Poslovni broj: Usž-725/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja BŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Branka Šojić Mićunović, odvjetnica u Zagrebu, Mažuranićev trg 4, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 48397956623, radi invalidske mirovine, odlučujući o žalbi tuženika protiv točki I., II. i III. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5557/23-28 od 13. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuju točke I., II. i III. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5557/23-28 od 13. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/23- 01/03401007836, URBROJ: 341-99-05/3-23-3611 od 25. kolovoza 2023. i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 141-02/22-01/03401007836, URBROJ: 341-25-05/3-22-118555 od 3. srpnja 2023. (točka I. izreke). Točkom II. izreke presude tužitelju je, počevši od 2. ožujka 2023., priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, uzrokovane 100 % bolešću, pri čemu tužitelj može raditi 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima, uz potrebu kontrolnog pregleda do 7. lipnja 2027. Točkom III. izreke presude nalaženo je tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 5.500,00 eura, dok je točkom IV. izreke presude zahtjev tužitelja odbijen u preostalom dijelu.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 3. srpnja 2023. kojim se tužitelju ne priznaje pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.

3. Tuženik žalbom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Smatra da nije bilo činjenične i pravne osnove da sud pokloni vjeru isključivo nalazu i mišljenju sudske vještakinje u pogledu ocjene tužiteljeve invalidnosti. Ponavljajući utvrđenja iz upravnog postupka i upravnog spora, navodi da je očitovanjem višeg vještaka Zavoda za vještačenje od 19. lipnja 2024. jasno argumentirano zbog čega kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti. Pobija i dosuđene troškove pod točkom III. izreke presude zbog pogrešne primjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23. – dalje: Tarifa) za radnju poduzetu u upravnom sporu do 25. studenoga 2023. Navodi da je Tarifa toga dana stupila na snagu, a imajući na umu članak 90. stavak 4. i stavak 5. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine", 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14. – dalje: Ustav), smatra da tarifa nije zakon i kao takva ne može imati povratno djelovanje. Zbog navedenog smatra da je sud mogao priznati troškove prema novoj tarifi samo za radnje poduzete nakon 25. studenoga 2023., dok je za sve radnje poduzete prije toga dana trebao primijeniti ranije važeću tarifu. Ističe da je sud tužitelju priznao trošak za sastav tužbe u većem iznosu od propisanog prema ranije važećoj tarifi. Smatra da je rješenjem određen paricijski rok od 15 dana za naknadu troškova prekratak s obzirom na radnje koje se moraju poduzeti radi izvršenja rješenja. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a u odnosu na trošak upravnog spora odlučiti prema tarifi koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja radnji.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu navodi da je prvostupanjski sud u presudi analizirao cjelokupno provedeni dokazni postupak i dao jasne razloge na osnovi kojih je prihvatio nalaz i mišljenje sudske vještakinje. U odnosu na troškove upravnog spora navodi da tuženik ističe prigovore koji se odnose na primjenu tarife i njezinu ustavnost, a što se ne može ispitivati u ovom upravnom sporu. Poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-II-714/2024 od 23. travnja 2024. Smatra da tuženik u žalbi nije dokazao postojanje razloga zbog kojih pobija prvostupanjsku presudu, zbog čega predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.

7. Predmetni upravni postupak pokrenut je na prijedlog izabranog doktora primarne zdravstvene zaštite od 23. rujna 2022. radi ocjene radne sposobnosti tužitelja.

8. U upravnom postupku, koji je prethodio ovom upravnom sporu, provedeno je medicinsko vještačenje radi ocjene radne sposobnosti tužitelja. Prema nalazu i mišljenju Vijeća vještaka Područnog ureda Zagreb od 7. travnja 2023. (na ocjenu iz ranijeg nalaza i mišljenja od 2. ožujka 2023. vještak-revizor nije dao suglasnost), proizlazi da su vještaci uzeli u obzir godine života tužitelja, njegovu stručnu spremu (SSS elektromehaničar), ukupne godine mirovinskog staža (23 godine), poslove koje obavlja (električar), činjenicu da je privremeno nesposoban za rad od lipnja 2021. godine, da mu je ranije priznata ozljeda na radu (iščašenje desnog ramena 2002. godine) te svu dostupnu medicinsku dokumentaciju o liječenju.

9. Imajući na umu navedeno, institucionalizirana tijela vještačenja oba stupnja, Vijeće vještaka od 7. travnja 2023. i Vijeće viših vještaka od 18. kolovoza 2023. su u nalazima i mišljenjima utvrdila da kod tužitelja ne postoji smanjenje, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti jer promjene njegovog zdravstvenog stanja iziskuju daljnje korištenje prava iz zdravstvenog osiguranja po neurooftalmologu, ortopedu, fizijatru i psihijatru.

10. U upravnom sporu proveden je dokaz sudsko-medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji prim. dr. sc. Mariji Zavalić, spec. medicine rada. Nakon iscrpne analize medicinske i druge dokumentacije u spisu, a posebno uzimajući u obzir opis poslova koje tužitelj obavlja prema 2-IN obrascu, ocijenila je da kod tužitelja postoji djelomični gubitak radne sposobnosti zbog postojanja trajnih psihičkih tegoba i reftakternosti na liječenje istih, utvrđenih funkcionalnih trajnih oštećenja vida, trajnih oštećenja sustava za kretanje i zaduha koji se javljaju zbog bronhalne astme kod najmanjih napora. Pri tome je ocijenila da tužitelj može raditi ukupno 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima uz medicinske kontraindikacije (teški fizički poslovi, rad na normu ili u smjeni, rad na visini, u nepovoljnim klimatskim uvjetima, hodanje po neravnom ili kliskom terenu). Stalna sudska vještakinja utvrđuje da je uzrok djelomičnog gubitka radne sposobnosti 100% bolest, kao dan nastanaka iste navodi 2. ožujka 2023., kada je pregledan od strane Vijeća vještaka u upravnom postupku, te navodi da je rok za kontrolni pregled tri godine od priznavanja smanjenja radne sposobnosti. Otklonivši sve prigovore tuženika na pisani nalaz i mišljenje od 9. lipnja 2023., sudska vještakinja je prilikom usmenog saslušanja na ročištu održanom 9. prosinca 2024. u cijelosti ostala kod danog nalaza i mišljenja.

11. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je svoju odluku pravilno utemeljio na nalazu i mišljenju sudske vještakinje, jer je nalaz jasan, potpun i obrazložen te utemeljen na medicinskoj i drugoj dokumentaciji u spisu. Naime, bitna činjenica pogoršanja zdravstvenog stanja koje je dovelo do djelomičnog gubitka radne sposobnosti, utvrđena je medicinskim vještačenjem na osnovi cjelokupne medicinske dokumentacije u spisu predmeta. U obrazloženju pobijane presude detaljno su opisane promjene zdravstvenog stanja tužitelja kao posljedice bolesti od kojih tužitelj boluje i koje su od utjecaja na njegovu radnu sposobnost, a imajući na umu opis poslova koje je obavljao, pravilno je utvrđeno da je kod tužitelja nastao djelomični gubitak radne sposobnosti, uzrokovan 100% bolešću, pri čemu tužitelj može raditi 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima. Sud je postupio u skladu s ovlaštenjem iz članka 49. stavka 1. i stavka 3. ZUS-a, iz kojeg razloga je prigovor tuženika, da se pobijana presuda nije mogla utemeljiti na nalazu i mišljenju sudske vještakinje, valjalo odbiti.

12. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio da su rješenja javnopravnih tijela nezakonita te je sam riješio stvar na način naveden u izreci pobijane presude. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u sudskom postupku te je s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise naveo razloge zašto je tako postupio, odgovorivši pri tome na sve navode tuženika. Time je sud postupio u skladu s člankom 119. stavkom 5. ZUS-a.

13. U prosuđivanju dokaza izvedenih u sudskom sporu, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju činjeničnu i pravnu osnovu od one koju je utvrdio prvostupanjski sud. Naime, nalaz i mišljenje sudske vještakinje je, i prema ocjeni ovoga Suda, potpun i uvjerljiv te je dan u skladu sa zadaćom vještačenja, pravilima znanosti i vještine te odredbama propisa na temelju koje je riješena predmetna upravna stvar. Promatran u cjelini otklanja sve dvojbe na koje ukazuje tuženik te jasno i valjano iznosi sve činjenice koje su relevantne za rješavanje ove upravne stvari.

14. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja, dok se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

15. Budući da je tuženik izgubio ovaj upravni spor, to nije osnovan njegov žalbeni navod kojim osporava odluku prvostupanjskog suda o troškovima spora, a koja odluka je donesena pravilnom primjenom članka 147. stavka 1. ZUS-a. Prvostupanjski sud je poništio osporena rješenja javnopravnih tijela i priznao tužitelju pravo na invalidsku mirovinu, pa je time tužitelj u cijelosti uspio u sporu koji je time dovršen odnosno pravomoćno okončan, te ima pravo na naknadu svih opravdanih troškova upravnog spora u skladu s člankom 144. stavkom 1. ZUS-a.

16. S tim u vezi, prema ocjeni ovoga Suda, tužitelju, kojeg u sporu zastupa odvjetnica, pravilno je dosuđen trošak za sastav tužbe i pristup na ročišta od 4. ožujka 2024., 23. rujna 2024. i 9. prosinca 2024. u iznosu od 1.000,00 eura po radnji, sve uvećano za porez na dodanu vrijednost, odnosno ukupno 5.000,00 eura, prema Tbr. 27. stavku 1. i stavku 2. Tarife/23. Uz taj trošak, tužitelju je pravilno odmjeren i trošak plaćenog predujma medicinskog vještačenja u iznosu od 500,00 eura, tako da sveukupno opravdani trošak upravnog spora iznosi 5.500,00 eura.

17. U odnosu na žalbene navode tuženika koji se odnose na primjenu Tarife/23 kod donošenja odluke o troškovima upravnog spora, napominje se da je točkom II. izreke ovosudne presude, poslovni broj: Usoz-55/2024-21 od 18. srpnja 2025. odbijen zahtjev za ocjenu zakonitosti Tbr. 52. stavka 3. Tarife/23 jer je ocijenjeno da je navedena odredba prijelazne naravi, što znači da sama po sebi ne može imati povratno djelovanje koje zabranjuje članak 90. stavak 4. Ustava i da prije nego što sud ili drugo tijelo donese odluku o troškovima postupka niti jedna stranka nije stekla neko pravo niti joj je naređena bilo kakva obveza, da bi se moglo raditi o njezinom povratnom djelovanju.

18. Imajući na umu navedeno, kao i Tbr. 52. stavkom 3. Tarife/23, kojim je propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, pravilno je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o troškovima spora smatrao da treba primijeniti odredbe Tarife/23 jer je ista bila na snazi u vrijeme donošenja pobijane presude.

19. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 10. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan