Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1979/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika GRAWE HRVATSKA osiguravajuće dioničko društvo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, OIB: 28406115764, zastupanog po punomoćniku Mladenu Golojuhu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-971/2021-35 od 23. veljače 2023. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 23. rujna 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika GRAWE HRVATSKA osiguravajuće dioničko društvo kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-971/2021-35 od 23. veljače 2023. godine u točki I. presude u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti iznos od 1.883,00 EUR/14.187,50 kn, zajedno sa zateznom kamatom, te u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 701,84 EUR/5.288,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom.

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-971/2021-35 od 23. veljače 2023. godine u točki I. presude u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti preko iznosa od 1.883,00 EUR/14.187,50 kn do iznosa od 2.636,21 EUR/19.862,50 kn (za iznos od 753,21 EUR/5.675,00 kn) te u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju nadoknaditi trošak parničnog postupka preko iznosa od 701,84 EUR/5.288,00 kn do iznosa od 2.634,26 EUR/19.847,80 kn (za iznos od 1.932,42 EUR/14.559,80 kn), i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev u iznosu od 753,21 EUR/5.675,00 kn.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.932,42 EUR/14.559,80 kn.

III. Nalaže se tužitelju TI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tuženiku GRAWE HRVATSKA osiguravajuće dioničko društvo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, OIB: 28406115764, trošak žalbenog postupka u iznosu od 109,93 EUR, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 275,80 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.636,21 eura/19.862,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. studenog 2019.godine do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena kao i naknaditi mu prouzročen parnični trošak u iznosu od 2.634,26 eura/19.847,80 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. veljače 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 92,91 eura

/700,00 kn kao previsoko postavljenim.“

2. Protiv točke I. prvostupanjske presude žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik ističe da je prvostupanjski sud propustio analizirati prometne propise te utvrditi tko je u predmetnoj prometnoj situaciji imao prednost prolaska, a sukladno tome utvrditi tko je odgovoran za predmetni štetni događaj. Ističe kako je tužitelj postupio protivno prometnim propisima, budući da je vozio bicikl na nogostupu (površini namijenjenoj kretanju pješaka) te je potom nastavio voziti bicikl preko obilježenog pješačkog prijelaza, umjesto da je sišao sa bicikla i pješke prešao pješački prijelaz. U predmetnom postupku je sudski vještak i utvrdio da je tužitelj, ukoliko bi pješački prijelaz prolazio kao pješak, izbjegao nastanak predmetnog štetnog događaja. Nadalje, tužitelj je bio dužan propustiti osiguranika tuženika jer se uključio u promet s površine koja nije bila namijenjena prometu vozila. Slijedom navedenog, postoji isključiva odgovornost tužitelja za predmetni štetni događaj, budući da nije postupio po prometnim pravilima, dok osiguranik tuženika nije mogao očekivati da će se na pješačkom prijelazu pojaviti bicikl u vožnji i presjeći mu pravac kretanja. Tuženik također smatra da je prvostupanjski sud nepravilno proveo uviđaj na licu mjesta prometne nezgode, budući da je samo pozvao tužitelja, a ne i osiguranika tuženika kao drugog sudionika prometne nezgode. Nadalje, tuženik smatra da prvostupanjski sud nije dovoljno obrazložio zašto je doprinos tužitelja u nastanku štetnog događaja samo 30%. Tuženik također osporava i visinu neimovinske i imovinske štete. Navodi kako je visina neimovinske štete u iznosu od 27.000,00 kn previsoka, uzevši u obzir narušenje fizičkog i duševnog zdravlja koje je tužitelj pretrpio. Također osporava i visinu imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege, navodeći kako je riječ o nestručnoj pomoći koju pružaju osobe kojima to nije zanimanje, većinom članovi obitelji, a radi čega se takva naknada ne može vrednovati kao i nečija plaća za profesionalni rad. Radi navedenog, tuženik smatra da je satnica od 25,00 kn za tuđu pomoć i njegu previsoka. Tuženik predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda, tj. odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja da tuženiku nadoknadi parnični trošak. Podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 385,73 EUR, i to: za sastav žalbe 248,75 EUR, uvećano za PDV od 25%, što ukupno iznosi 310,94 EUR te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 74,79 EUR.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.729,11 EUR/20.562,50 kn na ime naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti tužitelja te naknade imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege, sa pripadajućom zateznom kamatom, a koja šteta je nastala kada je osiguranik tuženika, upravljaljući automobilom, naletio na tuženika, koji je prelazio preko pješačkog prijelaza da način da je vozio bicikl, pri čemu je tužitelj zadobio tjelesne ozljede.

5.1. Tužitelj je priznao da postoji njegov doprinos od 30% u nastanku štetnog događaja te je u skladu s time doprinosom postavio tužbeni zahtjev.

5.2. Prvostupanjski sud je ocijenio da je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete osnovan u iznosu od 2.636,21 EUR/19.862,50 kn.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. U žalbenoj fazi postupka sporna je odgovornost za predmetni štetni događaj, tj. je li postoji doprinos tužitelja u nastanku štetnog događaja ili je tužitelj isključivo odgovoran za predmetni štetni događaj. Nadalje, u žalbenoj fazi postupka je sporna visina dosuđene neimovinske štete, tj. tuženik smatra da je tužitelju dosuđena previsoka pravična novčana naknada, kada se uzme u obzir narušenje fizičkog i duševnog zdravlja koje je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju. Također je sporna i visina imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege, tj. tuženik smatra da je satnica od 25,00 kn na sat previsoka jer takvu pomoć pružaju članovi obitelji i nije primjereno da se njihov rad vrednuje kao i nečija plaća za profesionalni rad.

8. U predmetnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je, dana 12. travnja 2021. godine, došlo do prometne nezgode u Zagrebu, na raskrižju Svetošimunske i Maksimirske ceste, kada je osiguranik tuženika, upravljajući osobnim vozilom registracijske oznake [registarska oznaka], naletio na tužitelja koji je, upravljajući biciklom, prelazio preko obilježenog pješačkog prijelaza

- da je tužitelj, uoči nastanka štetnog događaja, vozio bicikl na nogostupu na kojem nije bila iscrtana biciklistička staza

- da tužitelj je prelazio pješački prijelaz na način da je vozio bicikl, a ne gurajući bicikl kao pješak

- da na pješačkom prijelazu nije bila označena biciklistička staza

- da je vozilo osiguranika tuženika prednjim dijelom naletjelo na lijevu bočnu stranu bicikla koji je vozio tužitelj

- da je tužitelj stupio s nogostupa na kolnik, tj. obilježeni pješački prijelaz u trenutku kada je vozačica vozila pokrenula svoje vozilo ispred zaustavne linije raskrižja

- da je osiguranik tuženika mogao, prije pokretanja svojeg vozila, uočiti tužitelja na biciklu kako stoji na nogostupu

- da je tužitelj mogao, prije stupanja na kolnik, tj. obilježeni pješački prijelaz, mogao uočiti vozilo osiguranika tuženika zaustavljeno ispred zaustavne linije raskrižja, udaljeno od oko 3 metara od mjesta naleta

- da je osiguranik tuženika mogao, nakon što su se osiguranik i tužitelj započeli kretati, vidjeti da tužitelj po pješačkom prijelazu vozi bicikl te bi intenzivnim kočenjem zaustavio svoje vozilo prije mjesta naleta

- da vozilo osiguranika tuženika ne bi naletjelo na tužitelja ako bi tužitelj pješački prijelaz prelazio kao pješak

- da je tužitelj, prilikom štetnog događaja, zadobio sljedeće ozljede: natučenje leđa te prijelom V. i VI. rebra lijevo

- da je zbog zadobivene ozljede kod tužitelja došlo do smanjenja životne aktivnosti od 5%,

- da je tužitelj trpio fizičku bol jakog intenziteta u trajanju od 4 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 45 dana

- da je tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana i sekundarni strah manjeg intenziteta u trajanju od 14 dana

- da je tužitelju bila potrebna njega i pomoć druge osobe od ukupno 55 sati, tj. 2 sata dnevno kroz 20 dana te 1 sat dnevno kroz 15 dana

- da tužitelj, radi predmetnih ozljeda, trpi bolove pri dubljem disanju, kihanju, kod težih fizičkih napora te prilikom pritiska na lijevu stranu prsnog koša 9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, a koje prihvaća i sud drugog stupnja, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da postoji doprinos tužitelja od samo 30% u nastanku štetnog događaja te je trebao cijeniti doprinos tužitelja u većem omjeru.

10. Sukladno čl. 112. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, dalje u tekstu: ZSPC) propisano je da je vozač bicikla dužan, prije stupanja na kolnik ceste koju namjerava prijeći, a kada biciklistička staza preko kolnika nije označena, zaustaviti bicikl ili osobno prijevozno sredstvo i gurati ga kao pješak preko obilježenog pješačkog prijelaza ili kolnika ceste.

11. Sukladno čl. 43. st. 1. ZSPC-a, vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu.

12. Tužitelj je postupio protivno zakonskoj odredbi čl. 112. st. 7. ZSPC-a. Naime, tužitelj je, vozeći bicikl, započeo prelaziti preko obilježenog pješačkog prijelaza na kojem nije označena biciklistička staza, a trebao je sići s bicikla i gurati ga kao pješak. Naime, tužitelj nema svojstvo pješaka kada vozi bicikl preko obilježenog pješačkog prijelaza te u takvim okolnostima nema pravo prednosti u odnosu na osiguranika tuženika. Tužitelj je takvim postupanjem izložio sebe povećanom riziku jer se od njega ne očekuje da vozi bicikl preko pješačkog prijelaza na kojem nije označena biciklistička staza nego se očekuje da se zaustavi, siđe s bicikla te prijeđe kolnik, tj. obilježeni pješački prijelaz kao pješak, a čime bi stekao pravo prednosti u odnosu na osiguranika tuženika. Tužitelj je mogao jasno uočiti vozilo osiguranika tuženika prije nego što je započeo s prelaskom ceste, a da je svoje ponašanje uskladio sa zakonskim prometnim pravilima, mogao je izbjeći nastanak štetnog događaja.

13. S druge strane, osiguranik tuženika je postupio protivno zakonskoj odredbi čl. 43. st. 1. ZSPC-a. Naime, premda osiguranik tuženika nije imao obvezu propuštanja biciklista koji vozi preko obilježenog pješačkog prijelaza, od prosječnog vozača se očekuje, ako je to moguće, da pravodobno uoči takvu situaciju i reagira na način koji bi spriječio nastanak štetnog događaja. Osiguranik tuženika je mogao, prije nastanka štetnog događaja, vidjeti da tužitelj po pješačkom prijelazu vozi bicikl te je radnjom intenzivnog kočenja mogao zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta. Međutim, prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, osiguranik tuženika, prilikom obavljanja radnje skretanja sa Svetošimunske na Maksimirsku cestu, nije upotrijebio dovoljnu dužnu pažnju te je doveo tužitelja, kao sudionika u prometu, u opasnost.

14. Radi svega navedenog, ovaj sud drugog stupnja zaključuje da su i tužitelj i osiguranik tuženika podjednako doprinijeli nastanku predmetnog štetnog događaja. Tužitelj je prelazio preko pješačkog prijelaza na nedopušteni način, a osiguranik tuženika nije upotrijebio dužnu pažnju, a da je upotrijebio dužnu pažnju uočio bi ponašanje tužitelja i zaustavio svoje vozilo prije mjesta naleta.

15. Dakle, ovaj sud ocjenjuje da doprinos tužitelja u nastanku štetnog događaja iznosi 50%, a doprinos osiguranika tuženika također iznosi 50%.

16. Žalbeni navod tuženika da osiguranik tuženika, kao sudionik prometne nesreće, nije bio pozvan na uviđaj na mjesto predmetnog štetnog događaja, uz sudjelovanje vještaka prometne struke Berislava Šimunovića, nije osnovan. Naime, na ročištu održanom dana 13. prosinca 2022. godine (list 106-109 spisa) saslušan je osiguranik tuženika PI, ali je saslušan i sudski vještak Berislav Šimunović, kako bi pojasnio svoj nalaz i mišljenje. Nakon saslušanja osiguranika tuženika, vještak je ostao kod svoga nalaza i mišljenja, a kojim je utvrdio da su i tužitelj i osiguranik tuženika mogli izbjeći nastanak štetnog događaja. Nadalje, ovaj sud drugog stupnja smatra da su nalaz i mišljenje vještaka Šimunovića kao i njegova usmena dopuna stručni, jasni, obrazloženi, sačinjeni u skladu sa pravilima struke i sukladno čl. 258 st. 1. ZPP-a.

17. Što se tiče visine neimovinske štete koju je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju, a koju je prvostupanjski sud utvrdio u iznosu od 27.000,00 kn, valja istaknuti da je takva šteta utvrđena u pravilnom iznosu, a što će ovaj sud drugog stupnja obrazložiti u nastavku presude.

18. Tjelesno i duševno zdravlje predstavljaju pravo osobnosti fizičke osobe, sukladno čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 - dalje u tekstu: ZOO).

18.1. Sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

18.2. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, uzimajući u obzir narušenje tjelesnog i duševnog zdravlja koje je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju, prvostupanjski sud je utvrdio novčanu naknadu u pravičnom iznosu od 27.000,00 kn. Naime, pretrpljeni fizički bolovi, pretrpljeni strah i smanjenje životne aktivnosti tužitelja od 5%, opravdavaju novčanu naknadu u utvrđenom iznosu. Radi predmetnog štetnog događaja, tužitelj trpi bolove pri dubljem disanju, kihanju, kod težih fizičkih napora te prilikom pritiska na lijevu stranu prsnog koša, a što nedvojbeno predstavlja narušenje kvalitete života tužitelja. Sve te okolnosti opravdavaju da pravična novčana naknada iznosi 27.000,00 kn.

19. Nadalje, s obzirom na to da je, radi predmetnog štetnog događaja, tužitelju bila potrebna njega i pomoć druge osobe u trajanju od ukupno 55 sati, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da naknada za tuđu pomoć i njegu iznosi 1.375,00 kn, tj. 25,00 kuna po satu, sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO. Također valja istaknuti da je takva satnica primjerena bez obzira tko je tužitelju takvu pomoć pružao (članovi obitelji ili kvalificirano medicinsko osoblje) jer tužitelju to pravo pripada radi njegovih povećanih zdravstvenih potreba koje predstavljaju posljedicu predmetnog štetnog događaja, a to pravo nije vezano uz osobu koja pruža njegu. Činjenica da pomoć i njegu pružaju članovi obitelji ne isključuje pravo tužitelja na takvu naknadu.

20. Dakle, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužitelju, u predmetnom štetnom događaju, nastala neimovinska i imovinska šteta u iznosu od 3.766,00 EUR/28.375,00 kn.

21. Međutim, budući da postoji doprinos tužitelja u nastanku štetnog događaja, tužitelj ima pravo na razmjerno sniženu naknadu neimovinske i imovinske štete, sukladno čl. 1092. st. 1. i 2. ZOO.

22. Kao što je to već i navedeno, prvostupanjski sud nije ocijenio doprinos tužitelja u pravilnom omjeru od 50%, već u omjeru od 30%. Slijedom navedenog, pravilno utvrđeni iznos naknade neimovinske i imovinske štete od 3.766,00 EUR/28.375,00 kn valja razmjerno sniziti za 50%, a ne za 30%. Dakle, tužbeni zahtjev je osnovan u iznosu od 1.883,00 EUR/14.187,50 kn te je u tom dijelu valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu.

23. Pogrešnom primjenom materijalnog prava, tj. ocjenom doprinosa tužitelja u omjeru od 30%, a ne u omjeru od 50%, prvostupanjski sud je neosnovano dosudio tužitelju, na ime naknade neimovinske i imovinske štete, iznos od 753,21 EUR/5.675,00 kn. Dakle tužbeni zahtjev nije osnovan u iznosu od 753,21 EUR/5.675,00 kn te je valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev u tom iznosu.

24. S obzirom na navedeno, valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je usvojen tužbeni zahtjev u iznosu od 1.883,00 EUR/14.187,50 kn, a valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev u iznosu od 753,21 EUR/5.675,00 kn (točka I. i točka II. stavak 1. drugostupanjske presude).

25. Kako je u drugostupanjskom postupku preinačena prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev u dodatnom iznosu od 753,21 EUR/5.675,00 kn, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka.

26. Kada se promatra cjelokupni tužbeni zahtjev u iznosu od 2.729,11 EUR/20.562,50 kn, tužbeni zahtjev je osnovan u iznosu od 1.883,00 EUR/14.187,50 kn, a nije osnovan u iznosu od 846,11 EUR/ 6.375,00 kn. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u iznosu od 92,90 EUR/700,00 kn jer tužbeni zahtjev u tom dijelu nije bio u skladu sa stvarnom štetom koja je tužitelju nastala u predmetnom štetnom događaju, dok je ovaj sud drugog stupnja dodatno odbio tužbeni zahtjev u iznosu od 753,21 EUR/5.675,00 kn, cijeneći doprinos tužitelja u nastanku štetnog događaja u pravilnom omjeru od 50%, a koji doprinos prvostupanjski sud nije cijenio.

27. Prilikom donošenja odluke o troškovima, a budući da su parnične stranke djelomično uspjele u parnici, potrebno je utvrditi postotak uspjeha stranaka u postupku, pri čemu se razmatra i uspjeh u osnovi i u visini tužbenog zahtjeva (kvalitativan i kvantitativan uspjeh), sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a.

27.1. Kod ocjene kvalitativnog uspjeha, tj. uspjeha u pogledu osnove tužbenog zahtjeva, gledaju se omjeri odgovornosti parničnih stranaka u nastanku štetnog događaja. Budući da postoji podjednaka odgovornost parničnih stranaka u nastanku štetnog događaja, tužitelj je kvalitativno uspio u sporu s 50%, a tuženik također s 50%.

27.2. Kod ocjene kvantitativnog uspjeha, tj. uspjeha u pogledu visine tužbenog zahtjeva, gleda se u kojem je dijelu osnovan tužbeni zahtjev, a u kojem je dijelu odbijen tužbeni zahtjev. Kako je tužbeni zahtjev osnovan u iznosu 1.883,00 EUR/14.187,50 kn, a nije osnovan u iznosu od 846,11 EUR/ 6.375,00 kn, tužitelj je kvantitativno uspio u sporu s 69%, a tuženik s 31 %.

27.3. Konačni uspjeh stranaka u sporu je taj da je tužitelj uspio s 59,5%, a tuženik s 40,5%. Primjenjujući odredbu čl. 154. st. 2. ZPP, kada se uspjeh tužitelja oduzme s uspjehom tuženika (59,5%-40,5% = 19%), tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u razmjernom dijelu od 19%.

27.4. Točkom I. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 2.634,26 EUR/19.847,80 kn, od čega se iznos od 2.239,70 EUR/16.875,00 kn odnosi na trošak odvjetničkih radnji punomoćnika tužitelja, iznos od 248,56 EUR/1.872,80 kn se odnosi na trošak plaćenog predujma za medicinsko vještačenje i izlazak sudske komisije, a iznos od 146,00 EUR/1.100,00 kn se odnosi na trošak sudske pristojbe za tužbu i trošak sudske pristojbe za prvostupanjsku presudu.

27.5. Međutim, određivanje troška u tom iznosu podrazumijeva da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu. Primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u razmjernom dijelu od 19 %, a pri čemu je potrebno razmjerno sniziti priznati odvjetnički trošak i trošak sudskih pristojbi s 2.385,70 EUR na 453,28 EUR, dok trošak predujma za medicinsko vještačenje i izlazak sudske komisije u iznosu od 248,56 EUR nije potrebno sniziti. Naime, u slučaju kada je tužitelj djelomično uspio u sporu u kojem je tuženik osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, a zbog čega je bilo potrebno provesti vještačenje za koje je tužitelj prethodno snosio troškove, tužitelju se takvi troškovi trebaju priznati u cijelosti bez obzira na visinu dosuđenog iznosa (isto tako je navedeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. listopada 2024., poslovni broj: Rev-1312/2024-2). Dakle, tuženik je u obvezi nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 701,84 EUR/5.288,00 kn, dok je trošak u preostalom iznosu od 1.932,42 EUR/14.559,80 kn valjalo odbiti.

28. Dakle, valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je usvojen tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 701,84 EUR/5.288,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom, a valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.932,42 EUR/14.559,80 kn (točka I. i točka II. stavak 2. drugostupanjske presude).

29. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke drugostupanjske presude, a primjenom odredbe čl. 373. st. 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki II. stavku 1. i 2. izreke drugostupanjske presude.

30. Sukladno čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tuženika za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tuženik je pobijao dosuđeni iznos od 2.636,21 EUR/19.862,50 kn te je djelomično uspio sa žalbom, a radi čega je preinačena odluka o glavnoj stvari na način da je tužbeni zahtjev odbijen u iznosu od 753,21 EUR/5.675,00 kn. Kada se pobijani dio i dio u kojem je tuženik uspio sa žalbom stave u omjer, proizlazi da je tuženik sa žalbom uspio u omjeru od 28,50%. Tuženik potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 248,75 EUR, zajedno s pripadajućim PDV-om od 25%, sveukupno iznos od 310,94 EUR, sukladno Tbr 10.1., Tbr. 46., i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj: 138/23., dalje: Tarifa). Nadalje, tuženik potražuje i trošak sudske pristojbe na žalbu protiv prvostupanjske presude u iznosu od 74,79 EUR. Dakle, tuženik potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 385,73 EUR. Međutim, kako je tuženik sa žalbom uspio u omjeru od 28,50%, primjenom odredaba čl. 154. st 2., čl. 155. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, tuženik ima pravo na naknadu troška žalbenog postupka u razmjernom iznosu od 109,93 EUR, dok nema pravo na naknadu troška žalbenog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 275,80 EUR. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. i IV. drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 23. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić