St 259/2021-179 Trgovački sud u Zadru

Pristupanje sadržaju

Republika Hrvatska Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj 1 St-259/2021-179

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Ardeni Bajlo, povodom prijedloga
predlagateljice Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Porezne uprave,
Područnog ureda Šibenik, OIB: 52634238587, zastupane po Županijskom državnom
odvjetništvu u Šibeniku, Građansko-upravnom odjelu od 14. srpnja 2015. za
otvaranje stečajnog postupka nad imovinom dužnika pojedinca MIRKA RAPIĆA,
Plano, Put Sv. Marte 18, OIB: 74856995382, vlasnika obrta R.L.E. za popravak i
preinake metalnih brodova, Drniš, Krš 2, OIB: 74856995382, zastupanog po
punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Pavlak & partneri j.t.d., Rijeka, Splitska 2 te
punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Rude i partneri d.o.o., Šibenik, Stjepana
Radića 6/II, u prethodnom postupku radi utvrđivanja uvjeta za otvaranje stečajnoga
postupka nad imovinom dužnika pojedinca, 8. veljače 2024.

r i j e š i o j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog predlagateljice Republike Hrvatske,
Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Šibenik, OIB: 52634238587
od 14. srpnja 2015. za otvaranje stečajnoga postupka nad imovinom dužnika
pojedinca MIRKA RAPIĆA, Plano, Put Sv. Marte 18, OIB: 74856995382, vlasnika
obrta R.L.E. za popravak i preinake metalnih brodova, Drniš, Krš 2, OIB:

74856995382.

II. Privremenoj stečajnoj upraviteljici Ivanki Bosotina iz Zadra, Dalmatinskog
sabora 3, OIB: 81654623800, određuje se jednokratna nagrada za rad za poslove
koje obavila u prethodnom postupku nad uvodno označenim dužnikom pojedincem u
bruto iznosu od 20.000,00 kuna.

III. Predlagateljica Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, Porezna uprava,
Područni ured Šibenik, OIB: 52634238587 dužna je snositi troškove prethodnog
postupka u ukupnom iznosu od 21.500,00 kuna na ime isplate nagrade privremenoj
stečajnoj upraviteljici u iznosu od 20.000,00 kuna iz točke II. izreke ovoga rješenja te
na ime pripadajućih doprinosa iz osnovice, poreza i drugih naknada na određenu joj
nagradu u iznosu od 1.500,00 kuna.

IV. Dio troškova prethodnog postupka u iznosu od 10.000,00 kuna podmiriti će
se iz sredstava na kontovniku predmeta ovoga suda poslovni broj gornji položenih
od strane predlagateljice na ime predujma potrebnog za namirenje troškova
prethodnog postupka.

2 Poslovni broj 1 St-259/2021-179

V. Nalaže se predlagateljici Republici Hrvatskoj, Ministarstvu financija,
Poreznoj upravi, Područnom uredu Šibenik, OIB: 52634238587 preostali iznos od

11.500,00 kuna potreban za namirenje cjelokupnih troškova prethodnog postupka iz
točke III. izreke ovoga rješenja uplatiti na žiro račun ovoga suda otvoren kod
Hrvatske poštanske banke d.d. broj: IBAN: HR43 2390 0011 3000 0085 7 s pozivom
na broj odobrenja 05 221-3-2017 (kontovnik predmeta) ili izravno na žiro račun
privremene stečajne upraviteljice Ivanke Bosotina iz Zadra, Dalmatinskog sabora 3,
OIB: 81654623800, IBAN: HR5624070003105897723 u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured
Dalmacija je 14. srpnja 2015. podnijela Stalnoj službi ovoga suda u Šibeniku
prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka nad imovinom dužnika pojedinca (trgovca
pojedinca) prvotno označenog kao R.L.E. za popravak i preinake metalnih brodova,
Mirko Rapić t.p., Drniš, Krš 2, OIB: 74856995382.

2. Predlagateljica u svom prijedlogu u bitnom navodi da dužnik kao porezni
obveznik nakon provedenog ovršnog postupka radi naplate raznih poreznih dugova,
a temeljem odredbi Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj: 127/00) ima
dospjele, a nepodmirene obveze prema istoj u iznosu od 45.351.433,18 kuna, da je
prema potvrdi Financijske agencije o blokadi računa i novčanih sredstava dužnika od

23. lipnja 2015. račun istoga u neprekidnoj blokadi u trajanju od 1962 dana odnosno
180 dana u prethodnih 6 mjeseci zbog nepodmirenih osnova za plaćanje u iznosu od

66.536.221,83 kuna te da je iz navedenog razvidno postojanje stečajnog razloga
dužnikove nesposobnosti za plaćanje predlažući sudu donošenje rješenje o otvaranju
stečajnoga postupka nad istim.

3. Povodom navedenog prijedloga, rješenjem Stalne službe ovoga suda u
Šibeniku posl. br. St-77/15 od 12. kolovoza 2015. pokrenut je prethodni postupak radi
utvrđivanja uvjeta za otvaranje stečajnog postupka nad dužnikom te je zakazano
ročište za 24. rujna 2015. na kojem je dužnik pojedinac u cijelosti osporio osnovu
predmetnog dugovanja kao i sve isprave podnesene uz prijedlog kojima
predlagateljica dokazuje vjerojatnost postojanja svoje tražbine i stečajnih razloga u
bitnom navodeći kako je sadržaj istih u potpunosti nevjerodostojan. Na okolnost
nepostojanja tražbine predlagateljice i nepostojanja stečajnog razloga dužnik
pojedinac je podnio u spis podnesak u kojem je iznio očitovanje u odnosu na svaku
pojedinu stavku predmetnog potraživanja, detaljno obrazložio svoje navode te iste
potkrijepio nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka za financije,
računovodstvo i bankarstvo Milana Kanjere od 10. travnja 2015. kao i brojnim drugim
ispravama i dokumentacijom (list spisa 29 do 438) proizašlima iz dugotrajnog
poreznopravnog odnosa između stranaka. Smatra da je prema važećim odredbama
Općeg poreznog zakona nastupila relativna i apsolutna zastara kako prava na
utvrđenje predmetne tražbine, tako i prava na njenu naplatu, da je još prije
podnošenja predmetnog prijedloga, točnije, 1. lipnja 2015. podnio zahtjev
predlagateljici za utvrđenje ove činjenice. S obzirom da predlagateljica o navedenom
još uvijek nije donijela odluku iako je to bila dužna učiniti kako po službenoj dužnosti,
neovisno o njegovom zahtjevu, tako i temeljem pravomoćnih sudskih odluka kojima
joj se to nalaže, to zbog šutnje administracije i svega naprijed navedenog predlaže
sudu donošenje odluke kojim se prijedlog iste odbacuje, podredno odbija.

3 Poslovni broj 1 St-259/2021-179

4. Za napomenuti je da su u dosadašnjem tijeku postupka od strane ovog
suda donijete tri odluke i to dvije Stalne službe ovoga suda u Šibeniku na način da
je prvim rješenjem ovoga suda posl. br. St-77/2015 od 10. studenog 2015. odbijen
kao nedopušten prijedlog predlagateljice za otvaranje stečajnog postupka nad
dužnikom označenim kao R.L.E. za popravak i preinaku metalnih brodova, Mirko
Rapić, t.p., dok je rješenjem ovoga suda posl. br. St- 202/2016 od 24. listopada 2016.
isti odbačen kao nedopušten, a koja oba rješenja su povodom žalbe predlagateljice
ukinuta odlukama drugostupanjskog suda uz vraćanje predmeta ovome sudu na
ponovan postupak. Potom je ovaj sud rješenjem St-3/2017-74 od 14. prosinca 2020.
odbio prijedlog Republike Hrvatske smatrajući da ista nije dokazala postojanje svoje
tražbine prema dužniku što da je uvjet za donošenje rješenja o otvaranju stečajnog
postupka nad istim. Postupajući po žalbi Visoki trgovački sud je istu prihvatio i
rješenje ukinuo.

5. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u svom rješenju posl. br. 38 Pž-
8901/15-3 od 11. siječnja 2016. ukazao ovome sudu na bitne povrede postupka
naglašavajući da je imovini dužnika pojedinca na temelju samog zakona priznato
svojstvo stranke u postupku zbog čega ovaj sud nije mogao donijeti rješenje u
odnosu na dužnika kako ga je označio u izreci, a osobito ne ako je bio u dilemi tko je
dužnik nad kojim je predlagateljica predložila otvaranje stečajnog postupka već da je
trebao pozvati istu na ispravak prijedloga na način da kao dužnika navede imovinu
dužnika pojedinca. Također, protivno uvjerenju ovoga suda iz pobijane odluke,
drugostupanjski sud je ukazao istome na to da se dokazivanje tražbine
predlagateljice prema trgovcu pojedincu ipak može rješavati u ovom izvanparničnom
postupku budući je stečajni sud kada postupa po prijedlogu vjerovnika za otvaranje
stečajnog postupka, dužan ocijeniti je li vjerovnik učinio vjerojatnom postojanje svoje
tražbine prema dužniku kao jednu od pretpostavki za dopuštenost prijedloga. Pri
tome naglašava da je postojanje nepravomoćne sudske ili upravne odluke ili ovršne
isprave zakonska presumpcija o vjerojatnosti tražbine, ali da je u nedostatku takvih
isprava upravo na stečajnom sudu ocijeniti postojanje ili nepostojanje takve
vjerojatnosti na temelju ostalih isprava.

6. Nadalje, Visoki trgovački sud u obrazloženju svoga rješenja posl. br. 38 Pž-
7893/2016-2 od 8. prosinca 2016. ukazuje ovome sudu da je u ponovljenom
postupku prilikom donošenja nove odluke kojom je odbacio kao nedopušten prijedlog
predlagateljice za otvaranje stečajnog postupka nad dužnikom, u potpunosti
zanemario sadržaj njegovog prvotnog ukidnog rješenja posl. br. Pž-8901/15 od 11.
siječnja 2016. U situaciji kada je ovaj sud na temelju prijedloga za otvaranje
stečajnog postupka od 14. srpnja 2015. već donio rješenje o pokretanju prethodnog
postupka radi utvrđivanja uvjeta za otvaranje stečajnog postupka na dužnikom i
ocijenio prijedlog dopuštenim, da je u nastavku postupka bio dužan utvrditi postoji li
kod dužnika stečajni razlog ili takav razlog ne postoji vodeći računa o pravilnom
označavanju dužnika. S obzirom na to da je tijekom postupka, a posebno na ročištu
od 24. rujna 2015. koje je održano radi utvrđenja uvjeta za otvaranje stečajnog
postupka postalo jasno da je prijedlog za otvaranje stečajnog postupka predložen
nad trgovcem pojedincem Mirkom Rapićem (koji kao trgovac pojedinac posluje pod
nazivom R.L.E. za popravak i preinake metalnih brodova, Mirko Rapić), da je ovaj
sud ako je i dalje sumnjao u to tko je Mirko Rapić, morao pozvati predlagateljicu na
ispravak i dopunu prijedloga i tek nakon toga eventualno odbaciti prijedlog ako bi za
to bilo razloga. Međutim, u konkretnom slučaju da nije ni bilo uvjeta za navedeno jer
bez obzira na način na koji je u prijedlogu označen dužnik, da je razvidno da se radi

4 Poslovni broj 1 St-259/2021-179

o Mirku Rapiću trgovcu pojedincu, a što proizlazi iz njegovog iskaza na ročištu 24.
rujna 2015. kao i iz izvoda iz sudskog registra kojeg je sud pribavio po službenoj
dužnosti. S obzirom da je Stečajnim zakonom jasno propisano da se stečaj može
provesti nad pravnom osobom te nad imovinom dužnika pojedinca (obrtnika ili trgova
pojedinca) u konkretnom slučaju da je sud kao dužnika trebao ispravno označiti
imovinu dužnika pojedinca Mirka Rapića trgovca pojedinca R.L.E. Također ističe da
je ovaj sud pogrešno zaključio da predlagateljica nije ukazala na vjerojatnost
postojanja svoje tražbine dok postojanje stečajnog razloga nije ni utvrđivao, a što je
bio dužan utvrditi po službenoj dužnosti i u tom pravcu izvesti sve dokaze. Naglašava
da nije jasno na temelju čega je ovaj sud zaključio da nema vjerojatnosti postojanja
tražbine kada je predlagateljica dostavila dokaze o poreznom dugu kao i presudu
Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-7021/11-3 od 21. kolovoza

2014. kojim je riješeno pitanje osobnog identifikacijskog broja (Mirko Rapić je imao
dva OIB-a što je dovelo do zabune, ali je jedan naknadno poništen od strane
nadležnog tijela budući da trgovac pojedinac kao fizička osoba koja samostalno
obavlja gospodarsku djelatnost u skladu s propisima o obrtu ne može imati osobni
identifikacijski broj koji je već dodijeljen Mirku Rapiću kao fizičkoj osobi i vlasniku
obrta R.L.E za popravak i preinaku metalnih brodova, OIB 74856995382, a koji je
svojstvo trgovca pojedinca stekao upisom u sudski registar 13. rujna 2006.).
Zaključno upućuje ovaj sud da u ponovljenom postupku vodi računa o tome da se
stečajni postupak može otvoriti samo nad imovinom dužnika pojedinca, da po
službenoj dužnosti utvrdi sve činjenice koje su od važnosti za stečajni postupak i radi
toga izvede sve potrebne dokaze te eventualno uz pomoć privremenog stečajnog
upravitelja utvrdi postoje li razlozi za otvaranje stečajnog postupka nad imovinom
dužnika pojedinca-trgovca Mirka Rapića i ponovno odluči o prijedlogu.

7. Postupajući u skladu s navedenim uputama drugostupanjskog suda, ovaj
sud je u ponovljenom prethodnom postupku provedenom po drugom sucu
rješavatelju pod brojem St-3/2017 donio rješenje kojim odbija prijedlog Republike
Hrvatske, a nakon što je:

- zaključkom od 25. rujna 2017. (list spisa 558) ponovno zakazao ročište radi
izjašnjenja o prijedlogu za otvaranje stečajnog postupka nad dužnikom za 20.
listopada 2017. na koje je pozvao dužnika pojedinca-trgovca pojedinca Mirka Rapića,
predlagateljicu, Financijsku agenciju i druge pravne osobe koje obavljaju poslove
platnog prometa za dužnika, sve radi davanja odgovarajućih podataka i obavijesti
potrebnih za donošenje odluke o prijedlogu, dok je daljnjim zaključkom od 27. rujna

2017. (list spisa 559) naložio Financijskoj agenciji podnijeti u spis potvrdu o blokadi
računa i novčanih sredstava trgovca pojedinca.

- imenovao privremenu stečajnu upraviteljicu Ivanku Bosotinu iz Zadra, koja je
podnijela u spis pisano, obrazloženo i dokumentirano izvješće (list spisa 630-1096)
kao i opsežne dopune istoga od 2. i 3. prosinca 2019. s popratnim ispravama (list
spisa 1223-1311) u kojima se detaljno očitovala o svim pojedinačnim okolnostima i
činjenicama bitnim za donošenje odluke u predmetnom postupku i u kojima je jasno
naznačila na temelju koje dokumentacije je izradila ista. Također, ista se podnescima
od 19. lipnja 2018. (list spisa 1106-1107), 21. siječnja 2020. (list spisa 1454) i 15.
listopada 2020. detaljno očitovala u odnosu na sve navode predlagateljice iznesene
tijekom postupka ostajući u cijelosti kod svojih obrazloženih utvrđenja sadržanih u
predmetnim izvješćima te stajališta da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske
pretpostavke za otvaranje stečajnoga postupka nad imovinom dužnika pojedinca.

5 Poslovni broj 1 St-259/2021-179

- naložio Financijskoj agenciji podnijeti u spis predmeta izvod iz očevidnika
redoslijeda osnova za plaćanje za dužnika pojedinca, a kojem zahtjevu je udovoljeno

25. studenog 2019. (list spisa 1208-1228/)

- naložio predlagateljici u roku od 8 dana urediti tj. ispraviti svoj prijedlog od

14. srpnja 2015. na način da kao dužnika ispravno označi osobu nad kojom se može
provesti stečajni postupak budući je ovaj sud utvrdio da je onaj naznačen u prijedlogu
brisan iz sudskog registra na temelju rješenja ovoga suda poslovni broj Tt-20/52-11
od 23. lipnja 2020., sve u skladu s odredbama čl. 3. i čl. 6. SZ-a u vezi s odredbama
čl. 82. i 83. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92,
112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,
89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP), a kako bi se prethodni postupak
mogao nastaviti u odnosu na osobu koja može biti stranka u postupku, čemu je
udovoljeno podneskom od 2. srpnja 2020.

- pribavio i preslikao cjelokupni spis predmeta Stalne službe istoga u Šibeniku
iz postupka vođenog nad imovinom istovjetnog dužnika pojedinca pod posl. br. St-
617/2013 (list spisa 1457-1532) u kojem je rješenjem ovoga suda od 11. travnja

2014., a povodom prijedloga Financijske agencije, obustavljen prethodni postupak
nad istim i koje je potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske
posl.br. Pž-4877/14-3 od 9. srpnja 2014. kojim su odbačene kao nepravodobne žalbe
predlagateljice i pročelnika nadležnog poreznog tijela izjavljene protiv istoga.

8. U tom ponovljenom postupku predlagateljica i dužnik pojedinac podnijeli su
u spis brojne podneske u kojima su se iscrpno očitovali kako na međusobno
iznesene navode i prigovore, tako i na utvrđenja privremene stečajne upraviteljice iz
navedenih izvješća, a takva mogućnost dana im je i na ročištu radi rasprave o
uvjetima za otvaranje stečajnog postupka nad imovinom dužnika pojedinca
održanom 9. listopada 2020.

9. Tako predlagateljica u svojim pismenim i usmenim očitovanjima ustraje kod
svog prijedloga za otvaranje stečajnog postupka, sada nad imovinom dužnika
pojedinca Mirka Rapića, vlasnika obrta R.L.E. za popravak i preinake metalnih
brodova, Drniš, Krš 2 koji obrt je u mirovanju od 13. rujna 2006. osporavajući navode
i utvrđenja privremene stečajne upraviteljice iz navedenih izvješća, kao i navode
samog dužnika da bi u odnosu na predmetnu tražbinu nastupila relativna i apsolutna
zastara prava na utvrđenje i na naplatu iste. Na ročištu od 9. listopada 2020. ističe da
se od dana podnošenja prijedloga pa do ročišta nisu bitno promijenile okolnosti i
činjenice na kojima temelji svoj prijedlog. Ovo iz razloga jer je dugovanje dužnika
prema istoj na dan podnošenja prijedloga iznosilo 45.351.433,18 kuna, da bi na dan
navedenog ročišta iznosilo 46.563.889,83 kuna što je razvidno iz stanja računa
poreznog obveznika. Što se tiče statusa dužnika pojedinca kao obrtnika, ističe da se
prema stajalištu Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja s danom
pravomoćnosti sudskog rješenja o brisanju statusa trgovca pojedinca, ovaj
gospodarski subjekt aktivira u obrtnom registru te nastavlja obavljati svoju djelatnost
kao fizička osoba- obrtnik. Nadalje iznosi svoja shvaćanja i tumačenja različitih
zakonskih propisa i podzakonskih akata kojima se regulira pitanje tijeka, prekida i
zastoja zastare predmetne tražbine kao i odluka Upravnog suda Republike Hrvatske i
onih donesenih u upravnim postupcima pred prvostupanjskim i drugostupanjskim
tijelima u odnosu na prava i obveze stranaka iz njihovog poreznopravnog odnosa.
Naglašava da je dug poreznog obveznika utvrđen na temelju obrazaca koje je potonji
sam dostavio nadležnoj poreznoj upravi, a ne temeljem rješenja predlagateljice te da
je pokretanjem predmetnog postupka došlo do zastoja zastare naplate predmetnog

6 Poslovni broj 1 St-259/2021-179

dugovanja. Smatrajući da je tijekom postupka dokazala vjerojatnim postojanje svoje
tražbine kao i postojanje stečajnog razloga nesposobnosti dužnika za plaćanje
dospjelih obveza kojeg dokazuje priloženom potvrdom Financijske agencije od 9.
listopada 2020. iz koje proizlazi da je račun dužnika u blokada na iznos od

42.635.841,97 kuna u trajanju od 3723 dana, to predlaže sudu donošenje odluke o
otvaranju stečajnoga postupka nad imovinom dužnika pojedinca.

10. S druge pak strane, dužnik pojedinac Mirko Rapić u cijelosti ustraje kod
svojih navoda iz podneska predanog na ročištu od 24. rujna 2015. kao i onih
iznesenih kasnije tijekom postupka naglašavajući da tražbina predlagateljice nije niti
vjerojatna, a kamoli izvjesna budući je još davno nastupila zastara prava na utvrđenje
i na naplatu iste. Smatra da su jedini točni navodi predlagateljice u postupku oni da
se dana podnošenja prijedloga pa do dana održavanja posljednjeg ročišta u ovom
postupku zaista nije ništa promijenilo budući nadležno porezno tijelo još uvijek nije
donijelo odluku povodom njegovog zahtjeva od 1. lipnja 2015. za utvrđenjem nastupa
zastare utvrđenja i naplate poreznog duga iako je od njegovog podnošenja proteklo
više od pet godina. Predlagateljica da je uz svoj prijedlog priložila isključivo
knjigovodstvene izvode nadležnog poreznog tijela koje ne predstavljaju ovršne
isprave u smislu odredbi Općeg poreznog zakona, već vjerodostojne isprave iz kojih
ne proizlazi osnovanost njene tražbine. Ne osporava činjenicu da kao trgovac
pojedinac odgovara za svoje dugove iz obrta ali ističe da je rješenjem nadležne
Službe za gospodarstvo, Ispostave Drniš njegov obrt stavljen u mirovanje s danom 3.
studenog 2006. nakon čega mu je nadležno porezno tijelo izdalo potvrdu od 14.
studenog 2006. da navedeni obrt nemam nikakvih zaostalih dugovanja prema
predlagateljici. Štoviše, ovaj dužnik pojedinac da ima preplaćene porezne obveze
prema predlagateljici u iznosu od 456.853,18 kuna zbog čega nema uvjeta za
otvaranje stečajnoga postupka nad istim. S obzirom na činjenicu da obrtnik može
odgovarati samo za nastale dugove te da do dana 13. rujna 2006. kada je izvršen
njegov upis u sudski registar kao trgovca pojedinca nije bilo evidentiranih dugovanja
iz obrta, to da u konkretnom slučaju ne može odgovarati za nepostojeće dugovanje.
Naglašava da su od strane predlagateljice naknadno bile utvrđene obveze s osnove
poreza i drugih javnih davanja ali da za iste ne postoje ovršne isprave iz kojih bi u
bilo kojem stupnju vjerojatnosti proizlazilo postojanje tražbine predlagateljice. Ovo iz
razloga jer su u odnosu na navedene obveze još u uvijek u tijeku brojni
prvostupanjski i drugostupanjski postupci pred upravnim sudovima i drugim
nadležnim tijelima u kojima su prihvaćene brojne žalbe i prigovori dužnika o kojima
porezna tijela nisu donijela konačnu odluku. Unatoč navedenom, predlagateljica da je
bez valjane pravne osnove odnosno upravnog akta zaduživala njegov obrt koji za to
vrijeme uopće nije poslovao pa nisu niti mogle nastati obveze s te osnove. Smatrajući
spornima i osnovu i visinu predmetne tražbine, da je za potrebe ovoga postupka sam
zatražio financijsko vještačenje prvotno po stalnom sudskom vještaku financijske
struke Milanu Kanjeru iz Zagreba od 10. travnja 2015. i 23. rujna 2015. a potom i po
stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Ljubomiru Jeliću iz Rijeke iz
ožujka 2018. koje je priložio u spis, a iz kojih da u bitnome proizlazi da je visina
predmetne tražbine (za slučaj kada bi postojala) znatno manja od one koja se
potražuje u ovome postupku te da je nastupila zastara svih obveza dužnika s osnove
poreza i drugih javnih davanja. Predlagateljica da tijekom postupka nije nikada
pojasnila, a kamoli dokazala svaku pojedinu stavku, osnovu i visinu svoga
potraživanja niti je odlučila o njegovog zahtjevu za utvrđenje zastare predmetne
tražbine unatoč tome što je isti podnesen još prije pokretanja ovoga postupka
slijedom čega ovaj dužnik ne može trpjeti štetne posljedice zbog šutnje

7 Poslovni broj 1 St-259/2021-179

administracije. U cijelosti osporava navode predlagateljice s ročišta od 9. listopada

2020. da bi prvostupanjsko i drugostupanjsko porezno tijelo donijelo konačnu odluku
o utvrđivanju nastupa zastare prava na utvrđenje i naplatu poreznog duga budući se
odluka Upravnog suda posl. br. 8 USIPOR-246/19 od 23.6.2020. koju je priložila u
tom pravcu uopće ne odnosi na tražbinu koja je predmet ovog postupka već na
tražbinu koja je nastala nakon podnošenja predmetnog prijedloga, dok je rješavanje
prednjeg pitanja zastare ključnog za ovaj postupak još uvijek u tijeku pred
drugostupanjskim tijelom.

11. Naime, Mirko Rapić je mišljenja da je njegova agonija kao poduzetnika
započela podnošenjem tužbe Trgovačkom sudu u Splitu protiv tuženice, ovdje
predlagateljice Republike Hrvatske radi naknade štete u kojem postupku je
prvostupanjski sud nepravomoćnom presudom posl. br. P-483/09 od 10. siječnja

2014. naložio istoj isplatiti mu iznos od 16.700.000,00 kn sa zateznim kamatama.
Navedenom da je prethodilo izigravanje od strane državnih institucija jer da se u
odnosu na njega nije poštovao dogovor sadržan u promemoriji iz listopada 2007.
temeljem kojega je prenio u vlasništvo Republici Hrvatskoj dionice "Viktora Lenca"
vrijedne 10.500.000,00 kuna te na ovaj način omogućio realizaciju stečajnog plana i
izlazak brodogradilišta "Viktor Lenac" iz stečaja. Sukladno promemoriji, da je preuzeo
i dio radnika "Viktora Lenca" dok s druge strane predlagateljica nije ispunila obveze
koje je s ove osnove preuzela prema istome. Zbog navedenog, da je protiv
predlagateljice pokrenuo niz parnica radi naknade štete smatrajući da isključivo
njenom krivnjom ne posluje još od 2011., a do blokade računa je zapošljavao čak
540 radnika i poslovao s dobiti. Iako ako su sva rješenja kojima je od strane
predlagateljice određena pljenidba njegovih novčanih sredstava ukinuta presudama
Upravnog suda u Splitu i postupci vraćeni na ponovno postupanje, da nadležne
porezne uprave odbijaju postupiti po navedenim presudama zbog čega da je podnio
više kaznenih prijava protiv službenika porezne uprave o čemu je proveden i nadzor
unutarnje kontrole od strane Ministarstva financija, Sektora za poslovne procese,
unutarnju reviziju i unutarnji nadzor i sačinjen zapisnik o utvrđenim nepravilnostima
koji je dostavljen i privremenoj stečajnoj upraviteljici. Naglašava da želi nastaviti s
obavljanjem svoje djelatnosti te da ne postoje uvjeti za otvaranje stečajnog postupka
iz razloga jer je njegov račun blokiran temeljem osnova koje su na njegov zahtjev
poništene raznim rješenjima donesenima u navedenim upravnim postupcima te iz
razloga jer je u međuvremenu došlo i do zastare naplate i utvrđenja porezne obveze,
a na što su upravna tijela sukladno odredbama čl. 108. i 109. Općeg poreznog
zakona dužna paziti po službenoj dužnosti.

12. Privremena stečajna upraviteljica je na ročištu od 9. listopada 2020. u
bitnom navela da joj unatoč višestrukom pozivima, predlagateljica ni do dana ročišta
nije dostavila tražene ažurirane izvode iz svojih poslovnih knjiga iz kojih bi bilo
moguće utvrditi je li izvršila otpis zastarjelih potraživanja prema dužniku pojedincu
temeljem pravomoćnih upravnih odluka te po službenoj dužnosti, sve sukladno
važećim odredbama Općeg poreznog zakona zbog čega je njena prema dužniku
pojedincu i dalje sporna. Tako da izvod iz stanja poreznog obveznika na dan 9.
listopada 2020. priloženog na ročištu od strane predlagateljice na kojem je
evidentiran dug prema dužniku pojedincu jednako kao i prethodno dostavljeni izvodi
ponovno ne sadrži detaljne i odgovarajuće podatke za svaki pojedini porezni račun
kako bi se sa sigurnošću moglo utvrditi dospijeće svake pojedine tražbine
predlagateljice kao i ukupan iznos iste. Zbog svega navedenog, privremena stečajna
upraviteljica je u cijelosti ostala kod svojih izvješća i ranije iznesenih navoda dodajući

8 Poslovni broj 1 St-259/2021-179

da i nakon usmene diskusije s ročišta kao i brojnih stranačkih očitovanja tijekom
postupka i dalje smatra da predlagateljica nije dokazala postojanje svoje tražbine kao
ni osnovu i točnu visinu iste zbog čega u konkretnom slučaju ne postoje uvjeti za
otvaranje stečajnoga postupka nad dužnikom pojedincem.

13. Dakle, rješenjem ovog suda broj St-3/17-74, a nakon naprijed citirane
pribavljene dokumentacije i podnesaka stranaka ovaj sud je ponovno odbio prijedlog
Republike Hrvatske, koje rješenje je postupajući po žalbi Visoki trgovački sud ukinuo i
vratio ovom sudu na ponovni postupak rješenjem 77 Pž-758/2021-22 uz uputu da je
prilikom odlučivanja o otvaranju stečajnog postupka potrebno primijeniti odredbu čl.

39. st. 2. Stečajnog zakona u smislu vjerojatnosti postojanja tražbine predlagatelja
pritom utvrđujući vjerojatnost u odnosu na svaku od 24 točke prijedloga te imajući u
vidu odredbe čl. 4. st. 1. SZ/96 a sve primjenjujući odredbu članka 39. stavka 2. SZ-a
i odredbu članka 219. stavka 1. ZPP-a u svezi s člankom 6. SZ-a/96, a uvažavajući
činjenicu da je tražbina predlagateljice određena u točkama 1. do 24. po točno
navedenim osnovama i iznosima, te da svoje zaključke o vjerojatnosti tražbine i
stečajnim razlozima jasno obrazloži u odnosu na odredbe Stečajnog zakona na način
da ih je moguće ispitati, uzimajući u obzir da pretpostavke za otvaranje stečajnog
postupka moraju postojati na dan donošenja rješenja ako se stečajni postupak otvori.

14. U ponovljenom postupku koji je uslijedio nakon treće ukidne odluke
Visokog trgovačkog suda ovaj sud je zaprimio čitav niz podnesaka dužnika i
predlagatelja te odredio financijsko-knjigovodstveno vještačenje rješenjem St-
259/2021-119 od 20. prosinca 2022. po stalnoj sudskoj vještakinji za financije i
računovodstvo Darinki Cimera, dipl. oec. iz Rijeke. Rješenjem je naloženo utvrditi
postojanje, iznos i datum dospijeća svake pojedine tražbine predlagateljice Republike
Hrvatske prema uvodno označenom dužniku kao poreznom obvezniku, odnosno
postojanje, iznos i datum dospijeća svake pojedine obveze (dugovanja poreznog
obveznika) dužnika prema predlagateljici iskazane u karticama stanja svakog
pojedinog računa poreznog obveznika, sve s osnova javnih i drugih davanja pobliže
navedenih pod rednim brojevima 1. do 24. u prijedlogu Republike Hrvatske za
otvaranje stečajnog postupka nad dužnikom od 14. srpnja 2015. (stranica spisa 1. do

10.), a kako je to obrazloženo u podnesku predlagateljice od 5. siječnja 2022.
(stranice spisa 2611. do 2961.). Potom je postupajući po zahtjevu vještakinje za
izuzeće, rješenjem 3 St-259/2021-128 od 27. ožujka 2023. prihvatio njen zahtjev i
vještačenje povjerio Aleksanderu Vranko iz Zagreba, Remetski Banjščak 13, OIB:
13666070136, stalnom sudskom vještaku za financije i knjigovodstvo koji je nalaz i
mišljenje dostavio 23. lipnja 2023. nakon čega je za 22. studenog 2023. određeno
ročište radi raspravljanja o uvjetima za otvaranje stečajnog postupka u nazočnosti
zastupnice po zakonu predlagateljice – Igranke Šumera, zamjenice Županijskog
državnog odvjetnika u Šibeniku, Mirka Rapića osobno i po punomoćniku Sanjinu
Pavlaku odvjetniku u Zagrebu, Marka Rapića, prokurista R.L.E. T.P., privremene
stečajne upraviteljice Ivanke Bosotina i vještaka Aleksandera Vranka. Za napomenuti
je da je od dostave nalaza i mišljenja vještaka do održavanja ročišta proteklo
neprimjereno dugo vremena iz razloga što je ovoj referadi spis dodijeljen u rad
odlukom predsjednika suda od 16. kolovoza 2023. a zaprimljen je u referadu 5. rujna

2023. te je nalaz i mišljenje vještaka uručen strankama 12. rujna 2023.

9 Poslovni broj 1 St-259/2021-179

15. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da na dan 18. lipnja 2023., dakle na
dan slanja nalaza i mišljenja za predlagateljicu – Republiku Hrvatsku nije zastupila
apsolutna zastara prava na pokretanje postupka naplate u paušalnom iznosu
Hrvatskoj obrtničkoj komori za stanje duga u kvartalnom razdoblju od 28. veljače do

1. prosinca 2014. u iznosu od 528,00 kuna i obračunate kamate na dan 31. prosinca

2014. u iznosu od 1.227,54 kuna, ukupno 1.755,54 kuna prema stečajnom dužniku
kao poreznom obvezniku a koji iznos je iskazan u točki 14. prijedloga za otvaranje
stečajnog postupka za razdoblje od 28. veljače do 1. prosinca 2014. i za koji iznos će
apsolutna zastara nastupiti 1. siječnja 2025. IZ nalaza i mišljenja proizlazi da je na
dan 18. lipnja 2023. za Republiku Hrvatsku – predlagateljicu zastupila apsolutna
zastara prava na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe, na
sve ostale pojedine tražbine predlagateljice prema ovom dužniku iskazane u
karticama stanja svakog pojedinog računa poreznog obveznika navedene pod
rednim brojevima od 1. do 24. osim za redni broj 14. u naprijed navedenom iznos u
od 1.755,54 kuna.

16. U odnosu na, prema navodima predlagateljice dospjele a neizmirene
obveze dužnika na dan 23. lipnja 2015. iskazane u prijedlogu za pokretanje
stečajnog postupka vještak se izjasnio po vrstama poreza i to :

1). Vrsta poreza 1201-PDV: PDV se odnosi na godine od 2008. do 2013.

Vještak je utvrdio da je:

a. Dug stečajnog dužnika za razdoblje 2008. dužnik svojim uplatama na ime
PDV-a i kamata u razdoblju od 9. veljače 2010. do 31. prosinca 2010. u iznosu
od 6.831.317,48 kuna podmiren.

b. Dug za PDV utvrđen rješenjem Ministarstva financija, Financijske policije,
Klasa: UP/I-470-05/10-10/13, Ur. broj: 513-19-03/10-13 od 12. listopada 2010.
koji se odnosi na PDV za 2008. i 2009. i zajedno s kamatama iznosi i
95.753,44 kuna podmiren je dužnikovim uplatama u iznosu od 533.864,25
kuna u razdoblju od 12. svibnja 2011. do 31. prosinca 2011.

c. Dug za PDV utvrđen obračunom za razdoblje 2009. po obrascu PDV – K, a
koji je iskazan računom poreznog obveznika u iznosu od 3.438.940,71 kuna
zastario je u relativnom smislu 1. siječnja 2014. a obzirom da je zastara počela
teći 1. siječnja 2011. apsolutna zastara je nastupila 1. siječnja 2017.
d. Dug za PDV utvrđen obračunom od strane dužnika za razdoblje 2010. –
obrazac PDV – K iskazan u iznosu od 2.458.429,46 kuna zastara je počela
teći 1. siječnja 2012. slijedom čega je apsolutna zastara nastupila 1. siječnja
2018.

e. Dug za PDV utvrđen obračunom od strane dužnika za razdoblje 2011. –
obrazac PDV – K iskazan u iznosu od 1.719.933,96 kuna s obračunatom
kamatom u iznosu od 581.440,29 kuna, dakle ukupno 2.301.374,25 kuna
zastario je u smislu prava na naplatu u relativnom smislu 1. siječnja 2016. a
apsolutna zastara je nastupila 1. siječnja 2019.

f. Dug za PDV utvrđen obračunom od strne dužnika za razdoblje 2012. –
obrazac PDV – K iskazan u ukupnom iznosu uključujući kamatu 960.077,86
kuna – zastara je počela teći 1. siječnja 2014. u kom smislu je apsolutna
zastara nastupila 1. siječnja 2020.

10 Poslovni broj 1 St-259/2021-179

g. Kamata na dužni PDV utvrđen od strane nadležnom poreznog tijela u
razdoblju od 2013. – iskazana u iznosu od 919.103,06 kuna – zastara je
započela teći 1. siječnja 2015. u kojem smislu je apsolutan zastara nastupila
1. siječnja 2021.

Iz navedenog vještak zaključuje da je za predlagateljicu nastupila aplsoluta zastara
prava na pokretanje naplate poreza, kamata i troškova ovrhe na ime PDV-a za iznos
iskazan u točki 1. prijedloga za pokretanje stečajnog postupka nad ovim stečajnim
dužnikom.

2) i 3) Vrsta poreza – porez na cestovna motorna vozila

Vještak je utvrdio da je:

- porez temeljen na računu 1317 u ukupnom iznosu od 2.431,95 kuna
utvrđenom rješenjem Porezne uprave Klasa: UP/I-419-09/12-01/2985 od 19.
srpnja 2012. s datumom obračuna 31. prosinca 2012. te da je zastara počela
teći 1. siječnja 2013. temeljem čega je relativna zastara nastupila 1. siječnja
2016., a apsolutna 1. siječnja 2019.

- porez temeljen na računu 1317 u ukupnom iznosu od 414,27 kuna utvrđenom
rješenjem Porezne uprave Klasa: UP/I-410-09/2009-01/1359 od 31. srpnja
2009. s datumom obračuna 31. prosinca 2009. te da je zastara počela teći 1.
siječnja 2010. slijedom čega je relativna zastara nastupila 1. siječnja 2013., a
apsolutna 1. siječnja 2016.

- porez temeljen na računu 1317 u ukupnom iznosu od 883,93 kuna utvrđenom
rješenjem Porezne uprave Klasa: UP/I-410-09/2009-01/1124 od 30. srpnja
2010. s datumom obračuna 31. prosinca 2010. te da je zastara počela teći 1.
siječnja 2011. temeljem čega je relativna zastara nastupila 1. siječnja 2014., a
apsolutna 1. siječnja 2017.

- porez temeljen na računu 1317 u ukupnom iznosu od 1.398,78 kuna
utvrđenom rješenjem Porezne uprave Klasa: UP/I-410-09/2009-01/1033 od 8.
kolovoza 2011. s datumom obračuna 31. prosinca 2011. te da je zastara
počela teći 1. siječnja 2012. temeljem čega je relativna zastara nastupila 1.
siječnja 2015., a apsolutna 1. siječnja 2018.

Iz navedenog vještak zaključuje da je za predlagateljicu nastupila apsolutna zastara
prava na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe na ime
poreza na cestovna motorna vozila.

4) Vrsta poreza – porez i prirez na dohodak od nesamostalnog rada

Vještak je utvrdio da je:

- porez i prirez temeljen na računu 1406 obračunat na dan 31. prosinca 2011. u

iznosu od 7.491.541,18 kuna utvrđen od strane dužnika u obrascu ID

- porez i prirez na dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 1.624.997,12
kuna utvrđen rješenjem Financijske policije Klasa: UP/I-470-05/10-10/13, Ur.
broj: 513-19-03/10-13 od 12. listopada 2010. za 2008. i 2009. godinu,

iz čega vještak zaključuje da je zastara prava na naplatu obveze poreza i prireza na dohodak od nesamosalnog rada i obračunatih kamata za 2008. i 2009. godinu počela

11 Poslovni broj 1 St-259/2021-179

teći 1. siječnja 2011. slijedom čega je relativna zastara nastupila 1. siječnja 2014., a
apsolutna 1. siječnja 2017.

Nadalje je vještak utvrdio da je:

- pravo na naplatu poreza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada koje je
utvrđeno obračunom od strane dužnika za razdoblje 2007., 2008., 2009.,
2010. i 2011. – obrazac ID u ukupnom iznosu 5.898.241,93 kuna zastarjelo i
to za 2007. godinu 1. siječnja 2014., za 2008. godinu 1. siječnja 2015., za
2009. godinu 1. siječnja 2016., za 2010. godinu 1. siječnja 2017., za 2011.
godinu 1. siječnja 2018.,

Iz navedenog vještak zaključuje da je za predlagateljicu nastupila apsolutna zastara
prava na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe na ime
poreza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada i obračunatih kamata u
ukupnom iznosu od 7.543.240,27 kuna.

5) Vrsta poreza: porez na dohodak utvrđen u postupku nadzora za prethodne godine
– račun 1627 u ukupnom iznosu od 2.743.770,00 kuna temeljen na rješenju
Ministarstva financija, Klasa: UP/I-4701-02/2004-01/171 od 28. veljače 2006. koje je
postalo izvršno 9. lipnja 2006.

Vještak je utvrdio da je:

- Porez na dohodak za 2001., 2002., 2005. i 2006. utvrđen rješenjem
Ministarstva financija, Klasa: UP/I-4701-02/2004-01/171 od 28. veljače 2006.

a. zastara prava na naplatu obveze prava na dohodak i obračunatih kamata
za 2001. počela je teći 1. siječnja 2007., slijedom čega je apsolutan
zastara nastupila 1. siječnja 2013.

b. zastara prava na naplatu obveze prava na dohodak i obračunatih kamata
za 2002. počela je teći 1. siječnja 2007., slijedom čega je apsolutan
zastara nastupila 1. siječnja 2013.

c. zastara prava na naplatu obveze prava na dohodak i obračunatih kamata
za 2005. počela je teći 1. siječnja 2007., slijedom čega je apsolutan
zastara nastupila 1. siječnja 2013.

d. zastara prava na naplatu obveze prava na dohodak i obračunatih kamata
za 2006. počela je teći 1. siječnja 2007., slijedom čega je apsolutan
zastara nastupila 1. siječnja 2013.

Iz čega vještak zaključuje da je za predlagateljicu nastupila apsolutan zastara prava
na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe na ime poreza na
dohodak utvrđenog rješenjem Ministarstva financija, Klasa: UP/I-4701-02/2004-
01/171 od 28. veljače 2006.

6) Vrsta poreza: porez na dobit – račun 1651 u ukupnom iznosu od 3.187.947,81
kuna temeljen na godišnjim prijavama na dobit – PD obrazac za 2006., 2007., 2008.,

2009., 2010. i 2011. godinu

Vještak je utvrdio da je porez utvrđen po godišnjim prijavama PD obrasca te da je

12 Poslovni broj 1 St-259/2021-179

- zastara prava na naplatu poreza na dobit za 2005. počela teći 1. siječnja

2007. slijedom čega je apsolutna zastara nastupila 1. siječnja 2013.,

- zastara prava na naplatu poreza na dobit za 2006. počela teći 1. siječnja

2008. slijedom čega je apsolutna zastara nastupila 1. siječnja 2014.,

- zastara prava na naplatu poreza na dobit za 2007. počela teći 1. siječnja

2009. slijedom čega je apsolutna zastara nastupila 1. siječnja 2015.,

- zastara prava na naplatu poreza na dobit za 2008. počela teći 1. siječnja

2010. slijedom čega je apsolutna zastara nastupila 1. siječnja 2016.,

- zastara prava na naplatu poreza na dobit za 2009. počela teći 1. siječnja

2011. slijedom čega je apsolutna zastara nastupila 1. siječnja 2017.,

- zastara prava na naplatu poreza na dobit za 2010. počela teći 1. siječnja

2012. slijedom čega je apsolutna zastara nastupila 1. siječnja 2018.,

- zastara prava na naplatu poreza na dobit za 2011. počela teći 1. siječnja

2013. slijedom čega je apsolutna zastara nastupila 1. siječnja 2019.

Iz čega vještak zaključuje da je za predlagateljicu nastupila apsolutna zastara prava
na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe na ime poreza na
dobit utvrđenog zaduženjem od strane Porezne uprave na dan 31. prosinca 2012.
godine.

7) Vrsta poreza – porez na tvrtku – račun 1732 u ukupnom iznosu od 3.319,71 kuna za razdoblje od 2005. do 2014.

Vještak je utvrdio da je porez na tvrtku utvrđen rješenjima nadležnog poreznog tijela za razdoblja od 2005. do 2014. na dan obračuna 31. prosinca 2014. te da je:

- zastara prava na naplatu poreza na tvrtku za 2006. utvrđena rješenjem
poreznog tijela počela je teći 1. siječnja 2007. te je relativna zastara nastupila
1. siječnja 2010., a apsolutna 1. siječnja 2013.,

- zastara prava na naplatu poreza na tvrtku za 2007. utvrđena rješenjem
poreznog tijela počela je teći 1. siječnja 2008. te je relativna zastara nastupila
1. siječnja 2011., a apsolutna 1. siječnja 2014.,

- zastara prava na naplatu poreza na tvrtku za 2008. utvrđena rješenjem
poreznog tijela počela je teći 1. siječnja 2009. te je relativna zastara nastupila
1. siječnja 2012., a apsolutna 1. siječnja 2015.,

- zastara prava na naplatu poreza na tvrtku za 2009. utvrđena rješenjem
poreznog tijela počela je teći 1. siječnja 2010. te je relativna zastara nastupila
1. siječnja 2013., a apsolutna 1. siječnja 2016.,

- zastara prava na naplatu poreza na tvrtku za 2010. utvrđena rješenjem
poreznog tijela počela je teći 1. siječnja 2011. te je relativna zastara nastupila
1. siječnja 2014., a apsolutna 1. siječnja 2017.,

- zastara prava na naplatu poreza na tvrtku za 2011. utvrđena rješenjem
poreznog tijela počela je teći 1. siječnja 2012. te je relativna zastara nastupila
1. siječnja 2015., a apsolutna 1. siječnja 2018.,

- zastara prava na naplatu poreza na tvrtku za 2012. utvrđena rješenjem
poreznog tijela počela je teći 1. siječnja 2013. te je relativna zastara nastupila
1. siječnja 2016., a apsolutna 1. siječnja 2019.,

- zastara prava na naplatu poreza na tvrtku za 2013. utvrđena rješenjem
poreznog tijela počela je teći 1. siječnja 2014. te je relativna zastara nastupila
1. siječnja 2017., a apsolutna 1. siječnja 2020.,

13 Poslovni broj 1 St-259/2021-179

- zastara prava na naplatu poreza na tvrtku za 2014. utvrđena rješenjem
poreznog tijela počela je teći 1. siječnja 2015. te je relativna zastara nastupila
1. siječnja 2018., a apsolutna 1. siječnja 2021.,

Iz čega vještak zaključuje da je za predlagateljicu nastupila apsolutna zastara prava
na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe na ime poreza na
tvrtku utvrđenog zaduženjem od strane Porezne uprave na dan 31. prosinca 2014.
godine.

8) Vrsta poreza – posebni porez na plaće račun 1902 u iznosu od 402.681,70 kuna
koji se temelji na mjesečnim prijavama poreza na dohodak na plaće, mirovine i druge
primitke – obrazac IPP za razdoblje 2009. i 2010.

Vještak je utvrdio da je:

- posebni porez na plaće za 2009. godinu obračunat 31. prosinca 2009. te da
zastara počinje teći 1. siječnja 2010., da je relativna zastara nastupila 1.
siječnja 2013., a apsoluta 1. siječnja 2016.,

- posebni porez na plaće za 2010. godinu obračunat 31. prosinca 2010. te da
zastara počinje teći 1. siječnja 2011., da je relativna zastara nastupila 1.
siječnja 2014., a apsoluta 1. siječnja 2017.,

Iz čega vještak zaključuje da je za predlagateljicu nastupila apsolutna zastara prava
na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe na ime posebnog
poreza na plaće za 2009. i 2010.

9) Doprinos za mirovinsko osiguranje temeljem ind. kap, štednje s osnova rada za
poslodavca fizičku osobu – račun 2003. – u ukupnom iznosu od 1.845.076,25 kuna
temeljen na mjesečnim prijavama poreza na dohodak – obrazac ID za razdoblje

2007., 2008., 2009., 2010. i 2011.

Vještak je utvrdio da je zastara naplate ovoga duga započela teći 1. siječnja 2011.
kojeg datuma je utvrđeno stanje duga po toj osnovi, slijedom čega je apsolutna
zastara nastupila 1. siječnja 2021.

Iz čega vještak zaključuje da je za predlagateljicu nastupila apsolutna zastara prava
na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe na ime doprinosa za
mirovinsko osiguranje temeljem ind. kap, štednje s osnova rada za poslodavca
fizičku osobu.

10) i 11) Vrsta poreza – porez na promet nekretninama – račun 2848 u ukupnom
iznosu od 101.918,55 kuna temeljen na rješenju Ministarstva financija broj UP/I-410-
20/2008-01/1513 od 11. ožujka 2010. koji se odnosi na kamate i na rješenju Klasa:
UP/I-410-20/2006-01/439 od 7. veljače 2006.

Vještak je utvrdio da:

- je apsolutna zastara prava na naplatu poreza na promet nekretninama i dužne
kamate nastupila u odnosu na iznos od 61.659,74 kuna 1. siječnja 2013.,

14 Poslovni broj 1 St-259/2021-179

- je apsolutna zastara prava na naplatu poreza na promet nekretninama i dužne
kamate nastupila u odnosu na iznos od 3.341,51 kuna 1. siječnja 2013.,
- je apsolutna zastara prava na naplatu poreza na promet nekretninama i dužne
kamate nastupila u odnosu na iznos od 1.937,49 kuna 1. siječnja 2013.,
- je apsolutna zastara prava na naplatu poreza na promet nekretninama i dužne
kamate nastupila u odnosu na iznos od 2.965,14 kuna 1. siječnja 2017.,

Iz čega vještak zaključuje da je za predlagateljicu nastupila apsolutna zastara prava
na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe na ime poreza na
promet nekretninama.

12) Prisilna naplata državnih sudskih pristojbi – račun 4227 – u iznosu od 10.425,00 kuna

Vještak je utvrdio da:

- je zastara naplate sa stanjem duga na dan 31. prosinca 2007. započela teći 1.
siječnja 2008. slijedom čega je relativna zastara nastupila 1. siječnja 2011., a
apsolutna 1. siječnja 2014.

Iz čega vještak zaključuje da je za predlagateljicu nastupila apsolutna zastara prava
na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe na ime naplate
državnih sudskih pristojbi.

13) Troškovi postupka prisilne naplate sudskih pristojbi – račun 4251 – u ukupnom
iznosu od 600,00 kuna temeljeni na rješenjima o ovrsi Porezne uprave broj Klasa:
UP/I-415-02/12-01/27 od 20. siječnja 2011. i Klasa: UP/I-415-02/13-01/318 od 12.
veljače 2013.

Vještak je utvrdio da je:

- zastara prava na naplatu troškova prisilne naplate sa stanjem duga na dan 1.
siječnja 2012. počela teći 1. siječnja 2012. slijedom čega je relativna zastara
nastupila 1. siječnja 2015., a apsolutan 1. siječnja 2018.,

- zastara prava na naplatu troškova prisilne naplate sa stanjem duga na dan 1.
siječnja 2013. počela teći 1. siječnja 2013. slijedom čega je relativna zastara
nastupila 1. siječnja 2016., a apsolutan 1. siječnja 2019.,

Iz čega vještak zaključuje da je za predlagateljicu nastupila apsolutna zastara prava
na pokretanje postupka naplate troškova prisilne naplate državnih sudskih pristojbi
iznos koje je utvrđen sa stanjem duga na dan 31. prosinca 2015.

14) Doprinos u paušalnom iznosu Hrvatskog gospodarskoj komori – račun 5236 – u iznosu od 18.146,39 kuna

Vještak je utvrdio da je:

- za doprinos sa stanjem na dan 1. siječnja 2005. zastara počela teći 1. siječnja
2005. slijedom čega je relativna zastara nastupila 1. siječnja 2010., a
apsolutna 1. siječnja 2015.,

15 Poslovni broj 1 St-259/2021-179

- za doprinos sa stanjem na dan 1. siječnja 2006. zastara počela teći 1. siječnja
2006. slijedom čega je relativna zastara nastupila 1. siječnja 2011., a
apsolutna 1. siječnja 2016.,

- za doprinos sa stanjem na dan 1. siječnja 2007. zastara počela teći 1. siječnja
2007. slijedom čega je relativna zastara nastupila 1. siječnja 2012., a
apsolutna 1. siječnja 2017.,

- za doprinos sa stanjem na dan 1. siječnja 2008. zastara počela teći 1. siječnja
2008. slijedom čega je relativna zastara nastupila 1. siječnja 2013., a
apsolutna 1. siječnja 2018.,

- za doprinos sa stanjem na dan 1. siječnja 2009. zastara počela teći 1. siječnja
2009. slijedom čega je relativna zastara nastupila 1. siječnja 2014., a
apsolutna 1. siječnja 2019.,

- za doprinos sa stanjem na dan 1. siječnja 2010. zastara počela teći 1. siječnja
2010. slijedom čega je relativna zastara nastupila 1. siječnja 2015., a
apsolutna 1. siječnja 2020.,

- za doprinos sa stanjem na dan 1. siječnja 2011. zastara počela teći 1. siječnja
2011. slijedom čega je relativna zastara nastupila 1. siječnja 2016., a
apsolutna 1. siječnja 2021.,

- za doprinos sa stanjem na dan 1. siječnja 2012. zastara počela teći 1. siječnja
2012. slijedom čega je relativna zastara nastupila 1. siječnja 2017., a
apsolutna 1. siječnja 2022.,

- za doprinos sa stanjem na dan 1. siječnja 2013. zastara počela teći 1. siječnja
2013. slijedom čega je relativna zastara nastupila 1. siječnja 2018., a
apsolutna 1. siječnja 2023.,

- za doprinos sa stanjem na dan 1. prosinca 2014. zastara počela teći 1.
siječnja 2015. slijedom čega je relativna zastara nastupila 1. siječnja 2020., a
apsolutna 1. siječnja 2025.,

Iz čega vještak zaključuje da je za predlagateljicu nastupila apsolutna zastara prava
na pokretanje postupka naplate poreza kamata i troškova ovrhe na ime dužnog
doprinosa za sve iznose osim iznos od 1.755,54 kuna.

15) Novčane kazne na prekršaje za oduzetu imovinsku korist i troškove postupka – račun 6025 - u iznosu od 6.200,00 kuna

Vještak je utvrdio da je stanje ovog duga definirano na datum 1. siječnja 2013. i
utvrđeno je rješenjem nadležnog poreznog tijela s čim u vezi je zastara počela teći 1.
siječnja 2014. te je relativna zastara nastupila 1. siječnja 2017., a apsolutna 1.
siječnja 2020.

Iz čega vještak zaključuje da je za predlagateljicu nastupila apsolutna zastara prava
na pokretanje postupka naplate poreza kamata i troškova ovrhe na ime dužne
novčane kazne za prekršaje.

16) Doprinos za mirovinsko osiguranje za osiguranike po osnovi rada za fizičke osobe – račun 8117 – u iznosu od 8.726.488,12 kuna

Vještak je utvrdio da je:

16 Poslovni broj 1 St-259/2021-179

- za doprinos utvrđen sa stanjem duga na 1. siječnja 2008. zastara počela teći
1. siječnja 2008., slijedom čega je relativna zastara nastupila 1. siječnja 2013.,
a apsolutna 1. siječnja 2018.,

- za doprinos utvrđen sa stanjem duga na 1. siječnja 2009. zastara počela teći
1. siječnja 2009., slijedom čega je relativna zastara nastupila 1. siječnja 2014.,
a apsolutna 1. siječnja 2019.,

- za doprinos utvrđen sa stanjem duga na 1. siječnja 2010. zastara počela teći
1. siječnja 2010., slijedom čega je relativna zastara nastupila 1. siječnja 2015.,
a apsolutna 1. siječnja 2020.,

- za doprinos utvrđen sa stanjem duga na 1. siječnja 2011. zastara počela teći
1. siječnja 2011., slijedom čega je relativna zastara nastupila 1. siječnja 2016.,
a apsolutna 1. siječnja 2021.,

Iz čega vještak zaključuje da je za predlagateljicu nastupila apsolutna zastara prava
na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe na ime dužnog
doprinosa za mirovinsko osiguranje za osiguranike po osnovi rada za fizičke osobe i
obračunatih kamata.

17) Doprinosi za mirovinsko osiguranje za poduzetničku plaću ID obrazac – račun 8303 – u ukupnom iznosu od 138.288,07 kuna

Vještak je utvrdio da je:

- za doprinos utvrđen sa stanjem duga na 31. prosinca 2011. zastara počela
teći 1. siječnja 2012., slijedom čega je relativna zastara nastupila 1. siječnja
2017., a apsolutna 1. siječnja 2022.,

18) Doprinos za zdravstveno osiguranje posl. fiz. os. ID obrazac – račun 8419 u ukupnom iznosu od 6.161.233,63 kuna

Vještak je utvrdio da je:

- za doprinos utvrđen sa stanjem duga na 1. siječnja 2008. izvršen storno od

strane nadležnog poreznog tijela,

17 Poslovni broj 1 St-259/2021-179

19) Poseban doprinos za korištenje zdravstvene zaštite u inozemstvu – račun 8443 – u ukupnom iznosu od 1.277.488,36

Vještak je utvrdio da je:

20) Doprinos za zdravstveno osiguranje – zaštita zdravlja na radu za osiguranike po
osnovi rada za poslovanje fizičke osobe – račun 8567 – u ukupnom iznosu od

389.139,42 kuna

Vještak je utvrdio da je:

- za doprinos utvrđen sa stanjem duga na 1. siječnja 2008.; 18. lipnja 2008.
zastara počela teći 1. siječnja 2008., slijedom čega je relativna zastara
nastupila 1. siječnja 2013., a apsolutna 1. siječnja 2018.,

- za doprinos utvrđen sa stanjem duga na 1. siječnja 2009.; 18. lipnja 2009.
zastara počela teći 1. siječnja 2009., slijedom čega je relativna zastara
nastupila 1. siječnja 2014., a apsolutna 1. siječnja 2019.,

- za doprinos utvrđen sa stanjem duga na 1. siječnja 2010.; 18. lipnja 2010.
zastara počela teći 1. siječnja 2010., slijedom čega je relativna zastara
nastupila 1. siječnja 2015., a apsolutna 1. siječnja 2020.,

18 Poslovni broj 1 St-259/2021-179

- za doprinos utvrđen sa stanjem duga na 1. siječnja 2011. do 31. prosinca
2015. zastara počela teći 1. siječnja 2011., slijedom čega je relativna zastara
nastupila 1. siječnja 2016., a apsolutna 1. siječnja 2021.,

Iz čega vještak zaključuje da je za predlagateljicu nastupila apsolutna zastara prava
na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe na ime dužnog
doprinosa za zdravstveno osiguranje – zaštita zdravlja na radu za osiguranike po
osnovni rada za poslovanje fizičke osobe.

21) Doprinos za zdravstveno osiguranje – poduzetnička plaća – ID obrasci – račun
8680 – u ukupnom iznosu od 124.110,51

Vještak je utvrdio da je:

- za doprinos utvrđen sa stanjem duga na 1. siječnja 2007. zastara počela teći
1. siječnja 2007., slijedom čega je relativna zastara nastupila 1. siječnja 2012.,
a apsolutna 1. siječnja 2017.,

- za doprinos utvrđen sa stanjem duga na 1. siječnja 2012. zastara počela teći
1. siječnja 2012., slijedom čega je relativna zastara nastupila 1. siječnja 2017.,
a apsolutna 1. siječnja 2022.,

22) Doprinos za zdravstveno osiguranje – zaštita zdravlja na radu – poduzetnička
plaća – ID obrasci – račun 8699 - u ukupnom iznosu od 4.147,08 kuna

Vještak je utvrdio da je:

19 Poslovni broj 1 St-259/2021-179

Iz čega vještak zaključuje da je za predlagateljicu nastupila apsolutna zastara prava
na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe na ime dužnog
doprinosa za zdravstveno osiguranje – zaštita zdravlja na radu – poduzetnička plaća.

23) Doprinos za zapošljavanje – ID obrasci - račun 8702 - u ukupnom iznosu duga od 1.255.538,25 kuna

Vještak je zaključio da je:

- za doprinos utvrđen sa stanjem duga na 1. siječnja 2008., 18. lipnja 2008.
zastara počela teći 1. siječnja 2008., slijedom čega je relativna zastara
nastupila 1. siječnja 2013., a apsolutna 1. siječnja 2018.,

- za doprinos utvrđen sa stanjem duga na 1. siječnja 2009., 18. lipnja 2009.
zastara počela teći 1. siječnja 2009., slijedom čega je relativna zastara
nastupila 1. siječnja 2014., a apsolutna 1. siječnja 2019.,

- za doprinos utvrđen sa stanjem duga na 1. siječnja 2011. i 18. lipnja 2011.
zastara počela teći 1. siječnja 2011., slijedom čega je relativna zastara
nastupila 1. siječnja 2016., a apsolutna 1. siječnja 2021.,

Iz čega vještak zaključuje da je za predlagateljicu nastupila apsolutna zastara prava
na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe na ime dužnog
doprinosa za zapošljavanje.

24) Poseban doprinos za zapošljavanje osoba s invaliditetom – ID obrasci – račun 8729 u ukupnom iznos od 78.438,61 kuna

Vještak je utvrdio da je:

20 Poslovni broj 1 St-259/2021-179

- za doprinos utvrđen sa stanjem duga na 1. siječnja 2011.; 18. lipnja 2011.
zastara počela teći 1. siječnja 2011., slijedom čega je relativna zastara
nastupila 1. siječnja 2016., a apsolutna 1. siječnja 2021.,

Iz čega vještak zaključuje da je za predlagateljicu nastupila apsolutna zastara prava
na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe na ime dužnog
posebnog doprinosa za zapošljavanje osoba s invaliditetom.

Vještak je posebno analizirao i odluke Upravnog suda u Splitu i Visokog upravnog
suda u cilju utvrđivanja tijeka zastare i nastupanja apsolutne zastare potraživanja
predlagatelja prema stečajnom dužniku.

17. Vještak je u mišljenju zaključio da na dan 18. lipnja 2023. za predlagateljicu
nije nastupila apsolutna zastara prava na pokretanje postupka naplate doprinosa u
paušalnom iznosu – HOK sa stanjem duga u kvartalnom razdoblju od 28. veljače do

1. prosinca 2014. u iznosu od 528,00 kuna i obračunate kamate na dan 31. prosinca

2014. u iznosu od 1.227,54 kuna, odnosno ukupno 1.755,54 kuna prema uvodno
označenom dužniku kao poreznom obvezniku, a koji je utvrđen kvartalnim paušalnim
iznosima iskazanim u točki 14. Prijedloga za razdoblje 28. veljače do 1. prosinca

2014. kada će apsolutna zastara nastupiti s 1. siječnja 2025. (točka 1.3.12.10.
Nalaza). Nadalje je zaključio da je na dan 18. lipnja 2023. za predlagateljicu nastupila
apsolutna zastara prava na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova
ovrhe na sve ostale pojedine tražbine prema dužniku kao poreznom obvezniku,
odnosno za postojanje iznosa svake pojedine obveze dugovanja poreznog obveznika
dužnika prema predlagateljici iskazane u kartici stanja svakog pojedinog računa
poreznog obveznika sve s osnova javnih i drugih davanja navedenih pod rednim
brojevima od 1. do 24. u prijedlogu za pokretanje stečajnog postupka, osim za
razdoblje od 28. veljače do 1. prosinca 2014. za koje razdoblje nije nastupila
apsolutna zastara naplate doprinosa Hrvatskoj obrtničkoj komori za iznos od

1.755,54 kuna.

18. Novo ročište za odlučivanje o prijedlogu i o uvjetima za otvaranje stečajnog postupka održano je 22. studenog 2023.

19. Vještak Aleksander Vranko naveo je da ostaje kod pisanog nalaza i
mišljenja te da je u posljednja dva-tri dana primio podneske i predlagatelja i
punomoćnika dužnika, da na iste nije stigao pisano odgovoriti, te će na iste po
potrebi i mogućnosti odgovoriti na današnjem ročištu ili pak pisanim putem u
najkraćem roku.

20. Zastupnica po zakonu RH ostala je kod prijedloga za otvaranje stečajnog
postupka, posebno navodeći da je Državno odvjetništvo RH sukladno odredbi čl. 78.
Zakona o upravnim sporovima u postupku ispitivanja zakonitosti sudske odluke –
Visokog upravnog suda, a koje se odnosne na pitanja nastupa zastare jer je stajalište
predlagateljice da je stečajni postupak u svojoj biti generalna ovrha, pa se slijedom
toga stajalište Visokog upravnog suda izraženo između ostaloga i u odluci Klasa –
UP/II-470/23-17-01/847, Ur. broj 513-04/18-2 od 3. siječnja 2018. prema kojem
podnođšenje prijedloga za otvaranje stečajnog postupka nad dužnikom nema za
posljedicu prekid zastare naplate dužnih poreza, prema stajalištu predlagateljice

21 Poslovni broj 1 St-259/2021-179

ukazuje neosnovano. Opravdanost donošenja odluke o otvaranju stečajnog postupka
nad dužnikom temelji i na činjenici da je dužnik blokiran 4.851 dan, a da prema
Republici Hrvatskoj dužnik ima dug proizlazi i iz podataka Ministarstva financija-
Porezne uprave područni ured, Ispostava Split iz stanja računa poreznog obveznika
na dan 21. studenog 2023., a radi se o dugu i to dospjelom u iznosu od 2.460.466,35
eura. Nadalje, posebno se ističe da je pred Općinskim sudom u Splitu u tijeku
postupak u kojem je predlagateljica ovrhovoditeljica a vodi se pod posl. brojem Ovr-
2354/2022.

21. Punomoćnik dužnika kao i u dosadašnjem tijeku postupka posebice ističe
u odnosu na prijedlog predlagateljice kako podnošenje izvanrednih pravnih lijekova
nema nikakvog utjecaja na ovaj postupak, a posebice iz razloga što teza koju je
predlagateljica ovdje iznijela a ta je da stečajni postupak kao takav prekida tijek
zastare nije ispravna a što je Visoki upravni sud u svojim presudama i potvrdio, a u
jednoj presudi broj 243/2022 ustvrdio kako je zastara nastupila i prije podnošenja
prijedloga za otvaranje ovog stečajnog postupka. U odnosu na stanje poreznog duga
kako ga je predlagateljica prezentirala temeljem iščitavanja iz informacijskog sustava
porezne uprave navodi da je jasno da isti u ovom postupku postoji isključivo iz
razloga što porezna uprava do dana današnjeg nije postupila po presudama
Upravnog odnosno Visokog upravnog suda a koje se nalaze u spisu a što je bila
dužna već učiniti, odnosno da je dug trebao biti izbrisan iz evidencije obzirom na
zastaru. Nadalje u odnosu na podatke iz očevidnika o blokadi napominje da je
podatak netočan što je vidljivo iz povijesnog izvatka očevidnika dok iz potvrde FINA-e
na dan 21. studenog 2023. proizlazi da je riječ o blokadi u iznosu od 41.000,00 eura
a što nikako ne odgovara ogromnom iznosu temeljem kojega predlagateljima
predlaže otvaranje ovog postupka. Pojašnjava da se iz povijesnog izlista može lako
utvrditi da se ni jedna osnova koja je u ovom trenutku definirana u očevidniku ne
odnosi na potraživanje predlagatelja već na neka potraživanja koja terete Mirka
Rapića kao fizičku osobu a ne kao obrtnika. Zaključuje da se nije ispunio ni jedan od
dva uvjeta za otvaranje stečaja nad Mirkom Rapićem odnosno da dug predlagatelja
ne postoji i da po FINA-inom očevidniku ne postoji niti nikakva blokada jer se trenutni
iznos duga od 41.000,00 eura odnosi na Mirka Rapića kao fizičku osobu i nastao je s
osnova neplaćanja komunalnih naknada za nekretnine, osiguranja i sl. i svakako se
ne odnosi na Poreznu upravu.

22. Marko Rapić je naveo da očevidnik FINA-e nije vjerodostojan jer FINA
očevidnike ovrha vodi po pravnom obliku a ne po OIB-u kako prezentira sudu u ovom
predmetu pa ukoliko sud smatra potrebnim neka provede dokazni postupak po
pitanju predmetnih očevidnika. Pojašnjava da je OIB R.L.E.-a i Mirka Rapića kao
fizičke osobe isti jer je riječ o jednoj imovini, međutim da FINA vodi očevidnike ovrha
zasebno za različite pravne oblike odnosno zasebno za Mirka Rapića, a zasebno za
R.L.E. T.P. a zasebno za obrtnika. Dodaje da je do problema došlo u samom početku
kad je porezna uprava multiplicirala odnosno iskazala je tri puta što je utvrđeno i
sudskom odlukom, odnosno utvrđeno je da je Porezna uprava iskazala istu obvezu i

22 Poslovni broj 1 St-259/2021-179

to prema R.L.E. T.P., prema obrtu Mirka Rapića i prema Mirku Rapiću kao fizičkoj osobi.

23. Vještak je na dio pitanja odgovorio na ročištu, pa je tako odgovorio da po
njegovom nalazu i mišljenju dužnik nema dugovanja na dan 23. lipnja 2023., dok je
na dio pitanja i prigovora Marka Rapića koji se tiču između ostaloga vjerodostojnosti
izvoda Porezne uprave, odgovorio da mu ocjena istih nije bila zadatak. Na preostale
prigovore i pitanja vještak se pismenim putem izjasnio podneskom od 30. studenog

2023. i 22. prosinca 2023. Tako je na prigovor predlagateljice da nije utvrdio stanje
duga na dan podnošenja prijedloga odnosno na dan 14. srpnja 2015. te da se
neovlašteno upustio u utvrđivanje nastupa zastare naveo da je nakon pregleda
cjelokupne dokumentacije kako one iz spisa tako i one dodatno zatražene utvrdio
postojanje, iznos i datum dospijeća svake pojedine tražbine predlagateljice Republike
Hrvatske prema dužniku te je svoj zadatak u cijelosti izvršio upravo korištenjem
porezne dokumentacije, dok je iz datuma dospijeća svake pojedine obveze temeljem
propisa koji uređuju zastaru pojedine vrste obveza utvrdio datum početka, tijek i
nastup zastare svakog pojedinog iskazanog dugovanja stečajnog dužnika. Naveo je i
da se upravo iz njegova nalaza može utvrditi koliko je bilo potraživanje prema
dužniku na dan podnošenja prijedloga. Pojašnjava da svoj sud o zastari temelji na
Općem poreznom zakonu (Narodne novine 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20 i
114/22) slijedom čega je utvrdio da dugovi koje je predlagateljica navela u prijedlogu
zbog zastare više ne postoje osim onog iznosa dužnog za članarinu Hrvatskoj
obrtničkoj komori. Posebno je naveo da dugovi osigurani založnim pravom temeljem
rješenja Općinskog suda u Splitu mogu biti podmireni iz zalogom opterećenih stvari u
smislu odredbe čl. 94. st. 7. Općeg poreznog zakona. Nadalje je vještak u očitovanju
dostavljenom sudu 22. prosinca 2023. ponavlja stav prema prigovoru predlagateljice
u odnosu na dugovanje dužnika na dan 14. srpnja 2015. i stav da su sve tražbine
prema dužniku u apsolutnoj zastari.

24. U pisanom očitovanju punomoćnika stečajnog dužnika od 19. prosinca

2023. dužnik se u bitnom očituje tvrdeći da je dug prema predlagateljici u zastari, da
podnošenje prijedloga za otvaranje prijedloga sudu ne prekida tijek zastare te da
pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka i u smislu tijeka zastare nastupaju
početkom dana kada je oglas o otvaranju stečajnog postupka istaknut na oglasnoj
ploči suda. U odnosu na očevidnik Financijske agencije dužnik pojašnjava da prema
potvrdi FINA-e o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje broj Klasa: 034-011/23-
07/181, Ur. broj: 118-08-5301-23 od 22. studenog 2023. i potvrde o blokadi računa i
novčanih sredstava ovršenika na dan 22. studenog 2023. Klasa: 034-011/23-07/181,
Ur. broj: 118-08-5301-23 i očevidnika svih osnova za plaćanje sa specifikacijom
naplate na dan 22. studenog 2023. proizlazi da su u očevidniku neizvršenih osnova
za plaćanje evidentirane osnove u iznosu od 41.735,35 eura, a nikako ne iznos od

2.460.466,35 eura koji je iščitan iz informatičkog sustava Porezne uprave. Dalje
pojašnjava da je taj iznos poreznog duga u sustavu Porezne uprave očito posljedica
nepostupanja Ministarstva financija po presudama Upravnog suda i Visokog
upravnog suda temeljem kojih je trebalo iz evidencije isključiti odnosno izbrisati
tražbine na koje se navedene presude odnose kao zastarjele. Dalje navodi da se iz

23 Poslovni broj 1 St-259/2021-179

potvrde o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje jasno vidi da se niti jedna od
sadržajnih osnova ne odnosi na potraživanja predlagateljice već na potraživanja koja
terete Mirka Rapića kao fizičku osobu, a ne kao obrtnika odnosno pravnog prednika
obrta R.L.E. t.p. Ovo stoga što se iznos od 41.735,35 eura odnosi upravo na
dugovanje fizičke osobe Mirka Rapića s osnove komunalnih naknada, struje,
osiguranja, tražbine Grada Zagreba i kamata. Nadalje očitujući se na činjenicu upisa
založnog prava na nekretnini u postupku Ovr-2354/2022 koji postupak se vodi pred
Općinskom sudom u Splitu, dužnik navodi da je 2009. i 2015. predlagateljica
osigurala svoje tražbine upisom založnog prava na nekretninama dužnika, da je
dužnik iznos duga od tadašnjih 1.200.000,00 kuna podmirio a da Porezna uprava nije
vršila ispravna knjižena prema uplatama već je tim uplatama zatvarala kasnije
nastala dugovanja. Međutim sve i kada bi takvo postupanje porezne uprave bilo
zakonito što bi za posljedicu imalo postojanje toga duga osiguranog založnim
pravom, obzirom da je tražbina u zastari, isti dug bi se mogao podmiriti isključivo
aktiviranjem založnog prava odnosno prodajom opterećene nekretnine. Nadalje da je
upravo iz rješenja porezne uprave razvidno da je iznos otpisanog duga veći od
iznosa koji predlagateljica potražuje. Naime predlagateljica da potražuje iznos od

6.019.169,58 eura, a iz rješenja porezne uprave proizlazi da je otpisan dug od
6.005.374,39 eura kao i dug od 796.336,65 eura za koje otpise dužniku nikada nisu
izdane potvrde. Zaključno navodi da je i onaj iznos duga od 1.755,54 kuna podmiren
na način da je dužnik, a nakon što je predlagateljica odbila primiti uplatu, zatražio i
dobio osnivanje sudskog pologa, te je dugovani iznos položio u sudski depozit.

25. Naprijed navedena činjenica utvrđena je uvidom u spis ovog suda broj
R1-38/2023. Rješenjem koje nosi broj R1-38/2023-6 od 30. listopada 2023. odlučeno
je da se prima u sudski polog iznos od 233,00 eura1 (dvjestotridesettri eura) /
(1.755,54 HRK) (tisućusedamstopedesetpet kuna i pedesetčetiri lipe) položen po
predlagatelju odnosno Mirku Rapiću. Istim rješenjem pozvana je protustranka -
REPUBLIKA HRVATSKA, MINISTARSTVO FINANCIJA da u roku od 8 dana od
primitka tog rješenja podigne ovaj iznos kod Trgovačkog suda u Zadru, Zadar, Dr.
Franje Tuđmana 35 na način da računovodstvu suda dostavi zahtjev za isplatu
navedenog novca uz sve potrebne podatke za izvršenje iste.

26. Iz svih naprijed navedenih opsežnih, detaljno obrazloženih i
dokumentiranih izvješća i podnesaka privremene stečajne upraviteljice u bitnom
proizlazi;

- da iz isprava priloženih uz prijedlog ne proizlazi postojanje tražbine
predlagateljice jer ista ni do dana ročišta održanog 9. listopada 2020. nije donijela
odluku o zastari prava na utvrđenje porezne obveze kao i zastari prava na naplatu
predmetnog poreznog duga kako povodom zahtjeva dužnika pojedinca Mirka Rapića
kojeg joj je u svojstvu poreznog obveznika uputio još prije podnošenja prijedloga u
ovom postupku, tako ni po službenoj dužnosti te da se o ovim pitanjima još uvijek
vode brojni upravni sporovi,

- da predlagateljica u svojim poslovnim knjigama nije provela promjene
sukladno ukidnim odlukama Upravnog suda u Splitu niti otpisala dužniku pojedincu
potraživanja u odnosu na koja je nastupila zastara zbog čega porezne kartice nisu
"očišćene" od svega što je sporno između predlagateljice i dužnika kao poreznog
obveznika,

- da iz očevidnika Financijske agencije o redoslijedu plaćanja za dužnika
pojedinca od 25. studenog 2019. kojeg je ovaj sud pribavio po službenoj dužnosti
jasno proizlazi da u istom više nije evidentirana blokada po rješenju Porezne uprave,

24 Poslovni broj 1 St-259/2021-179

Područnog ureda Dalmacija, Ispostave Trogir, UP/I-415-02/2009-1/181, Urbroj: 513-
07-17-10/09-01 od 1. listopada 2009. godine (koja je ranije proizlazila iz potvrde
FINA-e od 16. prosinca 2015.), a koje rješenje je bilo osnova za podnošenje
prijedloga predlagateljice od 14. srpnja 2015. u ovom postupku budući je provedba
ovrha po istome na novčanim sredstvima dužnika obustavljena temeljem odredbe čl.

12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj: 38/18)
čime je ova osnova otpala,

- da je tijekom ovoga postupka naknadno otpala i osnova temeljem koje je
predlagateljica upisala svoje razlučno pravo od 18. studenog 2016. budući je rješenje
MF, Porezne uprave, Područnog ureda Dalmacija, Ispostave Trogir, Klasa: UP/I-415-
02/15-01/702, Urbroj: 513-07-29-10/15 od 27. studenog 2015. poništeno presudom
Upravnog suda u Splitu od 1. veljače 2018.,

- da su u navedenom očevidniku FINA-e sadržane obveze koje nemaju
nikakve veze s poslovanjem dužnika pojedinca bilo kao trgovca pojedinca bilo kao
obrtnika budući je riječ isključivo o obvezama Mirka Rapića kao fizičke osobe
nastalima nakon podnošenja prijedloga predlagateljice u ovom postupku, točnije u
studenom 2016. u odnosu na koje samo potonji osobno može predložiti otvaranje
stečaja nad svojom imovinom,

- da iz navedenog očevidnika FINA-e koji se odnosi na Mirka Rapića proizlazi
da isti ima nepodmirenih obveza prema određenim trećim osobama ali da iz istoga
nije razvidno iz kojih poslovnih odnosa su uslijedile blokade za iste po njegovom
računu budući Mirko Rapić kao trgovac pojedinac još od 2011. ne obavlja nikakvu
djelatnost pa se primjerice blokada računa od strane Vodovoda i kanalizacije nastala
nakon podnošenja predmetnog prijedloga nipošto može odnositi na njegove obveze
koje ne proizlaze iz njegove poslovne djelatnosti za koje samo on osobno može
podnijeti prijedlog za stečaj,

- da je rješenje Ministarstva financija, Financijske policije kojim je i započela
blokada računa dužnika i koje je uzrokovalo potpunu nemogućnost njegovog
poslovanja naknadno poništeno upravnosudskim odlukama zbog čega je ovaj dužnik
pokrenuo brojne parnice protiv predlagateljice radi naknade štete u sveukupno
utuženom iznosu od 280.000.000,00 kuna za koju smatra da mu je nastala
nezakonitim radom Porezne uprave,

- da je u konkretnoj situaciji sporno da li je blokada računa dužnika posljedica
stvarnog dugovanja ili je ista posljedica nerješavanja spornih i vrlo složenih odnosa
između predlagateljice i dužnika te" šutnje uprave" u odnosu na zahtjeve dužnika za
utvrđenje zastare prava na utvrđenje obveza i zastare prava na naplatu poreznih
obveza, a radi čega se vodi niz upravnih sporova detaljno navedenih u izvješćima,
- da je iz spisu priloženih brojnih poreznih rješenja i odluka Upravnog suda
donesenih povodom žalbi stranaka izjavljenih protiv istih razvidno da se većina ovih
postupaka vodi zbog spora o tome da li su u poreznim evidencijama predlagateljice
pravilno evidentirane porezne obveze i porezni obveznik, da li je porezno tijelo
postupilo po pravomoćnim odlukama Upravnog suda u Splitu i Visokog upravnog
suda Republike Hrvatske, da li je nastupila zastara prava na utvrđenje i prava na
naplatu poreznog duga ovoga dužnika pojedinca te da li je vjerovnica Republika
Hrvatska, MF, Porezna uprava, Područni ured Dalmacija, sada Područni ured Split
podnošenjem prijedloga za otvaranje stečaja prekinula tijek zastare utvrđenja i
naplate poreznog duga,

- da bi se u ponovljenom upravnom postupku po treći puta trebalo odlučivati o
zahtjevu ovog poreznog dužnika od 1. lipnja 2015. zbog čega su ova sporna pitanja
ključna i za ovaj postupak i dalje otvorena, tim više što nadležno porezno tijelo još

25 Poslovni broj 1 St-259/2021-179

uvijek nije donijelo meritorno rješenje o zastari u ponovljenom postupku sukladno presudi Upravnog suda u Splitu UsIpor 12/19 od 25. rujna 2019.,

- da su potonjom presudom koja je postala pravomoćna 21. 10. 2019.
poništena rješenja MF, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak,
KLASA. UP/II -410-23/16-01/101, Urbroj: 513-044/16-2 od 7. srpnja 2016. i MF,
Porezne uprave, Područnog ureda Dalmacija, Klasa: UP/I-416-02/2015-01/339,
Urbroj: 513-07-29-01/15-50 od 7. prosinca 2015. čime je predmet vraćen na ponovno
odlučivanje zbog čega porezno tijelo treba ponovo odlučivati o zahtjevu dužnika za
utvrđivanje relativne i apsolutne zastare od 1. lipnja 2015. podnesenom prije
pokretanja predmetnog postupka,

- da su prve blokade računa dužnika prema najnovijem očevidniku FINA-e
datirane s danom 24. studenog 2016. na ime naknada u predmetima P-
202/16,199/16 i 201/16 u iznosima od 175,00 kuna te na ime novčanih kazni u korist
državnog proračuna Republike Hrvatske kao tražbina nižeg isplatnog reda te da kao
takve nisu relevantne za predmetni postupak budući su nastale nakon podnošenja
predmetnog prijedloga,

- da je Ministarstvo financija, Porezna uprava radi naplate poreza i doprinosa
nakon što je obustavljena provedba ovrhe po navedenom rješenju Porezne uprave,
Područnog ureda Dalmacija, Ispostava Trogir UP/I-415-02/2009-1/181, ponovno
blokirala račun dužnika rješenjem KLASA: UP/I415-02/2015-001/7463 koji je
zaprimljen kod FINA-e 24. travnja 2019. za izravnu naplatu iznosa od 18.493.645,89
kuna,

- da je Porezna uprava, Ispostava Trogir donosila nekoliko rješenja koja se
odnose na isti dug ovoga dužnika ali s različitim iznosima što upućuje na zaključak
da je nadležno porezno tijelo prije pokretanja ovoga postupka bilo dužno stvarno
raščistiti porezne evidencije jer su razlike u obvezama izuzetno visoke,

- da je dug za koji je Porezna uprava teretila dužnika na dan podnošenja
prijedloga iznosio s kamatama sveukupno 45.351.433,18 kuna, sve prema
specifikaciji kamata po godinama i stanju računa poreznog obveznika na da 23. lipnja

2015. da bi po rješenju iste KLASA: UP/I415-02/2015-001/7463 od 4. lipnja 2018.
dug ovoga dužnika s kamatama prema očevidniku FINA-a od 24. travnja 2019.
iznosio 18.493.645,89 kn što upućuje na neosnovanost navoda predlagateljice da
nema promjena u stanju predmetnog dugovanja te da nije došlo do djelomičnog
otpisa duga s osnove nastupa zastare,

- da su usporedbom knjigovodstvenih kartica dostavljenih od strane porezne
uprave sa stanjem na dan 30. rujna 2019. uočene brojne nelogičnosti i
nepodudaranja budući se na ovaj dan porezni obveznik Mirko Rapić, OIB:
74856995382 tereti za dugovanje za PDV za ukupni iznos od 2.270.137,99 kn, a iz
rješenja o ovrsi koje se odnosi na ovršenika R.L.E. za popravak i preinake metalnih
brodova, Mirko Rapić t.p. OIB: 74856995382 proizlazi da je na dan 27. travnja 2016.
dugovanje s temelja neplaćenog PDV-a iznosilo 10.298,58 kn (glavnica 7.100,37
kuna i kamate 3.198,21 kuna), a kako je slična situacija i sa ostalim pojedinim
obvezama, da je predlagateljica tijekom 2016. iz nekog razloga otpisala dio obveza
dužnika,

- da je iz knjigovodstvenih kartica vidljivo da je riječ o obvezama dužnika koje
su uglavnom nastale u razdoblju od 2006. do 2011. i u odnosu na koje je u
pretežitom dijelu nastupila zastara, a kako to proizlazi i iz nalaza i mišljenja stalnog
sudskog vještaka za financije i računovodstvo Ljubomira Jelića dipl. oec. priloženog
od strane dužnika zbog čega se ovo sporno pitanje trebalo riješiti od strane
nadležnog poreznog tijela po službenoj dužnosti još prije podnošenja prijedloga za

26 Poslovni broj 1 St-259/2021-179

pokretanje stečajnog postupka nad dužnikom, a sve sukladno odredbama Općeg
poreznog zakona iz 2016. kao i prethodno važećeg,

- da je iz dokumentacije priložene uz prijedlog za otvaranje stečajnog
postupka, a posebno iz uvida u stanja pojedinih računa, vidljivo da se radi o
obvezama za poreze i doprinose iz razdoblja od 2005. do 2011. i koje su
evidentirane temeljem prijava koje je podnosio sam porezni obveznik, a prema
odredbama OPZ/08 (kao što su ID obrazac za plaće, PDV obrazac, porezne prijave
za porez na dobit itd.) za koje se pretpostavlja da su u zastari,

- da iz cjelokupne dokumentacije iz spisa predmeta a osobito iz poreznih
kartica na kojima predlagateljica temelji svoj prijedlog jasno proizlazi da su pojedine
obveze dužnika nastale u razdoblju od 2006. pa nadalje, a kako je prijedlog
podnesen još 2015., da su istim obuhvaćene i one obveze koje su na dan
podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka bile starije od 6 godina koliko
je prema važećem Općem poreznom zakonu iznosio apsolutni zastarni rok za iste,
- da svaka strana u ovome postupku na svoj način tumači presudu Upravnog
suda u Splitu pod posl. UsIpor-12/19 od 25. rujna 2019. ali da je neupitno da
temeljem iste nadležna Porezna uprava mora donijeti novo rješenje u postupku
povodom zahtjeva dužnika za utvrđenje zastare od 1. lipnja 2015. podnesenog još
prije podnošenja predmetnog prijedloga u ovome postupku, a kako rješenje u
ponovljenom postupku još uvijek nije doneseno, da je za očekivati da ukoliko
porezna uprava donese identično rješenje uz korekcije naziva poreznog obveznika,
da će zasigurno uslijediti i postupak po žalbi, a moguće kasnije i po tužbi, u kojem
slučaju će Upravni sud još jednom odlučivati o istom zahtjevu poreznog obveznika za
otpis zastare iz 2015.,

- da nije sporno da je za donošenje odluke o pravnom pitanju zastare
predmetnog dugovanja nadležan Područni ured nadležne Porezne uprave kako to
pravilno ističe predlagateljica, međutim, zbog činjenice da nadležno porezno tijelo
uopće ne rješava ovo pitanje o kojem se vodi većina upravnih sporova, da se ne
može sa sigurnošću utvrditi postojanje tražbine predlagateljice u ovom postupku,
- da imajući u vidu cjelokupnu situaciju, brojne sporove po pitanju
zastare,dijametralno suprotna shvaćanja i tumačenja instituta zastare prava na
utvrđenje i zastare prava na naplatu poreznih obveza te činjenicu da se presudama
Upravnog suda u Splitu UsIpor -12/19 odlučivanje o zahtjevu poreznog dužnika za
utvrđenje relativne i apsolutne zastare od 1. lipnja 2015. po treći put vraća
prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje, da nema razloga zbog čega se u
ovome postupku ne bi mogla koristiti utvrđenja iz navedenog nalaza i mišljenje
stalnog sudskog vještaka dostavljenog od strane dužnika koji je svoj nalaz dao
objektivno i prema pravilima struke, a iz kojeg jasno proizlazi da je najveći dio obveza
u odnosu na koje je podnesen predmetni prijedlog u zastari,

- da iz zahtjeva dužnika od 1. lipnja 2015. uz kojeg je priložen ispis - uvid u
stanje računa poreznog obveznika R.L.E. za popravak i preinake metalnih brodova
Mirko Rapić, T.P. s poništenim OIB-om 69485909168 i pridruženim OIB-om
74856995382 jasno proizlazi da je isti u pretplati svoje obveze prema predlagateljici
u iznosu od 456.853,18 kuna,

- da je rješenjem RH, MF, Porezne uprave, Područnog ureda Dalmacija
KLASA: UP/I-416-02/2015-01/339, Ur.br. 513-07-29-01/15-50 od 7. prosinca 2015.
godine odbačen zahtjev dužnika na utvrđenje nastupa zastare naplate poreza i
doprinosa na mirovinsko i zdravstveno osiguranje,

- da je rješenjem MF, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni
postupak, KLASA. UP/II -410-23/16-01/101, Urbroj: 513-044/16-2 od 7. srpnja 2016.
odbijena žalba dužnika te da je postupajući po upravnoj tužbi dužnika Upravni sud u

27 Poslovni broj 1 St-259/2021-179

Splitu presudom UsIpor – 60/16 od 15. svibnja 2017. poništio navedena rješenja i vratio predmet na ponovno postupanje,

- da je u korespondenciji s ovlaštenim službenicima u Poreznoj upravi,
Područnom uredu Split, a radi izrade izvještaja, zatražila ažuriranje evidencija
poreznih obveza sukladno naprijed navedenim pravomoćnima odlukama upravnog
suda, međutim, da joj je odgovoreno kako predlagateljica neće otpisivati obveze u
odnosu na koje je nastupila zastara sve do okončanja upravnog spora kojeg je
pokrenula po ŽDO-u u Splitu podnošenjem tužbe od 23. travnja 2019. protiv rješenja
Samostalnog sektora za drugostupanjski postupka KLASA: UP/II 410-23/17-01/847,
Ur.br. 513-04/18-2 od 3. siječnja 2018., u kojem je predložila donošenje privremene
mjere radi odgode izvršenja rješenja prethodno spomenutog rješenja (Presuda
Upravnog suda u Split UsIpor-18/18),

- da je prihvaćen tužbeni zahtjev predlagateljice u odnosu na poništenje
rješenja Samostalnog sektora za drugostupanjski postupka KLASA: UP/II 410-23/17-
01/847, a da je odbijen prijedlog iste radi izdavanja privremene mjere te da je još
uvijek u tijeku je postupak po žalbi zainteresirane osobe Mirka Rapića pred Visokim
upravnim sudom RH,

- da nije moguće utvrditi stvarnu visinu obveza dužnika, niti visinu njegovih potraživanja budući su i obveze i potraživanja za sada sporna,

- da nije moguće procijeniti ni troškove stečajnoga postupka jer bi se najveći
dio istih odnosio na troškove vođenja započetih sudskih postupaka koji će se trebati
preuzeti i u eventualnom stečajnom postupku, a u kojim postupcima su vrijednosti
predmeta spora iskazane su u desecima milijuna kuna, s tim da je u pojedinim
postupcima za svaku pojedinu radnju iskazan popis troška od po cca 100.000,00
kuna,

- da nisu ispunjene pretpostavke za donošenje odluke o otvaranju i istovremenom

zaključenju stečajnoga postupka nad dužnikom jer je isti vlasnik dionica Viktor Lenca
te da konačnom ishodu prevelikog broj parničnih postupaka i upravnih sporova ovisi
kako sadržaj imovine koja bi činila stečajnu masu, tako i stvarna visina obveza
dužnika,

- da iako iz naprijed navedenih potvrda FINA-e proizlazi postojanje stečajnog

razloga

nesposobnosti dužnika za plaćanje svojih dospjelih obveza u smislu odredbe čl. 4. st.

3. Stečajnog zakona (Narodne novine 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 116/10,
25/12, 133/12, 45/13 u daljnjem tekstu SZ/96), da je zbog svega navedenog upitna
vjerodostojnost i istinitost podataka sadržanih u istima kao i da li iznos blokade
premašuje vrijednost imovine dužnika,

- da bi se otvaranjem stečajnog postupka u situaciji kada se vodi veliki broj
postupka u kojima je označena vrijednost predmeta spora u izuzetno visokim
iznosima, te u uvjetima kada je već sada sporno da li i koliko je potraživanja
predlagateljice u zastari, inicirao i niz drugih postupaka jer bi došlo do međusobnih
osporavanja tražbina od strane vjerovnika ili od strane stečajnog upravitelja, što bi
sve u konačnici rezultiralo izuzetno visokim troškovima stečajnog postupka te
- da se iz cjelokupno raspoložive dokumentacije i analize svih pribavljenih
podataka a posebice činjenice da nadležno porezno tijelo još uvijek nije postupilo po
presudi Upravnog suda u Splitu UsIpor 12/19 kojom je naloženo predlagateljici izvršiti
promjena u svojim poslovnim knjigama sukladno ukidnim odlukama i otpisati
potraživanja prema dužniku u odnosu na koja je nastupila zastara, zaključuje da
predlagateljica nije dokazala postojanje svoje tražbine na dan podnošenja prijedloga

28 Poslovni broj 1 St-259/2021-179

za otvaranje stečajnog postupka nad dužnikom predlažući sudu donošenje odluke kojom se isti odbija kao neosnovan.

- posebno iz dopune izvješća privremene stečajne upraviteljice dostavljenog nakon zadnjeg održanog ročišta proizlazi da nema uvjeta za otvaranje stečajnog
postupka, da predlagateljica nije učinila vjerojatnim postojanje svoje tražbine prema
dužniku već je suprotno tome vještak utvrdio da predlagateljica nema tražbinu prema
dužniku.

27. Prije upuštanja u ocjenu svih naprijed navedenih navoda iznesenih od
strane predlagateljice, dužnika pojedinca i privremene stečajne upraviteljice te brojnih
dokaza priloženih od strane istih kao i onih koje je ovaj sud pribavio po službenoj
dužnosti, za napomenuti je da se u predmetnom postupku imaju primijeniti odredbe
SZ/96 budući je prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad imovinom dužnika
pojedinca podnesen još 14. srpnja 2015., dakle prije 1. rujna 2015. kada je stupio na
snagu novi Stečajni zakon (" Narodne novine" 71/15 i 104/17, dalje: SZ/15) koji je
odredbom čl. 441. propisao da će se stečajni postupci pokrenuti prije njegovog
stupanja na snagu dovršiti prema odredbama Stečajnog zakona koji je bio na snazi u
vrijeme njihova pokretanja. S obzirom da je tek novim SZ/15 uvedena odredba čl.

109. st. 7. kojom je izričito propisano da je prijedlog za otvaranje stečajnoga
postupka nad imovinom dužnika pojedinca ovlašten podnijeti samo dužnik pojedinac,
a ne i vjerovnik, to se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe čl. 3. st. 1., čl. 7. st.

1. i čl. 39. st. 1. i 2. SZ/96 kojima ova mogućnost nije ograničena samo na dužnike
pojedince već je dana i njegovim vjerovnicima. Tako je navedenim odredbama
propisano da se stečaj može provesti nad pravnom osobom te nad imovinom dužnika
pojedinca-trgovca pojedinca i obrtnika, da se stečajni postupak pokreće samo
prijedlogom ovlaštene osobe i to prijedlogom vjerovnika ili dužnika te da je vjerovnik
ovlašten podnijeti prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka ako učini vjerojatnim
postojanje svoje tražbine i kojega od stečajnih razloga. Daljnjim odredbama st. 3. do

6. čl. 39. SZ/95 regulirani su slučajevi kada se prijedlog za otvaranje stečajnog
postupka nad dužnikom podnosi od samog dužnika kao pravne ili fizičke osobe (a ne
od strane vjerovnika) na način da su istima točno definirane osobe koje u ime
dužnika mogu podnijeti ovakav prijedlog pa je tako st. 5. ovoga članka jasno
određeno da dužnik pojedinac osobno podnosi prijedlog za otvaranje stečajnoga
postupka nad svojom imovinom. Međutim, iz potonje odredbe nipošto ne proizlazi da
vjerovnik (u konkretnom slučaju predlagateljica Republika Hrvatska) ne bi mogao
podnijeti prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka nad imovinom dužnika
pojedinca, već samo dužnik pojedinac kako to pogrešno tumači Mirko Rapić tijekom
ovoga postupka zbog čega se prigovor promašene aktivne legitimacije izjavljen od
istoga ukazuje kao neosnovan. Također, nisu od utjecaja na vođenje ovoga postupka
okolnosti što je trgovac pojedinac tijekom istoga brisan iz sudskog registra te da je
njegov obrt trenutno u mirovanju, a kako to jasno proizlazi iz izvadaka iz sudskog i
obrtnog registra budući Mirko Rapić kao fizička osoba odgovara za sve svoje obveze
nastale u obavljanju ovih djelatnosti.

28. Kako dužnik tijekom cijelog postupka ističe prigovor zastare utvrđenja i
naplate poreznog duga na koju porezno tijelo sukladno odredbama Općeg poreznog
zakona pazi po službenoj dužnosti i o kojoj još uvijek nije donesena odluka povodom
zahtjeva dužnika podnesenog još prije pokretanja ovoga postupka, tako je
predlagateljica bila dužna dokazati točno dospijeće svake pojedine stavke
predmetnog poreznog duga budući se njena tražbina prema dokumentaciji priloženoj

29 Poslovni broj 1 St-259/2021-179

uz prijedlog odnosi na veliki broj pojedinačnih obveza po poreznim računima od kojih
je većina nastala prije 2011. što ukazuje na nastup zastare. Tako je uz podnesak
predan na ročištu predlagateljica priložila i stanje računa ovog poreznog obveznika s
pretplatom u iznosu od 457.053,18 kuna s bilješkom da je ista preknjižena na njegov
jedni važeći OIB:74856995382 i to sistemski dana 3. veljače 2012. S obzirom da je
dužnik uz svoj zahtjev za utvrđenje relativne i apsolutne zastare poreznog duga
predanog nadležnoj Ispostavi porezne uprave od 1. lipnja 2015. priložio i ispis iz
informacijskog sustava Porezne uprave na dan 9. veljače 2015. za poništeni
OIB:69485909168 uz kojeg stoji napomena iskazane pretplate u iznosu od

456.853,18 kuna, to je nejasno kako je dužnik ishodio ovaj ispis za poništeni OIB s
danom 9. veljače 2015., ako je kako to navodi predlagateljica navedena pretplata
preknjižena na njegov trenutno važeći OIB sistemski dana 3. veljače 2012. Također,
usporedbom knjigovodstvenih kartica dostavljenih od strane porezne uprave sa
stanjem na dan 30. rujna 2019. uočene su daljnje brojne nelogičnosti i
nepodudaranja budući se porezni obveznik Mirko Rapić, OIB: 74856995382 na ovaj
dan tereti za dugovanje za PDV za ukupni iznos od 2.270.137,99 kuna dok iz
rješenja o ovrsi koje se odnosi na ovršenika R.L.E. za popravak i preinake metalnih
brodova, Mirko Rapić t.p. OIB: 74856995382 proizlazi da je na dan 27. travnja 2016.
njegovo dugovanje s temelja neplaćenog PDV-a iznosilo 10.298,58 kn (glavnica

7.100,37 kuna i kamate 3.198,21 kuna).

29. Kako je slična situacija i sa ostalim pojedinim obvezama ovog poreznog
dužnika, tako je prema stajalištu ovoga suda predlagateljica još prije podnošenja
prijedloga u ovome postupku bila dužna ažurirati svoje knjigovodstvene evidencije na
način da iz istih otpiše potraživanja prema dužniku u odnosu na koje je nastupila
zastara, a što je evidentno propustila učiniti budući još uvijek nije odlučila o zahtjevu
dužnika za utvrđenje zastare predmetnog duga podnesenom još prije pokretanja
ovog postupka, a o kojem je bila dužna donijeti odluku neovisno o njegovom zahtjevu
i to po službenoj dužnosti. Ovo posebice iz razloga jer je iz navedenih
knjigovodstvenih kartica razvidno da predlagateljica nije radila distinkciju između
evidentiranja obveza dužnika pojedinca nastalih u vezi s obavljanjem njegove
registrirane djelatnosti bilo kao trgovca pojedinca bilo kao obrtnika, od njegovih
obveza kao fizičke osobe nastalih izvan obavljanja njegove registrirane djelatnosti.

30. Iako su stranke tijekom cijelog prethodnog postupka imale neograničenu
mogućnost kako dostave sudu i privremenoj stečajnoj upraviteljici odgovarajuće
dokumentacije i isprava na kojima temelje svoje zahtjeve i kojima pobijaju navode i
dokaze protivnika, tako i suradnje sa privremenom stečajnom upraviteljicom koja im
je cijelo vrijeme bila na raspolaganju u svrhu izrade izvješća po nalogu ovoga suda,
predlagateljica koja je u ovom postupku zastupana po zastupniku po zakonu ovu
mogućnost zbog svega naprijed navedenog nije iskoristila na način koji se to od nje
očekuje. Ovo posebice iz razloga jer iz izvješća privremene stečajne upraviteljice
jasno proizlazi kako joj nadležna porezna tijela unatoč njenim brojnim pozivima
nikada nije dostavila odgovarajuću dokumentaciju u svrhu utvrđenja svih činjenica
bitnih za predmetni postupak dok ona koju je dostavila predlagateljica u najvećem
dijelu nije niti relevantna za predmetni postupak budući se odnosi na tražbine koje
nisu predmet istoga te na pitanja koja nisu ni sporna u postupku.

31. S druge strane, dužnik pojedinac je tijekom cijelog postupka aktivno
sudjelovao u istome pravovremeno postupajući po svim traženjima privremene
stečajne upraviteljice te dostavljajući u spis brojne sudske odluke i rješenja nadležnih

30 Poslovni broj 1 St-259/2021-179

tijela kojima se ukidaju osnove na temelju kojih je podnesen predmetni prijedlog, kao
i privatne isprave kojima dokazuje nastupanje zastare u odnosu na sva potraživanja
iz istih. Tako je na okolnost osnovanosti svojih navoda da je nastupila zastara i prava
na naplatu i prava na utvrđenje poreznog duga, kako u odnosu na dugovanja nastala
za vrijeme dok je obavljao djelatnost kao obrtnik (do 12. 09. 2006. godine) , tako i na
obveze trgovca pojedinca ( od 13. 09. 2006. ) kada je u sudski registar upisan kao
trgovac pojedinac R.L.E. za popravak i preinake brodova, Mirko Rapić t.p. podnio u
spis nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Ljubomira
Jelića iz ožujka 2018. (list spisa 906-1084) iz kojeg također jasno proizlazi da je za
većinu obveza ovoga dužnika po osnovi poreza za razdoblje od 2006. do 2012. s
osnove rješenja na temelju kojih predlagateljica temelji svoj prijedlog, nastupila
relativna i apsolutna zastara prava na utvrđenje i na naplatu poreza i doprinosa.
Kada se nalaz i mišljenje ovoga vještaka kao i vještaka kojeg je odredio sud i čiji je
nalaz detaljno reproduciran u ovom rješenju, dovedu u vezu s činjenicom da dužnik
pojedinac ne posluje još od blokade računa koja je nastupila sredinom 2011. od kada
nema zaposlenih, to se zaključuje da nakon 31. prosinca 2011. nisu niti mogle nastati
nove obveze dužnika pojedinca s osnove poreza, doprinosa i drugih javnih davanja
zbog čega je evidentno da je za obveze za poreze, doprinose i druga javna davanja
nastupila zastara. Također, dovodeći u svezu činjenicu da je račun dužnika i dalje u
blokadi unatoč tome što su sva rješenja predlagateljice na temelju kojih je određena
pljenidba njegovih novčanih sredstava ukinuta presudama Upravnog suda u Splitu i
postupci vraćeni na ponovno postupanje s činjenicom da nadležne porezne uprave i
dalje odbijaju postupiti po presudama Upravnog suda u Splitu (zbog čega je dužnik
podnio više kaznenih prijava protiv službenika porezne uprave o čemu je proveden
nadzor od strane unutarnje kontrole) kojima su ukinuta rješenja temeljem kojih je i
došlo do blokade računa dužnika, zaključuje se da su obveze ovog dužnika prema
državnom proračunu n samo nedvojbeno sporne, već da iste više ne egzistiraju.
Valja napomenuti da sve kada bi se stečajni postupak otvorio, tražbine iz prijedloga
predlagateljice zasigurno ne bi bile utvrđene već osporene upravo zbog nastupa
apsolutne zastare. Dakle, sve prednje navedeno ukazuje na činjenicu da je odnos
predlagateljice kao poreznog tijela s jedne strane i dužnika pojedinca kao poreznog
obveznika s druge strane opterećen nizom upravnih i sudskih postupka u kojima
dužnik konstantno upire na zastaru na koju porezno tijelo pazi po službenoj dužnosti,
a o kojoj nadležno porezno tijelo još uvijek nije odlučilo.

32. Prema stajalištu ovoga suda, ovom prethodnom postupku specifičnom po
brojnim pravnim i činjeničnim pitanjima koja su se postavila od sudionika u istome,
prethodio je jedan iznimno dugotrajan, složen, kompleksan i iscrpljujući porezno-
pravni tj. porezno-dužnički odnos između predlagateljice kao vjerovnice i dužnika
pojedinca kao poreznog obveznika koji još uvijek nije okončan budući je rješavanje
istoga pred nadležnim poreznim tijelima još uvijek u tijeku istovremeno s rješavanjem
ovoga postupka.

33. Kako se većina naprijed navedenih upravnih postupaka između stranaka
vodi upravo zbog postojanja spora o nastupanju zastare prava na utvrđenje i zastare
prava na naplatu poreznog duga dužnika pojedinca, između ostalog i predmetnog po
zahtjevu istoga podnesenom predlagateljici još prije podnošenja prijedloga u ovome
postupku, o pravilno evidentiranim poreznim obvezama poreznog obveznika, o
postupanju poreznog tijela po pravomoćnim odlukama Upravnog suda u Splitu i
Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, te o zastoju i prekidu zastare utvrđenja i
naplate poreznog duga podnošenjem prijedloga za otvaranje stečajnog postupka u

31 Poslovni broj 1 St-259/2021-179

ovome predmetu, tako prema stajalištu ovoga suda svi ovi otvoreni postupci pred
poreznim tijelima i upravnim sudovima na svojevrstan način predstavljaju prethodno
pitanje za donošenje odluke u ovome postupku jer o njihovom konačnom ishodu ovisi
točan iznos obveza dužnika za poreze i doprinose u odnosu na koje eventualno nije
nastupila zastara tj. samo postojanje predmetne tražbine.

34. Naime, u pravnim stvarima u kojima država prema pojedincu nastupa s
pozicije vlasti kao u konkretnom slučaju, legitimna je svrha instituta zastare
potraživanja samoograničavanje i samosankcioniranje države na način da vlastitim
tijelima nalaže određenu dinamiku i učinkovitost u postupanju s time što im nameće
jasno određen i svima poznat vremenski okvir unutar kojeg su ovlaštena postupati u
predmetima u kojima se odlučuje o pravnom položaju građana, o nametanju obveza
ili o izricanju sankcija istima. Ovlaštenje državnih tijela prestaje izvan vremenskog
okvira određenog propisanim rokom nastupa apsolutne zastare te nakon toga
građani više ne mogu biti izloženi "pritisku" mogućih odluka državnih tijela i "tereta"
koje bi im država tim svojim odlukama mogla nametnuti. Prema tome, država ima
neotuđivo pravo donositi zakonite odluke kojima građanima nameće određene terete,
ali i građani imaju neotuđivo pravo ne biti neograničeno dugo izloženi takvim, makar i
zakonitim odlukama. Ovo iz razloga jer načelo vladavine prava i pravne sigurnosti
objektivnog pravnog poretka i od same države zahtijeva agilnost i učinkovitost pa
institut zastare potraživanja uspostavlja pravičnu ravnotežu između države i građana
u smislu odredbe 14. stavka 2. Ustava koji propisuje da su svi pred zakonom jednaki
(t. 6.12. odluke Ustavnog suda RH broj: U-III-3069/2017 od 9. srpnja 2019.).

35. Tako su odredbe Općeg poreznog zakona (" Narodne novine" broj: 115/16,
106/18, 121/19, 32/20 i 42/20, dalje: OPZ/16) koje su stupile su na snagu 1. siječnja

2017. uvele značajnu novinu u odnosu na institut porezne zastare te je tako ukinut
pojam relativne zastare, koja je nastupala protekom tri godine od isteka godine u
kojoj je nastala porezna obveza. Naime, odredbom čl. 94. st.1. prethodno važećeg
Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" 147/08., dalje: OPZ/08) koji se
primjenjuje u konkretnom slučaju, bilo je propisano da pravo poreznog tijela na
utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo na pokretanje postupka naplate poreza,
kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i
troškova ovrhe zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela
teći. Stavkom 3. istoga članka bilo je propisano da zastara prava na utvrđivanje
porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi
porezne obveze i kamate. Apsolutni rok zastare bio je propisan člankom 96. stavkom

1. istoga kojim je određeno da apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na
utvrđivanje porezne obveze i kamata, naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te
prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškove ovrhe nastupa za
šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći, prema
odredbama članka 94. stavka 3., 4. i 5. istoga. Za napomenuti je da je praksa
Visokog upravnog suda koja se tiče zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje
porezne obveze i kamata, naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe prema
mjerodavnim odredbama OPZ/08 bila predmet analize i ocjene u rece ntnim
odlukama Usta vnog suda Re publike Hrvatske iz srpnja 2019. (U-III-3069/2017, U-III-
4541/2016, U-III-5660/2016, U-III-4792/2017 i U-III-3552/2016 od 9. srpnja 2019.)
kojima su ustavne tužbe podnositelja u kontekstu povrede prava na pravično suđenje
usvojene i arbitrarnosti u postupanju tog suda u odnosu na apsolutnu zastaru u
poreznim predmetima, a predmeti vraćeni Visokom upravnom sudu na ponovni
postupak.

32 Poslovni broj 1 St-259/2021-179

36. Jednako tako Ustavni je sud analizom ustavnih tužbi i upravnih predmeta u
navedenim odlukama uočio da su se nadležni upravni sudovi u svojim
obrazloženjima pozvali na zaključke Visokog upravnog suda koji su doneseni na
odjelnim sjednicama održanima 13. studenoga 2015. i 4. ožujka 2016.; riječ je o
zaključku sjednice Financijskog i radnopravnog odjela broj: Su-424/2015-2 od 13.
studenoga 2015. koji glasi: "Ostaje se kod dosadašnje prakse po kojoj se porezna
obveza utvrđuje prvostupanjskim poreznim rješenjem. Od donošenja
prvostupanjskog poreznog rješenja do donošenja rješenja po žalbi relativna zastara
ne teče, već samo apsolutna" , kao i zaključku istoga odjela broj: 6 Su-122/2016-3 od

4. ožujka 2016. glasi: "Apsolutna zastara u poreznim stvarima - drugostupanjsko
rješenje kojim je odbijena žalba protiv prvostupanjskog rješenja o utvrđivanje porezne
obveze nije nezakonito zašto što je doneseno nakon nastupa apsolutnog roka
zastare."

37. S obzirom da je Ustavni sud ocijenio da su citirani zaključci kontradiktorni
u odnosu na institut zastare propisan zakonskim odredbama OPZ-a/08 te u neskladu
s legitimnom svrhom instituta zastare potraživanja koje sam institut zastare- ne samo
apsolutne već i koncept zastare kao takve čine bespredmetnim i bez pravnog
učinka, to je ozbiljno dovedena u pitanje pravna sigurnost, koja radi zaštite legitimnih
očekivanja zahtijeva da pravne norme budu jasne i precizne te da njihova primjena
za pojedinca bude predvidljiva. Načelo pravne sigurnosti i zaštita subjektivnih prava
poreznih obveznika također zahtijeva i da prava i obveze poreznog obveznika prema
poreznom tijelu ne smiju biti vremenski neograničena. Pritom je utvrđeno da je
zakonodavac člankom 96. OPZ-a/08 imao jasnu namjeru - pravo poreznog tijela na
utvrđivanje porezne obveze apsolutno zastarijeva protekom roka od šest godina od
dana kada je zastara počela prvi put teći. Pozivajući se na citiranu zakonsku odredbu
Ustavni sud je utvrdio da pravna stajališta izražena u osporenim presudama prema
kojem su samo prvostupanjska tijela vezana institutom zastare ustavnopravno
neprihvatljiva te negiraju i ustavnu kategoriju prava na žalbu. To stoga što i je i
odredbom čl. 12. st. 1. Zakona o općem upravnom p ostupku ("Narodne novine" broj
47/09) propisano pravo na žalbu kako protiv prvostupanjskih odluka, pa tako i u
slučaju "šutnje administracije" budući protiv prvostupanjske odluke, odnosno ako
javnopravno tijelo nije o upravnoj stvari riješilo u propisanom roku, stranka ima pravo
žalbe, ako zakonom nije drukčije propisano. Pritom prema članku 167. st. 1. OPZ -
a/08 , žalba odgađa izvršenje pobijanog akta do donošenja rješenja o žalbi, osim ako
je porezni akt donesen u skraćenom postupku. Dakle, pravo utvrđivanja porezne
obveze se ne odnosi samo na prvostupanjsko već i na drugostupanjsko tijelo koje je
također vezano institutom zastare, odnosno koje svoju odluku mora donijeti unutar
zakonom propisanog roka, kako predviđenog za relativnu tako i onog za apsolutnu
zastaru. Svako drugačije postupanje bi obezvrijedilo smisao pravnog instituta
zastare, a drugostupanjsko tijelo ne bi bilo ni na koji način vezano rokom donošenja
svoje odluke, dakle, postupalo bi protivno legitimnim očekivanjima pojedinca da se o
njegovim pravima i obvezama odluči unutar zakonom utvrđenim rokom u smislu
članka 96. OPZ -a/08. Dakle, kada bi se prihvatilo stajalište Visokog upravnog suda o
učincima proteka zastare, građani bi bili izloženi mogućnosti da drugostupanjsko
tijelo odlučuje o njihovoj žalbi izvan vremenskih ograničenja s obzirom na to da
protek zastare prije donošenja drugostupanjskog konačnog rješenja ne utječe na
ovlast poreznih tijela da građane nadalje izlažu svom postupanju, što bi onemogućilo
učinkovitu pravnu zaštitu u okviru upravnog postupka te jamstvima propisanima
odredbama čl. 18. st. 1. i čl. 19. u vezi s člankom 29. Ustava.

33 Poslovni broj 1 St-259/2021-179

38. Zbog svega navedenog, ovaj sud je uvjerenja da je predlagateljica
nedonošenjem odluke povodom zahtjeva dužnika pojedinca od 1. lipnja 2015. za
utvrđenjem nastupa zastare utvrđenja i naplate predmetnog poreznog duga
podnesenom još prije pokretanja ovoga postupka, dovela istoga u krajnje nepovoljnu
pravnu i životnu situaciju iz razloga jer ga je izvan vremenski ograničenog okvira
unutar kojeg je bila dužna odlučiti o njegovom zahtjevu sukladno citiranim
odredbama OPZ/08, nepotrebno izložila brojnim pritiscima i neugodnostima mogućih
odluka i tereta koje bi mu tim svojim odlukama donesenim izvan navedenog okvira
mogla nametnuti.

39. Dovodeći u vezu naprijed navedena pravna shvaćanja Ustavnog suda o
zastari utvrđenja i naplate poreznog duga sa sadržajem između ostalog i nalaza i
mišljenja oba stalna sudska vještaka i to Ljubomira Jelića te Aleksandra Vranko sa
ostalim ispravama priloženima od strane dužnika pojedinca kojima pobija navode i
dokaze predlagateljice, ovaj sud je ocijenio da se predmetna tražbina predlagateljice
temelji na osnovama koje se nisu ostvarile ili su naknadno otpale tijekom ovoga
postupka te da u odnosu na istu sukladno naprijed citiranim predlagateljica nije
dokazala vjerojatnost postojanja svoje tražbine odnosno tražbina, u smislu u kojem to
propisuje odredba članka 39. stavak 2. SZ/96.

40. U odnosu na jedinu tražbinu koja prema mišljenju vještaka Aleksander
Vranko nije u zastari, a to je tražbina Hrvatske obrtničke komore u iznosu od

1.755,54 kuna odnosno 233,00 eura. Za ponoviti je da je dugovani iznos položen u
sudski depozit sa čime u vezi se primjenjuje odredba članka 186. st. 1. Zakona o
obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,
114/22, 156/22) kojom je propisano da u slučaju kada je vjerovnik u zakašnjenju ili je
nepoznat, ili kad je neizvjesno tko je vjerovnik ili gdje se nalazi, ili kad je vjerovnik
poslovno nesposoban, a nema zastupnika, dužnik može položiti dugovanu stvar kod
suda. Obzirom da predlagatelj u tom postupku, a ovdje dužnik nije bio u mogućnosti
protustranici, ovdje predlagateljici neposredno isplatiti iznos na koji je obvezan, a što
proizlazi iz prijedloga u kojem je između ostalog navedeno da od porezne uprave
unatoč brojnim pokušajima nije uspio dobiti uplatnicu i potrebne podatke, sud je
utvrdio da su ispunjeni uvjeti propisani čl. 186. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.
Nadalje, a temeljem odredbe članka 190. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima
koja propisuje da se dužnik oslobađa obveze u trenutku polaganja dugovane stvari
za zaključiti je da je i ta obveza prema predlagateljici prestala ispunjenjem.

41. U odnosu na razlučno pravo upisano u korist Republike Hrvatske,
Ministarstva financija, odnosno predlagateljice, na nekretninama ovog dužnika
rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu broj Ovr-2354/2022 za napomenuti je da
je u tom postupku Republika Hrvatska osigurala svoje potraživanje prema dužniku.
Međutim to potraživanje, a riječ je o dijelu poreznog duga u iznosu od 525.935,65
eura također proizlazi iz odnosa ovog dužnika i Ministarstva financija obuhvaćenog
prijedlogom za pokretanje stečajnog postupka i analiziranog u vještvu vještaka
Aleksandera Vranka. Pa kako je iz nalaza i mišljenja vještaka proizišlo da je i za te
dugovane iznose nastupila apsolutna zastara jasno je da se to potraživanje ne bi
moglo podmiriti u stečajnom postupku budući bi tražbina bila osporena zbog zastare,
što ne utječe na mogućnost podmirenja te tražbine upravo u ovršnom postupku,
dakle procjenom i prodajom nekretnine na kojoj postoji razlučno pravo u korist
Republike Hrvatske, Ministarstva financija. S tim u vezi, a obzirom da je

34 Poslovni broj 1 St-259/2021-179

predlagateljica Republika Hrvatska ujedno i razlučni vjerovnik za dio svoje tražbine
za napomenuti je da je odredbom čl. 39. st. 3. SZ/96 propisano da razlučni vjerovnici
mogu predložiti otvaranje stečajnog postupka nad dužnikom samo ako učine
vjerojatnim da se njihova tražbina neće moći namiriti iz predmeta na koje se odnosi
njihovo razlučno pravo. Međutim kako je u ovom postupku utvrđeno da stečajni
dužnik uopće nema druge imovine to bi bilo besmisleno otvarati stečajni postupak i
provoditi ga, uzrokovati troškove i u konačnici samo unovčiti nekretninu stečajnog
dužnika iz koje bi se djelomično namirio razlučni vjerovnik odnosno predlagateljica. U
kontekstu ovog nameće se i pitanje zbog čega predlagateljica još ranije nije
pokrenula postupak radi namirenja svoje tražbine obzirom da je iz zemljišnoknjižnog
izvatka za čz 3282/7 k.o. Trogir razvidno da je založno pravo upisano 18. studenog

2016. Nadalje, sud je prilikom donošenja odluke o prijedlogu vjerovnika za otvaranje
stečajnoga postupka nad dužnikom dužan pored naprijed navedenog, voditi računa i
o svrsi otvaranja konkretnog stečajnog postupka. Tako je odredbom čl. 2. st. 1. SZ/96
jasno određeno da se stečajni postupak provodi radi skupnog namirenja vjerovnika
stečajnog dužnika i podmirenja troškova stečajnoga postupka koje se namiruju prije
tražbina vjerovnika te da će se poštenim dužnicima omogućiti oslobođenje od
preostalih obveza prema odredbama glave VIII istoga. Dakle, iz navedenog se
zaključuje da je cilj stečajnog postupka prvenstveno namiriti troškove postupka, u
cijelosti ili barem djelomično namiriti tražbine vjerovnika te nakon navedenog brisati
dužnika iz sudskog registra, a ovakav cilj je na gotovo identičan način definiran i
odredbama novog SZ/15. Kako je dužnik pojedinac kao trgovac pojedinac već brisan
iz sudskog registra na temelju rješenja ovoga suda poslovni broj Tt-20/52-11 od 23.
lipnja 2020. sukladno čl. 92. Izmjena i dopuna Zakona o trgovačkim društvima
("Narodne novine" broj: 40/19), tako se stečajni postupak ne bi trebao voditi iz ovoga
razloga. Istome nije ni cilj da se u istome razrješava niz spornih odnosa između
predlagateljice i dužnika te da stečajni upravitelj tijekom istoga preuzima niz
započetih i novih postupka u kojima se tek treba utvrditi da li uopće postoji
potraživanje predlagateljice u odnosu na koje nije nastupila zastara, te tek nakon
toga utvrditi stvarnu visina njenog potraživanja, jer bi tražbine predlagateljice bile
osprene na ispitnom ročištu. Tako bi otvaranjem stečajnog postupka nad dužnikom
stečajna upraviteljica u ime i za račun dužnika morala preuzeti brojne započete
sudske postupke u kojima je isti stranka i u kojima su pojedine vrijednosti predmeta
spora iskazane su u desecima milijuna kuna (s tim da je u pojedinim postupcima za
svaku pojedinu radnju iskazan popis troška od po cca 100.000,00 kuna) dok bi
otvaranje stečaja s druge strane generirao brojne druge parnične postupke koje bi
stečajna upraviteljica ili netko od vjerovnika morali pokrenuti prilikom osporavanja
prijavljenih tražbina u postupku budući bi većina istih bila sporna. Ovo posebice iz
razloga jer je za očekivati da bi u slučaju otvaranja stečajnog postupka nad dužnikom
osim predlagateljice, prijave tražbine podnijeli i raniji prokurist trgovca pojedinca
Marko Rapić kao i brojni odvjetnici s osnove troškova zastupanja dužnika pojedinca u
navedenim postupcima zbog čega bi došlo bilo do međusobnog osporavanja
tražbina, ili do osporavanja istih od strane stečajne upraviteljice.

42. Iz potvrde o nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje koju je 22.
studenog 2023. izdala Fina i očevidnika svih osnova za plaćanje sa specifikacijom
naplate od istog datuma proizlazi da Mirko Rapić (oib: 74856995382) ima 41.735,35
eura nepodmirenih obaveza. Međutim iz navedenih dokumenata proizlazi da je riječ o
tražbinama koje nisu iz trgovačkih ugovora što bi potvrdilo navode predloženika da je
riječ o dugovima njega kao fizičke osobe a koji dugovi se odnose na razne
komunalije i pristojbe. Sud se nije upuštao u detaljnu analizu svih dugova iz

35 Poslovni broj 1 St-259/2021-179

navedenih dokumenata u smislu utvrđivanja stečajnih razloga. Ovo stoga što je već
prethodno utvrdio da predlagatelj nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine
prema dužniku, već naprotiv da je vještak utvrdio, a ovaj sud prihvatio, da su tražbine
iz prijedloga prestale nastupom apsolutne zastare da trenutka odlučivanja po
prijedlogu, odnosno ispunjenjem osnivanjem sudskog pologa.

43. S obzirom da je privremena stečajna upraviteljica podnijela u spis tražena
izvješća, da su ista detaljno obrazložena i dokumentirana odgovarajućim ispravama,
da ista sadrže jasne, precizne i potpune podatke o svim okolnostima i činjenicama
važnim za donošenje pravilne i zakonite odluke u smislu odredbe čl. 53. st. 3. SZ/96
te da je njihov sadržaj u cijelosti u skladu s dokazima pribavljenima po službenoj
dužnosti te ostalim provedenim dokazima u postupku, a osobito sa nalazom i
mišljenjem vještaka Alekandera Vranko , to je ovaj sud u cijelosti prihvatio kao
potpuna i pravilna sva njena utvrđenja i zaključke sadržana u istima kao i navode i
dokaze dužnika pojedinca iz kojih proizlazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni
uvjeti za otvaranje stečajnoga postupka nad dužnikom pojedincem.

44. Zbog svega naprijed navedenog te činjenice da predlagateljica tijekom
postupka nije dostavila odgovarajuću dokumentaciju i isprave kojima bi na bilo koji
način dovela u pitanje pravilnost utvrđenja sadržanih u navedenim izvješćima
privremene stečajne upraviteljice i nalazu i mišljenju vještaka i kojima bi učinila
vjerojatnim postojanje tražbine prema dužniku pojedincu, to je njen prijedlog za
otvaranje stečajnoga postupka nad istim trebalo odbiti kao neosnovan te u skladu s
odredbom čl. 53. st. 3. SZ/96 donijeti odluku kao pod točkom I. izreke ovoga rješenja.

45. Kako je privremena stečajna upraviteljica pravovremeno podnijela u spis
brojna izvješća o utvrđenim činjenicama i okolnostima, tako su se ispunili uvjeti iz
odredbe čl. 4. st. 1. i 2. i čl. 15. Uredbe o kriterijima i načinu obračuna i plaćanja
nagrade stečajnim upraviteljima ("Narodne novine" broj 105/15, u nastavku teksta:
Uredba) kao i odredbe čl. 94. st. 1. do 5. SZ/15 za određivanje joj jednokratne
nagrade za poslove obavljene u prethodnom postupku u najvišoj propisanoj visini od

20.000,00 kuna (te pripadajućih doprinosa iz osnovice, poreza i drugih naknada na
određenu joj nagradu u iznosu od 1.500,00 kuna) vodeći računa o iznimno viskom
stupnju složenosti i velikom obujma poslova koje je obavila zbog čega je donesena
odluka kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.

46. Odluka suda iz točke III. do V. izreke ovoga rješenja temelji se na odredbi
čl. 53. st. 4. SZ/96 kojom je određeno da će sud u rješenju o odbijanju prijedloga za
otvaranje stečajnoga postupka odrediti tko je dužan snositi troškove postupka kao i
na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Pri tome je sud uzeo u obzir da nagrada
privremenoj stečajnoj upraviteljici predstavlja troškove postupka u smislu odredbi čl.

154. i čl. 155. st. 1. toč. 3. SZ/15 te okolnost da je predlagateljica na ime predujma
za plaćanje troškova prethodnog postupka ranije uplatila na kontovnik predmeta
iznos od 10.000,00 kuna koji nije dostatan za podmirenje cjelokupnih troškova
postupka zbog čega joj je pod točkom V. izreke ovoga rješenja naloženo isplatiti
preostalu razliku.

U Zadru 8. veljače 2024.

Sutkinja: Ardena Bajlo

36 Poslovni broj 1 St-259/2021-179

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovoga rješenja dopušteno je izjaviti žalbu u roku od osam dana od
obavljene dostave, a dostava se smatra obavljenom istekom osmog dana od dana
objave rješenja na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova (čl. 12. st. 1. i čl. 19. st.

1. i 2. SZ/15). Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka, a o istoj
odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

e-Oglasna ploča sudova

Broj zapisa: 9-30863-3ab78

Kontrolni broj: 06928-0da49-239ae

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=ARDENA BAJLO, L=ZADAR, O=TRGOVAČKI SUD U ZADRU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Zadru potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Svaki zakon ima / aktivni sadržaj / pametno označavanje / pripremu za ispis / eko e-oblik

Pogledajte npr. Zakon o radu

Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.