Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1604/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu, Niki Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja RT /OIB [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Arnoldu Čada, odvjetniku u Dugom Selu, protiv tuženika OTP banke d.d. /OIB 52508873833/, Split, Domovinskog rata 61, zastupanog po punomoćniku Miroslavu Plašćaru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna Služba u Krapini, poslovni broj P-1394/2023-17 od 8. siječnja 2025., u sjednici održanoj 23. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna Služba u Krapini, poslovni broj P-1394/2023-17 od 8. siječnja 2025. u stavcima III. i VI. izreke, kao i u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnom točka 4. i točka 9/1 Ugovora o kreditu broj [broj kredita], zaključenog između tužitelja i prednika tuženika u dijelu kojim je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno Odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom Kreditora (stavak I. izreke); utvrđena je ništetnom točka 10. Ugovora o kreditu, OTPLATA KREDITA - pod d) tečaj dospijeća, odnosno u dijelu u kojem je ugovoreno da se mjesečni anuiteti plaćaju uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju za valutu Ugovora prema tečajnoj listi Kreditora na dan dospijeća (stavak II. izreke); utvrđena je ništetnom odredba Ugovora o kreditu sadržana u točci 5., koja nosi naziv “NAKNADA ZA OBRADU KREDITNOG ZAHTJEVA” a koja glasi: “2,00 % (slovima: dva posto) od iznosa odobrenog kredita - minimalno 200 kn, a naplaćuje se jednokratno odmah po potpisu Ugovora." (stavak III. izreke); naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju s naslova razlika između anuiteta s osnove valutne klauzule iznos od 3.871,23 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od svakog mjesečnog iznosa razlike od njegovog dospijeća do isplate (stavak IV. izreke); odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.466,23 eura s naslova razlika između anuiteta s osnove promjene kamatne stope sa zatraženom zateznom kamatom; naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 538,00 CHF s naslova plaćene naknade za obradu kredita s pripadajućom zateznom kamatom (stavak VI. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.010,00 eura (stavak VII. izreke).

2. Prvostupanjskim rješenjem odbačen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je za čitavo vrijeme trajanja kredita temeljem Ugovora o kreditu broj [broj kredita], koji anuitet je dospijevao desetog u mjesecu za tekući mjesec, počevši od 10. studenoga 2006. iznosio protuvrijednost za 1CHF = 4,592900 kn.

3. Protiv presude u stavcima III. i VI. izreke, kao i u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška žali se tuženik iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj:

53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a/), predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno žalbenim navodima, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je neosnovana.

6. Predmet spora jest zahtjev na utvrđenje ništetnima dijelova Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i pravnog prednika tuženika (otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, promjenjiva kamatna stopa temeljem jednostrane odluke kreditora, plaćanje naknade za obradu kredita), kao i restitucijski zahtjev za isplatu kao posljedica djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu.

7. U žalbenom stadiju postupka sporna je pravilnost odluke suda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti dijela Ugovora o kreditu kojima je regulirano plaćanje naknade za obradu kredita (ulazna naknada), kao i restitucijski zahtjev po navedenoj osnovi, odnosno sporno je je li banka kao kreditor imala pravo od klijenta naplatiti naknadu troškova za obradu kredita koji su, kako to smatra tuženik, jasno ugovoreni i određeni ugovorom o kreditu odnosno da li takva odredba ugovora o plaćanju određenog ili odredivog novčanog iznosa na ime troškova obrade kredita uzrokuje znatniju neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, shodno odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, u daljnjem tekstu: ZOO-a).

8. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu, kao i postupak koji je prethodio utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

9. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio citirane odredbe materijalnog prava, radi čega nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i čl. 356. ZPP-a).

10. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/2003, dalje u tekstu ZZP-a 96/03), a za vrijeme njegovog izvršavanja bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07 i 79/09, u daljnjem tekstu: ZZP-a). Sukladno čl. 81 st. 1 ZZP-a 96/03, odnosno čl. 96 st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Sukladno st. 2. čl. 81 st. 1 ZZP-a 96/2003, odnosno čl. 96 st. 1. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom st. 4. navedenih članaka je propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Sukladno čl. 102. st. 1. ZZP-a, posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina je ništetnost.

11. Odredbom čl. 1021. ZOO-a propisano je da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Tom odredbom je definirano što je tuženik ovlašten naplatiti temeljem ugovora o kreditu od tužitelja kao korisnika kredita, a to je glavnica te ugovorene kamate, iz čega je razvidno da tuženik nije imao zakonsko uporište od tužitelja naplatiti nikakvu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva, a što znači da je tuženik u predmetni ugovor o kreditu uvrstio odredbe koje su suprotne čl. 1021. ZOO-a.

12. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

12.1. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO-a, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

13. Kako se radi o ugovoru koji je prethodno pripremio tuženik i kako se o odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo, niti se moglo pojedinačno pregovarati (što tužitelj potvrđuje i u svom iskazu), prvostupanjski sud je pravilno zaključio da sporna odredba Ugovora o kreditu (ulazna naknada) predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu u smislu čl. 81. st. 1. ZZP-a, koja je prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a ništetna.

14. Stoga je plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 2,00% od iznosa kredita (minimalno 200,00 kn) očito prouzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. S obzirom da je označena odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a tužitelj nije imao utjecaj na njen sadržaj, to i po ocjeni ovog suda tuženik nije dokazao suprotno, što je dužan dokazati u smislu odredbe čl. 81. st. 4. ZZP-a. Sama činjenica da u Ugovoru o kreditu nije jasno navedeno od čega se sastoji ta naknada u iznosu od 2,00%, niti je jasno i nedvosmisleno predočena struktura navedenih troškova, već je naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita određena u paušalnom postotku od odobrenog iznosa kredita, znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, što govori u prilog tome da tako ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu “pokriveni“ stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanju kredita. Naprotiv da su zaista ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita „pokriveni“ odnosno plaćeni stvarni troškovi, tada bi ta naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu, a ne u proizvoljnom postotku od odobrenog iznosa kredita.

15. Kako je dakle tuženik povrijedio interese i prava tužitelja kao potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u visini od 2,00 % od iznosa kredita, o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a koja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača ta ugovorna odredba je nepoštena, a time i ništetna, što rezultira time da je tuženik, koji je dakle odgovoran za ugovaranje ništetnih ugovornih odredbi, jer je iste nametnuo tužitelju kao potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj.

16. S obzirom na navedeno pravilno je prvostupanjski sud temeljem odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa po ništetnoj odredbi kojom je ugovoreno plaćanje naknade za troškove obrade kredita u iznosu od 538,00 CHF.

17. Nadalje valja reći da tužitelju, a kako to pravilno utvrđuje i sud prvog stupnja, osim dosuđenog iznosa kojeg je tuženik naplatio temeljem ništetne odredbe (čl. 323. st. 1. ZOO), pripada pravo i na isplatu zateznih kamata od kada je tuženik primio novac, jer se u ovom slučaju smatra da je tuženik nepošteni stjecatelj, a sve u skladu sa odredbama čl. 29. st. 2. i čl. 1115. ZOO-a.

18. Sud nije razmatrao žalbene navode tuženika koji se odnose na ugovaranje i isplatu naknade za prijevremeni raskid ugovora, jer isto nije predmetom tužbenog zahtjeva, kao što su neodlučni i žalbeni navodi koji se odnose na tzv. „negativnu razliku“, jer se tuženik nije žalio na dio prvostupanjske presude kojim je tužitelju dosuđena isplata s osnova nišetnosti odredbe Ugovora o valutnoj klauzuli.

19. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 2. ZPP-a), tako i visini troškova (čl. 155. ZPP-a) te sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23).

20. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe, jer s istom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

21. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavak I. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavak II.).

U Zagrebu 23. rujan 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac