Poslovni broj: Usž-126/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Eveline Čolović Tomić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja UN (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po opunomoćenicima iz Odvjetničkog društva Knežević i partneri j.t.d., odvjetnici u Rijeci, Ribarska 4, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine (OIB: 95093210687), Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi upisa u imenik inženjera gradilišta, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1268/2024-7 od 8. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1268/2024-7 od 8. studenog 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-05/23-29/10, URBROJ: 531-03-24-4 od 10. lipnja 2024. i poništenja rješenja Hrvatske komore inženjera građevinarstva, KLASA: UP/I-360-02/23-02/34, URBROJ: 251-500-03-23-3 od 28. lipnja 2023., podredno, zahtjev za vraćanje predmeta tuženiku na ponovni postupak i ujedno odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog upravnog tijela od 28. lipnja 2023., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za upis u Imenik inženjera gradilišta, Hrvatske komore inženjera građevinarstva.
3. Protiv presude prvostupanjskog upravnog suda tužitelj je izjavio žalbu zbog bitnih povreda odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe navodi da sud nije odlučio o svim dokaznim prijedlozima tužitelja niti je od stranaka zatražio razjašnjenje u vezi s njihovim navodima, prijedlozima i dokazima. Citira odredbe članka 24. stavka 2. i članka 108. stavka 1. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje za koje drži da su od strane suda pogrešno, odnosno djelomično primijenjene, a što je dovelo i do povrede Direktive 2005/36EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (dalje: Direktiva). Prvostupanjski sud je pogrešno zaključio da je tužitelj položio stručni ispit za građevinskog tehničara jer je tužitelj položio stručni ispit za obavljanje određenih poslova u izgradnji objekata. Smatra da su mu povrijeđena stečena prava, pri čemu sud nije uzeo u obzir detaljno obrazložene ovlasti koje je tužitelj imao prema odredbama prijašnjih zakona te poslove i zadatke koje je tužitelj obavljao od 1990. godine kao rukovoditelj naročito složenih objekata. Osim toga, nije obrazloženo zašto tužitelj više ne ispunjava uvjete za projektanta i voditelja građenja ili voditelja gradilišta ni ovlasti koje je imao prema odredbama Zakona o gradnji iz 1992., 1999., 2003. i 2004. godine. Citira obrazloženje tuženika u kojem se navodi da nakon 25. travnja 2016. poslove voditelja građenja, odnosno voditelja radova u svojstvu odgovorne osobe može obavljati osoba koja je upisana u odgovarajući imenik ovlaštenih voditelja građenja odnosno voditelja radova te osoba koja je podnijela zahtjev za upis u odgovarajući imenik ako je na dan stupanja na snagu predmetnih zakona ispunjavala uvjete za inženjera gradilišta ili voditelja radova. S tim u vezi, poziva se na uvjerenje Hrvatske komore inženjera građevinarstva od 14. travnja 2016. iz kojeg proizlazi da je, temeljem članka 31. stavka 2. Zakona o komori arhitekata i komorama inženjera u graditeljstvu i prostornom uređenju, bio upisan u evidenciju voditelja radova tehničara građevinske struke. Međutim, ta evidencija se više ne vodi nakon što je izmjenama i dopunama Zakona o komori arhitekata i komorama inženjera u graditeljstvu i prostornom uređenju iz 2019. brisana navedena zakonska odredba. U ostatku žalbe ističe prigovor diskriminacije jer smatra da su upisom u „posebnu“ evidenciju voditelji radova tehničari stavljeni u nepovoljniji položaj u odnosu na druge osobe, inženjere gradilišta i voditelje radova, u usporedivoj situaciji. Zaključno, pogrešan je i zaključak da tužitelj ne ispunjava uvjete u pogledu zakonom propisane stručne spreme potrebne radi upisa u imenik inženjera gradilišta. Osporava i odluku o troškovima spora. Slijedom svega naprijed navedenog, predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev i naložiti tuženiku da tužitelju naknadi troškove spora.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
7. Naime, prema odredbi članka 1 2 6 . stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
8. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer bitna povreda odredaba upravnog spora postoji kada upravni sud u tijeku spora nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe ZUS-a, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude (članak 126. stavak 2. ZUS-a), čemu ovdje nije udovoljeno, jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a osporena presuda, upravo suprotno žalbenim navodima, sadrži sve propisano odredbom članka 119. toga Zakona.
9. Neosnovan je žalbeni prigovor da sud nije odlučio o dokaznim prijedlozima tužitelja, obzirom da u tužbi nije ni bilo predloženo izvođenje dokaza, a na raspravi pred sudom održanoj 7. studenog 2024. opunomoćenik tužitelja je izjavio da nema daljnjih dokaznih prijedloga osim materijalne dokumentacije koja je već priložena u spisu predmeta.
10. Prvostupanjskim rješenjem od 28. lipnja 2023. odbijen je zahtjev tužitelja za upis u Imenik inženjera gradilišta Hrvatske komore inženjera građevinarstva pozivom na odredbe članka 28. stavka 2. Zakona o komori arhitekata i komorama inženjera u graditeljstvu i prostornom uređenju („Narodne novine“, broj: 78/15., 114/18., 110/19.) i odredbe članka 24. stavka 2. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje.
