1              Poslovni broj: Gž-779/2023-2

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Gorana Milakovića kao predsjednika vijeća, sutkinje Dobrile Ćuruvija kao članice vijeća i suca izvjestitelja i sutkinje Nade Sambol kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. L. iz Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika M.S., OIB:.. i tužene J. S., OIB:…, oboje iz G., oboje zastupani po punomoćniku D. Š., odvjetniku u Ž. i tužene A. Š. iz Z., OIB:…, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-690/2022-22 od 29.rujna 2023., temeljem odredbe članka 44. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14.,70/19., 80/22. i 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP-a), u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 8.veljače 2024.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-690/2022-22 od 29.rujna 2023.

 

II. Trošak žalbenog postupka se tužitelju ne dosuđuje.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.Pobijanom presudom je odlučeno kako slijedi:

„I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Proglašava se da ovrha na predmetu ovrhe i to na nekretnini ovršenice, ovdje trećetuženice, upisanoj u zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela Novi Zagreb, Općinskog suda u Novom Zagrebu, k.o. Z., z.k.ul.br…, E., stambena zgrada broj 9, ukupne površine 353 čm, sagrađeno na kč.br. 810/6 i to: 12.suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-12), stan broj 3.-jednosobni sa 33,17 čm.-II (drugi) kat, E. br…, određeno rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovr-280/2018 od 19.rujna 2019. godine nije dopuštena.

Nalaže se tuženima da tužiteljici naknade parnične troškove zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno odredbama čl. 29. ZOO-a u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju P. L. naknaditi I-tuženiku M. S. i II-tuženoj J. S. trošak parničnog postupka u iznosu od 746,71 EUR[1] (sedamstočetrdesetšest eura i sedamdesetjedan cent)/5.626,10 HRK (pettisućašestodvadesetšest kuna i deset lipa) sa zateznim kamatama tekućim od 29.rujna 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.“

 

2. Pravovremeno i dopuštenom žalbom tužitelj pobija citiranu presudu navodeći da se žali iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o trošku postupka. Predlaže prihvatiti žalbu, preinačiti presudu i prihvatiti tužbu i tužbeni zahtjev ili ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 187,5 € i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 50 €.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu temeljem odredbe članka 365. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a žalitelj posebno neosnovano iznosi povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Pobijana presuda je jasna i razumljiva, o odlučnim činjenicama ima valjane razloge utemeljene na ponuđenim i izvedenim dokazima i može se ispitati.

 

6. Prvostupanjski sud je utvrdio:

-da tužitelj u tužbi podnesenoj 3.kolovoza 2022. tvrdi da je zaključkom prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-280/2018 od 22.srpnja 2022. upućen na parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-280/2018 od 19.rujna 2019. na prijedlog ovrhovoditelja, ovdje tuženika M.S. i J. S. te ovršenice A. Š. na nekretninama, u naravi stanu, koje da su predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenim između tužitelja i sada tužene A. Š., temeljem kojeg ugovora su u zemljišnim knjigama zabilježena prava tužitelja kao davatelja uzdržavanja pod brojem Z-…, koja da imaju prednost pred pravom tuženika M. i J. S., da je pokretanje ovrhe na nekretninama nezakonito, nemoralno i protivno pravnoj sigurnosti građana, kao i da nije dokazano da tužena A. Š. ne bi imala drugu nekretninu za stanovanje, predlaže prihvatiti tužbu i tužbeni zahtjev,

-da tuženik M. S. i tužena J. S. u odgovoru na tužbu prigovaraju da parnica nije pokrenuta iz razloga iz kojeg je tužitelj upućen na parnicu, poriču da bi tužitelj stekao pravo koje spriječava ovrhu, da još nije stekao nekretnine na kojima je određena ovrha pa predlažu odbaciti odnosno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev,

-da je tužena A. Š. priznala tužbu i tužbeni zahtjev te da je prema tuženima M. i J. S. sa kojima je ranije imala sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju velikim djelom isplatila dug obustavom ovrhe na mirovini koja obustava se i dalje nastavlja, da nema druge imovine te da nema gdje stanovati, a da joj ti tuženi nisu osigurali drugi stan za smještaj,

-da nije osnovan prigovor tuženika M. S. i J. S. da parnica ne bi bila pokrenuta iz razloga iz kojeg je tužitelj upućen na parnicu jer je parnica pokrenuta iz navedenog razloga da tužitelj ima pravo na predmetu odnosno sredstvu na kojem je određena ovrha, a koje spriječava ovrhu, u smislu odredbe članka 59. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20, dalje: OZ),

-da tužitelj sklapanjem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 4.veljače 2011. sa tuženom A. Š. nije stekao nikakva prava na nekretnini koja je predmet ovrhe, a da zabilježba ugovora u zemljišnim knjigama ima učinak da se postojanje tog ugovora učini vidljivim trećim osobama, no ne i da je stečeno vlasništvo koje proizlazi iz ugovora sa prvenstvenim mjestom upisa zabilježbe radi čega je tužbeni zahtjev neosnovan, primjenom odredbe članka 579. stavak 1. i članka 581. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO) te članka 39. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13., 108/17., dalje: ZZK),

-da u odnosu na tuženu A. Š. nije donesena presuda na temelju priznanja jer su ta tužena i tuženi M. S. i J. S. jedinstveni i nužni suparničari u smislu odredba članka 201. ZPP-a.

 

7. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski sud otklanja mogućnost raspravljanja u ovoj parnici o razlozima koje može isticati ovršenica u žalbi protiv rješenja o ovrsi, da se radi o jedinoj nekretnini koja tuženoj A. Š. služi za stanovanje, da već teče postupak izravne naplate.

 

8. Neosnovano tužitelj u žalbi iznosi žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

9. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da zabilježba sklopljenog ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog između tužitelja i tužene A. Š. nije takvo pravo koje spriječava ovrhu na nekretninama A. Š.. Zabilježba samo daje publicitet sklopljenom ugovoru jer tužitelj će prava na nekretnini steći tek što ispuni ugovorom preuzetu obvezu i postane vlasnik nekretnine, kako to pravilno navodi prvostupanjski sud u svojoj odluci, pozivom na odredbe članka 579. stavak 1. i članka 581. stavak 1. ZOO-a te članka 39. ZZK-a.

 

10. Bez uspjeha žalitelj iznosi razloge iz kojih samo ovršenica može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi u smislu nedopustivosti ovrhe na jedinoj nekretnini koju ovršenica ima u vlasništvu pozivom na odredbu članka 75. i 80.b Ovršnog zakona kao i o nedopustivosti ovrhe iz razloga provođenja izravne naplate na novčanim sredstvima na računu ovršenika. Navedene zapreke provođenju ovrhe na nekretnini može isticati ovršenica A. Š. no ne i tužitelj kao davatelj uzdržavanja.

 

11. Budući je na utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo pravilno primijenjeno, tuženima M. i J. S. koji su u sporu uspjeli u cijelosti je prema odredbi članka 154. stavak 1. u vezi članka 155. ZPP-a dosuđen parnični trošak. Trošak zastupanja tuženih po punomoćniku je pravilno obračunat, pravilnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., dalje: Tarifa) pa žalitelj neosnovano prigovara da treba zaračunati ½ Tarife jer su u postupku te tužene zastupali odvjetnici u zamjeni za punomoćnika.

 

12. Tužitelju koji sa žalbom nije uspio se trošak žalbenog postupka ne dosuđuje primjenom odredbe članka 154. stavak 1. i članka 166. stavak 1. ZPP-a.

 

13. Iz navedenih razloga je primjenom odredbe članka 368. ZPP-a žalba tužitelja odbijena kao neosnovana i potvrđena pobijana presuda, kao u izreci.

 

Bjelovar, 8.veljače 2024.

 

         Predsjednik vijeća

                                                                                                                                      Goran Milaković v.r.