Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3777/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlaste Mrzljak, kao predsjednika vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Marije Zrilić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SI. S, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Zoranu Skelinu odvjetnik u Trogiru, protiv tuženika LI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Čedni Šantić odvj. u Trogiru, radi zabrane uznemiravanja i uklanjanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-658/2021-51 od 14. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 23. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-658/2021-51 od 14. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom citiranom u izreci odlučeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I/ Utvrđuje se da je tuženik LI uznemirio tužitelja u vlasništvu nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u ZU 1440 k. o. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja kuću i dvor, na način da je na djelu čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u nalazu i mišljenju sudskog vještaka geodeta ZI „[adresa], **.**.2022.“ br. VJ-17/2022. označena slovima B, C, D, E, B, a koji nalaz i mišljenje predstavlja sastavni dio ove presude, bez znanja i odobrenja tužitelja postavio stolove i stolice.

II/ Nalaže se tuženiku LI da, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, sa nekretnine označene kao dio čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u ZU 1440 k. o. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja dvor, koji je je u nalazu i mišljenju sudskog vještaka geodeta ZI „[adresa], **.**.2022.“ br. VJ-17/2022. Označena slovima B, C, D, E, B, a koji nalaz i mišljenje predstavlja sastavni dio ove presude, ukloni postavljene stolove i stolice te se istom zabranjuje svako daljnje jednako ili slično uznemiravanje tužitelja u vlasništvu naprijed navedene nekretnine.

III/ Utvrđuje se da je tuženik LI uznemirio tužitelja u suvlasništvu nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u ZU 1439 k. o. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja kuću i dvor, na način da je na djelu čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u nalazu i mišljenju sudskog vještaka geodeta ZI „[adresa], **.**.2022.“ br. VJ- 17/2022. Označena slovima A, B, E, F, A ispunjen crvenom šraufom, a koji nalaz i mišljenje predstavlja sastavni dio ove presude, bez znanja i odobrenja tužitelja postavio stolove i stolice.

IV/ Nalaže se tuženiku LI da, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, sa nekretnine označene kao dio čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u ZU 1439 k. o. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja dvor, koji je u nalazu i mišljenju sudskog vještaka geodeta ZI „[adresa], **.**.2022.“ br. VJ-17/2022. Označena slovima A, B, E, F, A ispunjen crvenom šraufom, a koji nalaz i mišljenje predstavlja sastavni dio ove presude, ukloni postavljene stolove i stolice te se istom zabranjuje svako daljnje jednako ili slično uznemiravanje tužitelja u suvlasništvu naprijed navedene nekretnine."

II Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana iz osnova parničnog troška isplati tuženiku iznos od 2.137,50 eura.“

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev a tužitelju dosude parnični troškovi uvećani za troškove žalbe, podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika predlaže istu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužitelj u predmetnom postupku tvrdi da je suvlasnik nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela, u naravi dvor, odnosno vlasnik realnog dijela južne polovice dvora opisanog kao u izreci, na kojoj je tuženik bez njegovog znanja i odobrenja postavio stolove i stolice, te traži da tuženiku sud naloži da ukloni iste i zabrani svako daljnje jednako ili slično uznemiravanje.

6. Zato prvostupanjski sud osnovano zaključuje, da je tužitelj podnio tužbu za prestanak uznemiravanja (negatorna tužba). Iz odredbe čl. 167. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14

– nastavno: ZV) proizlazi da je negatorna tužba zahtjev vlasnika koji na temelju svojeg vlasništva što ga je u stanju dokazati, traži od osobe koja mu nije oduzela posjed njegove stvari, niti mu osporava pravo vlasništva, nego ga na neki drugi način bespravno uznemiruje u izvršavanju pravne vlasti koja mu kao vlasniku pripada – da to uznemiravanje prestane. Dakle, pravo na podnošenje tužbe za prestanak uznemiravanja ima vlasnik (suvlasnik) koji je ujedno i posjednik (suposjednik) protiv osobe koja ga bespravno uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti. Vlasnika (suvlasnika) uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti osoba koja je stvorila stanje u kojem je njegova pravna vlast glede te stvari okrnjena pod uvjetom da su radnje kojima se vlasnikova vlast okrnjuje bespravno.

7. Očevidom na licu mjesta od 20. siječnja 2022. u nazočnosti sudskog vještaka geometra Daria Blaževića odnosno Geomensure d.o.o. Split utvrđeno je da bi se predmet spora nalazio sjeverno od kamene kuće gore navedene anagrafske oznake, u naravi predstavlja dio dvorišta u koji se pristupa preko Trga Stjepana Radića koji je položen istočno u odnosu na predmet spora te se s Trga na pristup spora pristupa preko kamenog otvora, zapadno od dijela dvorišta koji je predmet spora nalazi se kamena kuća u vlasništvu tuženika anagrafske oznake [adresa]. Utvrđeno je da se na dijelu dvorišta koji je pokazan kao predmet spora nalazi osam stolova i 21 stolica koji su postavljeni od strane tuženika.

7.1. Nadalje, tuženik pokazuje što on u naravi koristi te tvrdi da koristi cijeli dvor koji vodi do ulaza u njegovu kuću a samim time i dio tog dvorišta koji je pokazan od strane tužitelja i na kojem se nalaze gore opisane stolice i stolovi i tvrdi da je to sve njegovo vlasništvo.

8. Tužitelj je predložio da se za potrebe izrade vještva koristi kopija kat. plana situacija terena u mjerilu 1:2880 br. 02/933-02 01/60 izrađen od strane Općinske uprave za katastar i geodetske poslove Općine Trogir od 16. 2. 1988.g. koja je priložena spisu. Punomoćnik tuženika predlažio je da vještak izvrši usklađenje stanja na terenu s onim u skici na koju se pozvao punomoćnik tužitelja.

8.1. Vještak ističe da za pokazani predmet spora u katastarskom planu postoji samo jedna čestica i to kat. čest. zgr. [katastarska čestica] dok u pisanom kat. i z.k. operatu postoje čest. zgr. [katastarska čestica] te je očito da su iste nastale iz gore navedene matične kat. čestice a da isto u mapama nije nikad provedeno te će za identifikaciju predmeta spora pribaviti cjelokupnu arhivsku građu kako bi isto mogao identificirati i prikazati u odnosu na stanje na terenu i podatke koji proizlaze iz arhivskih skica.

9. Da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Geomensura d.o.o. Split proizlazi, a u kojem vještvu i priloženoj geodetskoj skici je pokazani predmet spora pokazao kao Lik A-B-C-D-E-F-A, površine 21 m2, ispunjen točkastom crvenom šrafurom, prikazan na geodetskoj skici lica mjesta (poglavlje 4. Prilozi), da se predmet spora po stanju u katastru i zemljišniku sastoji od dijela kat.čest.zgr. *38/1, K. O. [katastarska općina], površine 15 m2 (lik B-C-D-E-B) i dijela kat.čest.zgr. *38/2, K. O. [katastarska općina], površine 6 m2 (lik A-B-E- F-A). Navodi kako je predmet spora u naravi dio dvorišta opisan u postupku očevida i prikazan na fotografijama u poglavlju 4. Prilozi.

Ističe kako predmetne kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], postoje samo u pisanom dijelu katastarskog i zemljišnoknjižnog operata dok u grafičkom dijelu ne postoje, te u katastarskom planu egzistira samo kat. čest. [katastarska čestica] u obliku kakvom je bila prije parcelacije iste, te da je iz navedenog razloga koristio grafički prikaz iz arhive katastarskog operata (poglavlje 4. Prilozi), na kojem su prikazane predmetne kat. čest., te predmetni arhivski grafički prikaz uklopio u izmjereni teren, te na taj način rekonstruirao granice predmetnih kat. čest, a osim navedene stare arhivske mape u arhivi katastarskog i zemljišnoknjižnog operata nije pronašao ni jednu skicu mjerenja ili diobni nacrt za predmetne kat. čestice.

