Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5451/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice AN, koju brani odvjetnica Doris Košta u Splitu, zbog prekršaja iz članka 172. stavka 1. točke 9. i stavka 3. Zakona o poljoprivredi („Narodne novine“, broj: 118/18, 42/20, 127/20, 52/21), odlučujući o žalbama tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe poljoprivredne inspekcije i okrivljenice AN, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, od 1. ožujka 2024., poslovni broj: Pp-15066/2021-7, na sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Žalbe tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe poljoprivredne inspekcije i okrivljenice AN odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II Okrivljenica je dužna platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, pod prijetnjom izvršenja.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom okrivljenica FN proglašena je krivom i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 900,00 eura, zbog prekršaja iz članka 172.b stavka 1. točke 9. i stavka 3. (pravilno: članka 172. stavka 1. točke 9. i stavka 3.) Zakona o poljoprivredi, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, uz upozorenje da će se, ako u roku za plaćanje plati dvije trećine izrečene novčane kazne, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona, smatrati da je novčana kazna u cjelini plaćena.

1. Istom presudom okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura.

2. Protiv navedene presude tužitelj i okrivljenica po braniteljici pravodobno su podnijeli žalbe, tužitelj zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, a okrivljenica zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i povrede materijalnog prekršajnog prav, podredno i zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

2. Tužitelj u žalbi u bitnom navodi da ublaženom kaznom neće biti postignuta svrha kažnjavanja.

3. Okrivljenica u žalbi u bitnom navodi da je pobijanom presudom počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona u odnosu na razloge. Ističe da je postupila po usmenom rješenju i da je otklonila nepravilnosti u najkraćem roku, pa kako je to bilo prvi puta, to navedene okolnosti isključuju prekršajni progon. Prekršaj je počinjen iz neznanja, a kako je otklonila ili umanjila posljedice prekršaja, trebalo ju je primjenom članka 38. Prekršajnog zakona osloboditi od kazne.

4. Žalitelji predlažu da se, iz razloga navedenih u žalbama, žalbe prihvate.

3. Žalbe nisu osnovane.

4. Odlučujući o žalbama te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske utvrdio je da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što sud pazi po službenoj dužnosti, zatim da nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona na koju okrivljenica ukazuje, kao i da je prvostupanjski sud točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenicu pravilno proglasio krivom i kaznio za terećeni prekršaj.

5. Neutemeljen je žalbeni navod okrivljenice da je pobijanom presudom počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka u sastavu presude, navedena i opisana u članku 195. stavku 1. točki 11. Prekršajnog zakona, već su po ocjeni ovog suda razlozi presude jasni i određeni, te nisu proturječni niti međusobno, niti izreci, niti stanju spisa predmeta, pri čemu je prvostupanjski sud za svaku svoju odluku dao valjane i argumentirane razloge koje prihvaća i ovaj sud, pa neosnovano žaliteljica istače počinjenu bitnu povredu.

6. Nadalje, neosnovan je i žalbeni navod okrivljenice koja ističe da okolnosti da je postupila po usmenom rješenju, da je otklonila nepravilnosti u najkraćem roku, kao i da je to bilo prvi puta, isključuju prekršajni progon, budući da je predmetno rješenje u konkretnom slučaju donijeto na temelju članka 168. Zakona o poljoprivredi, sukladno kojoj odredbi nadležni inspektor, u okviru svoje nadležnosti propisane tim Zakonom, pri obavljanju službene kontrole i inspekcijskih nadzora, ima pravo i dužnost donijeti usmeno rješenje o privremenoj zabrani uvoza, prodaje ili stavljanja na tržište proizvoda iz sektora voća i povrća koji nisu u skladu s tržišnim standardima (članak 168. stavak 1. podstavak 5.), koje usmeno rješenje u smislu članka 73. stavka 4. Zakona o Državnom inspektoratu nije zapreka za podnošenje optužnog prijedloga (Iznimno od stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka, ako inspektor utvrdi da je počinjen prekršaj kojim se ugrožava život, sigurnost i zdravlje ljudi, imovina veće vrijednosti, okoliš, u svim slučajevima kada je propisana upravna mjera zabrane te ponovnog utvrđenja istog prekršaja u roku od godinu dana, dužan je bez odgađanja, a najkasnije u roku od 15 dana od dana završetka nadzora, podnijeti optužni prijedlog za pokretanje prekršajnog postupka odnosno izdati prekršajni nalog.).

7. Analizom predmeta utvrđeno je da je okrivljenica aktivno sudjelovala u postupku koji je proveo prvostupanjski sud te da je, braneći se, isticala da nije kriva za terećeni prekršaj, nakon čega je proveden dokazni postupak u kojem je napravljen uvid u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu.

5. Prvostupanjski sud osnovano je, na temelju obrane okrivljenice i provedenog dokaznog postupka, zaključio da su se u ponašanju okrivljenice stekla sva bitna obilježja prekršaja iz članka 172. stavka 1. točke 9. i stavka 3. Zakona o poljoprivredi.

6. Takav zaključak sud temelji na pravilnoj ocjeni izvedenih dokaza, navodeći za to dostatne i relevantne razloge koji su u potpunosti prihvatljivi i ovom sudu, a razlozi koje okrivljenica ističe nisu razlozi isključenja prekršajne odgovornosti okrivljenika.

7. Naime, okrivljenica je kao obrtnica bila dužna upoznati se sa svim odredbama koje reguliraju područje prodaje svježeg voća i povrća, a za odgovornost za prekršaj dovoljan je i nehaj počinitelja.

8. Ispitujući dalje pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda tužitelja koji je mišljenja da je okrivljenica za počinjeni prekršaj kažnjena preblagom kaznom kojom neće biti postignuta svrha kažnjavanja, kao i u smislu žalbenih navoda okrivljenice koja ističe je da primjenom članka 38. Prekršajnog zakona treba osloboditi od kazne, ovaj sud je mišljenja da okrivljenica za terećeni prekršaj nije kažnjena prestrogom kaznom, jer je prvostupanjski sud istu već ublažio ispod zakonom propisanog minimumima, s obzirom da je za fizičku osobu obrtnika kao počinitelja prekršaja iz 172. stavka 1. točke 9. i stavka 3. Zakona o poljoprivredi, propisana novčana kazna u rasponu od 20.000,00 do 30.000,00 kn.

8. Naime, prvostupanjski sud, po ocjeni ovog suda, pri odmjeravanju kazne već je imao u vidu sve okolnosti propisane člankom 36. Prekršajnog zakona koje utječu na visinu kazne, pa je okrivljenici, cijeneći priznanje bitnih obilježja djela, djelomično otklanjanje nepravilnosti, izostanak težih štetnih posljedica, zdravstveno stanje okrivljenice i njenu nekažnjavanost kao olakotnu okolnost, primjenom članka 37. stavka 2. Prekršajnog zakona izrekao znatno ublaženu novčanu kaznu, u uvjerenju da se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom, za što je dao i odgovarajuće razloge.

9. Izrečena novčana kazna razmjerna je težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenice, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, a njenim izricanjem postići će se svrha kažnjavanja i na istu djelovati na način da ubuduće ne čini ovakve ili slične prekršaje, odnosno postići će se kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije.

10. Nadalje, svoju odluku da okrivljenicu ne oslobodi od kazne primjenom članka 38. stavka 2. Prekršajnog zakona prvostupanjski sud obrazložio je na način prihvatljiv i ovom sudu, jer po ocjeni ovog suda ne postoje uvjeti za fakultativno oslobađanje od kazne, budući da terećeni prekršaj nije takve naravi da bi okrivljenica isticanjem pravilnih deklaracija na dijelu nepravilno deklariranog voća mogla otkloniti ili umanjiti posljedice prekršaja ili naknaditi štetu koju je njime prouzročila.

9. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezana okrivljenica na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

10. Iz navedenih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 9. rujna 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.