Poslovni broj: Usž-4071/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

V ISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Eveline Čolović Tomić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrovič, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Bristol-Myers Squibb Holdings Ireland Unlimited Company, Hunterbergstrasse 16, 6312 Steinhausen, Švicarska, OIB:36655273018, kojeg zastupa opunomoćenica Dina Korper Žemva, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Korper & partneri d.o.o., Zagreb, Prilaz Gjure Deželića 16, protiv tuženika Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Sektora za patente, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, uz sudjelovanje zainteresirane osobe PLIVA HRVATSKA d.o.o., Prilaz baruna Filipovića 25, Zagreb, OIB: 44205501677, zastupane po opunomoćenici Sanji Vukina, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukina & Partneri d.o.o., Zagreb, Prilaz Gjure Deželića 30, radi prekida postupka produljenja trajanja svjedodžbe o dodatnoj zaštiti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1050/24-9 od 23. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1050/24-9 od 23. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Osporavanom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-381-03/13-060/0023, URBROJ:559-02/2-23-036/TN od 8. prosinca 2023. (točka I. izreke), odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke) i naloženo tužitelju naknaditi zainteresiranoj osobi trošak upravnog spora u iznosu od 5.000,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka III. izreke).

2. Rješenjem tuženika prekinut je postupak pokrenut po zahtjevu tužitelja za produljenje trajanja svjedodžbe o dodatnoj zaštiti broj: S20130023 do pravomoćnosti rješenja o prijedlogu podnositelja PLIVA HRVATSKA d.o.o. , ovdje zainteresirane osobe, za proglašenje ništavom svjedodžbe o dodatnoj zaštiti broj S20130023, zainteresirane osobe.