11. Suprotno mišljenju tužitelja, pravilno je odbijen njegov zahtjev za upis u imenik inženjera gradilišta Hrvatske komore inženjera građevinarstva jer je je odredbom članka 28. stavka 2. Zakona komori arhitekata i komorama inženjera u graditeljstvu i prostornom uređenju jasno propisano da pravo na upis u imenik imaju osobe koje mogu biti imenovane za inženjera gradilišta/ voditelja radova u skladu s propisom kojim se uređuju poslovi i djelatnosti prostornog uređenja i gradnje.
12. Odredbom članka 24. stavak 2. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje („Narodne novine“, broj: 78/15., 118/18., 110/19.), određeno je da se za inženjera gradilišta može imenovati osoba s obrazovanjem iz znanstvenog područja tehničkih znanosti u nekom od znanstvenih polja: arhitekture i urbanizma, građevinarstva, strojarstva ili elektrotehničke struke koja:
- je završila preddiplomski sveučilišni studij i stekla akademski naziv sveučilišni prvostupnik (baccalaureus) inženjer odgovarajuće struke ili stručni studij i stekla stručni naziv stručni prvostupnik (baccalaureus) inženjer odgovarajuće struke ako je tijekom cijelog svog studija stekla najmanje 180 ECTS bodova, odnosno koja je na drugi način propisan posebnim propisom stekla odgovarajući stupanj obrazovanja odgovarajuće struke i ima položen stručni ispit ili
- je upisana u imenik inženjera gradilišta Komore, u skladu sa zakonom kojim se uređuje udruživanje u Komoru.
13. Kako je tužitelj stekao stručnu spremu IV stupnja građevinski tehničar, što proizlazi iz Svjedodžbe o završnom ispitu Centra za usmjereno obrazovanje u građevinarstvu i komunalnoj djelatnosti u Rijeci od 31. listopada 1989., a što se sukladno odredbi članka 24. stavka 2. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje ne smatra odgovarajućim stupnjem obrazovanja, to na strani tužitelja nisu ispunjeni kumulativni uvjeti za upis u imenik inženjera gradilišta.
14. Tužitelj pogrešno smatra da je došlo do povrede njegovih stečenih prava te se s tim u vezi pogrešno poziva na odredbu članka 108. stavka 1. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje kojom je propisano da osobe koje su na dan stupanja na snagu tog Zakona (25. srpnja 2015.) na temelju Zakona o arhitektonskim i inženjerskim poslovima i djelatnostima u prostornom uređenju i gradnji („Narodne novine“, broj: 152/08., 124/09., 49/11. i 25/13.) ispunjavale uvjete za inženjera gradilišta za određenu skupinu građevina, mogu obavljati poslove inženjera gradilišta na svim građevinama do ustrojavanja odgovarajućeg imenika Komore, kada moraju ispuniti uvjete prema posebnom propisu kojim se uređuje udruživanje u Komoru.
14.1. Naime, tuženik je valjano obrazložio da iz navedene zakonske odredbe nastavno proizlazi da će, nakon ustrojavanja odgovarajućeg imenika Komore, poslove vođenja voditelja građenja odnosno voditelja radova u svojstvu odgovorne osobe moći zakonito obavljati osoba koja je upisana u odgovarajući imenik ovlaštenih voditelja građenja/voditelja radova i osoba koja je podnijela zahtjev za upis u odgovarajući imenik ako je na dan stupanja na snagu predmetnih zakona ispunjavala uvjete za inženjera gradilišta/voditelja radova, a što ovdje nije slučaj obzirom da je u postupku i sporu pravilno utvrđeno da tužitelj u skladu s propisima kojima se uređuju poslovi i djelatnosti prostornog uređenja nema odgovarajući stupanj obrazovanja za upis u imenik inženjera gradilišta.
15. Na pravilnost odluke nije od utjecaja činjenica da je tužitelj položio stručni ispit za obavljanje određenih poslova u izgradnji objekata sukladno Pravilniku o programu i načinu polaganja stručnih ispita za obavljanje određenih poslova u izgradnji („Narodne novine“, broj: 23/89.), kako to proizlazi iz dokumentacije koju je tužitelj priložio uz zahtjev. Naime, time što je udovoljio uvjetima za polaganje stručnog ispita za obavljanje određenih poslova u izgradnji objekata ne znači da time i udovoljava i uvjetima za upis u imenik inženjera gradilišta Hrvatske komore inženjera građevinarstva, a koji uvjeti su propisani odredbom članka 28. stavka 2. Zakona komori arhitekata i komorama inženjera u graditeljstvu i prostornom uređenju.
16. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, osnovano je prvostupanjski upravni sud odbio tužbeni zahtjev.
17. Tužitelj se pogrešno poziva na Direktivu jer se ona tiče priznavanja stručnih kvalifikacija stečenih u drugim državama članicama Europske unije i trećim zemljama izvan područja Europske unije, o čemu se ovdje ne radi.
17.1. Konačno, kako se u konkretnom slučaju radi o situaciji neispunjavanja zakonom propisanih uvjeta za upis u imenik inženjera gradilišta, neosnovan je i prigovor diskriminacije, a kojeg je već valjano otklonio i prvostupanjski upravni sud.
18. Kako, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku proizlazi da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Ovo osobito imajući u vidu da tužitelj pravilnost osporene presude pobija ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je presuda utemeljena, ali ih drukčije tumači, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog i postupovnog prava, što nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari.
19. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.
20. Slijedom naprijed navedenog, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 9. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
