Poslovni broj: Usž-3570/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Eveline Čolović Tomić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ULJANIK STANDARD d.o.o., Pula, Kovačićeva ulica 8, kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Vučićević, odvjetnik u Puli, Leharova 1, protiv tuženika Centra za restrukturiranje i prodaju, Zagreb, Ivana Lučića 6, radi troškova spora u predmetu utvrđivanja neprocijenjene imovine u postupku pretvorbe društvenog poduzeća, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 1044/2020-36 od 6. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1044/2020-36 od 6. svibnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog upravnog suda naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 456,23 EUR/3.437,50 kn u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima spora, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelj za naknadom troškova spora odbijen kao neosnovan.
2. Protiv rješenja prvostupanjskog upravnog suda tužitelj je podnio žalbu u dijelu u kojem je u preostalom dijelu odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova spora i u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da plati dosuđeni trošak u roku od 30 dana, jer smatra da je trebalo naložiti plaćanje troška u roku od 15 dana. Navodi da radi izbjegavanja nesporazuma ne osporava dosuđeni iznos od 456,2 EUR. U razlozima žalbe osporava oduku suda kojom je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška sastava podnesaka od 6. studenog 2020., 7. prosinca 2020. i 6. srpnja 2021. godine. U bitnome, drži da se radi o obrazloženim podnescima koji su bili nužni za vođenje spora, zbog čega trošak sastava tih podnesak predstavlja opravdani izdatak u sporu. Problematizira i pitanje primjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine”, broj: 138/23., dalje: Tarifa), koja je stupila na snagu nakon ranije odluke ovog Suda u ovoj upravnoj stvari. Slijedom navedenog, predlaže preinačiti rješenje u dijelu u kojem se pobija žalbom i dosuditi tužitelju daljnje troškove, podredno, poništiti rješenje u dijelu u kojem se pobija žalbom. Ujedno potražuje trošak sastava žalbe.
4. Tuženik, u odgovoru na žalbu, u bitnome, navodi da se podnesci u kojima se traži dostava priloga, odnosno ponavljaju tužbeni navodi ne mogu smatrati opravdanim i obrazloženim podnescima koji bi bili od utjecaja na donošenje odluke u sporu. Protivi se primjeni Tarife jer je spor u ovoj upravnoj stvari pokrenut 2020. godine. Slijedom navedenog, predlaže žalbu odbiti.
5. U skladu s odredbom članka 73. stavka 1. u vezi članka 67. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine”, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), Visoki upravni sud ispituje odluku prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.
6. Kako je tužitelj žalbu izjavio protiv dijela rješenja prvostupanjskog suda kojim je u preostalom dijelu odbijen sa zahtjevom za naknadu troška spora i dijelu koji se odnosi na rok plaćanja, ovaj Sud je ispitivao sudsko rješenje u granicama žalbe.
7. Ovaj Sud nalazi da tužitelju osnovano nije dosuđen preostali zatraženi trošak spora, a koji se odnosi na trošak sastava podnesaka od 6. studenog 2020., 7. prosinca 2020. i 6. srpnja 2021. godine.
8. Naime, podaci spisa predmeta ukazuju na pravilnost zaključka prvostupanjskog upravnog suda da je tim podnescima tužitelj tražio da mu se dostave prilozi koji su dostavljeni uz odgovor na tužbu i da se tuženiku naloži dostava i specificiranje koji od dokumenata su mjerodavni za spor, a sve kako bi se izbjeglo čitanje svakog od navedenih dokumenata na raspravi, odnosno da tužitelj u podnescima u bitnome ponavlja navode iznesene u tužbi.
9. Kraj takvog stanja stvari, i prema ocjeni ovog Suda, predmetni podnesci nisu bili potrebni za donošenje odluke u ovoj stvari, radi čega se trošak njihova sastava ne može smatrati opravdanim izdatkom, sukladno odredbi članka 79. stavka 1. ZUS-a. Kako tužitelj nije uspio sa zahtjevom za naknadu troškova spora, to su žalbeni prigovori koji se odnose na primjenu Tarife bespredmetni.
10. Konačno, nije osnovan ni žalbeni prigovor koji se odnosi na paricijski rok od 15 dana za izvršenje obveze plaćanja troškova spora jer se radi o instruktivnom roku, slijedom čega sud može odrediti i dulji rok za izvršenje novčane činidbe.
11. Iz navedenih razloga, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe tužitelja.
12. Obzirom da tužitelj nije uspio sa žalbom, to je, temeljem članka 79. stavka 4. ZUS-a, odbijen sa zahtjevom za naknadu troška njezina sastava.
13. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1., članka 67. stavka 3. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine”, broj: 36/24.), odlučiti kao u izreci rješenja.
Zagrebu, 9. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
