REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1925/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Adriatic osiguranje d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Perić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Lovačka udruga za uzgoj, zaštitu i lov divljači „Srna“, OIB 00546954430, Samobor, Grdanjci 76, kojeg zastupa punomoćnik Žarko Adamek, odvjetnik u Samoboru, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, V. Jagića 33, radi isplate, odlučujući o prijedlozima stranaka za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3406/2024-2 od 29. siječnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-666/2020 od 27. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
II. Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3406/2024-2 od 29. siječnja 2025. u točki I. izreke zbog povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje.
III. Ostavlja se o troškovima tužiteljevog prijedloga za dopuštenje revizije odlučiti u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Tuženik je protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3406/2024-2 od 29. siječnja 2025. u dijelu u kojem je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-666/2020 od 27. svibnja 2024. podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) postavivši šest pravnih pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
"1. Predstavlja li plaćanje mandatne kazne, bez vođenja posebnog prekršajnog postupka, a radi počinjenja prekršaja iz čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (neprilagođena brzina) od strane vozača osobnog vozila osiguranika tužitelja, razlog za potpuno ekskulpiranje od odgovornosti lovoovlaštenika u smislu odredbe čl. 1067. st. 2 Zakona o obveznim odnosima?
2. Predstavlja li plaćanje mandatne kazne, bez vođenja posebnog prekršajnog postupka, a radi počinjenja prekršaja iz čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (neprilagođena brzina) od strane vozača osobnog vozila osiguranika tužitelja, razlog za djelomično ekskulpiranje od odgovornosti lovoovlaštenika u smislu odredbe čl. 1067. st. 3 Zakona o obveznim odnosima?
3. Ukoliko vozač osobnog vozila plati mandatnu kaznu radi počinjenja prekršaja iz čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te lovoovlašteniku isplati iznos naknade štete za štetu počinjenu na divljači u visini određenoj Pravilnikom o odštetnom cjeniku Ministarstva poljoprivrede, nije li time u cijelosti priznao krivnju za štetni događaj te na taj način ekskulpirao odgovornosti lovoovlaštenika u smislu odredbe čl. 1067. st 2 Zakona o obveznim odnosima?
4. Može li se nalazom i mišljenjem vještaka u parničnom postupku u cijelosti eskulpirati od odgovornosti za štetni događaj vozač koji je platio mandatnu kaznu, a protiv kojega ne postoji pravomoćna presuda za počinjeni prekršaj te koji je nadoknadio štetu lovoovlašteniku radi naleta na divljač, a uslijed čega bi bila isključena primjena odredbi iz čl. 1067. st. 2 i st. 3 za utvrđivanje odgovornosti lovoovlaštenika za štete na vozilima uslijed naleta na divljač?
odnosno,
Može li nalaz i mišljenje vještaka u parničnom postupku imati veći značaj u pogledu dokaza krivnje za štetni događaj od plaćanja mandatne kazne te prihvaćanja odgovornosti za štetu od strane vozača te veći značaj od pravomoćne sudske presude u prekršajnom postupku ili su dokazi o plaćanju mandatne kazne i pravomoćna sudska presuda u prekršajnom postupku prethodno pitanje za utvrđivanje krivnje za nastanak štetnog događaja, a kojima je vještak vezan prilikom izrade nalaza i mišljenja?
5. Predstavlja li divljač opasnu stvar za koju vlasnik/imatelj odgovara na temelju odredbe čl. 1063 ZOO-a?
6. Da li se lovoovlaštenik u pravnom smislu smatra vlasnikom/imateljem divljači koji odgovara za štetu na temelju objektivne odgovornosti ili su za štete na vozilima prvenstveno odgovorni vozači, a sekundarno pravne osobe koje upravljaju javnim cestama pa lovoovlaštenici u slučaju provođenja skupnog lova?".
2. Tužitelj je protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3406/2024-2 od 29. siječnja 2025. u dijelu u kojem je odbijena njegova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. ZPP. Tužitelj je postavio četiri pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi:
"1. „Je li žalbeni sud ovlašten bez provođenja rasprave, neposredno izvedene dokaze, konkretno nalaza i mišljenje prometnog vještaka i to u dijelu procjene visine štete ocijeniti drugačije nego to proizlazi iz provedenog vještačenja, odnosno je li žalbeni sud ovlašten dosuditi manji iznos na ime naknade štete nego je to procijenjeno nalazom i mišljenjem prometnog vještaka bez navođenja razloga za svoju odluku?“
2. „Je li žalbeni sud dužan, u situaciji kada na temelju odredbe čl. 373 a ZPP odlučuje o dokaznoj vrijednosti dokaznih sredstava, cijeniti dokaze na način propisan odredbom čl. 8. ZPP-a, te je li u tom smislu pobijana drugostupanjska presuda obuhvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u vezi s čl. 373 a ZPP-a, kao i odredbom čl. 354.st.2. toč.11. ZPP-a i protivna sudskoj praksi revizijskog suda u odluci poslovni broj: Rev-x 458/2017 od 27. veljače 2019. godine u situaciji kada su razlozi i zaključci drugostupanjskog suda o visini štete proturječni i nemaju uporište u provedenim dokazima, posebice nalazu i mišljenju vještaka na koji se žalbeni sud poziva?“
3. „Je li pravilno ocijeniti i utvrditi visinu štete na vozilu u manjem iznosu nego to proizlazi iz dokaznog postupka (prometno vještačenje na okolnost na visine štete, naloga o plaćanju, račun i sl.)?“
4. „Je li drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u vezi čl. 375. st.1. i čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a ako samo općenito i neobrazloženo donosi zaključne o odlučnim činjenicama bez navođenja konkretnih razloga iz kojih bi bilo jasno zbog čega drugostupanjski sud smatra da je pravilno prvostupanjski sud djelomično odbio tužbeni zahtjev“?".
3. Tužitelj smatra da su mu povrijeđena i temeljna ljudska prava i to pravo na pošteno suđenje i pravo na jednakost pred zakonom.
4. Odgovori na prijedloge za dopuštenje revizije nisu podneseni.
5. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan, dok je tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije osnovan.
6. Predmet spora je regresni zahtjev za isplaćenu materijalnu štetu na vozilu osiguranika tužitelja s police kasko osiguranja, a koja šteta je nastala naletom osobnog vozila na srnu na kolniku ceste u [adresa] 15. svibnja 2018.
7. Postupajući na temelju odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. ZPP, ovaj revizijski sud je ocijenio da tuženikova postavljena pravna pitanja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
8. Naime, prva četiri postavljena pravna pitanja nisu važna za odluku u sporu, jer parnični sud sukladno odredbi čl. 12. st. 3. ZPP nije vezan bilo kakvom prekršajnom odgovornošću već isključivo je vezan u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca za pravomoćnu presudu Kaznenog suda kojom je optuženik oglašen krivim.
9. Peto i šesto postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, jer je pobijana odluka u skladu sa ustaljenom praksom revizijskog suda izraženom u nizu odluka prema kojoj divljač na cesti predstavlja opasnu stvar, te lovoovlaštenik, ako se ne radi o skupnom lovu, odgovara prema odredbama Zakona o obveznim odnosima (npr. Rev-1103/21, Rev-1021/22 itd.).
10. S obzirom da tuženikova postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
11. U odnosu na tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije, prijeporno je, ima li tužitelj pravo regresirati se za plaćeni iznos poreza na dodanu vrijednost, a o čemu se niti sud prvog stupnja, a niti sud drugog stupnja nisu izjasnili. Slijedom navedenog, sud drugog stupnja, uopće nije dao razloge zbog čega u tom dijelu potvrdio prvostupanjsku presudu.
12. Postupajući na temelju odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP, ovaj revizijski sud je ocijenio da je tužitelj učinio vjerojatnim da je došlo do povrede prava na pravično suđenje, jer je sud drugog stupnja propustio dati razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih je potvrdio odbijajući dio prvostupanjske presude, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP odlučio kao u točki II. izreke ovog rješenja.
13. U odnosu na ostala tužiteljeva pravna pitanja, uzeto je da je prijedlog u odnosu na njih povučen (čl. 389.b st. 3. ZPP).
14. O troškovima tužiteljevog prijedloga za dopuštenje revizije odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP kao u točki III. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 9. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
