Poslovni broj: Usž-2260/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Kristine Senjak Krunić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Eveline Čolović Tomić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja FRKA PLUS d.o.o., Zagreb, Zadarska ulica 80, OIB: 59436447300, kojeg zastupa opunomoćenik Goran Jujnović Lučić, odvjetnik u JUJNOVIĆ LUČIĆ MARKOVIĆ IVANDIĆ GALIĆ Odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 20/XXIII, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službe inspekcije sigurnosti cesta i žičara, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 22874515170, radi inspekcijskog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3172/2024-14 od 10. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3172/2024-14 od 10. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporavanom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-340-07/24-03/96, URBROJ: 530-08-3-3-24- 1 od 7. lipnja 2024. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Osporavanim rješenjem tuženika naloženo je tužitelju da najkasnije u roku od petnaest dana ukloni reklame postavljene u zaštitnom pojasu od 100 m autoceste Al u ravnini km 61+600, na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica], katastarske općine [katastarska općina].
3. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe, u bitnom, navodi da sud nije uzeo u obzir navode i dokaze tužitelja iz tužbe niti je na bilo koji način ispitivao njegove navode i dokaze, već je svoju vjeru priklonio isključivo tuženiku i njegovim navodima. Kao i u tužbi te tijekom upravnog postupka, navodi da za postavljanje reklama postoji pravna osnova te da je reklamni pano u funkciju stavljen 2010. godine dok je na snazi bio Zakon o javnim cestama iz 2004. godine. Tužitelj je kao dokaze dostavio Potvrdu glavnog projekta koja mu je izdana od strane Karlovačke županije u kolovozu 2010. i Lokacijsku dozvolu izdanu u svibnju 2010. godine. Smatra da je sud zanemario činjenicu da je reklamni pano postavljen u dobroj vjeri i u skladu s propisima koji su bili na snazi u trenutku njegova postavljanja. Smatra da je zanemarena činjenica da je tužitelj pri postavljanju objekta uložio znatna financijska sredstva za zakup zemljišta, ishođenje dozvola, izradu projekta, izgradnju objekta te da se zbog toga zadužio kod banke i otvorio potrebna radna mjesta. Smatra da odredba članka 137. stavka 2. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj 84/11., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 114/22., 133/23., dalje: ZoC) na koju se u pobijanoj presudi poziva prvostupanjski sud, uopće nije primjenjiva na predmet spora jer u predmetnom slučaju navedena naknada nije niti plaćena pa nije niti moguće ostvariti povrat razmjernog dijela i to iz razloga što se navedena naknada unaprijed plaća na temelju ugovora o korištenju cestovnog zemljišta koji se sklapaju s pravnim osobama ovlaštenim za upravljanje cestama i cestovnim zemljištem, dok povrat naknade uopće nije predviđen kad su u pitanju zemljišta u privatnom vlasništvo, što je kod tužitelja slučaj. Predlaže poništiti pobijanu presudu te u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev, a podredno predlaže vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje naknadu troška prvostupanjskog upravnog spora i žalbenog postupka na ime zastupanja po ovlaštenom opunomoćeniku odvjetniku. Ostaje pri svim navodima iznesenim u dosadašnjem dijelu upravnog postupka.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže sudu u cijelosti odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24., dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da presudom prvostupanjskog suda nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
7. To stoga jer je prvostupanjski sud na osnovi dokumentacije spisa predmeta pravilno utvrdio da je tužitelj bio dužan uskladiti poziciju reklamnog panoa s odredbom članka 137. ZoC-a do 28. listopada 2011., a što tužitelj nesporno nije učinio, te da mu time nije nametnut prekomjeran teret, niti su mu povrijeđena prava na koja se poziva u tužbi, iz kojeg razloga mu je osporavanim rješenjem tuženika pravilno naloženo uklanjanje reklame postavljene u zaštitnom pojasu od 100 m autoceste Al u ravnini km 61+600, na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica], katastarske općine [katastarska općina].
8. Iz spisa predmeta proizlazi da je 4. svibnja 2023. tuženik obavio inspekcijski nadzor prilikom čega je sastavljen zapisnik, KLASA: 340-07/23-01/46; UR.BROJ: 530- 08-3-3-23-2. U sklopu nadzora je mjerenjem mjernom vrpcom utvrđeno kako je na udaljenosti od 55 m od ruba kolnika odnosno 40 m od zaštitne ograde, u ravnini km 61+600 autoceste Al, na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], postavljen osvjetljeni samostojeći reklamni pano na kojem su sa obje strane postavljene reklama trgovačkog CETINA trgovačkog društva NATURALIS d.o.o., odnosno utvrđena je povreda članka 59. stavka 1. ZoC-a.
9. Naime, i po ocjeni ovog Suda, tužitelj neosnovano smatra da, zbog činjenice da je predmetni reklamni pano postavljen 2010., prije stupanja na snagu ZoC-a, ima legitimno pravo i mogućnost ostvarivati i dalje pravo zajamčeno ranijim propisom. To stoga što je zakonskom odredbom članka 137. stavka 1. ZoC-a jasno propisana obveza usklađenja s novim propisom u roku koji je istekao 28. listopada 2011. te s tim u vezi prvostupanjski sud pravilno obrazlaže da Ustavni sud Republike Hrvatske, u svojoj odluci poslovni broj U-I/286/2012 od 13. ožujka 2018., nije prihvatio prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske članka 137. ZC-a, ocijenivši, u bitnom, da je u okolnostima nužnog podizanja standarda sigurnosti prometa, opravdano restriktivnim mjerama djelovati i na već nastale odnose zbog čega po ocjeni Ustavnog suda, osporeni članak 137. ZoC-a ima dopušteno retroaktivno djelovanje i time zakonodavac nije prekoračio granice svojih ovlasti iz članka 2. stavka 4. alineje 1. u vezi s člankom 90. stavcima 4. i 5. Ustava. Ujedno je Ustavni sud zaključio da osporenim člankom 137. ZoC-a poduzetnicima-oglašivačima nije nametnut prekomjeran teret, dok je ostvarivanje prava na naknadu eventualno nastale štete zbog gubitka prava na postavljanje reklama u zaštitnom pojasu moguće prema propisima stvarnog i obveznog prava.
10. Neosnovani su navodi tužitelja da prvostupanjski sud nije cijenio njegove navode i žalbene prigovore jer je u osporenoj presudi prvostupanjski sud jasno naveo relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući odluku tuženika zakonitom, a s kojima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 119. stavkom 5. ZUS-a.
11. Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom da tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe protiv presude.
12. Kako je tužitelj izgubio upravni spor, to je prvostupanjskom presudom pravilno, na temelju odredbe članka 147.stavka 1. ZUS-a, odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, a iz kojeg razloga je kao neosnovan odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu troškova zastupanja po ovlaštenom opunomoćeniku odvjetniku u žalbenom postupku.
13. Slijedom navedenog, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 9. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Kristina Senjak Krunić
