REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-432/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, (za Ministarstvo poljoprivrede) zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu, Građansko-upravni odjel, protiv tuženice EU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hećimović i partneri iz Slavonskog Broda, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o tuženičinoj žalbi protiv presude poslovni broj: P-75/2019-29 od 29. siječnja 2024. Općinskog suda u Slavonskom Brodu, u sjednici održanoj 23. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženičina žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: P-75/2019-29 od 29. siječnja 2024. te se odbija i zahtjev za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom je suda prvoga stupnja prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice Republike Hrvatske protiv tuženice EU utvrđenjem da je tužiteljica vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica] oranica, Gornja Čaira površine 30660 m2 i da je to tuženica dužna priznati i trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice Republike Hrvatske na toj nekretnini a tuženici je naloženo naknaditi tužiteljici i troškove parničnog postupka u iznosu od 1.300,00 eura sa zateznim kamatama od dana presuđenja 29. siječnja 2024. do isplate sve u roku od 15 dana.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu pobija tuženica zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga navodeći najprije kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) smatrajući kako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, osobito zato što su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni pa potom i da je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 1. ZPP u vezi s člankom 8. toga zakona jer prvostupanjski sud nije postupio u skladu s tom odredbom.

2.1. Što se tiče žalbenog razloga pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i u vezi s tim pogrešne primjene materijalnog prava, smatra kako je prvostupanjski sud neosnovano prihvatio tužbeni zahtjev s obzirom na to da tužiteljica nije dostavila kupoprodajni ugovor od 6. veljače 1964. za koji tvrdi da je tada sklopljen između njezina pravnog prednika Poljoprivrednog kombinata "Lug" iz Brodskog Stupnika i pravnog prednika tuženice pok. ŠU i da bi slijedom toga mogla steći pravo vlasništva dosjelošću jer nije utvrđeno ni da je tužiteljica vršila posjed niti je u presudi obrazloženo zašto prvostupanjski sud nalazi dokazanim da je tužiteljica vršila posjed kroz svo vrijeme unazad 50-tak godina, tim više što je teret dokaza na tužiteljici budući da se čin posjeda i samo vlasništvo, sukladno jednom od temeljnih načela Zakona o zemljišnim knjigama, a to je načelo povjerenja u zemljišne knjige, na strani tuženice presumira.

2.2. Posebno pobija odluku o troškovima postupka smatrajući da ta odluka nije dostatno obrazložena pa se ne može ispitati. Predlaže preinačenje prvostupanjske presude odbijanjem tužbenog zahtjeva pa da se tužiteljica obveže naknaditi tuženici cjelokupne troškove sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate a podredno predlaže ukidanje te presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Postavlja i zahtjev za naknadu troškova žalbe u iznosu od 418,68 eura.

3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu u kojemu osporava sve žalbene navode, smatrajući da je u prvostupanjskom postupku dokazala postojanje kupoprodajnog ugovora jer je na temelju njega izvršena promjena posjeda u katastru kao javnoj evidenciji, spiskom promjena br. 10/64, UP/I-1707/64 iz 1964. što znači da je taj upis zakonito proveden a dokazala i učinila je vjerojatnim i vršenje faktične vlasti, na što ukazuje i činjenica da su iz te nekretnine tijekom 2018. godine djelatnici Općine Bebrina izvršili čišćenje a i načelnik je općine saslušan kao svjedok naveo kako je ta nekretnina uvrštena u program raspolaganja općine [adresa] od 2002. godine i bila u natječaju za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske. Predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi pobijanu prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet je spora zahtjev tužiteljice Republike Hrvatske (za Ministarstvo poljoprivrede) za utvrđenje prava vlasništva nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], oranica, površine 30660 m[2] , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

5.1. Tužiteljica temelji tužbeni zahtjev na tvrdnji da je njezin pravni prednik - Poljoprivredni kombinat "Lug" iz Brodskog Stupnika Kupoprodajnim ugovorom od 6. veljače 1964. kupio tu nekretninu od tuženičine prednice ŠU te da je ta kupoprodaja i promjena vlasnika provedena u katastru, ali ne i u zemljišnim knjigama, pa je 1964. godine prenesena u posjedovni list broj 267 na ime navedenog Poljoprivrednog kombinata čiji je slijednik AK Jasinje a stupanjem na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu 24. srpnja 1991. ta nekretnina ex lege postala vlasništvo Republike Hrvatske.

6. Prvostupanjskom je presudom prihvaćen tužbeni zahtjev jer je prvostupanjski sud našao utvrđenom činjenicu promjene u registru čestica izvršene nakon komasacije (izvršene krajem 1961.), a u kojoj se promjeni naznačuje Kupoprodajni ugovor od 6. veljače 1964., kao i činjenicu da je 15. svibnja 2014. poljoprivredna inspekcija Ministarstva poljoprivrede na terenu locirala tu nekretninu i utvrdila kako je nekretnina u cijelosti već duže vremena neobrađena, obrasla u šikaru, drvenasto raslinje i s ponešto odloženog raznog otpada, a konačno i činjenicu da ni tuženica ni njezina prednica (baka) ŠU nakon 1964. godine nisu vršile nikakav čin posjeda već je nekretnina zarasla i neobrađena a stanovnici su nabacali otpad.

6.1. Iz te je činjenice prvostupanjski sud zaključio kako se nakon 1964. godine tuženica i njezina baka ŠU nisu smatrale vlasnicama niti su bile u posjedu, što je vidljivo i iz okolnosti da su susjedi odlagali otpad na tu nekretninu, kao i da tuženica nije uspjela osporiti zakonitost provedbe upisa u katastarskoj evidenciji pa prvostupanjski sud smatra utvrđenim (čak i nespornim) da je sklopljen Ugovor o kupoprodaji i tuženičinoj prednici isplaćena kupoprodajna cijena s obzirom na to da nakon toga nije vršila nikakve vlasničke ovlasti niti poduzela neku pravnu radnju za zaštitu vlasništva i posjeda.

6.2. Prvostupanjski je sud tako zaključio kako je posjed vršila tužiteljica unazad 50-ak godina (iako pravna osoba ne može vršiti vlasničkopravna ovlaštenja kao fizička osoba) pa smatra da su ostvarene pretpostavke za stjecanje prava dosjelošću, prema odredbama mjerodavnih pravnih pravila i zakona, kao i da je u svakom slučaju sporna nekretnina otkupljena na temelju Kupoprodajnog ugovora iz 1964. od strane pravnog prednika tužiteljice i da je to vidljivo iz evidencije u katastru, a nije moglo biti nepoznato te tuženica i prednica tu nekretninu nisu ni koristile niti vršile bilo kakvu faktičnu vlast.

7. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u tuženičinoj žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP te na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. stavku 2. ZPP, ovaj je drugostupanjski sud ocijenio prvostupanjsku presudu zakonitom i pravilnom pa slijedom toga tuženičinu žalbu neosnovanom.

8. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti a ni one iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZP koju tuženica ističe u žalbi, jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

9. Nisu ostvareni ni drugi žalbeni razlozi jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice te pravilno primijenio materijalno pravo.

10. U prvostupanjskom je postupku utvrđeno kako je tuženica EU aktualno upisana kao vlasnica nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti, nakon što je proveden ostavinski postupak iza njezine bake ŠU koja je bila upisana kao suvlasnica u ¾ dijela i kao posjednica do 1964. godine kada je izvršena provedba u katastru zemljišta pa ta nekretnina popisom promjena r. br. 10 za 1964. godinu prenesena u posjedovni list broj 267 na ime Poljoprivredni kombinat "Lug" Brodski Stupnik (čiji je naziv kasnije izmijenjen u AK Jasinje Slavonski Brod) na temelju Kupoprodajnog ugovora od 6. veljače 1964.

11. Tužiteljica je naime u spis priložila podatke Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Slavonski Brod od 24. travnja 2014. i 28. rujna 2018. (listovi 16 do 30 spisa) iz kojih proizlaze prethodno navedene činjenice, kao i rješenje od 7. veljače 1963. kojim je potvrđen katastarski operat za katastarsku općinu [katastarska općina] izrađen na osnovi podataka komasacije zemljišta izvršene 1960./1961. godine i katastarskog klasiranja zemljišta izvršenog 1961. godine i utvrđuje da se može primjenjivati, a sadrži i spornu k. č. br. [katastarska čestica] površine 30660 m[2] (klasa šest).

12. U prvostupanjskom postupku je saslušan i svjedok RU koji je načelnik Općine Bebrina od 2017. godine a iz njegova iskaza proizlazi kako je sporna nekretnina u programu raspolaganja državnim zemljištem od 2002. godine, ali nije dana u zakup jer nisu riješena imovinsko-pravna pitanja.

13. Tuženica je predložila saslušanje svjedoka ĆU koji se sjeća da je tuženičina baka uzgajala kukuruz na toj nekretnini kada je on imao 12 godina a 1964. imao je 14 godina, dok iz iskaza same tuženice proizlazi kako ona ne zna kako i kakve čine posjeda je vršila njezina baka vršila na toj nekretnini, dok ona sama ne vrši posjed.

14. Uzimajući stoga u obzir sve navedene dokaze, ovaj drugostupanjski sud podržava utvrđenje prvostupanjskog suda da je 1964. godine došlo do prijenosa posjeda s dotadašnjeg posjednika ŠU na Poljoprivredni kombinat "Lug" Brodski Stupnik i da nakon toga posjed nije vraćen ŠU a ni tuženici EU kao sljednici.

15. Tuženica je EU doduše već tada bila suvlasnica nekretnine u ¼ dijela, ali je kao posjednica bila upisana samo njezina baka ŠU, a 6. veljače 1964. sklopljen je Ugovor o kupoprodaji i to zasigurno za cijelu nekretninu a ni tuženica, koja je 1964. godine bila mlada osoba, od tada nije bila u posjedu.

16. Utvrđeno je dakle da je 1964. godine došlo do prijenosa posjeda i da nakon toga tuženica i njezina baka nisu vršile posjed niti plaćale porez za tu nekretninu koji se tada plaćao, koji zbog velike površine nekretnine (30660 m[2] ) nije bio zanemariv.

17. Tuženica i njezina baka pa potom i sama tuženica nisu pokazivale nikakav interes za spornu nekretninu nakon 1964. godine već je faktičnu vlast preuzeo Poljoprivredni kombinat "Lug" Brodski Stupnik pa se bez obzira na to što nekretnina nije obrađivana, prema načelu trajnosti posjeda sadržanom u članku 19. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 94/2017. – dalje: ZVDSP) ima smatrati da posjed traje neprekidno dalje, a tko tvrdi da je prestao ili da je bio prekinut, treba dokazati da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prekinut a tuženica to nije dokazala – nije dokazala da je njoj i njezinoj baki posjed ikada vraćen ili da su one jednostrano vratile posjed.

18. Prvostupanjski je sud stoga opravdano zaključio kako se na strani tužiteljice radi o neprekidnom dugogodišnjem poštenom posjedu koji je do pokretanja pojedinačnog ispravnog postupka 29. rujna 2015. trajao dovoljno dugo (a najmanje 20 godina) koliko je potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prema članku 159. ZVDSP.

19. Iz svega navedenog proizlazi nepostojanje žalbenih razloga na koje se pazi po službenoj dužnosti i onih zbog kojih tuženica pobija prvostupanjsku presudu pa je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti, uključujući i odluku o troškovima postupka (koja je, protivno žalbenim navodima, pravilno obrazložena) i ujedno odbiti tuženičin zahtjev za naknadu troškova žalbe te time, a na temelju članka 368. stavka 1. i članka 166. stavka 1. ZPP, odlučiti kao u izreci.

U Puli 23. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Rakić