3. Protiv presude prvostupanjskog upravnog suda tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Uvodno iznosi kratki pregled tijeka postupka navodeći da se svjedodžba o dodatnoj zaštiti (dalje: SDZ) izdaje kada je temeljni patent priznat za proizvod koji je sastavni dio lijeka namijenjenog ljudima ili životinjama za čije je stavljanje u promet potrebno prethodno odobrenje nadležnog državnog tijela. Izdavanje SDZ uređeno je Uredbom (EZ) br. 469/2009 Europskog parlamenta i vijeća od 6. svibnja 2009. o svjedodžbi o dodatnoj zaštiti za lijekove (dalje: Uredba (EZ) br. 469/2009) i Uredbom (EZ) br. 1901/2006 Europskog parlamenta i vijeća od 12. prosinca 2006. o lijekovima za pedijatrijsku upotrebu (dalje: Uredba (EZ) br. 1901/2006). Navedene Uredbe propisuju uvjete za dodjeljivanje svjedodžbe i njezino produljenje, koje odredbe su sadržane i u Zakonu o patentu („Narodne novine“, 16/20.). Tužitelj je nositelj SDZ S20130023 koja vrijedi do 20. svibnja 2026., a pred tuženikom je u tijeku postupak za proglašenje predmetne svjedodžbe ništavom povodom zahtjeva ovdje zainteresirane osobe. S tim u vezi, navodi da PLIVA HRVATSKA d.o.o. u ovom sporu ne može imati svojstvo zainteresirane osobe jer nije sudjelovala niti ima pravni interes da sudjeluje u postupku pred tuženikom, koji postupak je prethodio ovom upravnom sporu. Ovo stoga jer se radi o jednostranačkom postupku u kojem tuženik odlučuje o podnesenom zahtjevu, ovdje tužitelja, bez sudjelovanja trećih strana. Drži da mu je osporenom presudom i rješenjem tuženika povrijeđeno pravo vlasništva i pravo intelektualnog vlasništva. Smatra da pravilnom primjenom materijalnog prava, u žalbi citiranih odredbi Zakona o patentu i Uredbi, tuženik nije smio prekinuti postupak povodom podnesenog zahtjeva, već je o istom trebao odlučiti, tj. u slučaju postojanja nedostataka, pozvati tužitelja da ih otkloni i potom odlučiti o zahtjevu tužitelja. Prvostupanjski sud pogrešno tumači odredbu članka 19. Uredbe (EZ) br. 469/2009. Navodi da su Zakonom o patentu propisana dva slučaja prekida postupka u kojima, za razliku od ovdje sporne situacije, svrha prekida leži u načelu ekonomičnosti i svrsishodnosti vođenja tih postupaka pri čemu niti u jednom od ta dva slučaja (članak 132. stavak 3. i članka 152. stavak 7. Zakona o patentu), nositelj SDZ nije onemogućen u ostvarivanju svojeg prava. Drži da odredba članka 86. stavka 3. Zakona o patentu, temeljem koje je doneseno osporeno rješenje tuženika, nije u skladu s ostatkom Zakona o patentu i relevantnim Uredbama. Prvostupanjskom presudom povrijeđeno je tužiteljevo pravo na pravično suđenje jer je sud propustio iznijeti razloge u vezi s tumačenjem i primjenom materijalnih propisa. Osim toga, osporenom presudom je odgođeno rješavanje pitanja produljenja svjedodžbe, čime je povrijeđeno i pravo na suđenje u razumnom roku, a prekid postupka do rješavanja pitanja ništavosti svjedodžbe je značajna i nepotrebna odgoda kojom se tužitelja onemogućava da na vrijeme ostvaruje svoja prava. Poziva se na praksu drugih članica Europske unije (EU), vezano na istu vrstu svjedodžbe, prema kojoj je postupak produljenja izdane svjedodžbe neovisan o tome kada i je li uopće pokrenut postupak proglašenje svjedodžbe ništavom, a što ukazuje da je postupanje tuženika pri primjeni Uredbe u suprotnosti s postupanjem drugih država članica. Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da je takva praksa drugih država članica EU irelevantna. Drži da bi u cilju ujednačavanja sudske prakse i pravne sigurnosti Sudu EU trebalo uputiti prethodna pitanja o tumačenju Uredbe (EZ) br. 469/2009, koja pitanja u žalbi pobliže obrazlaže. Poziva se na odredbu članka 134. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima(„Narodne novine), broj: 36/24.), kojom je propisana ovlast Visokog upravnog suda da održi raspravu ako to smatra potrebnim. Slijedom svega navedenog, predlaže poništiti presudu prvostupanjskog upravnog suda i rješenje tuženika i vratiti predmet tuženiku na ponovni postupak, podredno, vratiti predmet sudu na ponovnu odluku, uz naknadu troška sastava žalbe.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Zainteresirana osoba, u odgovoru na žalbu, navodi da ima pravni interes spriječiti produljenja predmetne svjedodžbe jer je pokrenula tužbu radi proglašenja ništavim patenta i SDZ jer smatra da uvjeti za patent i SDZ nisu ispunjeni. Stoga ima pravni interes da se tužitelju ne odobri produljenje predmetne SDZ jer početno monopolno pravo iz patenta nije ni trebalo biti dodijeljeno. Netočan je žalbeni prigovor povrede ustavnih prava i to prava vlasništva, prava intelektualnog vlasništva i prava na pravično suđenje. S tim u vezi, navodi da je odluka tuženika donesena primjenom odredbe članka 86. stavka 3. Zakona o patentu, koja odredba je proceduralne naravi, i u skladu sa odredbom članka 19. stavka 1. Uredba (EZ) br. 469/2009. Glede navoda tužitelja o nemogućnosti prekida postupka i dužnosti tuženika da odluči o zahtjevu, zainteresirana osoba navodi da iz Uredbe (EZ) br. 1901/2006), a suprotno žalbenim prigovorima, ne proizlazi dužnost dodjeljivanja nagrade u obliku 6-mjeečnog produljenja roka za trajanje SDZ lijeka, već samo mogućnost da se ta dodjela ostvari po određenim uvjetima. Slijedom navedenog, predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, uz naknadu troška odgovora na žalbu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud pobijanom odlukom nije povrijedio zakon na štetu tužitelja, te da je za nju naveo pravno relevantne razloge utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

8. Stoga se, a suprotno žalbenim navodima, osporavana presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 126. stavka 1. ZUS-a, prema kojoj protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

9. To iz razloga jer je postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je, imajući u vidu činjenice utvrđene u postupku i mjerodavne zakonske odredbe, osnovano postupio kada je odbio tužbeni zahtjev te ocijenio zakonitim rješenje tuženika.

