REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1768/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Zoranu Šariću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Zoran Šarić i Slavko Nedić iz Osijeka, protiv tuženice Osnovne škole Višnjevac (OIB: 56882426675), Višnjevac, Crni put 41, zastupane po punomoćniku Berislavu Krnicu, odvjetniku iz Osijeka, radi naknade štete, odlučujući o tuženičinoj žalbi protiv presude poslovni broj: Pn-113/2023-34 od 18. listopada 2025. Općinskog suda u Đakovu, u sjednici održanoj 23. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženičina žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj: Pn-113/2023-34 od 18. listopada 2025. uključujući i odluku o troškovima postupka sadržanu formalno u točki II. izreke rješenja istog poslovnog broja i nadnevka.

Obrazloženje

1. Presudom je suda prvoga stupnja naloženo je tuženici Osnovnoj školi Višnjevac isplatiti tužitelju UL iz [adresa] iznos od 12.300,00 eura na ime naknade štete zajedno sa zateznim kamatama od 18. listopada 2024. do isplate te mu naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.461,65 eura sa zateznim kamatama od 18. listopada 2024. do isplate.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu u cijelosti pobija tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja a i zbog odluke o troškovima postupka. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio iskaze svjedoka te posebno naglašava okolnost što nitko nije iskazivao drugoj osobi nastavnika tjelesnog odgoja osim VL koji je provodio sporni sat tjelesne kulture, osim samog oštećenika koji je tijekom prvostupanjskog postupka jedini ali suprotno svim drugim saslušanim svjedocima, tvrdio kako je na satu tjelesnog bio nazočan GL a koju proturječnost prvostupanjski sud nije otklonio, kao i da nije saslušao pojedine predložene svjedoke očevidce i sudionike samog događaja (LL) a tuženica ih je predložila, dok je iskaz svjedoka SL ocijenio kontradiktornim, nelogičnim i neuvjerljivim jer da je suprotan iskazima saslušanih svjedoka a bez posebnog obrazloženja i zbog čega je takav iskaz neprihvatljiv ili nevjerodostojan.

2.1. Tuženica potom ističe kako prvostupanjski sud uopće nije razmatrao eventualni doprinos tužitelja prigodom spornog kontakta, imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radilo o rukometu koji u svakom slučaju predstavlja kontakti spor s određenim rizikom na nanošenje ozljeda, niti je sud posebno obrazložio odlučne činjenice vezane uz kritični događaj, već je lakonski zaključio da odgovornost tuženika proizlazi, iz pogrešnog i ničim obrazloženog stava da se štetni događaj ne bi dogodio, jer nastavnik nije bio u dvorani pa postavlja pitanje što bi se u konkretnom slučaju promijenilo da je nastavnik tjelesne kulture bio u dvorani, iako smatra kako prvostupanjski sud nije na nesporan način utvrdio ni je li nastavnik tjelesne kulture bio u dvorani ili nije pa u tom smislu nije otklonio proturječnost i nedorečenost saslušanih svjedoka koji su mahom u suprotnosti s vjerodostojnom materijalnom dokumentacijom koja se nalazi u spisu, a koji sudu nije poklonio bilo kakvu pozornost, pa tu proturječnost također nije posebno obrazložio.

2.2. Osporava i postojanje uzročne veze s obzirom na to da je od samog događaja do odlaska na liječnički pregled proteklo više od četiri mjeseca kada je izvršen operativni zahvat i kontrolni pregledi a za sve to vrijeme nije konstatirana bilo kakva trauma odnosno traumatski događaj u vidu traume glave već je takva trauma prvi put zabilježena na pregledu dječjeg psihijatra 23. listopada 2018. a nakon daljnja četiri mjeseca od operativnog zahvata kada je tužitelj odnosno njegov otac potražio štetu i odgovornost tuženika.

2.3. Tuženica izražava žaljenje zbog zdravstvenih problema i operativnog zahvata kojem je bio podvrgnut tužitelj, ali smatra da postoje propusti prvostupanjskog suda prigodom donošenja presude pa predlaže ukidanje te presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ili pak preinačenje i umanjenje naknade štete u odnosu na visinu naložene isplate zbog doprinosa tužitelja nastanku štetnih posljedica, kao i troškova postupka.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet je spora zahtjev tužitelja ML protiv tuženice Osnove škole Višnjevac za naknadu štete u iznosu od 12.300,00 eura (neimovinske i imovinske) nastale zbog povrede (udarca u glavu) koju je zadobio 8. veljače 2018. na satu tjelesne kulture kao učenik tuženice i to za vrijeme igranja rukometa.

5.1. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je sat održan bez nazočnosti nastavnika i da je povreda nastala tako što ga je s leđa srušio učenik SL, uslijed čega je udario glavom o parket te je zbog te teške tjelesne povrede operiran 18. lipnja 2018. i uslijed toga trpio fizičke boli, strah i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženja a bila mu je potrebna i tuđa pomoć i njega.

6. Prvostupanjskom je presudom prihvaćen tužbeni zahtjev u cijelosti nakon što je sud našao utvrđenim da je 8. veljače 2018. tužitelj bio u školi i da je na satu tjelesnog odgoja na kojem su učenici igrali rukomet, bez nazočnosti nastavnika, tužitelj pretrpio inicijalnu ozljedu glave (udarcem glavom o pod) zbog koje je nastao kronični subduralni hematom pa je 18. lipnja 2018., nakon prethodne glavobolje i povraćanja, izvršen operativni zahvat uslijed kojeg je tužitelj trpio fizičke boli i strah te duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženja a tužitelju je bila potrebna i tuđa pomoć i njega.

6.1. Kako su učenici (muški) tog dana na satu tjelesnog odgoja igrali rukomet koji je po svojoj prirodi agresivan sport, prvostupanjski sud ocjenjuje kako je nastavnik tjelesnog odgoja trebao biti nazočan tijekom cijelog školskog sata a osobito za vrijeme dok su učenici igrali rukomet, što znači da tuženica nije postupala s pažnjom koju bi uporabio osobito pažljiv čovjek (obična nepažnja) pa se u tome i sastoji krivnja (presumirana krivnja) a tuženica nije dokazala da se šteta dogodila bez njezine krivnje (članak 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj:

35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO/05) odnosno da je obavljala nadzor na način na koji je obvezana ili da bi šteta nastala i pri brižljivom obavljanju nadzora.

6.2. Prvostupanjski je sud stoga tuženičinu odgovornost utemeljio na članku 1058. ZOO/05 kojim je propisano kako za štetu koju drugom počini maloljetnik dok je pod nadzorom skrbnika, škole ili druge ustanove odgovara skrbnik, škola odnosno druga ustanova, osim ako dokažu da su nadzor obavljali na način na koji su obvezani ili da bi šteta nastala i pri brižljivom obavljanju nadzora.

7. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u tuženičinoj žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je prvostupanjska presuda zakonita i pravilna pa tuženičina žalba slijedom toga neosnovana.

8. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti a ni one iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koju je tuženica sadržajno odredila u žalbi jer prvostupanjska presuda nema nedostataka i može se ispitati, kao ni drugih žalbenih razloga s obzirom na to da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice te pravilno primijenio materijalno pravo uključujući pravilo o teretu dokazivanja.

9. Prvostupanjski je sud, po ocjeni ovoga žalbenog suda, pravilno ocijenio provedene dokaze i sve okolnosti slučaja pa tako našao utvrđenima činjenice da je:

-tužitelj u veljači 2018. bio u školi i na satu tjelesnog odgoja u školskoj dvorani pao i udario glavom u parket i da je to bila inicijalna ozljeda zbog koje je nastao kronični subduralni hematom a zbog kojega je 18. lipnja 2018. izveden operativan zahvat

- tužitelj na tom satu tjelesnog odgoja zajedno s drugim učenicima iz razreda igrao rukomet i da je na njega naletio učenik iz protivničke ekipe dok je tužitelj bio u napadu, uslijed čega je tužitelj pao i udario glavom o pod (parket), kao i da:

-nastavnik tjelesnog odgoja nije bio u dvorani dok su učenici igrali pa tako ni u trenutku kada se dogodio tužiteljev pad.

10. Činjenica da se tužiteljev pad dogodio u veljači 2018. na satu tjelesnog odgoja kada su učenici igrali rukomet a ni nastavnik tjelesnog odgoja (bez obzira je li to trebao biti VL ili GL koji ga je zamjenjivao po ugovoru o djelu) ni bilo koji drugi nastavnik nije bio nazočan te da se upravo tada dogodio pad tužitelja koji nije slučajan već prouzročen tjelesnim naletom i snagom drugog učenika, vrlo vjerojatno iz druge ekipe i to upravo SL (iako on to poriče tvrdeći da se tužitelj sapleo s igračem LL) ali to i nije odlučno jer je zasigurno nalet na tužitelja bio snažan s obzirom na to da tužitelj nikako nije mogao ublažiti pad, već je glavom udario o pod dvorane (parket).

10.1. Svjedok LL nije saslušan iako je nekoliko puta pozivan, ali bezuspješno (nije primao poziv) a njegovo je saslušanje predložio tužitelj i to nakon zaključenja prethodnog postupka (na ročištu za glavnu raspravu 7. prosinca 2023. – stranica 128 spisa) i nakon pet vraćenih dostava (s naznakom "obaviješten, nije podigao pošiljku") odustao od saslušanja tog svjedoka nakon čega je tuženica predložila njegovo saslušanje - na ročištu za glavnu raspravu 8. lipnja 2024. (stranica 151 spisa) a prvostupanjski sud odredio saslušanje pod uvjetom da se taj dokaz uspije provesti do 10. rujna 2024. kada je održano ročište, s tim što svjedok LL ponovno nije pristupio a u međuvremenu je dva puta vraćena dostava s naznakom "obaviješten, nije podigao pošiljku" i tuženica nije ustrajala na tom dokaznom prijedlogu (kako proizlazi iz zapisnika s ročišta održanog 10. rujna 2024. – stranica 162 i 163 spisa).

11. Prvostupanjski sud na temelju rezultata dosta opsežnog dokaznog postupka nije ni imao druge mogućnosti osim zaključiti glavnu raspravu i donijeti odluku i ima se smatrati kako tuženik nije dokazao da se tužitelju nezgoda dogodila na neki drugi način ili da je u bilo kojem dijelu pridonio vlastitoj šteti pa ni to da se nezgoda ne bi mogla izbjeći ni u slučaju da je tuženica vršila nadzor nad maloljetnim učenicima odnosno da je nastavnik tjelesnog odgoja ili bilo koji drugi zaposlenik škole bio nazočan u školskoj dvorani kada su tada maloljetni tužitelj i njegovi maloljetni suučenici igrali rukomet.

11.1. Rukomet je po svojoj prirodi doista agresivan sport, kako je to pravilno uzeo u obzir prvostupanjski sud i to je općepoznata činjenica pa nije teško zaključiti ni da je u konkretnom slučaju bilo grubosti, tim više što je tužitelj prilikom pada udario glavom o pod (parket) a nazočnost bi nastavnika tjelesnog odgoja (koji bi mogao kontrolirati grube startove i na to upozoravati učenike) svakako utjecala i teško da bi došlo do ovakvog grubog starta na tužitelja i nastanka štete.

11.2. Kao što je već ranije navedeno, odsustvo nastavnika tjelesnog odgoja nije upitna jer ni jedan saslušani svjedok nije rekao suprotno – neki su rekli kako se ne sjećaju je li ili nije bio, ali svi koji su toga dana bili na satu tjelesnog odgoja i igrali nogomet znaju da je tužitelj pao i ostao ležati na podu te su svi okupili oko njega, tako da bi takav događaj zasigurno morao ostati u sjećanju nastavnika VL koji je tvrdio da je uvijek bio prisutan na satu tjelesnog odgoja, tako da njegov iskaz prvostupanjski sud nije mogao prihvatiti pa je pravilno našao utvrđenim kako su tužitelj i drugi učenici tog dana u veljači 2018. na satu tjelesnog odgoja igrali rukomet bez nadzora škole.

12. Pad i udarac glavom o pod nije prouzročio vidljive ozljede pa je to, uključujući i solidarnost učenika, očito bio razlog zbog kojega slučaj nije prijavljen i protokoliran kao nezgoda u školi, ali je utvrđeno da je tužitelj u veljači 2018. imao glavobolje i da se javljao liječniku opće prakse pa tako i 12. veljače 2018. (ponedjeljak) nakon što se nezgoda dogodila prethodno u četvrtak, s tim što je u liječničkom kartonu uz dijagnozu glavobolja stavljena i napomena – glavobolja, nakon vježbe.

12.1. U Anamnezi prilikom prijema u Klinički bolnički centar Osijek 18. lipnja 2018. doduše navedeno kako se tužitelj unazad 20 dana žali na glavobolje, primarno u desnoj sljepoočnici i oku, a potom i frontalno a unazad nekoliko dana ima mučninu i povraćanje te da negira traumu (stranica 7 spisa), međutim to ne može biti dokaz o nepostojanju traume u situaciji kada je u postupku utvrđeno da je tužitelj u veljači 2018. pretrpio traumu glave (udarac glavom u pod prilikom pada) koja međutim nije imala vidljivih znakova pa nije neobično što se tada tužitelj nije ni sjetio da bi to moglo imati veze s padom koji se dogodio četiri mjeseca ranije.

12.2. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka doc.prim.dr.sc. Daria Muževića, specijalista neurokirurgije (stranice 90 do 92) i usmenog nalaza i mišljenja danog na ročištu 7. prosinca 2023. (stranice 124 i 125 spisa) posve jasno proizlazi kako je upravo trauma iz veljače 2018., u situaciji kada nema bilo kakve naznake o nekoj drugoj traumi, uzrok nastanka kroničnog subduralnog hematoma, da je to stoga inicijalna ozljeda koja i ne mora biti takve naravi da se ozljeđenik nužno mora javiti liječniku, nego upravo suprotno – u većini se slučajeva dijagnosticiranih kroničnih subduralnih hematoma ozljeđenik ne može sjetiti i identificirati traumatski događaj.

12.3. U konkretnom je slučaju naknadno, nakon što je tužitelj 18. lipnja 2018. primljen u bolnicu, ipak identificiran sporni traumatski događaj koji je u ovoj parnici i dokazan a to je tužiteljev pad i udarac glavom o pod u veljači 2018. za vrijeme rukometne igre na satu tjelesnog odgoja kod tuženice kao osnovne škole.

13. Tuženica stoga u žalbi neosnovano prigovara postojanju uzročnoposljedične veze između samog događaja i znatnog narušenja zdravstvenog stanja tužitelja, tim više što se vještak jasno izjasnio i kako se ozljeda tipa kroničnog subduralnog hematoma, odnosno krvnog podljeva koji nastaje ispod tvrde ovojnice mozga, manifestira i dijagnosticira u intervalu od najranije tri tjedna pa do nekoliko mjeseci nakon traumatskog događaja a upravo se tako dogodilo i u ovom slučaju, s tim što se ozljeda manifestirala i prije lipnja 2018. najprije u obliku povremenih a od kraja svibnja čestih glavobolja uz mučninu i povraćanje.

14. O tuženičinoj je odgovornosti u smislu članka 1058. ZOO/05 već ranije navedeno kako je izostao nadzor nad maloljetnim učenicima na satu tjelesnog odgoja na kojem im je dano da igraju rukomet bez nadzora, kao i da u slučaju urednog i brižljivog nadzora - aktivne uključenosti nastavnika tjelesnog odgoja ili nekog drugog nastavnika u nadziranju i pravovremenom upozoravanju na grubosti – ne bi nastala šteta.

15. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i visinu neimovinske štete u smislu članka 1100. ZOO/05 dosudivši tužitelju pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 12.000,00 eura vodeći računa o težini ozljede, jačini i trajanju fizičkih boli (tri dana jake, 33 dana srednje jake i 60 dana slabe), straha (13 dana sekundarni te još četiri tjedna slabi kao zabrinutost za ishod liječenja) te duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti koje iznosi 25% (povremene posttraumatske glavobolje kao trajna posljedica razvoj jače reakcije na stres što je zahtijevalo psihijatrijsko liječenje) i naruženosti lakog stupnja kao kozmetskog defekta u vidu vidljivog dobro saniranog postoperacijskog ožiljka mekog oglavka desno.

15.1. Kad se uzmu u obzir sve prethodno navedene kvalifikatorne okolnosti te okolnost da je tužitelj traumu i operaciju proživio kao adolescent (14-15 godina), ovaj drugostupanjski sud podržava ocjenu prvostupanjskog suda kako tužitelju pripada pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 12.000,00 eura.

16. Tužitelj je trpio i imovinsku štetu zbog potrebe tuđe pomoći i njege u trajanju od 60 sati (30 dana po dva sata dnevno) pa je prvostupanjski sud po toj osnovi dosudio tužitelju naknadu štete u iznosu od 300,00 eura (po cijeni sata od 5,00 eura), koju visinu tuženica i ne osporava.

17. Pripadaju mu i troškovi postupka u iznos od 2.461,65 eura koju tuženica posebno ne pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava (prema članku 365. stavku 2. ZPP).

18. Kako nije utvrđeno postojanje žalbenih razloga na koje se pazi po službenoj dužnosti a ni onih zbog kojih tuženica pobija prvostupanjsku presudu i rješenje o troškovima postupka formalno sadržano u točki II. izreke rješenja, žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu i u cijelosti potvrditi prvostupanjsku presudu i rješenje u točki II. izreke pa time, a na temelju članaka 368. stavka 1. i 380. točke 2. ZPP, odlučiti kao u izreci.

U Puli 23. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Rakić