogledu prvo, drugo i treće naznačenih pravnih pitanja valja odgovoriti kako pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovoga suda broj Rev 463/2022-2 od 4. siječnja 2023., Rev 301/2023-4 od 25. listopada 2023., Rev-1185/2022-2 od 19. lipnja 2024. te Rev- 32/2024-3 od 15. listopada 2024., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.
6.1. U navedenim je odlukama revizijski sud izrazio pravna shvaćanja da se odredbe Ugovora o specijalističkom usavršavanju doktora medicine sklopljenih prije 31. prosinca 2017. mogu utvrđivati ništetnim (ovo obzirom na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-II-187/2015 od 11. srpnja 2017. kojom su ukinuti članci 11. i 11. a. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine" broj 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14, 116/15, 62/16, 69/16 i 6/17), članak 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine" broj 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14, 116/15, 62/16, 69/16 i 6/17) i članci 17. i 18. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine -"Narodne novine" broj 62/16 i 69/16 - ispravak) mogu utvrđivati ništetnim odredbe Ugovora o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, sklopljenih prije 31. prosinca 2017. godine, pri čemu eventualno udovoljavanje takvom deklaratornom tužbenom zahtjevu ne utječe na obvezu povrata iznosa isplaćenih za korist liječnika specijalizanta ako dođe do povrede obveze preuzete Ugovorom o specijalizaciji (Rev 463/2022-2 od 4. siječnja 2023.).
6.2. Nadalje, prema shvaćanjima revizijskog suda, u situaciji kada je tuženik otkazao ugovor o radu tužitelju prije završetka specijalizacije, a imajući u vidu pravno shvaćanje koje je izrazio Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-III-2405/2022 od 11. srpnja 2023. (o tome što obuhvaćaju troškovi specijalizacije, te da osim ugovora o međusobnim pravima i obvezama treba imati u vidu i sadržaj ugovora o radu na neodređeno vrijeme koji je podnositelj revizije sklopio s tuženikom i u njemu sadržana prava, kao i činjenicu da je specijalizant za vrijeme specijalističkog programa, osim što se educirao u izabranoj specijalizaciji, radio i obavljao poslove radnog mjesta izabranog specijaliste u funkciji rada i liječenja pacijenata), tuženik je dužan (kao posljedicu neizvršenja svoje ugovorne obveze) isplatiti naknadu štete tužitelju u visini troškova specijalizacije, pri čemu u visinu troškova same specijalizacije ne može biti uključena bruto plaća i ostale naknade vezane uz radni odnos, a koje je specijalizant primao tijekom trajanja specijalizacije u situaciji kad je specijalizant na ime primljene plaće pružio rad kao ekvivalent isplaćenoj plaći (Rev 301/2023-4 od 25. listopada 2023., Rev-1185/2022-2 od 19. lipnja 2024. te Rev-32/2024-3 od 15. listopada 2024.).
6.3. Tužitelj svojim navodima iz prijedloga, u bitnom, zaobilazi postojanje navedenih odluka revizijskog suda te pravnih shvaćanja izraženih u istima.
6.4. U odnosu na četvrto i peto naznačena pravna pitanja valja odgovoriti da je drugostupanjski sud u pobijanoj odluci iznio jasne, dostatne i obrazložene razloge radi kojih potvrđuje, odnosno djelomično preinačuje pobijanu prvostupanjsku odluku, te su nižestupanjski sudovi u svojim odlukama ozbiljnim, razumnim i dostatnim razlozima opravdali ocjenu (ne)osnovanosti zahtjeva tužitelja.
6.5. U takvim okolnostima naznačena pitanja tužitelja ne mogu osnovano biti temelj za ujednačavanje sudske prakse, pa time ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Imajući na umu da predlagatelj ističe i da potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu opravdavaju dopuštenje revizije, valja odgovoriti da, prema ocjeni revizijskog suda, potrebe razvoja prava ne opravdavaju intervenciju revizijskog suda putem dopuštenja revizije jer je pobijana odluka donesena u skladu s dostignutim standardima zaštite ljudskih prava u suvremenim društvenim okolnostima koji su uspostavljeni u praksi europskih i domaćih sudova.
6.6. Slijedom navedenog, u odnosu na naznačena pitanja, prijedlog je tužitelja valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavka 1. i 2. ZPP i riješiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
6.7. Nadalje, prema ocjeni revizijskog suda, tužitelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim ni da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tužitelja, a presude nižestupanjskih sudova su jasno i dostatno obrazložene. Slijedom navedenog se donesene presude ne mogu smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima.
7. Stoga, kada tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, njegov je prijedlog u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava valjalo odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavka 3. ZPP i riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 23. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