10. Odredbom članka 86. stavka 3. Zakona o patentu propisano je da ako je podnesen zahtjev za produljenje već izdane svjedodžbe, a pokrenuti su postupci za proglašenje svjedodžbe ništavom ili za njezinim prestankom, Zavod će prekinuti postupak do pravomoćnosti rješenja o prijedlogu za proglašenje ništavom svjedodžbe o dodatnoj zaštiti odnosno do pravomoćnosti rješenja o prestanku.

11. Kako je u vrijeme podnošenja zahtjeva tužitelja za produljenje trajanja svjedodžbe o dodatnoj zaštiti broj: S20130023 (3. kolovoza 2023.) bio pokrenut postupak po prijedlogu zainteresirane osobe za proglašenje predmetne svjedodžbe ništavom (14. studenog 2022.), to je, i prema ocjeni ovog Suda, pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su, u konkretnom slučaju, ispunjeni zakonom propisani uvjeti za određivanje prekida predmetnog postupka za produljenje trajanja svjedodžbe o dodatnoj zaštiti.

12. Neosnovan je žalbeni prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, konkretno prigovori da je citirana odredba Zakona o patentu suprotna odredbama Uredbe (EZ) br. 469/2009. Taj žalbeni prigovor je već valjano otklonio prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 19. stavka 1. navedene Uredbe, kojom je propisano da u nedostatku proceduralnih odredbi u ovoj Uredbi, proceduralne odredbe koje se primjenjuju u skladu s nacionalnim zakonodavstvom na odgovarajući temeljni patent primjenjuju se na svjedodžbu, osim ako nacionalno zakonodavstvo propisuje posebne odredbe za svjedodžbe. Dakle, iz naprijed navedenog proizlazi da se na procesna pitanja vezana za institut svjedodžbe o dodatnoj zaštiti koja nisu izrijekom regulirana navedenom Uredbom (ovdje pitanje prekida postupka), primjenjuju procesne odredbe nacionalnog zakonodavstva, a to je u ovom slučaju odredba članka 86. stavka 3. Zakona o patentu.

12.1. Iz navedenih razloga, valjan je zaključak prvostupanjskog suda da nema mjesta prekidu upravnog spora radi postavljanja prethodnog pitanja Sudu Europske unije.

13. S tim u vezi, neosnovan je i žalbeni prigovor kojim se tužitelj poziva na praksu drugih država članica Europske unije, koji prigovor je već s valjanim razlozima otklonio tuženik u odgovoru na tužbu navodeći da nadležna tijela u svakoj pojedinoj državi članici EU provode postupak odlučivanja o zahtjevima za izdavanje svjedodžbi o dodatnoj zaštiti i njihovom produljenju prema vlastitim postupovnim pravilima, uvažavajući obvezujuća specifična pravila procesne prirode izrijekom predviđena Uredbom.

14. Konačno, neosnovani su i žalbeni prigovori kojima se PLIVA HRVATSKA d.o.o. osporava svojstvo zainteresirane osobe u upravnom sporu jer iz podataka spisa predmeta proizlazi da u konkretnom slučaju ima pravni interes da se rješenje tuženika održi na snazi.

15. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom postupovnog i mjerodavnog materijalnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

16. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

17. Zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška sastava odgovora na žalbu je odbijen jer taj podnesak, kao procesna radnja, po ocjeni ovog Suda, nije bio potreban za donošenje odluke u ovoj stvari, radi čega se navedeni trošak, u smislu odredbe članka 144. stavka 1. ZUS-a, ne smatra opravdanim izdatkom učinjenim u povodu spora.

18. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 9. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović