REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-395/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Mirni-Nadi Terlević Sebastijan, u pravnoj stvari tužitelja ĆP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Željko Lubina i Jelena Mandarić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Lubina i Čutura u Splitu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pn-284/2024-7 od 20. siječnja 2025., 10. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se odbija žalba tuženice te se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pn-284/2024-7 od 20. siječnja 2025. potvrđuje u pobijanom dijelu toč. I. izreke kojom je naloženo tuženici da tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 37,16 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na taj iznos počevši od 10. travnja 2020. do 2. veljače 2023., dok se u preostalom dijelu žalba tuženice djelomično prihvaća i preinačava presuda u dijelu toč. I. izreke kojim je naloženo tuženici da tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 37,84 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. travnja 2020. pa do isplate, i u tom dijelu sudi:
"Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 37,84 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom."
II. Djelomično se odbija se žalba tužitelja te se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pn-284/2024-7 od 20. siječnja 2025., potvrđuje u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke kojim je odbijen sa zahtjevom za isplatu iznosa od 270,29 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate koja bi na iznos od 75,00 eura tekla od 8. ožujka 2011. do 10. travnja 2020., dok se u preostalom dijelu žalba tužitelja uvažava, presuda preinačava i sudi:
"Nalaže se tuženici da tužitelju isplati i pripadajuću zakonsku zateznu kamatu na iznos od 37,16 eura od 2. veljače 2023. pa do isplate.“
III. Preinačava se odluka o troškovima postupka te se rješava:
"Svaka parnična stranka snosi svoje troškove postupka."
IV. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, toč. I. izreke, odlučeno je da je dužna tuženica, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 75,00 eura sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja na iznos od 37,84 eura teče od 10. travnja 2020. do isplate i na iznos od 37,16 eura od 10. travnja 2020. do 2. veljače 2023., dok je u preostalom dijelu, odnosno za isplatu iznosa od 270,29 eura s pripadajućim kamatama, za isplatu zatezne kamate koja na iznos od 75,00 eura teče od 8. ožujka 2011. do 10. travnja 2020. te koja na iznos od 37,16 eura teče od 2. veljače 2023. do isplate, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Toč. II. odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.
2. Protiv navedene presude pravovremene i dopuštene žalbe podnose obje parnične stranke.
2.1. Tužitelj žalbu izjavljuje iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga prema odredbi članka 353. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019. i 80/2022. dalje: ZPP). Ističe kako sud nije pregledao spis Županijskog suda u Splitu broj K 13/2018 niti pribavio i pregledao spis Ministarstva pravosuđa i uprave broj UP/I-702-03/20-01/52, ali ni proveo dokaz njegovim saslušanjem. Smatra da mu je trebalo dosuditi sveukupan utuženi iznos pa predlaže žalbu usvojiti, pobijanu odluku preinačiti prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti. Podredno, predlaže ukinuti presude i vraćanje predmeta na ponovni postupak i odlučivanje, sve uz naknadu troška žalbenog postupka.
2.2. Tuženica podnosi žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 467. ZPP-a. Smatra, u bitnome, da je prvostupanjski sud pogrešno otklonio prigovor u vezi punomoći, pogrešno primijenio materijalno pravo odbijanjem prigovora zastare uz obrazloženje da je u vremenu od 10. travnja 2020. pa do 2. veljače 2023. došlo do zastoja zastare. Zastoj zastare mogao je trajati najviše tri mjeseca pa je zato zastara nastupila. Tužitelj od nadležnog Ministarstva zatražio isplatu iznosa od 66,36 eura po danu provedenom u pritvoru dok predmetnim tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 345,29 eura pa je u odnosu na razliku između tih iznosa (za iznos od 278,93 eura) trebalo tužbu odbaciti jer u tom dijelu "ne postoji identitet spora", da ponuda nadležnog Ministarstva u iznosu od 46.078,40 eura od 2. veljače 2023. nema značaj priznanja duga. Predlaže preinačenje presude odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja. Traži naknadu troška žalbenog postupka.
3. Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.
4. Žalbe tužitelja i tuženice su djelomično osnovane.
5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja kojim od tuženice traži naknadu štete (zbog povrede prava osobnosti, prava na slobodu, čast i ugled, te prava na uživanje u obiteljskom životu) koju je pretrpio zbog neutemeljenog boravka u pritvoru 7. ožujka 2011. u iznosu 345,29 eura sa zakonskim zateznim kamatama od
8. ožujka 2011. do isplate.
6. Prije svega valja navesti, s obzirom na vrijednost predmeta spora, da se u smislu odredbe čl. 458. ZPP-a radi o sporu male vrijednosti. Prema čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a) te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga se žalbeni razlozi koji se tiču pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja nisu ni razmatrali.
7. Žalbeni navodi tuženice o počinjenju bitne povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a (da punomoćnik tužitelja nema valjanu punomoć za zastupanje u ovom predmetu) nisu razmatrani jer prema odredbi čl. 354. st. 3. ZPP-a, žalbu iz tog žalbenog razloga može izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci tiču, dakle, ovdje tužitelj. Tuženica određeno ne ukazuje na počinjenje drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a ovaj sud nije utvrdio počinjenje bitnih povreda odredaba postupka na koje pazi ovaj sud po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.
8. Prvostupanjski sud utvrdio je sljedeće (u većem dijelu nesporne) činjenice:
- da je protiv tužitelja u predmetu poslovni broj K-13/18 pred Županijskim sudom u Splitu vođen kazneni postupak, da se teretio za kazneno djelo ubojstva iz čl. 90. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 110/1997., 27/1998., 50/2000., 129/2000., 84/2005., 51/2005., 111/2003., 190/2003., 105/2004., 71/2006. i 110/2007., dalje KZ) te da je presudom od 16. listopada 2018. pravomoćno oslobođen te optužbe, a odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske o tome primio je 3. siječnja 2020.;
- da je tužitelj ukupno bio u pritvoru 1240 dana te da se 10. travnja 2020. obratio Ministarstvu pravosuđa RH da mu, u skladu s odredbom iz čl. 480. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 110/1997., 27/1998., 58/1999., 112/1999., 58/2002., 143/2002., 178/2004. i 115/2006., dalje: ZKP/97), nadoknadi štetu koju je trpio za vrijeme dok je bio lišen slobode i dok se nalazio u istražnom zatvoru u visini od 500,00 kuna (66,36 eura) za svaki provedeni dan u pritvoru, čime je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe;
- da je Ministarstvo pravosuđa i uprave u predmetu poslovne oznake UP/I-702-03/20-
01/52, dopisom od 2. veljače 2023. odgovorilo tužitelju i ocijenilo pravno osnovanim zahtjev tužitelja za naknadu štete u visini od 46.078,40 eura (za 1240 dana), odnosno po danu provedenom u pritvoru u visini od 37,16 eura.
9. Tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu štete za dan 7. ožujka 2011. koji je proveo u pritvoru i to u iznosu od ukupno 345,29 eura.
10. Sporno je u ovoj fazi postupka ima li tužitelj pravo na naknadu štete zbog istaknutog prigovora zastare od strane tuženice.
11. Prema odredbi čl. 477. st. 1. ZKP-a pravo na naknadu štete zastarijeva u roku od tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud - od dana primitka odluke višega suda.
12. Tužitelj je odluku Vrhovnog suda RH poslovni broj Kž 679/2018-7 od 17. prosinca 2019. primio 3. siječnja 2020. (po navodu tuženice iz odgovora na tužbu, što tužitelj nije osporio) pa je prema odredbi čl. 478. st. 1. ZKP-a tada i počeo teći zastarni rok. Zastarni rok je prestao teći 10. travnja 2020. kada je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora, kako je to propisano odredbom čl. 478. st. 2. ZKP-a, kada je i nastupio zastoj postupka koji je trajao tri mjeseca, odnosno koji je trajao do 10. srpnja 2020.
13. Naime, prema odredbi iz čl. 478. st. 1. ZKP-a ako zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu iz čega proizlazi da tada, kada su ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje tužbe, zastarni rok počinje teći iznova pa je u konkretnoj pravnoj situaciji zastarni rok za podnošenje tužbe, računajući od 10. srpnja 2020., istekao s danom 10. srpnja 2023. Iz stanja spisa proizlazi da je tužba u ovom predmetu podnesena 18. siječnja 2024., kada je zastara već nastupila.
14. Međutim, iz stanja spisa proizlazi da je tuženica dopisom od 2. veljače 2023. utvrdila da je zahtjev tužitelja pravno osnovan, te mu je ponudila plaćanje iznosa od 46.078,40 eura (odnosno po danu provedenom u pritvoru iznos od 37,16 eura s osnova naknade štete), što nije ni sporno između stranaka.
14.1. Tuženica je time priznala zahtjev tužitelja za iznos od 37,16 eura po danu te je za taj iznos prema čl. 240. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje ZOO) nastupio prekid zastare koja je ponovno počela teći od dana priznanja, odnosno od 2. veljače 2023. (čl. 245. st. 2. ZOO-a). Kako je tužba podnesena 18. siječnja 2024., za taj iznos tražbina tužitelja nije u zastari.
15. Slijedom navedenog, tužitelju s osnove naknade štete pripada iznos od 37,16 eura, u kojem je dijelu žalbu tuženice valjalo odbiti i pobijanu odluku potvrditi, dok je u preostalom dijelu koji se odnosi na plaćanje iznosa od 37,84 eura (sa zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2020.) žalba tuženice osnovana pa je odluku valjalo preinačiti i odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan.
16. Osim toga, zbog nastupanja zastare potraživanja pravilno je odbijen zahtjev tužitelja za plaćanje iznosa od 270,29 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kao i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate koja bi na iznos od 75,00 eura tekla od 8. ožujka 2011. do 10. travnja 2020.
17. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno odredio tijek zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 37,16 eura (u tom je dijelu žalba tužitelja osnovana) samo za vrijeme od 10. travnja 2020. do 2. travnja 2023. jer prema odredbi čl. 1103. ZOO-a, zatezna kamata na pravičan iznos naknade štete teče od dana kada je postavljen zahtjev za mirno rješenje spora i teče do isplate, a iz stanja spisa ne proizlazi da je po tuženici tužitelju isplaćen novčani iznos od 37,16 eura.
18. Preinakom odluke o glavnoj stvari valjalo je preinačiti i odluku o parničnim troškovima prema čl. 166. st. 2. ZPP-a. Tužitelj je uspio s osnovom svog zahtjeva, ali je djelomično (u manjem dijelu) uspio s visinom pa je prema ocjeni ovog suda uspjeh stranaka podjednak, a zbog čega je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (čl. 154. st. 4. ZPP-a).
19. Slijedom svega iznijetog valjalo je prema odredbama čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci presude.
20. Kako su stranke u žalbenom dijelu postupka uspjele u razmjerno neznatnom dijelu (tužitelj samo sa sporednim zahtjevom) ne pripada im zatraženi trošak žalbenog dijela postupka (154. st. 5. ZPP-a u vezi s čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a).
U Puli 10. rujna 2025.
Sutkinja
Mirna-Nada Terlević Sebastijan
