Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-942/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika TRENTO d. o. o. Ivandol, kao pravne osobe i KK, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz članka 10. stavka 1.a) i stavka 2. Zakona o minimalnoj plaći („Narodne novine“, broj: 118/18, 120/21) i dr., odlučujući o žalbama tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor radnih odnosa i okrivljenika TRENTO d. o. o. Ivandol, kao pravne osobe i KK, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, podnijetima protiv presude Općinskog suda u Požegi, Prekršajnog odjela, poslovni broj: Pp-220/2022-8 od 9. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor radnih odnosa, osnovanom, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana presuda u pravnog oznaci djela i odluci o kazni, na način da se okrivljenicima TRENTO d. o. o. Ivandol, kao pravnoj osobi i KK, kao odgovornoj osobi u pravnoj osobi, za prekršaj koji se pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 10. stavka 1.a) i stavka 2. Zakona o minimalnoj plaći ("Narodne novine" broj: 118/18., 120/21. i 152/24.), činjenično opisan u izreci, uz primjenu članka 37. stavka 2. i stavka 3. Prekršajnog zakona, utvrđuju novčane kazne u iznosima od 3.500,00 (tritisućepetsto) eura pravnoj osobi te 500,00 (petsto) eura odgovornoj osobi, a za prekršaj iz članka 229. stavka 1. točke 34. i stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanog u izreci, u iznosima od 3.500,00 (tritisućepetsto) eura pravnoj osobi te 500,00 (petsto) eura odgovornoj osobi, te im se na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izriču ukupne novčane kazne u iznosima od 7.000,00 (sedamtisuća) eura pravnoj osobi i 1.000,00 (tisuću) eura odgovornoj osobi, koje su dužni platiti u roku od 60 (šezdeset) dana od dana primitka ove presude, s time da će se, ako dvije trećine izrečenih novčanih kazni plate u roku za plaćanje, smatrati da su novčane kazne u cjelini plaćene.
II. Žalba okrivljenika TRENTO d. o. o. Ivandol, kao pravne osobe i KK, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, odbija se kao neosnovana i u ostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu, potvrđuje se prvostupanjska presuda.
III Okrivljenici su dužni platiti paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda u iznosu od po 30,00 (trideset) eura, svaki, u roku od 60 (šezdeset) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom presudom okrivljenici TRENTO d. o. o. Ivandol, kao pravna osoba i KK, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, proglašeni su krivima i primjenom članka 37. Prekršajnog zakona kažnjeni ukupnim novčanim kaznama u iznosima od 900,00 eura pravna osoba, te 500,00 eura odgovorna osoba, zbog prekršaja iz članka 10. stavka 1. i stavka 2. Zakona o minimalnoj plaći i članka 229. stavka 1. točke 34. i stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanih u izreci, uz pravilno upozorenje da će se, ako dvije trećine izrečenih novčanih kazni plate u roku za plaćanje, u smislu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona smatrati da su novčane kazne u cjelini plaćene.
1.1. Za pojedine prekršaje okrivljenicima su utvrđene novčane kazne u iznosima od 600,00 eura i 300,00 eura pravnoj osobi, te po 250,00 eura odgovornoj osobi.
1.2. Također su istom presudom okrivljenici obvezani platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura, svaki.
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj i okrivljenici pravodobno su podnijeli žalbe zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
2.1. Okrivljenici u žalbi ističu da su u lošoj financijskoj situaciji koja se izrečenim kaznama dodatno pogoršava, napominjući da su plaće radnicima isplaćene čim su izašli iz blokade, te su im uručeni i obračuni plaća.
2.2. Tužitelj u žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud okrivljenike kaznio preblagim kaznama, s time da je u odnosu na pravnu osobu povrijedio i materijalno prekršajno pravo u korist okrivljenika, jer su utvrđene kazne niže od općeg minimuma. Izrečenim kaznama neće biti postignuta svrha kažnjavanje, a iste nisu proporcionalne težini prekršaja.
2.3. Tužitelj i okrivljenici predlažu da se iz razloga navedenih u žalbama, iste prihvate.
3. Žalba tužitelj je osnovana, dok je žalba okrivljenika neosnovana.
4. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske utvrdio je da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, kao i da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Međutim, iz izreke pobijane presude razvidno je kako je sud prvog stupnja djelo zbog kojeg su okrivljenici proglašeni krivima zbog neisplate minimalne plaće radnicima pogrešno pravno označio kao prekršaj iz članka 10. stavka 1. i stavka 2. Zakona o minimalnoj plaći ("Narodne novine" broj: 118/18. i 120/21.) Ovo stoga, što je u vrijeme počinjenja djela već bio na snazi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o minimalnoj plaći ("Narodne novine" broj: 120/21) koji je taj prekršaj kvalificirao kao prekršaj iz članka 10. stavka 1.a) i stavka 2., dok je 9. siječnja 2025. u vrijeme donošenja pobijane presude već bio na snazi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o minimalnoj plaći ("Narodne novine" broj: 152/24. – stupio na snagu 1. siječnja 2025.) koji propisuje nešto blaže novčane kazne za oba počinitelja od primijenjenog Zakona o minimalnoj plaći.
Slijedom navedenog, ovaj je Sud po službenoj dužnosti, radi pravilne primjene materijalnog prekršajnog prava uvažavajući načelo primjene blažeg propisa (članak 2. stavak 2. Prekršajnog zakona) inkriminirani prekršaj pravilno pravno označio, kao u točki I izreke ove drugostupanjske presude.
5. Ispitujući dalje pobijanu presudu u odnosu na žalbene navode okrivljenika koji ističu da su za počinjene prekršaje kažnjeni prestrogim kaznama, ovaj sud nalazi da izrečene novčane kazne u konkretnom slučaju nisu primjerene svim okolnostima slučaja te da je odmjerenim kaznama povrijeđeno materijalno prekršajno pravo u korist okrivljene pravne osobe, budući da s obzirom na zapriječene novčane kazne pravnoj osobi kao počinitelju terećenih prekršaja novčana kazna ne smije biti niža od 1.040,00 eura, kako to tužitelj pravilno i ističe u svojoj žalbi.
6. S obzirom na činjenicu okrivljenici svojim radnicima tri uzastopna mjeseca nisu isplatiti minimalnu plaća, te da radnicima ĐK i RK nisu dostavili obračune dugovanih a neisplaćenih plaća za dva uzastopna mjeseca, pravilno tužitelj ističe da izrečene novčane kazne nisu primjerene te da istima neće biti postignuta svrha kažnjavanja, tako da i ovaj sud nalazi da su okrivljenici za počinjene prekršaje kažnjeni preblagim kaznama.
6.1. Naime, iz obrazloženja pobijane presude vidljivo je da je prvostupanjski sud okrivljenicima ublažio novčane kazne zbog prekršaja činjenično opisanih u izreci, navodeći za takvu odluku kao razloge priznanje prekršaja, žaljenje i okolnosti pod kojima su prekršaji počinjeni.
6.2. Navedene olakotne okolnosti, uz dosadašnju nekažnjavanost okrivljenika, kako to proizlazi iz stanja spisa predmeta, pružaju dostatnu osnovu za primjenu instituta ublažavanja kazne, međutim ne u iznosu koji je utvrdio prvostupanjski sud.
6.3. Stoga je ovaj sud, prihvaćajući žalbu tužitelja, preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni te okrivljenicima za počinjene prekršaje odmjerio novčane kazne uz primjenu članka 37. stavka 2. i stavka 3. Prekršajnog zakona, dakle u iznosima koji su niži od propisanih posebnih minimuma, vodeći računa o svim okolnostima koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja i koje okolnosti su po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđene.
6.4. Izrečene novčane kazne primjerene su i dostatne kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, s time da će se, u smislu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčane kazne smatrati u cjelini plaćenima ako osuđene osobe plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni u roku za plaćanje.
7. Iako je 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu („Narodne novine“ broj 151/22), kojim je kontinuitet prekršaja kojim se okrivljenici terete da nisu radnicima dostavili obračune dugovanih a neisplaćenih plaća zadržan u točki 46. članka 229. stavka 1. i 2. Zakona o radu s propisanim blažim novčanim kaznama za počinitelje tog prekršaja, s obzirom na novčane kazne odmjerene u znatno ublaženim iznosima koji su unutar okvira novčanih iznosa propisanih i zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i sada propisanih novčanih kazni, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni blažeg propisa, jer po stavu ovog suda Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu ne dovodi do povoljnijeg rezultata za okrivljenike.
8. Kako je ovaj sud, postupajući po žalbama okrivljenika i tužitelja, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to je za njih, temeljem članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c citiranog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu žalbe na ovom sudu, time da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.
9. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 9. rujna 2025.
Zapisničarka
Predsjednica vijeća
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Katica Lučić, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Požegi, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.