Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-297/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ksenije Grgić kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Gordane Držaić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mladen Kuzmanić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Wiener osiguranja d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB:52848403362, kojeg zastupa punomoćnik Nenad Čović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Budimir&Partneri u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu-Stalne službe u Trogiru poslovni broj: P-242/2019-30 od 6. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 23. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Wiener osiguranja d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu-Stalne službe u Trogiru poslovni broj: P-242/2019- 30 od 6. prosinca 2021. pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku Wiener osiguranju d.d. naloženo isplatiti tužitelju PI iznos od 30.423,00 kune/4.037,83 EUR[1] zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. kolovoza 2018. pa do isplate, te pod stavkom II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika Wiener osiguranja d.d. za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu-Stalne službe u Trogiru poslovni broj: P- 242/2019-30 od 6. prosinca 2021. pod stavkom I. izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 30.423,00 kune/4.037,83 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. kolovoza 2018. pa do isplate, dok je za daljnji iznos od 20.095,60 kuna/2.667,14 EUR tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Stavkom II. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 6.811,68 kuna/904,07 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. prosinca 2021. pa do isplate.

2. Protiv navedene presude pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 30.423,00 kune/4.037,83 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. kolovoza 2018. pa do isplate, te pod stavkom II. izreke, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 2.216,73 kune/294,21 EUR, a podredno preinačiti prvostupanjsko rješenje o trošku.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku radi isplate osigurnine zbog imovinske štete na brodici tužitelja nastale u pomorskoj nezgodi od 12. kolovoza 2018., s osnova kasko osiguranja brodice registarske oznake [registarska oznaka], po polici broj [broj police]-00016410.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda prvostupanjskog suda u pobijanim dijelovima može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da je u predmetnom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. Prilikom ispitivanja pobijanih dijelova prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio u bitnom sljedeće:

- da je brodica registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu tužitelja u vrijeme pomorske nezgode od 12. kolovoza 2018. bila osigurana kod tuženika kasko osiguranjem po polici osiguranja plovila broj 0613-00016410,

- da iz Prijave nezgode Lučkoj kapetaniji Split, Ispostavi Trogir, proizlazi da je do štetnog događaja došlo tijekom plovidbe brodice 1 NM južno od Maslinice na otoku Šolti, da je more bilo umjereno valovito, da je u toku vožnje desni motor upalio alarm i stao, zatim da je prilikom vađenja brodice uočena plastična vrećica na usisu, da je pregledom ulja u motoru utvrđeno da se pomiješalo ulje i more, te da je vlasnik prijavio štetni događaj osiguratelju koji je otklonio isplatu s obrazloženjem da nastala šteta nije pokrivena predmetnom policom osiguranja,

- da iz iskaza svjedoka UI proizlazi da je isti kritične prigode bio prisutan na predmetnoj brodici kao mornar, dok je tužitelj bio kapetan broda, da se tijekom plovidbe jedan od vanbrodskih motora odjednom oglasio, da je dolaskom u Trogir mehaničar kojeg je tužitelj pozvao utvrdio kvar kojeg je uzrokovala plastična vrećica u dužini oko 15 cm (koju je svjedok i osobno vidio kod rastavljanja motora), a koja je začepila usis vode te je tako došlo do gašenja motora,

- da iz nalaza i mišljenja te dopunskog očitovanja stalnog sudskog vještaka ing. Siniše Bacalje koji je proveo vještačenje u predmetnom postupku proizlazi da je do predmetnog štetnog događaja moglo doći na način kako to navodi tužitelj, a to je da je plastična najlonska vrećica u plovidbi pokrila usis mora za hlađenje motora, pri čemu je došlo do pregrijavanja motora, nakon čega je desni motor upalio alarm i stao,

- da je i vještak tuženika EI u zapisniku o izvidu štete od 16. kolovoza 2018. utvrdio da je uzrok štete pregrijavanje motora (s tim da isti nije utvrdio uzrok pregrijavanja), te da je došlo do oštećenja impelera i kućišta pumpe,

- da je vještak Siniša Bacalja štetu na brodici procijenio u iznosu od 30.423,00 kune/4.037,83 EUR,

- da je tužitelj prijavio štetu osiguratelju 13. kolovoza 2018.

8. Prvostupanjski sud je zaključio da je vještak Siniša Bacalja, čiji nalaz i mišljenje je sud ocijenio stručnim, objektivnim i argumentiranim, u bitnom doveo štetu na motoru brodice u uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem, dakle da je došlo do začepljenja usisne grane plastičnom vrećicom, a potom do paljenja lampice motora i gašenja motora. Nadalje, prvostupanjski sud je zaključio da je predmetna šteta predviđena tuženikovim Uvjetima osiguranja brodica i jahti (dalje: Uvjeti), te da je u ovom slučaju nastupio osigurani rizik iz čl. 4. Uvjeta, slijedom čega je tuženik po polici osiguranja broj [broj police osiguranja]-00016410 obvezan tužitelju isplatiti iznos od 30.423,00 kune/4.037,83 EUR, u kojem iznosu je od strane vještaka procijenjena šteta na brodici.

9. Činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj, drugostupanjski sud.

10. Tuženik u žalbi neosnovano ističe da nije moguće da bi plastična vrećica blokirala usis motora, a da čak i u tom slučaju ne bi došlo do pregrijavanja i pucanja glave motora da je reagirala sigurnosna zaštita od pregrijavanja, slijedom čega tuženik smatra da su time ispunjene pretpostavke iz čl. 5. toč. 13. Uvjeta, odnosno da konkretna šteta nije pokrivena osiguranjem.

11. Naime, prvenstveno valja istaknuti da je vještak Siniša Bacalja, čiji nalaz i mišljenje je prvostupanjski sud pravilno ocijenio stručnim, objektivnim i argumentiranim, u svom nalazu i mišljenju naveo da je do pregrijavanja motora brodice moglo doći zbog toga što je plastična vrećica u plovidbi pokrila usis mora za hlađenje motora, a da su postojanje plastične vrećice kod rastavljanja motora u svojim iskazima potvrdili svjedok UI te tužitelj PI. Dakle, savjesnom i brižljivom ocjenom svih izvedenih dokaza u njihovoj ukupnosti prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je upravo plastična vrećica uzrok pregrijavanja motora brodice i nastanka štete na brodici. Navedeno je bitno jer začepljenje usisa mora plastičnom vrećicom za vrijeme plovidbe koje je dovelo do pregrijavanja motora i pucanja glave motora predstavlja osigurani rizik iz čl. 4. Uvjeta (pomorska nezgoda u smislu izvanrednog vanjskog događaja u svezi plovidbe).

12. Odredbom iz čl. 5. toč. 13. Uvjeta propisano je da osiguratelj nije u obvezi isplatiti naknadu za štetu koja je nastala na plovilu tijekom pogona i/ili uslijed pregrijavanja/ i/ili bez vanjskog utjecaja.

13. S obzirom da je u konkretnom slučaju do pregrijavanja motora osigurane brodice tijekom plovidbe došlo upravo zbog vanjskog utjecaja - plastične vrećice koja je pokrila usis mora, neosnovano tuženik u žalbi ističe da je u predmetnom sporu riječ o tzv. pogonskoj šteti koja nije obuhvaćena predmetnom policom osiguranja plovila, budući da je tuženikovim Uvjetima propisano da šteta nije pokrivena osiguranjem ako je nastala uslijed pregrijavanja bez vanjskog utjecaja (a u konkretnom slučaju radi se o pregrijavanju zbog vanjskog utjecaja). Stoga ni žalbeni navodi tuženika o nereagiranju sigurnosne zaštite od pregrijavanja nisu odlučni, uzimajući u obzir ranije navedene odredbe Uvjeta, jer je prilikom nastanka štetnog događaja nastupio osigurani slučaj iz čl. 4. Uvjeta (predmet osiguranja osiguran je od svih šteta do kojih dođe zbog pomorske nezgode - izvanrednog vanjskog događaja u svezi plovidbe.

14. Prema tome, kako tužitelj osnovano, u smislu odredaba iz čl. 943., u svezi čl. 29. st. 2., čl. 921., čl. 948. i čl. 953. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21., dalje: ZOO) te čl. 4. Uvjeta, potražuje od tuženika na ime osigurnine zbog nastale imovinske štete na brodici iznos od 30.423,00 kune/4.037,83 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. kolovoza 2018. pa do isplate, tako je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odlučio kao pod stavkom I. izreke pobijane presude.

15. Što se tiče odluke o trošku parničnog postupka, valja reći da tuženik osnovano ističe da je tužitelju pogrešno priznat trošak zastupanja na ročištu održanom 30. ožujka 2020. (s obzirom da iz predmetnog spisa proizlazi da navedeno ročište nije održano), zatim trošak zastupanja na ročištu održanom 9. rujna 2021. po Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa), umjesto po Tbr. 9. toč. 5. Tarife (iz predmetnog spisa je razvidno da je navedeno ročište odgođeno zbog nedolaska vještaka), te trošak sastava podneska od 27. siječnja 2020. kojim je tužitelj predlagao da prvostupanjski sud donese rješenje o nenadležnosti (iz predmetnog spisa je razvidno da je rješenjem prvostupanjskog suda prigovor stvarne nenadležnosti suda odbijen kao neosnovan, slijedom čega tuženik osnovano ističe da se radi o podnesku koji nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a).

16. Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu sljedećeg troška parničnog postupka: troška sastava tužbe od 18. siječnja 2019. (100 bodova), troška zastupanja na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari održanima 16. listopada 2019., 26. veljače 2020., 9. rujna 2020., 21. lipnja 2021. i 27. listopada 2021. (po 100 bodova), troška zastupanja na ročištu od 9. rujna 2021., odgođenom prije početka raspravljanja (25 bodova), dakle ukupno 625 bodova, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 10 kuna/1,33 EUR, daje iznos od 6.250,00 kuna/829,52 EUR, koji iznos uvećan za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 1.562,50 kuna/207,38 EUR, daje iznos od 7.812,50 kuna/1.036,90 EUR, čemu valja pribrojiti trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 855,00 kuna/113,48 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 604,23 kune/80,20 EUR, što ukupno iznosi 9.271,73 kune/1.230,57 EUR, sve u smislu odredaba iz Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i 5., Tbr. 42., Tbr. 48. i Tbr. 50. Tarife, čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19. i 138/20), Tar. br. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 74/95., 57/96., 137/02., 125/11., 112/12., 157/13. i 110/15) i Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj: 53/19), u svezi čl. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18) te čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

17. Kako je tužitelj u pogledu osnove uspio u cijelosti, odnosno u omjeru od 100%, dok je u pogledu visine uspio u omjeru od 60%, tako iz navedenog proizlazi da je tužitelj u sporu uspio u omjeru od 80% (100%+60%=160%, 160%÷2=80%), dok je tuženik u sporu uspio u omjeru od 20%. Kada se uspjeh tužitelja u sporu umanji za uspjeh tuženika u sporu (80%-20%), proizlazi da je tužitelj uspio u sporu u konačnom omjeru od 60%, sve u smislu odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP-a.

18. S obzirom da je tužitelj u sporu uspio u konačnom omjeru od 60%, isti sukladno odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP-a ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 5.563,04 kune/738,34 EUR (60% od 9.271,73 kune/1.230,57 EUR), čemu valja pribrojiti trošak provedenog vještačenja u cijelosti, u iznosu od 3.102,45 kuna/411,77 EUR, a koji je bio neophodan kako bi se utvrdila osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, pa prema tome, tužitelj ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u konačnom iznosu od 8.665,49 kuna/1.150,11 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. prosinca 2021. pa do isplate, u smislu čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a.

19. Zaključno valja reći da je, imajući u vidu odredbu iz čl. 374. ZPP-a, valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu pod stavkom II. izreke kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 6.811,68 kuna/904,07 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. prosinca 2021. pa do isplate.

20. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo je odlučiti kao pod stavkom I. izreke ove odluke.

21. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 23. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Grgić