Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-96/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužiteljice FFI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Hani Lukić Hob, odvjetnici u Vinkovcima, protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćniku Belizaru Tomaiću, odvjetniku u Osijeku, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-302/2023-24 od 11. studenoga 2024., u sjednici održanoj 23. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-302/2023-24 od 11. studenoga 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuju se ništetnim odredbe iz članaka 5. i 10.2. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava broj 132878 od 4. listopada 2011., a solemniziranog kod javnog bilježnika Alena Vajcl iz [adresa] pod brojem OV-6810/2011, kojom se tužitelj obvezao tuženiku platiti kamatu po stopi koja je promjenjiva sukladno odlukama Kreditora o kamatnim stopama.

II. Utvrđuju se ništetnim odredbe iz čl. 2 te čl. 11.d) t.1. i. 2. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava broj 132878 sklopljenog 4. listopada 2011., a solemniziranog kod javnog bilježnika Alena Vajcl iz [adresa] broj OV-6810/2011, prema kojoj se kredit isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom deviznom tečaju Kreditora vrijedećem za EUR, dok se obveze obračunavaju i iskazuju u stranoj valuti, a plaćanja novčanih obveza vrše u kunskoj protuvrijednosti valute Ugovora, korištenjem prodajnog tečaja Kreditora.

III. Nalaže se tuženiku OTP banci d.d. Domovinskog rata 61, Split, OIB:52508873833, da tužitelju FF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplati preplaćeni iznos na ime otplate kredita koji je nastao uslijed povećanja tečaja, i to u visini od 142,93 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se do 31. srpnja 2015. određuju u visini eskontne stope HNB-a vrijedeće posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranje, koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a koje teku na iznos od:

0,98 eura počevši od 10. siječnja 2012. do isplate

2,93 eura počevši od 10. veljače 2012. do isplate

1,79 eura počevši od 10. ožujka 2012. do isplate

0,15 eura počevši od 10. svibnja 2012. do isplate

1,95 eura počevši od 10. lipnja 2012. do isplate

1,30 eura počevši od 10. studenog 2012. do isplate

0,98 eura počevši od 10. prosinca 2012. do isplate

2,28 eura počevši od 10. siječnja 2013. do isplate

2,61 eura počevši od 10. veljače 2013. do isplate

2,93 eura počevši od 10. ožujka 2013. do isplate

3,58 eura počevši od 10. travnja 2013 . do isplate

2,28 eura počevši od 10. svibnja 2013. do isplate

0,72 eura počevši od 10. lipnja 2013. do isplate

0,65 eura počevši od 10. srpnja 2013. do isplate

0,52 eura počevši od 10. kolovoza 2013. do isplate

2,90 eura počevši od 10. rujna 2013. do isplate

3,59 eura počevši od 10. listopada 2013. do isplate

3,98 eura počevši od 10. studenog 2013. do isplate

4,57 eura počevši od 10. prosinca 2013. do isplate

4,18 eura počevši od 10. siječnja 2014. do isplate

4,80 eura počevši od 10. veljače 2014. do isplate

5,09 eura počevši od 10. ožujka 2014. do isplate

4,30 eura počevši od 10. travnja 2014. do isplate

2,75 eura počevši od 10. svibnja 2014. do isplate

2,55 eura počevši od 10. lipnja 2014. do isplate

3,48 eura počevši od 10. srpnja 2014. do isplate

4,75 eura počevši od 10. kolovoza 2014. do isplate

3,58 eura počevši od 10. rujna 2014. do isplate

4,71 eura počevši od 10. listopada 2014. do isplate

5,20 eura počevši od 10. studenog 2014. do isplate

5,33 eura počevši od 10. prosinca 2014. do isplate

5 ,69 eura počevši od 10. siječnja 2015. do isplate

6,93 eura počevši od 10. veljače 2015 . do isplate

3,91 eura počevši od 10. ožujka 2015. do isplate

2,89 eura počevši od 10. travnja 2015 . do isplate

1,70 eura počevši od 10. svibnja 2015. do isplate

1,73 eura počevši od 10. lipnja 2015. do isplate

1,92 eura počevši od 10. srpnja 2015. do isplate

1,52 eura počevši od 10. kolovoza 2015. do isplate

1,45 eura počevši od 10. rujna 2015. do isplate

3,96 eura počevši od 10. listopada 2015. do isplate

2,09 eura počevši od 10. studenog 2015. do isplate

4,09 eura počevši od 10. prosinca 2015. do isplate

4,50 eura počevši od 10. siječnja 2016. do isplate

4,46 eura počevši od 10. veljače 2016. do isplate

2,04 eura počevši od 10. ožujka 2016. do isplate

1,63 eura počevši od 10. lipnja 2016. do isplate

0,15 eura počevši od 10. srpnja 2016. do isplate

0,09 eura počevši od 10. rujna 2016. do isplate

0,77 eura počevši od 10. listopada 2016. do isplate

IV. Nalaže se tuženiku OTP Banka Hrvatska d.d., OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, isplatiti tužitelju FF iz [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 608,18 eura, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude tj. od 11. studenog 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv presude žali se tuženik iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezinu preinaku, sukladno navodima žalbe, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora jest zahtjev na utvrđenje ništetnom odredbe čl. 5. i 10.2. te 2. i 11.d) toč. 1. i 2. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava broj 132878 od 4. listopada 2011. koji je sklopljen između prednika tuženika, kao kreditora i tužitelja, kao korisnika kredita, u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita uz promjenjivu kamatnu stopu te korištenje valutne klauzule vezane za EUR, kao i restitucijski zahtjev na isplatu iznosa od 142,93 eura po osnovi glavnice vezano za EUR, sve sa zateznim kamatama i parničnim troškovima sa zateznim kamatama.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

7. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio citirane odredbe materijalnog prava, radi čega nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i čl. 356. ZPP-a).

8. Naime, ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8 ZPP-a, posebice iskaza tužiteljice, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da su odredbe o kamatnoj stopi u dijelu preko visine koja je ugovorena u samom trenutku sklapanja ugovora nepoštene, kao i da su nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli, s obzirom da iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

9. Stoga, sama činjenica da tužiteljica prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije mogla sagledati opseg svoje obveze, jer nije mogla predvidjeti način kretanja kamatne stope, uzrokovala je upravo takvu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, koja je ugovor o kreditu sklopila za svoje osobne potrebe (stambeni kredit), a sve to imajući u vidu odredbu čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ("Narodne novine", broj: 96/2003, 46/2007 i 79/2007, u daljnjem tekstu: ZZP-a 96/03) kojom je propisano da za status potrošača trebaju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta – da se radi o fizičkoj osobi te da ona sklapa posao ili djeluje na tržištu koji nije u svrhu njezine poslovne djelatnosti, već u osobne nekomercijalne svrhe.

10. Ovdje valja reći da je u presudi poslovni broj C-26/13 od 30. travnja 2014., u odnosu na tumačenje i primjenu čl. 4. st. 2. Direktive 93/13/EEZ, izraženo stajalište prema kojem se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13/EEZ treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, što u ovom konkretnom slučaju znači da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope i tečaja valute, kao i odnos s drugim odredbama ugovora odnosno općih uvjeta poslovanja koje se na to odnose tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.“

11. Dakle, unatoč tome što je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli bila gramatički razumljiva i uočljiva, ona je ipak bila nejasna, jer tužiteljica kao potrošač nije mogla razumjeti doseg te odredbe niti predvidjeti ekonomske posljedice koje iz takve odredbe za nju proizlaze.

12. Stoga su sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi (prema jednostranoj odluci banke), kao i valutnoj klauzuli nepoštene u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP-a.

13. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio je na snazi ZZP 96/03, a za vrijeme njegovog izvršavanja bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07 i 79/09, u daljnjem tekstu: ZZP). Sukladno čl. 81. st. 1 ZZP- a 96/03, odnosno čl. 96. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Sukladno st. 2. čl. 81. st. 1. ZZP-a 96/03, odnosno čl. 96. st. 1. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom st. 4. navedenih članaka je propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Sukladno čl. 102. st. 1. ZZP-a, posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina je ništetnost.

14. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

15. Prema tome, kako je na temelju zakona otpala pravna osnova (čl. 2. te čl. 11.d) t.1. i. 2. Ugovora po osnovi glavnice vezano za EUR) po kojoj je tuženik primio od tužiteljice u razdoblju od prosinca 2011. do listopada 2016. iznos od 142,93 eura to je pravilno utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo na način da je utvrđena ništetnost navedenih odredaba i naloženo tuženiku isplatiti tužitelju potraživani iznos (čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 129/2018., 114/2022. i 156/2022, u daljnjem tekstu: ZOO-a/) sa zateznim kamatama na svaku mjesečnu razliku tekućim 10-tog u mjesecu za prethodni mjesec do isplate (čl. 1115. ZOO-a, čl. 29. st. 1., 2/2. 7. i 8. ZOO-a), budući da se, imajući u vidu prednja utvrđenja o ništetnosti, tuženik ima smatrati nepoštenim stjecateljem.

16. Još valja dodati da je sud EU detaljno tumačio opće pretpostavke nepoštenosti ugovorne odredbe iz čl. 3/1 Direktive 93/13 EEZ, redoslijed utvrđivanja i njihovu međusobnu vezu, ali je konkretno tumačio i posebne kriterije. Tumačenjem pretpostavki nepoštenosti iz čl. 3/1 Direktive 93713 EEZ, Sud EU je odredio pravila za provođenje testa ravnoteže te testa nesavjesnosti koji se provodi kako bi se utvrdilo je li znatna neravnoteža u pravima i obvezama trgovca i potrošača na štetu potrošača posljedica nesavjesnog postupanja trgovca odnosno zlouporabe njegove jače pregovaračke pozicije prilikom sklapanja ugovora, da bi nakon presude L, nastavio razvijati test znatne neravnoteže te je u bitnom protumačio kako se neravnoteža u pravima i obvezama trgovca i potrošača na štetu potrošača treba provesti u svakom slučaju komparativnom analizom pravnog položaja potrošača u odnosu na spornu ugovornu obvezu s pravnim položajem koju bi potrošač imao da ta sporna odredba nije bila ugovorena i da se primjenjuje dispozitivna norma mjerodavnog prava.

17. Nadalje, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je odlučio sud prvog stupnja na način da pri donošenju odluke o visini tužbenog zahtjeva nije uzeo tečajne razlike (tzv. negativne razlike) zbog koje je tužitelj eventualno u pojedinim mjesecima plaćao niže anuitete od početno ugovorenih, to stoga što plaćanjem anuiteta po tečaju nižem od početnog tužitelj nije ništa primio od tuženika, niti je išta stekao bez pravne osnove pa ne postoji niti njegova obveza vraćanja, odnosno umanjivanja dosuđenog iznosa (restitucijski zahtjev) za eventualnu negativnu razliku.

18. Upravo imajući u vidu navedeno pravilno je sud prvog stupnja dao zadatak vještaku financijske struke da u svom nalazu i mišljenju sačini izračun razlike u visini uplata po Ugovoru o kreditu u odnosu na kretanje – povišenje tečaja eura u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu i naknadno, odnosno u vrijeme kada su pojedine isplate izvršene, budući da na utvrđenje ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, pri čemu se žalitelju ukazuje na sadržaj odredbe čl. 259. ZPP-a, koja na isto ovlašćuje sud, pri čemu iz stanja spisa proizlazi da je tuženik na vještačenje imao prigovore pravne naravi, u odnosu na koje nije bilo temelja da se vještak na njih očituje.

19. Također su neosnovani žalbeni navodi da bi tuženik trebao platiti više nego što je stekao na temelju ništetne ugovorene odredbe, jer je provedenim vještačenjem utvrđeno koji novčani iznos na ime restitucijskog zahtjeva tužitelju pripada, s time da tužitelj ostvaruje pravo na isplatu zatezne kamate, kao što je to naprijed i navedeno.

20. I odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita po osnovi i visini troškova priznatih tužitelju (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /„Narodne novine“, broj: 138/23).

20.1. Pogrešno žalitelj smatra da je tužitelj djelomično povukao tužbu pa da stoga tuženik u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva ostvaruje pravo na naknadu parničnog troška, to stoga što je tužitelj postavio stupnjevitu tužbu (čl. 186.b. st. 3. ZPP-a) te je nakon provedenog financijskog vještačenja specificirao u skladu s istim tužbeni zahtjev, s kojim je u cijelosti uspio (omjer uspjeha u sporu ocjenjuje se u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev).

21. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe, jer s istom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

22. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavak I. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavak II.)

U Zagrebu 23. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac