Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3298/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Penić Lukač, predsjednice vijeća, Ivice Veselića, suca izvjestitelja i člana vijeća te Tihane Marije Miladin, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Miško, odvjetnik u Zagrebu, Predraga Heruca 6, protiv tuženika B2 Kapital d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 41, OIB 57509775367, kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Lovrić, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 41, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10074/2023-15 od 24. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava se kao osnovana žalba tuženika, preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10074/2023-15 od 24. travnja 2025. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Proglašava se nedopuštenom ovrha pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava tužitelja u postupku izravne naplate novčane tražbine pred Financijskom agencijom temeljem zadužnice izdana i ovjerene 4. srpnja 2008. od strane javnog bilježnika Slavka Remenarića iz Samobora poslovni broj OV-1756/08.

III. Nalaže se tuženiku B2 Kapitalu d.o.o., OIB 57509775367, da tužitelju BF, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznos od 1.079,64 eur sa zateznim kamatama od 24. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju BF da tuženiku B2 Kapitalu d.o.o. naknadi parnični trošak u iznosu od 250,00 eur sa zateznim kamatama od 9. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom proglašena je nedopuštenom ovrha pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava tužitelja u postupku izravne naplate novčane tražbine pred Financijskom agencijom temeljem zadužnice izdana i ovjerene 4. srpnja 2008. od strane javnog bilježnika Slavka Remenarića iz Samobora poslovni broj OV- 1756/08. Rješenjem je odbačen dio zahtjeva kojim je tužitelj tražio utvrditi da je tražbina utvrđena zadužnicom od 4. srpnja 2008. od strane javnog bilježnika Slavka Remenarića iz Samobora poslovni broj OV-1756/08 u zastari te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznos od 1.079,64 eura sa zateznim kamatama od

24. travnja 2025. do isplate.

2. Protiv te presude i odluke o trošku žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP). Tuženik predlaže usvojiti žalbu.

3. Žalba je osnovana.

4. Suprotno navodima žalbe, pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama za koje postoji realna podloga u sadržaju spisa pa se kao takva može ispitati.

5. Pri donošenju pobijane presude nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

6. Slijedom navedenoga, neosnovani su žalbeni navodi glede počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

7. U prvostupanjskom postupku su na temelju ocjene rezultata izvedenih dokaza (članka 8. ZPP-a) utvrđene sve okolnosti koje su temeljem mjerodavnih zakonskih odredbi odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju zadužnice izdana i ovjerene 4. srpnja 2008. od strane javnog bilježnika.

9. Između stranaka nije prijeporno da su prednik ovdje tuženika Hypo Alpe Adria Bank d.d. i [obrt], obrt za obradu i ugradnju kamena i keramike, kao korisnik kredita dana 4. srpnja 2008. zaključili Ugovor o kreditu broj 111-84/2008 u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 7.000,00 eur pri čemu je određeno trajanje ugovora glede otplate do 1. veljače 2009. Kao korisnici kredita u ime [obrt], obrta za obradu i ugradnju kamena i keramike ugovor su zaključili TF i BF. Navedeni BF i TF taj su ugovor zaključili i kao jamci platci.

9.1. Nije prijeporno da je ovdje tužitelj kao jamac platac po tom ugovoru izdao predmetnu zadužnicu ovjerenu po javnom bilježniku Slavku Remenariću iz Samobora pod poslovnim brojem OV-1756/08, niti je prijeporno da je TF kao jamac platac po tom ugovoru izdao zadužnicu ovjerenu po javnom bilježniku Slavku Remenariću iz Samobora pod poslovnim brojem OV-1755/08.

9.2. Nadalje je neprijeporno da je tuženik, po prethodnom vjerovniku podnio na naplatu zadužnicu broj OV-1755/08, za dio duga 5. siječnja 2009. te za ostatak duga 14. lipnja 2013. te da se ni po jednom od tih zahtjeva za naplatu tražbine tuženik nije naplatio već je Financijska agencija utvrdila nemogućnost izvršenja i to od dana 4. kolovoza 2018.

9.3. Konačno, nije prijeporno da je tuženik kao ovrhovoditelj 14. srpnja 2023. podnio FINA-i zahtjev za izravnu naplatu na temelju navedene zadužnice tužitelja broj OV- 1756/08 i da je ta osnova za plaćanje evidentirana u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje uslijed nedostatka sredstava na računu tužitelja.

10. Prijeporno je, je li protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO) za naplatu po predmetnoj zadužnici koja je, po shvaćanju suda prvog stupnja, dospjela na naplatu najkasnije 1. veljače 2009.

10.1. Naime, prvostupanjski sud smatra da je „imajući u vidu dospijeće Ugovora o kreditu od 4. srpnja 2008. (1. veljače 2009.) to se tražbina iz tog ugovora svakako ima smatrati dospjelom najkasnije 1. veljače 2009. budući da izostaje dokaz o tome da je kredit ranije otkazan ili da je naknadno određen novi rok dospijeća.“

10.2. Sud prvog stupnja je shvaćanja da „okolnost što je tuženik kao ovrhovoditelj poduzimao radnje radi naplate po zadužnici protiv TF kao drugog jamca platca iz Ugovora o kreditu nije od utjecaja na navedeno stajalište ovog suda niti dovodi do toga da bi došlo do prekida zastare u odnosu na ovdje tužitelja“ te smatra da se tuženik neosnovano poziva na primjenu odredbe čl. 126. st. 3. ZOO „budući da bi se navedena odredba primjenjivala u situaciji da tuženik kao vjerovnik traži naplatu protiv ovdje tužitelja ali ne temeljem izdane zadužnice već kao jamca platca iz osnovnog pravnog posla – Ugovora o kreditu.“

11. Prvostupanjski sud je na pravilno utvrđene činjenice pogrešno primijenio materijalno pravo te izraženo shvaćanje suda prvog stupnja ovaj viši sud ne može prihvatiti.

12. Prijepor u žalbenom postupku u bitnom je pravno pitanje prati li jamac platac sudbinu drugog jamca platca protiv kojeg je vjerovnik u okviru zastarnog roka poduzeo radnje naplate duga po ugovoru po kojem su oboje jamci platci, odnosno ima li prekid zastare prema jednom jamcu platcu iz istog ugovora učinjen vjerovnikovim podnošenjem zahtjeva Financijskoj agenciji radi prisilne naplate na temelju zadužnice isti pravni učinak i prema jamcu platcu u smislu odredbe čl. 126. st. 3. ZOO, odnosno je li tuženik podnošenjem podnošenjem zahtjeva Financijskoj agenciji radi prisilne naplate na temelju zadužnice protiv drugog jamca platca prekinu zastarijevanje i u odnosu na drugog jamca platca, ovdje tužitelja.

13. Odredbom čl. 183. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 88/05 i 121/05 – dalje: OZ), a koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja zadužnice tužitelja i drugog jamca platca TF iz 2008., propisano je dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene njegovi određeni računi ili svi računi koje ima kod pravnih osoba koje obavljaju poslove platnoga prometa te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku. Takva isprava ima učinak pravomoćnoga rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate.

13.1. Stavkom dva toga članka 183. OZ je propisano da na ispravi iz stavka 1. ovoga članka ili u dodatnim ispravama uz tu ispravu, istodobno kad i dužnik ili naknadno, obvezu prema vjerovniku mogu preuzeti i druge osobe u svojstvu jamaca plataca, i to davanjem pisane izjave na kojoj je javno ovjerovljen njihov potpis, a koja je sadržajno ista s izjavom dužnika dok je stavkom tri toga članka propisano da ispravu iz stavka 1. i 2. ovoga članka pravnoj osobi koja obavlja poslove platnoga prometa dostavlja vjerovnik s učincima dostave pravomoćnoga sudskog rješenja o ovrsi, neposredno u prijamnom uredu pravne osobe koja obavlja poslove platnoga prometa, preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom ili preko javnoga bilježnika.

14. Prema odredbi čl. 2. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj: 91/10 i 112/12 – dalje: ZPONS) ovrhu na novčanim sredstvima na temelju tog Zakona provode Financijska agencija (dalje FINA), Hrvatska narodna banka i banke, a odredbom čl. 33. ZPONS propisano je da će osnove za plaćanje donesene u ovršnim postupcima pokrenutima prije 1. siječnja 2011. FINA izvršavati prema propisima koji su važili u vrijeme pokretanja postupka. Prema odredbi čl. 36. ZPONS od 1. siječnja 2011. na provedbu ovrhe na novčanoj tražbini ovršenika i osiguranja prethodnim i privremenim mjerama te na postupak izvansudske ovrhe uređene Ovršnim zakonom („Narodne novine“, broj: 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08) i Općim poreznim zakonom („Narodne novine“, broj 147/08) odgovarajuće se primjenjuju odredbe toga Zakona, a posebno pri dostavi rješenja o ovrsi, traženju podataka o računima i štednim ulozima ovršenika, određivanju ovrhe na novčanoj tražbini ovršenika, provedbi ovrhe po računima ovršenika, provedbi ovrhe po zadužnici, odgovornosti u provedbi ovrhe i redoslijedu naplate, a odredbom čl. 37. ZPONS propisano je da navedene odredbe stupaju na snagu od 1. siječnja 2011.

14.1. Nadalje, odredbom čl. 104. ZOO propisano je da se ugovorom o jamstvu jamac obvezuje prema vjerovniku da će ispuniti valjanu i dospjelu obvezu dužnika, ako to ovaj ne učini, odredbom čl. 105. ZOO propisano da ugovor o jamstvu obvezuje jamca samo ako je izjavu o jamčenju učinio u pisanom obliku, a odredbom čl. 111. st. 3. ZOO propisano je da ako se jamac obvezao kao jamac platac, odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme.

14.2. Prema odredbi čl. 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

14.3. Odredbom čl. 126. st. 1. ZOO propisano je da zastarom obveze glavnog dužnika zastarijeva i obveza jamca, a stavkom 3. istog članka propisano je da prekid zastare tražbine prema glavnom dužniku djeluje i prema jamcu samo ako je do prekida došlo nekim postupkom vjerovnika pred sudom protiv glavnog dužnika.

15. U konkretnom slučaju nije prijeporno među strankama da je tražbina po Ugovoru o kreditu broj 111-84/2008 najkasnije dospjela 1. veljače 2009., kao i to da je tuženik pokušao naplatiti svoje potraživanje prema jamcu platcu LF provedbom ovrhe na novčanim sredstvima podnošenjem zahtjeva za naplatu FINA-i na temelju zadužnice, koja u smislu odredbe čl. 183. OZ ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi. Stoga, s obzirom da je postupak naplate protiv jednog jamca platca podnošenjem zahtjeva tuženika za naplatu na temelju zadužnice FINA-i podnesen 5. siječnja 2009. te 14. lipnja 2013., unutar roka zastare, to je navedenom radnjom u odnosu na jednog od dvojice jamaca plataca došlo do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO.

16. Nadalje, s obzirom na utvrđenje da je tužitelj jamac-platac, jer se isti potpisom Ugovoru o kreditu broj 111-84/2008 obvezao kao jamac-platac tuženiku kao vjerovniku za dugove glavnog dužnika, to slijedom toga tužitelj odgovara vjerovniku kao i glavni dužnik, ovdje drugi jamac platac, u smislu odredbe čl. 111. st. 3. ZOO.

16.1. Pri tom, činjenica da je tuženik protiv drugog jamca platca TF pokrenuo zakonom propisani postupak provedbe ovrhe na novčanim sredstvima glavnog dužnika u smislu odredbe čl. 183. OZ u svezi s čl. 2. i čl. 36. ZPONS na temelju zadužnice (a koja isprava ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi), podnošenjem zahtjeva FINA-i 5. siječnja 2009. te 14. lipnja 2013., a koja radnja prema ocjeni ovog suda ima značaj pokretanja postupka vjerovnika pred sudom protiv glavnog dužnika u smislu odredbe čl. 126. st. 3. ZOO, to je kao posljedica navedene radnje vjerovnika nastupio prekid zastare i prema ovdje tužitelju kao jamcu-platcu.

16.2. Pravno shvaćanje ovog višeg suda podudarno je pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi broj Rev 2423/2017-2 od 28. rujna 2022. u kojoj je navedeno: „U suprotnom kada bi se pojam pokretanja postupka pred sudom tumačio bukvalno i usko, to bi značilo da bi vjerovnik bio u nepovoljnijem položaju glede pitanja prekida zastare prema solidarnom dužniku kada je pokrenuo postupak naplate svoje tražbine izvan sudskog postupka makar mu taj put pravne zaštite nije niti moguć što je s pozicije pravne sigurnosti i jednakosti svih pred zakonom nedopušteno“, koji se u toj presudi pozvao i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odlukama poslovni broj Rev-3231/2016-2 od 15. siječnja 2020. i Rev-1133/2020-2 od 2. veljače 2021. prema kojem (imajući u vidu odredbe čl. 183. st. 1. i 7. i čl. 178. st. 1. i 5. OZ) je navedeno: „...S obzirom na citirane zakonske odredbe, opravdano se postavlja pitanje svrhe parničnog postupka pokrenutog radi naplate potraživanja koje je osigurano zadužnicom i/ili javnobilježnički ovjerovljenom ispravom kojom je dana suglasnost zaplijene plaće odnosno drugog stalnog novčanog primanja. Naime, cilj pokretanja parničnog postupka je ishođenje ovršne isprave na temelju koje bi vjerovnik mogao prisilno naplatiti svoje potraživanje, a u konkretnom slučaju vjerovnik već raspolaže takvom ispravom. Štoviše, u smislu odredbe članka 183. stavak 1., odnosno članka 178. stavak 2. OZ, u konkretnom slučaju vjerovnik raspolaže ispravama koje imaju i jači pravni učinak od sudske odluke kao ovršne isprave (učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi u odnosu na tražbine ovršenika po računu). Drugim riječima, u području pravne zaštite ne postiže se veća učinkovitost pravomoćnom i ovršnom presudom u odnosu na dana sredstva osiguranja, pa je u pravu revident kada ističe da ne postoji pravni interes tužitelja za traženje kondemnatorne pravne zaštite od suda ako već raspolaže ovršnom ispravom koja mu omogućava ostvariti identičnu pravnu korist. Naime, prema shvaćanju ovog suda, i u slučaju kada vjerovnik već raspolaže ovršnom ispravom koja sama po sebi nema značenje pravomoćno presuđene stvari niti sudske nagodbe, ali mu omogućava da ostvari onu pravnu korist koju u osnovi želi postići tražeći kondemnatornu zaštitu, onda tužitelju nedostaje pravni interes za podnošenje (kondemnatorne) tužbe.“

17. Slijedom svega navedenog, valja zaključiti da u situaciji kada vjerovnik na temelju zadužnice podnese protiv jednog od jamaca plataca kao glavnog dužnika zahtjev za naplatu potraživanja FINA-i u smislu odredbe čl. 183. OZ u svezi sa čl. 2. i 36. ZPONS, te u situaciji ako se vjerovniku za obvezu glavnog dužnika „[obrt]“ Obrt za obradu i ugradnju kamena i keramike – TF i BF ugovorom obvezala de facto ista osoba – vlasnik obrta kao jamac-platac, u takvoj situaciji se pokretanjem postupka provedbe ovrhe protivjednog od vlasnika obrta kao glavnog dužnika na njegovim novčanim sredstvima podnošenjem zahtjeva FINI za naplatu na temelju zadužnice (koja ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi), prekida zastara ne samo u odnosu na jednog od glavnog dužnika u smislu odredbe čl. 241. ZOO, već i u odnosu prema jamca-platca u smislu odredbe čl. 126. st. 3. ZOO, s obzirom da podnošenje zahtjeva protiv jednog od glavnog dužnika FINA-i za naplatu potraživanja na temelju zadužnice (u smislu odredbe čl. 183. OZ u vezi s čl. 2. i čl. 36. ZPONS), predstavlja vjerovnikovu radnju koja ima značaj pokretanja postupka vjerovnika pred sudom protiv glavnog dužnika radi ostvarenja potraživanja.

18. Stoga, a s obzirom da je radi naplate potraživanja protiv jednog od glavnih dužnika podnošenjem zahtjeva tužitelja FINA-i 5. siječnja 2009. te 14. lipnja 2013. došlo do prekida zastare i u odnosu na ovdje tužitelja, to je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev.

18.1. Naime, prekid zastarijevanja prema jednom od jamaca plataca kao glavnog dužnika nema učinak prema tužitelju kao solidarnom dužniku, pa da pokušajem naplate svojeg potraživanja prema jednom od jamaca plataca kao glavnog dužnika stavljanjem zahtjeva tuženika za naplatu na temelju zadužnice FINA-i nije došlo do prekida zastare prema ovdje tužitelju kao jamcu-platcu iz Ugovora o kreditu broj 111- 84/2008.

19. Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja suda prvog stupnja, nije pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je pobijanom presudom prihvaćen tužbeni zahtjev pa je valjalo, primjenom odredbe članka 373. točke 3. ZPP, prihvatiti žalbu tuženika u tom dijelu i preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se taj zahtjev odbije, te odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

20. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu ovaj viši sud na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP u svezi članka 154. stavka 1. ZPP odlučuje o troškovima cijelog postupka.

21. Tuženiku je dosuđen trošak postupka koji se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku odmjerenog u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) i to za zastupanje na ročištu 12. ožujka 2025. prema Tbr. 9. t. 1. – 200 eura uz primjenu Tbr. 46. – PDV - 50,00 eura, sveukupno 250,00 eura, kako je odlučeno u točki II. izreke.

22. Zatezne kamate na dosuđeni iznos parničnog troška temelje se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO a teku od donošenja drugostupanjske odluke na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu 9. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Dubravka Penić Lukač