Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3346/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Ilijane Petyo, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima Josipu Popariću, Marku Križancu i Luciji-Car Pavlic, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Križanec, Car-Pavlic & Poparić j.t.d, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Jurišićeva 4, Zagreb, OIB: 87939104217, zastupanog po punomoćniku Ivi Šućuru, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3120/2024-18 od 4. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 23. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3120/2024-18 od 4. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u toč. I izreke utvrđeno je da je ništetna odredba čl. 6. točka 6.1. Ugovora o kreditu, br. 201436, sklopljenog 18. prosinca 2006. između VOLKSBANK d.d., Zagreb, Varšavska 8, kao kreditora i pravnog prednika tuženika - HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, 10000 Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, te tužitelja ŽŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, koji ugovor je istog dana potvrđen (solemniziran) od Mladena Matoša, javnog bilježnika u Zagrebu, pod brojem: OU- 1790/2006, a kojom odredbom je određeno: „6.1. Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita: Jednokratno 1,30% (jedancijelatriposto) od iznosa kredita, minimalno 500,00 (petstokunainulalipa) kn naplaćuje se neposredno prije isplate kredita.“ U toč. II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 182,44 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21.12.2006. do isplate. U toč. III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.630,60 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. travnja 2025. do isplate. U toč. IV. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.
2. Tuženik žalbom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, dosuditi tuženiku trošak postupka uključujući i trošak žalbe, podredno, ukinuti presudu i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tuženika je neosnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.
6. Nadalje, prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno čl. 8. ZPP valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti čl. 6.1 Ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika kao kreditora koji se odnosi na naknadu za obradu zahtjeva i za povrat iznosa plaćene naknade temeljem stečenog bez osnove.
8. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:
- da je između tužitelja i prednika tuženika kao kreditora zaključen Ugovor o kreditu od 18. prosinca 2006. kojim je prednik tuženika odobrio kredit za kuće u iznosu
23.006,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti,
- da je tužitelj potrošač,
- da je bez pojedinačnog pregovaranja čl. 6.1. Ugovora o kreditu, ugovorena obveza da prije isplate kredita plati naknadu u jednokratnom iznosu u iznosu od 1,30%, koja je naplaćena dana 20. prosinca 2006. u iznosu od 1.374,59 kn, što sada iznosi 182,44 EUR.
9. Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio da se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora prednika tuženika pripremljenog od strane prednik tuženika (banke) i da tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, da stranke nisu pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi niti je to tužitelju bili omogućeno, da je tužitelj bio primoran platiti navedenu naknadu jer se obrazac ugovora prema izričitom stajalištu prednika tuženika nije mogao mijenjati, a bez plaćanja naknade tužitelj nije mogao dobiti kredit, da tužitelju nije ni na koji način bio informiran koje to stvarne troškove plaća, niti su ti troškovi ičime dokazani, te da je ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, pozivajući se na čl. 4., 7., 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 - u daljnjem tekstu: ZOO) prihvatio zahtjev tužitelja kojim se utvrđuje ništetnom sporna ugovorna odredba, te je naložio tuženiku isplatiti tužitelju i iznos naplaćene naknade po osnovi ništetne odredbe ugovora, otklanjajući pri tom prigovor zastare kao neosnovan.
10. U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu 26. lipnja 2007. bio je na snazi ZZP/03 koji je regulirao pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima kao lex specialis u odnosu na odredbe ZOO kojim je to pitanje bilo regulirano na razini općeg propisa. Tako je odredbom čl. 81. st. 1. ZZP/03 bilo propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (st. 2.). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st. 4.). Posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe prema čl. 87. st. 1. ZZP/03 je ništetnost odredbe.
11. Protivno žalbenim tvrdnjama prvostupanjski sud pravilno je ocjenom svih provedenih dokaza (sadržaja Ugovora i iskaza tužiteljice te njegove supruge) utvrdio da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru koji se nije mogao mijenjati i da se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo niti moglo pregovarati.
12. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da sporna odredba o plaćanju naknade za obradu kredita uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer o njoj stranke nisu pojedinačno pregovarale, s obzirom da je bila unaprijed formulirana i pripremljena od strane tuženika, a sam tužitelj nije imao nikakav utjecaj na njezin sadržaj. U smislu odredbe čl. 81. st. 4. ZZP ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati, a što tuženik u postupku nije učinio.
13. Neosnovani su žalbeni navodi kojima tuženik osporava rezultate provedenog testa nepoštenosti.
14. U konkretnom slučaju, pri utvrđenju da je sporna ugovorna odredba o plaćanju naknade za obradu kredita unaprijed formulirana od strane tuženika i da tužitelj kao potrošač na nije imao utjecaja, da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, a niti je tužitelju pojašnjeno koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa sporne naknade, odnosno koji opravdavaju plaćanje iste, a niti je tuženik vodio računa o zakonitim interesima tužitelja jer je riječ o tipskim ugovorima i o spornoj odredbi se nije moglo pregovarati, na nju tužitelj nije mogao utjecati jer u tom slučaju tuženik očito ne bi sklopio ugovor, kako to proizlazi iz iskaza tužitelja i njegove supruge, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, to je i prema ocjeni ovog suda, sporna ugovorna odredba nepoštena i time u smislu čl. 87. ZZP ništetna.
15. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da tužitelju nije bilo pojašnjeno što se stvarno plaća tom naknadom (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini svaki od njih), o spornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, niti je bilo moguće pregovarati, i bez plaćanja naknade ne bi mogao dobiti kredit, kako to i proizlazi iz iskaza tužitelja, te njegove supruge.
16. Ugovorna odredba je jasna i razumljiva ako je ta odredba ne samo gramatički razumljiva, nego da su potrošaču jasni ekonomski razlozi koji se nalaze u pozadini primjene te odredbe.
17. Tuženik nije, a što je trebao, tužitelju na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu ugovora tako da su mu kao potrošaču jasni ekonomski razlozi koji se nalaze u pozadini primjene te odredbe, a što podrazumijeva i predmetnu odredbu ugovora o kojoj tužitelj nije bio u poziciji pregovarati.
18. Tuženik kao trgovac ima određene troškove prilikom obrade kredita, koji se pokrivaju predmetnom naknadom (operativni i materijalni troškovi poput troškova djelatnika banke uključenih u pojedinim fazama obrade kredita koji uključuju pregovaranje sa strankama, prikupljanje osnovnih podataka o klijentu, davanje potrebnih informacija o vrsti kredita, sastavljanje ugovora o kreditu, i slično). Međutim, spornom odredbom je naknada određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, i korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, što ukazuje da tako ugovorenom naknadom nisu pokriveni stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanja kredita, jer da su spornom naknadom plaćeni zaista stvarni troškovi, tada bi ta naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu, a ne u postotku od odobrenog iznosa kredita, jer troškovi nisu uvjetovani visinom odobrenog iznosa.
19. Tuženik, koji je sastavio predmetnu ugovornu odredbu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao opravdanost ugovorene visine naknade u postotku od odobrenog iznosa kredita.
20. S obzirom na utvrđenu djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, na temelju čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO tužitelj ima pravo na vraćanje onog što je platio na temelju ništetne ugovorne odredbe, a kako je utvrđeno da je na temelju ništetne odredbe o tzv. ulaznoj naknadi platio iznos od 182,44 EUR 20. prosinca 2006., to je prvostupanjski sud pravilno obvezao tuženika na isplatu navedenog iznosa tužitelja, sa zateznim kamatama sukladno čl. 1115. ZOO od dana plaćanja.
21. Neosnovana je žalba i u pogledu odluke o trošku, koja se pobija jedino iz razloga što je tuženik smatrao presudu neosnovanom. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju čl. 154. st. 1 ZPP dosudio trošak tužitelju koji je uspio u sporu u cijelosti, a odbio tuženika sa zahtjevom za naknadu troška postupka.
22. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci pod toč. I.
23. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe odbijen je jer tuženik nije uspio u žalbenom postupku (čl. 166 st. 1. i čl. 154. st. 1 ZPP).
U Zagrebu 23. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Vlatka Fresl Tomašević
