Poslovni broj: Usž-2032/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja HOTEL-RESTORAN "MALI RAJ" MS d.o.o., Opatija, Maršala Tita 191, OIB: 83292250774, zastupanog po opunomoćeniku Krešimiru Raspudiću, odvjetniku u Opatiji, Vladimira Nazora 33, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Rijeka, Riva Boduli 9, OIB: 18683136487, radi naknade za koncesiju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2512/2023-8 od 28. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2512/2023-8 od 28. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2512/2023-8 od 28. ožujka 2025. u točki I. odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, klasa: UP/I-471-01/23-07/102, urbroj: 513-02-6002/7-23-1 od 30. listopada 2023. te je točkom II. odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

2. Pobijanim rješenjem tuženika od 30. listopada 2023. tužitelju je utvrđena obveza plaćanja naknade s obilježjem naknade za koncesiju u ukupnom iznosu od 7.942,00 eura (glavnica + kamate) te obveza plaćanja imovinske koristi ostvarene nezakonitim obavljanjem djelatnosti u iznosu od 30.512,40 eura.

3. Podnesenom žalbom tužitelj pobija naznačenu presudu prvostupanjskog suda u cijelosti, iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi kako je pogrešno tumačenje suda i upravnog organa da je tužitelj bez koncesije obavljao ugostiteljsku djelatnost na terasi od 1. lipnja do 31. prosinca 2021. i od 1. veljače 2022. do 31. ožujka 2022. iznajmljivanjem dva objekta ispod terase iz razloga što je razdoblje od 1. lipnja do 31. prosinca 2021. pokriveno Dodatkom ugovora o koncesiji od 1. veljače 2022., sve na temelju činjenice da je 16. prosinca 2021. Županijska skupština Primorsko-goranske županije donijela Odluku o izmjeni Odluke o davanju koncesije. Poziva se na odredbe Dodatka ugovoru iz kojih smatra da je jasno kako je ugovor o koncesiji iz 2016. godine ostao na snazi za kompletno razdoblje do zaključenja Dodatka ugovora gdje izričito stoji da se mijenja samo ime koncesionara. Da je tužitelj u pravu stoji i činjenica da je tuženik pobijanim rješenjem oduzeo imovinsku korist tužitelju iz razloga da je obavljao ugostiteljsku djelatnost na terasi od 1. lipnja do 31. prosinca 2021., a pozivajući se na Dodatak ugovora od 1. veljače 2022., pa se postavlja pitanje zašto onda nije tražio i za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 1. veljače 2022., a za isto to razdoblje je oduzeo imovinsku korist bez da je pokrivano rješenjem i obrazloženjem. U pogledu razdoblja od 1. veljače 2022. do 31. ožujka 2023. i iznajmljivanje dva objekta ispod terase, tužitelj ističe da Ugovorom o koncesiji i Dodatkom ugovora tužitelju nije bilo zabranjeno obavljati ugostiteljsku djelatnost korištenja iznajmljivanja dva pomoćna objekta. Tužitelj nije obavljao nikakvu drugu djelatnost osim one određene ugovorom "ugostiteljska djelatnost". Nesporno je da se radi o hotelu kategoriziranim sa četiri zvjezdice upravo zbog koncesionarskih prava (plaže, restorana, soba i drugih prostorija). Sud je na okolnosti tumačenja Ugovora i procesa prijenosa koncesije do zaključenja Dodatka ugovoru odbio saslušati tužitelja. Također tužitelj je predložio financijsko vještačenje ali je to sud odbio smatrajući nepotrebnim. Nadalje, ukazuje da se u spisu nalazi dokaz o plaćenoj koncesiji kako za 2021. tako i za 2022. i 2023. godinu. Smatra da je obrazloženje presude protivno odredbi članka 60. stavak 2. točka 4. Zakona o upravnim sporovima jer se iz iste ne može iščitati koje je činjenice sud utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio i ako ih je utvrdio dokazivanjem koje je dokaze izvodio i kako ih je cijenio. Nadalje, navodi da je tuženik povrijedio i odredbe članka 117. stavak 1. i 2. Zakona o općem upravnom postupku iz razloga što su povrijeđena načela i to načelo zakonitosti, načelo saslušanja stranke, načelo utvrđivanja materijalne istine, načelo razmjernosti te načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza. U konkretnom slučaju uz povredu navedenih načela nije vidljiva ocjena dokaza koja je utjecala na odluku za utvrđivanje obveze plaćanja koncesijske naknade i oduzimanja imovine iz koje je plaćena naknada od 3% kao varijabilni dio. Slijedom svega navedenog, tužitelj smatra da je donijeta nezakonita odluka, a u skladu s njom i odluka o troškovima postupka te predlaže da mu se dosude svi troškovi, uvećano za trošak sastava žalbe.

4. Tuženik u dostavljenom odgovoru na žalbu u cijelosti ponavlja navode iz osporenog rješenja i zapisnika o poreznom nadzoru te naglašava da je obavljenim očevidom, zapisnikom o poreznom nadzoru i slijedom toga donesenim rješenjem utvrdio mjesto, vrijeme i način na koji je tužitelj nezakonito iskorištavao pomorsko dobro. Tuženik je kao prvostupanjsko upravno tijelo u svojem cjelokupnom postupanju u konkretnom predmetu, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, zakonito i pravilno primijenio materijalno pravo, ispravno utvrdio obvezu tužitelja te niti jednom svojom radnjom nije povrijedio zakonske odredbe na štetu tužitelja. Predlaže odbiti žalbu u cijelosti i potvrditi presudu Upravnog suda u Rijeci.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim odredbom članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. - dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti. To stoga jer prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud, sukladno odredbi članka 49. stavak 3. ZUS-a, presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim tijekom upravnog postupka i tijekom upravnog spora te nakon održane usmene i javne rasprave čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 114. stavka 3. ZUS-a te je obzirom na utvrđeno činjenično stanje kao i primjenu materijalnog prava pravilno našao da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

7. Nadalje, sud je donio svoju odluku na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom članka 53. stavak 1. ZUS-a stoga je pravilno odbio dokazne prijedloge tužitelja imajući u vidu opsežnu dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka kao i prvostupanjskog upravnog spora, tim više što se tumačenje Ugovora i procesa prijenosa koncesije do zaključenja Dodatka ugovora ne može dokazivati saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja već isto predstavlja pravno pitanje.

8. Iz priloženog spisa predmeta proizlazi da je Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Carinska uprava, Područni carinski ured Rijeka obavilo porezni nadzor izvršavanja obveza iz ugovora o koncesiji, obavljanje djelatnosti koncesije prekoračenjem opsega i sadržaja koji je određen Ugovorom o koncesiji te obavljanje djelatnosti za koju je propisano da se obavlja na temelju koncesije, bez koncesije, za izgradnju, rekonstrukciju i gospodarsko korištenje ugostiteljske terase i plaže ispred restorana "MALI RAJ", Ičići, Grad Opatija, za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. ožujka 2023., temeljem čega je osporenim rješenjem tužitelju utvrđena naknada s obilježjem naknade za koncesiju za razdoblje od 1. lipnja 2021. do 31. prosinca 2021., od 1. veljače 2022. do 31. prosinca 2022. te za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. ožujka 2023., kao i imovinska korist ostvarena nezakonitim obavljanjem djelatnosti na pomorskom dobru za razdoblje od 1. lipnja 2021. do 31. ožujka 2023.

9. Iz priloženog spisa predmeta proizlazi da je 15. rujna 2016. sklopljen Ugovor o koncesiji na pomorskom dobru za izgradnju, rekonstrukciju i gospodarsko korištenje ugostiteljske terase i plaže ispred restorana "MALI RAJ" Ičići te je tužitelj nastavio koristiti pomorsko dobro koje je njegovom pravnom predniku, ugostiteljskom obrtu "[obrt]" dano u koncesiju. Također, člankom 3. Odluke o izmjeni Odluke o davanju koncesije na pomorskom dobru od 16. prosinca 2021. određeno je da će na temelju ove Odluke davatelj koncesije tužitelju u roku od 30 dana od dana izvršnosti ove Odluke ponuditi sklapanje I Dodatka ugovoru, a koji Dodatak ugovoru je sklopljen 1. veljače 2022. godine između Primorsko-goranske županije i tužitelja. Sukladno odredbi članka 5. I Dodatka ugovoru propisano je da isti stupa na snagu danom potpisa obje ugovorne strane, dakle, 1. veljače 2022.

10. Člankom 54. stavak 7. Zakona o koncesijama („Narodne novine“ 69/17., 107/20.) propisano je da sklapanjem ugovora o koncesiji koncesionar stječe prava i preuzima obveze koje za njega proizlaze iz ugovora o koncesiji.

Člankom 66. stavak 4. Zakona o koncesijama propisano je da se prijenos ugovora o koncesiji može izvršiti pod uvjetom da treća osoba ispunjava uvjete sposobnosti određene za koncesionara u dokumentaciji za nadmetanje i obavijesti o namjeri davanja koncesije.

11. Imajući u vidu citirane odredbe Zakona o koncesijama kao i Odluke od 16. prosinca 2021. proizlazi da je do prijenosa koncesije došlo tek trenutkom sklapanja Dodatka ugovoru o koncesiji odnosno s danom 1. veljače 2022. stoga nije osnovan navod tužitelja da ne bi bio niti jedan dan bez koncesije.

12. Iz zapisnika o provedenom nadzoru utvrđeno je da je tužitelj u razdoblju od 1. lipnja 2021. do 31. siječnja 2022. obavljao ugostiteljsku djelatnost na terasi ispred hotela – restoran "[obrt]" smještenoj unutar utvrđene granice pomorskog dobra te obavljao turističku djelatnost u dva odvojena objekta smještena ispod naznačene ugostiteljske terase uz more bez sklopljenog ugovora o koncesiji, a u razdoblju od 1. veljače 2022. do 31. ožujka 2023. obavljao je turističku djelatnost i pružao usluge smještaja u dva odvojena objekta smještena ispod ugostiteljske terase izvan opsega djelatnosti koncesije koji je određen Ugovorom o koncesiji. Porezna razdoblja u kojima je tužitelj obavljao djelatnost na dijelu pomorskog dobra bez ugovora o koncesiji i izvan opsega Ugovora o koncesiji, a za koja razdoblja je izvršen obračun naknade s obilježjem naknade za koncesiju i utvrđena imovinska korist utvrđeno je iz dostavljene poslovne dokumentacije tužitelja (izvršen je uvid u poslovne knjige, bruto bilancu i izdane račune) te uvidom u službene evidencije.

13. U svezi prigovora tužitelja kako je podmirio sve naknade za koncesiju o čemu je dostavio uplatnice kao dokaz plaćenih koncesija za 2021., 2022., i 2023. godinu ističe se kako je tuženik pravilno izvršio obračun naknade s obilježjem naknade za koncesiju i utvrdio imovinsku korist, za razdoblje od 1. lipnja 2021. do 31. siječnja 2022., a temeljem prikazanih prihoda u bruto bilanci tužitelja te pregledom naplaćenog prometa po sobi i pregledom ostvarenja prometa po sobi kao i uvidom u ispostavljene račune za pružanje usluge smještaja u dva objekta oznake 501, a sve iz razloga jer je u naznačenom razdoblju tužitelj gospodarski koristio pomorsko dobro u svrhu obavljanja ugostiteljske djelatnosti na terasi ispred hotela – restoran "[obrt]" smještenoj unutar utvrđene granice pomorskog dobra te u svrhu obavljanja turističke djelatnosti u dva odvojena objekta smještena ispod naznačene ugostiteljske terase uz more, za obavljanje kojih je potrebna koncesija, a bez koncesije.

U razdoblju od 1. veljače 2022. do 31. ožujka 2023. tuženik je pravilno izvršio obračun naknade s obilježjem naknade za koncesiju i utvrdio obvezu plaćanja imovinske koristi temeljem prikazanih prihoda u bruto bilanci te pregledom naplaćenog prometa po sobi i pregledom ostvarenja prometa po sobi za naznačeno razdoblje kao i uvidom u ispostavljene račune za pružanje usluge smještaja u dva objekta oznake 501, iz razloga jer u naznačenom razdoblju tužitelj nije koristio prostor na nivou ispod ugostiteljske terase u svrhu pomoćnih prostorija, već u svrhu obavljanja turističke djelatnosti i pružanja usluga smještaja u dva odvojena objekta, a na koji način je obavljao djelatnost izvan opsega djelatnosti koncesije.

14. Vezano uz prigovor tužitelja kako mu za razdoblje od 1. siječnja do 1. veljače 2022. godine nije oduzeta imovinska korist ostvarena nezakonitim obavljanjem djelatnosti, pa da je to upravo dokaz da je u pravu, ističe se da je uvidom u poslovnu dokumentaciju tužitelja i to bruto bilance za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. utvrđeno da u tom razdoblju nisu utvrđeni ostvareni prihodi od obavljanja gospodarske djelatnosti slijedom čega i nije izvršen obračun obveze naknade s obilježjem naknade za koncesiju i nije utvrđena imovinska korist.

15. Slijedom svega navedenog, osnovan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tužitelja nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, stoga je na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

16. Kako tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude, niti ovaj Sud utvrđuje postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a žalbu odbiti kao neosnovanu.

17. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 147.stavak 1. ZUS-a.

U Zagrebu 10. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Marković