- Da iz izvatka iz zemljišne knjige od 19.9.2022 –list 37 spisa razvidno je da su kao suvlasnici čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ZU 1442 upisani tužitelj SI i njegova supruga EI kao etažno vlasništvo,

- Da iz izvatka iz zemljišne knjige na strani 69 spisa proizlazi da su kao suvlasnici predmetne čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ZU 1439 upisani tužitelj i tuženik svaki za po 1⁄2 dijela,

- Da su prema iskazu tužitelja kao stranke, njegovi roditelji 1949. kupili kuću i dvorište U [adresa] i to čest. zgr. [katastarska čestica], dvorište 38/1, marina čest. zgr. [katastarska čestica] od vlasnika ČI pok. GI, da tuženik hoće prisvojiti dvorište oznake čest. zgr. [katastarska čestica] koja pripada kući iste oznake, da je tuženik u zamjenu dobio čest. zgr. [katastarska čestica] gdje je napravio kafić, da obitelj ČI nije dozvolila ranijem vlasniku nekretnine na kojoj je tuženik napravio kafić, da prolazi preko dvorišta čest. zgr. [katastarska čestica] koja je njegovo vlasništvo temeljem darovanja od roditelja 1979., i čest. zgr. [katastarska čestica] koje je sada vlasnik PI.

10. Tužitelj ističe kako je tuženik na tužiteljevom dijelu dvorišta čest. zgr. [katastarska čestica] postavio stolove i stolice i to na dijelu koji je tužitelj iznajmio NI, koji drži kafić u tužiteljevoj kući, i u kojem dvorištu je on držao ambalažu od kafića 10 ak godina a koju ambalažu je tuženik uklonio i postavio svoje stolove. Navodi kako je predmetno dvorište uvijek služilo za odlaganje ambalaže od kafića i dućana, da mu je poznato da su se tuženik i UI dogovorili da UI ukloni ambalažu sa spornog dvorišta a da će on njemu pronaći mjesto gdje će odlagati ambalažu. Navodi da je i ranije tuženik držao stolove i stolice u spornom prostoru za potrebe kafića [obrt], da su njegovi radnici tu držali stolove i stolice za vrijeme dok je tuženik bio u Austriju, da ga je tuženik tužio radi smetanja posjeda jer je on te stolove i stolice iz dvorišta uklonio. Navodi da je po prvim papirima on bio vlasnik za pola čestice zgrade [katastarska čestica] a druge polovice TI, koja je svoju polovicu prodala ĆI, koji je tužitelju rekao da je on vlasnik cijelog dvorišta, da je na temelju presude utvrđeno da je tužitelj vlasnik čest. zgr. [katastarska čestica] za 2/4 dijela.

10.1. Istakao je i to da PZ Marina nikada nije koristila sporno dvorište za prolaz do svog skladišta na katu kuće, već da se u Najevoj ulici iskrcavao materijal i radnici su nosili tom ulicom u dvorište od KI i penjali se stepenicama do kata gdje su držali svoj materijal, a preko njegovog dvorišta, kako on kaže, nitko nije prošao niti je PZ Marina prenosila materijal preko predmetnog dvorišta.

10.2. Tuženik ističe kako je 1993. Sa PZ Marinom zaključio ugovor o zamjeni nekretnina za čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koju je on dobio u toj zamjeni i pripadajuće dvorište, da mu je HI iz PZ Marina predočio ugovor između TI i GI u vezi dvorišta i temeljem tog ugovora TI je dala u zamjenu neku zemlju GI kako se više ne bi moglo ulaziti u dvorište.

10.3. Između njegove i tužiteljeve kuće nalazi se čest. zgr. [katastarska čestica] koja je pripadala PZ Marina, da se tužitelj suglasio da tuženik na tom mjestu napravi stepenište tako da je tuženik srušio ranije zajedničko stepenište, a nakon toga je uredio sporno dvorište, radovi su trajali par godina pri čemu ga nitko nije ometao, a tuženiku je PZ Marina prodala to dvorište te se uknjižio na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za 1⁄2 dijela. Sa tužiteljem se dogovorio da prostor ispod stepenica podijele kako bi tužitelj koristio sjevernu a on južnu stranu stepenica, dok gornju deku on koristi s tim da nema pravo nadogradnje. PZ Marina oduvijek je koristila sporni prolaz i dvorište, kroz vrata na istočnoj strani gdje su bila drvena vrata, da je PZ Marina iznajmljivala cijelu kuću i dvorište za gostionicu 1960-1970., a poslije je zadruga to koristila za svoje potrebe, tu su držali materijal tako da je u čest. zgr. [katastarska čestica] bio katran i petrolej za prodaju, a dvorište su uvijek koristili za prolaz na gornji kat i u prostor.

10.4. Navodi da je i slastičar L koristio taj prostor, da je u donjem dijelu kuće od PZ Marine, imao prostor za proizvodnju slastica a u dvorištu je držao pomoćni materijal, da je tuženik nakon kupnje kuće počeo uređivati i to dvorište koje je popločao u kamenu pri čemu ga nitko pa tako nije tužitelj nije ometao, a nakon toga je otvorio kafić [obrt] te je godinama držao stolove i stolice u dvorištu i to cijeloj površini dvorišta čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], navodi da je točno da je u dvorište ponovno stavio 6 stolova i 14 stolica kada je došao iz Austrije, i kada je UI u dvorištu ponovno počeo držati svoju ambalažu koju je tuženik odložio ispred glavnih ulaznih vrata, da je intervenirala policija, a kada je nakon toga ponovno došao iz Austrije zatekao je gajbe od UI koje su se nalazile na terasi ispod tuženikovog apartmana, da ga je upozorio da to makne, ovaj mu je rekao da je to učinio uz suglasnost tužitelja koji mu je to dozvolio. Tuženik je dostavio kupoprodajni ugovor i ugovor o zamjeni iz 1993. koje je zaključio sa PZ Marinom, navodeći da je pola kupio a pola stekao zamjenom sa PZ Marinom, za staru kuću u vlasništvu njegove supruge. Tuženik ističe da tužitelj i njegovi prednici nikada nisu ulazili na vrata sa sjeverne strane čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da se sjeverozapadno od zgrade tuženika 37 k. o. [katastarska općina] nalaze stepenice koje vode do njegove kuće, te da ima ulaz i sa južne strane.

11. Iz kupoprodajnog ugovora od 2.4.1993. kojim je PZ Marina od VI i BI kupila njihove suvlasničke dijelove čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje je tuženik temeljem ugovora zaključenog istog dana posredstvom PZ Marine zastupane po direktoru HI, kupio 3⁄4 dijel čest. zgr. [katastarska čestica] od VI Z. E koji je bio vlasnik prvog kata i potkrovlja, dok je BI koja je majka od tuženikove supruge, pripala konoba, a tuženik je cjelokupnu kupoprodajnu cijenu od 18.000,000 DEM posredovanjem PZ Marina platio VI, tako da je dio čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tuženik je sa PZ Marinom zamijenio na način da je čest. zgr. [katastarska čestica] pripala PZ Marini, a tuženiku je u posjed i vlasništvo pripala dio čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa pripadajućim spornim dvorištem.

12. Između stranaka neprijeporno je da je između istih stranaka vođen parnični postupak radi smetanja posjeda posl. broj P-443/06 po tužbi tužitelja SI protiv tuženika LI u kojem predmetu je donijeta pravomoćna oduka 10. ožujka 2010. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja da bi tuženik počinio smetanje posjeda time što je 20.5.2006. na južnom dijelu nekretnine čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] postavio stolove i stolice te radi uspostave ranijeg posjedovnog stanja na tom dijelu nekretnine kao i zabrana takvog ili sličnog smetanja posjeda, a navedena odluka je potvrđena odlukom Županijskog suda u Splitu broj Gž-117/10 od 21. ožujka 2011.

13. Isto tako između stranaka, po tužbi tužitelja LI vođen je postupak radi smetanja posjeda broj P-256/06, te da je rješenjem od 17. svibnja 2010. prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja LI da ga je tuženik SI smetao u zadnjem mirnom posjedu dvorišta u kojem je postavljen štekat sa stolovima i stolicama caffe bara [obrt] u [adresa], kao dio čest. zgr. [katastarska čestica] i dio čest. zgr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], time što je 30.3.2006. ispreturao i pomicao stolove i stolice, te što je slijedećeg dana u navedenom dvorištu sprejem plave boje povukao crtu i napisao riječi « pr.vl. 38/5» te što je na gornjoj terasi na katu dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] istom bojom povukao crtu i napisao «priv.vl. 38/4» , te radi zabrane ubuduće takvog ili sličnog smetanja tužitelja.

14. U postupku je kao svjedok saslušan HI pok. Č koji je bio upravitelj PZ Marina do umirovljenja 1995., te isti navodi kako je sa tuženikom zamijenio kuću koju je PZ Marna kupila od KI i to polovicu te kuće, kuća gleda na sporni dvor, te se nalazi sjeverno od dvora, da je otac tuženika od KI kupio drugi dio kuće, da je TI bila vlasnica kuće koja se nalazi istočno od dvora i nije imala vrata prema dvoru, već prema trgu, da je ĐI bio vlasnik kuće sa zapadne strane dvora koju je kasnije prodao tužitelju SI a vrata od tekuće su jedna bila prema dvoru a jedna prema trgu, a ĐI nije imao pravo pristupa prema dvoru.

15. PZ Marina je obeštetila TI što se tiče dvora s tim da je imala pravo prolaza dvorom pa dalje stepenicama na kat svoje kuće, i to na način da je PZ Marina postala vlasnikom dvora, te ističe da je PZ Marina na tuženika prilikom zamjene prenijela sve ono što je imala, i to kuću koju je kupila od KI kao i dvor, a PZ Marina je dobila u zamjenu kuću tuženikove supruge koja se nalazi kod uljare u [adresa] , navodeći kako do te zamjene nekretnina sa tuženikom, PZ Marinu nitko nije ometao u korištenju dvora, da su prolazili dvorom nesmetano, te su svoju robu za skladište dovozili sa trga kroz vrata preko spornog dvora.

16. Tužitelj nikada nije bio u posjedu spornog dvora, tako ni dijela na kojem je tuženik držao stolove i stolice, na kući tužitelja se nalaze vrata prema dvoru koja se nikada nisu otvarala, Ranije je dvor bio zajednički od ĐI, TI i PZ Marine, TI je GI dala dio zemlje kako on više ne bi imao pravo vlasništva dvora, a nakon kupnje kuće od KI PZ Marina, pitanje dvora je riješila sa TI tako da je istu obeštetila i PZ Marina je postala jedini vlasnik predmetnog dvora.

17. Svjedoci UI i OI navode kako je tužitelj vlasnik predmetnog dvora, da je UI 2008. držao lokal u prostoru tužitelja temeljem ugovora o najmu, da su stranke tada bile u sporu u pogledu predmetnog dvora, da mu je tuženik dao svoj prostor za držanje i odlaganje gajbi dok ga nije izbacio, da je nakon što je tuženik otišao u Austriju, on ponovno odložio svoje gajbe u dvorište a nakon toga tuženik je gajbe uklonio te isti dan na to mjesto postavio 3-4- stola i stolice, kakvo je stanje i danas na terenu. Kroz glavna vrata sa istočne strane ulazio je u dvor, a nije koristio vrata na zgradi 38/1 k. o. [katastarska općina] jer su bila zatvorena. On je na temelju dokumentacije koju mu je tužitelj pokazao prilikom sklapanja ugovora o najmu prostora u vlasništvu tužitelja zaključio da je to prostor tužitelja te ne zna tko je ranije koristio to dvorište i ne zna tko je bio raniji vlasnik tuženikove nekretnine.

18. Svjedok OI navodi kako je 2014. kupio dio kuće od ĆI, a ranije je 1998. njegov otac kupio drugi dio kuće od G, da se u tom ugovoru iz 1998. spominje predmetni dvor kao ulaz i kao korištenje istog, te se u ugovoru iz 2014. navodi da je to jedini ulaz za kuću koju je kupio i koja je sada u cijelosti njegovo vlasništvo. Navodi da je polovica dvorišta bila od TI koji su prodali dio kuće G i ĆI, a da se na drugoj polovici dvorišta vodio tužitelj. On koristi dvorište na način da odlaže svoje stvari i stolove od restorana koji je u međi sa predmetnim dvorištem a tuženik je uklonio stvari od UI te na to mjesto postavio svoje stolove i stolice, s tim da se stvari svjedoka još nalaze u jednom dijelu dvorišta, do njegovih stepenica, što predstavlja polovicu dvorišta koja je ranije bila od G i koji ima oznaku čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a ranije TI, a na drugom dijelu dvorišta nalaze se stvari tuženika. Tuženik je popločao predmetno dvorište.

19. Prema mišljenju prvostupanjskog suda, tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao da je vlasnik predmetne nekretnine, odnosno upravo dijela čest. zgr. [katastarska čestica] površine 15 m2, i dijela čest. zgr. [katastarska čestica] površine 6 m2, sve k. o. [katastarska općina], i to upravo onog dijela na koji se odnosi predmetni tužbeni zahtjev kako je postavljen u podnesku od 19. rujna 2022., i na kojem se dijelu nalaze stolovi i stolice koje je postavio tuženik za potrebe svog caffe bara «[obrt]» u [adresa], a koji dvor u cijelosti koristi tuženik koji dvor vodi do ulaza u njegovu kuću kao i dio na kojem je postavio stolove i stolice kafića a u trenutku očevida zatečeno je osam stolova i 21 stolica.

20. Nadalje, prema ocjeni suda, tužitelj nije dokazao čin uznemiravanja od strane tuženika, odnosno nije dokazao da je tuženik poduzeo radnje koje predstavljaju uznemiravanje tužitelja u dotadašnjem korištenju i vršenju vlasničkih odnosno suvlasničkih ovlaštenja na predmetnoj nekretnini čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj su stranke upisane kao suvlasnici, a nakon usmenog dogovora tužitelju je pripao sjeverni dio a tuženiku južni dio te čestice, što nije sporno, i označenog dijela čest. zgr. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] površine 15 m2, te da tuženik ničim nije tužitelja onemogućio ili ograničio u nesmetanom korištenju predmetne nekretnine, te stoga tužitelj nije ovlašten tražiti od tuženika da prestane sa uznemiravanjem tužitelja na način da prestane postavljati stolove i stolice na predmetnom prostoru, te da se kani svakog takvog ili sličnog uznemiravanja predmetne nekretnine.

21. Naime, iz izvedenih dokaza proizlazi da je upravo tuženik u posjedu predmetnog dvorišta od vremena kada je od PZ Marina zaključio ugovor o zamjeni nekretnine 2003. temeljem kojeg je dobio kuću i dvorište koje je ranije bilo u vlasništvu i posjedu PZ Marina, a radi se o čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a PZ Marina je u zamjenu za tu nekretninu dobila parcelu koja je bila vlasništvo tuženikove supruge i koja se nalazi kod uljare u [adresa], a ranije je PZ Marina tu kuću koja gleda na dvorište, kupila od obitelji RI kao ranijih vlasnika, dok su u to vrijeme TI bila vlasnica kuće sa istočne strane dvora a ĐI sa zapadne strane dvora, i koji je tu kuću prodao tužitelju SI, s tim da su TI i ĐI te Cemovići a kasnije PZ Marina bili suvlasnici spornog dvorišta, a nakon što je TI dala dio zemlje ĐI kako isti ne bi imao pravo na dvor, jedino je TI ostala vlasnica dvora a nakon što je obeštećena od strane PZ Marina, upravo je ona bila jedini vlasnik i posjednik predmetnog dvorišta, a tužitelj koji je kupio kuću od ĐI, i ima glavni ulaz za tu kuću s prednje strane, od ulice P [adresa], te nikada do svoje kuće nije koristio sporni dvor niti je kroz smeđa vrata koja se nalaze na njegovoj kući i gledaju na dvor, ikada prolazio, kako su to izjavili svi svjedoci da se ta vrata nikada nisu koristila, već da je glavni ulaz kroz zelena ulazna vrata sa istočne strane zapravo glavni ulaz u dvor i glavni ulaz za kafić [obrt], te kuću tuženika koja se nalazi sjeverno od dvora i koji koristi tuženik na način da u tom prostoru drži stolove i stolice od kafića [obrt] što predstavlja glavni ulaz u njegov kafić koji se nalazi do spornog prostora.

22. Pri tom je jedino vještak Blažević precizno definirao predmet spora kao dio čest. zgr. [katastarska čestica] i dio čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je ranije u tužbi kao predmet spora bila dio čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], međutim, po vještaku geometru navedene nekretnine nastale su parcelacijom matične čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tako da se pokazani predmet spora odnosno dio na kojima se nalaze stolovi i stolice koje je postavio tuženik nalazi upravo na dijelu čest. zgr. [katastarska čestica] i dijelu čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je čest. zgr. [katastarska čestica] u posjedu susjeda OI i navedena čestica nije predmet postupka.

23. Zato prvostupanjski sud zaključuje da u ovom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za zaštitu prava vlasnika propisane naprijed citiranim zakonskim odredbama ZV-a, jer tužitelj nije dokazao da bi postavljanje stolova i stolica u spornom prostoru označenog kao dio čest. zgr. [katastarska čestica] i dio čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], od strane tuženika, predstavljalo uznemiravanje tužitelja u vršenju vlasničkih ovlaštenja na navedenim nekretninama koje se nalaze u suvlasništvu tužitelja i tuženika što se tiče čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i koji su se podijelili na način da tužitelju pripada sjeverni a tuženiku južni dio te čestice zgrade a to je upravo sporni dio navedene čestice na kojoj je tuženik postavio stolove i stolice svog kafića, tako da je tuženik dokazao da ima pravo postavljati stolove i stolice na tom prostoru pa navedeno ne predstavlja uznemiravanje prava vlasništva tužitelja, odnosno da ima pravo poduzimati navedene radnje.

24. U prethodno citiranim postupcima radi smetanja posjeda provedenim pred prvostupanjskim sudom pod posl. br. P-256/06 i P-443/06 pružena je posjedovna zaštita tuženiku, a odbijen je zahtjev ovdje tužitelja za isto te je utvrđeno da je tuženik bio zadnji mirni posjednik predmetnog dvorišta za potrebe svog kafića [obrt] i apartmana koji ima u objektu čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s tim da je u tim postupcima sporno dvorište pogrešno identificirao kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], umjesto kao dio čest. zgr. [katastarska čestica] i dio čest. zgr. [katastarska čestica] obje k.o,. N kako je to ispravno identificirao vještak Dario Blažević u ovom predmetu s čime su stranke suglasne.

25. Sud prihvaća navode tuženika da je upravo tuženik vlasnik spornog dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je tužitelj vlasnik etažnih dijelova čest. zgr. [katastarska čestica] i dijela čest. zgr. [katastarska čestica] koji mu je pripao u diobi sa tuženikom kao suvlasnikom te čestice zgrade, a koji nije predmet ovog postupka, s tim da tužitelj do svog etažnog dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na prvom katu i na drugom katu nikada nije koristio sporni dvor već je njemu glavni pristup do njegove kuće sa prednje strane, od [adresa].

26. Tužitelj u žalbi prvenstveno osporava citirane činjenične zaključke suda, te osporava da bi tuženik bio u kvalificiranom posjedu nekretnine s obzirom na sporove koji su vođeni između stranaka.

27. Prvostupanjski sud je međutim za svoj zaključak, da je upravo tuženik vlasnik spornih dijelova čestica čest. zgr. [katastarska čestica] i dijela čest. zgr. [katastarska čestica] valjano obrazložio, a isti je utemeljen na dokazima provedenim u postupku, te onima iz parnica u kojima je utvrđeno da je upravo tužitelj smetao tuženika u mirnom posjedu spornih nekretnina.

28. Niti tužitelj niti tuženik ne posjeduju ispravu o stjecanju prava vlasništva na spornim dijelovima nekretnina, ali je iz iskaza tuženika, kao i brojnih svjedoka, sud utvrdio slijed posjeda spornog dijela tih čestica, pri čemu se tuženik, suprotno žalbenim navodima tužitelja, pozvao i na posjed svojih prednika tj. Poljoprivredne zadruge Marina još od 1993. godine.

29. Činjenica da je tuženik živio u [adresa] 70-ih i 80-ih, te povremeno 90-ih godina prošlog stoljeća ne može imati nikakvog utjecaja na tijek posjeda Poljoprivredne zadruge Marina od 1993. godine o kojem su iskazivali brojni svjedoci.

Zato je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj (koji, kao niti tuženik, nije ustao zahtjevom za utvrđenje prava vlasništva spornog dvora) nije dokazao da bi bile utvrđene pretpostavke za zaštitu vlasništva iz čl. 167. st. 1. ZV.

30. Radi navedenoga je, a budući da nisu ostvarene bitne povrede odredaba ZPP iz čl. 365. st. 2., na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno kao u izreci.

Zagrebu, 23. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Vlasta Mrzljak