Poslovni broj: Usž-1894/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Kristine Senjak Krunić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Eveline Čolović Tomić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice NVR, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tužiteljice NV, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenica Zrinka Bojanić, odvjetnica u Zagrebu, Metalčeva 5, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, radi upisa majke u rodni list za malodobno dijete, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3673/2022-11 od 19. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3673/2022-11 od 19. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporavanom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-223-01/22-01/16, URBROJ: 514-07-03- 01/2-22-2 od 10. listopada 2022. i rješenja Sisačko-moslavačke županije, Upravnog odjela za poslove skupštine, pravne i opće poslove, KLASA: UP/I-223-01/22-02/92, URBROJ: 2176-10-22-03 od 29. srpnja 2022. (točka I. izreke) te se odbija zahtjev tužiteljica za naknadu troškova ovog upravnog spora.

2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljica podnesena protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 29. srpnja 2022., kojim je odbijen zahtjev tužiteljica da se u maticu rođenih za mldb. KV, rođenu **.**.2020. u [adresa], Njemačka, upiše tužiteljicu NV kao njezinu majku.

3. Tužiteljice pobijaju presudu prvostupanjskog suda žalbom u kojoj navode da prvostupanjski sud pravilno navodi kako NV ima pravo biti upisana u odgovarajuće matice kao posvojiteljica KV te da bi neupisivanjem javnopravna tijela Republike Hrvatske nedvojbeno kršila prava tužiteljica i djeteta KV zajamčenih odredbama članka 8. Konvencije o pravima djeteta i članaka 20. i 21. Ugovora o funkcioniranju EU. Međutim, tužiteljice smatraju kako neosnovano prvostupanjski sud navodi da se činjenica posvojenja djeteta KV od strane NV u maticu rođenih može upisati tek kada općinski sud prizna njemačku odluku o posvojenju. Smatraju da priznanje strane sudske odluke nije preduvjet za upis činjenice posvojenja u maticu rođenih za dijete KV, pozivajući se na članak 36. Uredbe (EU) br. 1215/2012 prema kojem se sudska odluka donesena u državi članici priznaje u drugim državama članicama bez zahtijevanja posebnog postupka u tu svrhu. Slijedom navedenog, predlažu usvojiti žalbu te vratiti predmet na ponovno suđenje ili poništiti presudu te usvojiti tužbeni zahtjev.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kad je odbio tužbeni zahtjev pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

7. To stoga jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da upis rješenja Općinskog suda u Münchenu broj 52722 F 3387/20 od 9. ožujka 2021. o posvojenju malodobne KV od strane NV, koja je u SRNJ sklopila brak s KVR, biološkom majkom malodobne KV, u konkretnom slučaju nije moguće provesti u matici rođenih jer odluka Općinskog suda u Münchenu broj 52722 F 3387/20 od 9. ožujka 2021., nesporno, nije priznata od strane nadležnog općinskog suda u Republici Hrvatskoj.

8. Pri tome se prvostupanjski sud pravilno pozvao na odredbu članka 59. stavka 1. Naputka za provedbu Zakona o državnim maticama („Narodne novine“, broj: 117/21., dalje: Naputak), kojim je propisano da će se odluke inozemnih sudova u stvarima posvojenja (kao i druge odluke inozemnih sudova odnosno drugih inozemnih tijela koje se odnose na osobno stanje hrvatskih državljana), upisati u državne matice u RH samo ako su priznate rješenjem nadležnog suda u RH.

9. Neosnovano tužiteljice smatraju da iz odredbe članka 36. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima proizlazi da priznanje odluke o posvojenju nije potrebno, s obzirom da je odredbom članka 1. stavka 2.a Uredbe propisano da se Uredba ne primjenjuje na osobna stanja i pravnu i poslovnu sposobnost fizičkih osoba, stvarna prava koja proizlaze iz bračnog odnosa ili odnosa za koji se prema pravu koje se primjenjuje na takav odnos smatra odnosom s učincima sličnim braku, a o čemu se ovdje radi.

10. Stoga je u konkretnom slučaju zahtjev tužiteljica pravilno odbijen iz razloga navedenih prvostupanjskom presudom, s kojima je u cijelosti suglasan i ovaj Sud, dok je razloge odbijanja koje je dalo prvostupanjsko tijelo i potvrdio tuženik, prvostupanjski sud pravilno ocijenio pravno neutemeljenima, ispravno ocijenivši da je obveza Republike Hrvatske, nakon što općinski sud RH prizna njemačku odluku o posvojenju, da u maticu rođenih za dijete KV upiše činjenicu posvojenja od strane NV te da takav upis morati biti vidljiv u maticama, kao i u svim pripadajućim potvrdama i izvatcima, jer se tim ispravama omogućuje tužiteljicama i djetetu da ostvaruju svoje pravo koje imaju temeljem odredbi članaka 20. i 21. Ugovora o funkcioniranju Europske unije te članku 8. Konvencija o pravima djeteta, koja prava, nasuprot shvaćanju upravnih tijela, tužiteljice u istovjetnom učinku ne mogu ostvariti primjenom instituta partnerske skrbi.

11. Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom da tužiteljice u žalbi ne iznose pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

12. Kako su tužiteljice izgubila upravni spor, to je prvostupanjskom presudom pravilno, na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbijen njihov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, a iz kojeg razloga je kao neosnovan odbijen i zahtjev tužiteljica za naknadu troškova zastupanja po ovlaštenom opunomoćeniku odvjetniku u žalbenom postupku.

13. Slijedom navedenog, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 9. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Kristina Senjak Krunić