Poslovni broj: Usž-1260/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Eveline Čolović Tomić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Langhart d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 13894803319, kojeg zastupa opunomoćenik Florijan Matić, odvjetnik iz Rijeke, Korzo 22, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 76767369197, radi naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1076/2024-7 od 27. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 1076/2024-7 od 27. siječnja 2025.

II. Poništava se rješenje Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište KLASA: UP/II-320-02/23-21/31, URBROJ: 525-06/195-24-2 od 19. lipnja 2024.

III. Poništava se rješenje Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj, Opatija, KLASA: UP/I-320- 03/16-01/93, URBROJ: 2170-08-02/24-23-10 od 24. veljače 2023.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog upravnog spora u iznosu od 2.500,00 € (dvijetisućepetstoeura) u roku od 30 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-320-02/23-21/31, URBROJ: 525-06/195-24-2 od 19. lipnja 2024. i rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj, Opatija, KLASA: UP/I-320-03/16-01/93, URBROJ: 2170-08-02/24-23-10 od 24. veljače 2023. (točka I. izreke) te se odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora (točka II. izreke)

2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 24. veljače 2023, kojim je tužitelju kao investitoru izgradnje samostojeće obiteljske građevine, 3. skupine, GBP 533,85 m[2] , na novoformiranoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 833 m[2] , kulture pašnjak, određena visina naknade za promjenu namjene poljoprivrednog u građevinsko zemljište, u iznosu od 1.875,29 €.

3. Tužitelj je protiv navedene prvostupanjske presude izjavio žalbu u kojoj ističe da je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio razloge iz obrazloženja rješenja tuženika prema kojima nezastarjeva pravo na utvrđivanje naknade za prenamjenu poljoprivrednog u građevinsko zemljište. Smatra da hrvatski pravi sustav ne poznaje novčana potraživanja koja nezastarjevaju radi čega nereguliranje instituta zastare Zakonom o poljoprivrednom zemljištu ne znači da predmetna obveza ne zastarijeva, već se na pravni institut zastare primjenjuju pravni propisi kojima je taj institut uređen, a to je, prema mišljenju tužitelja, Zakon o obveznim odnosima. Smatra da na institut zastare treba paziti po službenoj dužnosti, jer javnopravno tijelo ima obvezu pokrenuti upravne postupke radi zaštite javnog interesa. Drži da zastara ima za cilj zaštitu pravne sigurnosti, odnosno onemogućavanje javnoj vlasti da nakon zakonom određenih rokova građanima nameće zastarjele obveze kao što su to učinili tuženik i prvostupanjsko tijelo. Ukazuje i na pogrešnu primjenu materijalnog prava radi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja da je predmetno zemljište prije izdavanja građevinske dozvole bilo poljoprivredno zemljište. Tvrdi da k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne predstavlja pašnjak, već dvorište koje nije poljoprivredno zemljište. Smatra da u konkretnom slučaju za pravilnu primjenu materijalnog prava nije odlučna činjenica kada je ishođena građevinska dozvola, već kada je predmetna nekretnina prenamijenjena iz poljoprivrednog u građevinsko zemljište, odnosno je li prenamjena predmetnog zemljišta izvršena prije 1. siječnja 2009. godine. Ističe da se jednokratna naknada za promjenu namjene određuje investitoru, što on nije, već je to društvo Gal d.o.o., koje je navedeno u građevinskoj dozvoli. Činjenica što je to društvo prestalo postojati, ne znači da ta obveza prelazi na njega. Napominje da su u vrijeme prestanka postojanja navedenog društva, vlasnici predmetnog zemljišta postale treće osobe. Osporava i tržišnu vrijednosti predmetne nekretnine, koja je utvrđena na temelju podatka nadležne porezne uprave za k. o. [katastarska općina] obzirom da je u spis dostavio kupoprodajni ugovor iz kojeg je razvidno da je tržišna vrijednost puno niža od utvrđene, a o čemu se prvostupanjski sud nije očitovao. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno vratiti prvostupanjskom sudu predmet na ponovni postupak.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24. dalje ZUS-a), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud neosnovano odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

7. Naime, iz podataka spisa predmeta razvidno je da je pravnom predniku tužitelja, trgovačkom društvu Gal d.o.o., izdana građevinska dozvola KLASA: UP/I- 361-03/14-06/113 URBROJ: 2170/1-03-06/7-15-10 od 9. rujna 2015. (pravomoćna 30. rujna 2015.), kojom mu je odobrena gradnja samostojeće obiteljske građevine na novoformiranoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja po kulturi predstavlja pašnjak površine 833 m[2] , dakle, poljoprivredno zemljište u smislu članka 3. stavka 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“, broj 39/13. i 48/15.).

8. Kraj naprijed izloženog činjeničnog stana, a uzimajući u obzir da je trgovačko društvo Gal d.o.o. brisano iz sudskog registra 4. prosinca 2019. uslijed pripajanja tužitelju, prvostupanjsko tijelo je rješenjem utvrdilo da su ostvareni uvjeti nametanja tužitelju obveze plaćanja jednokratne naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta primjenom odredbe članka 21. stavka 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, prema kojoj se jednokratna naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta zbog umanjenja vrijednosti i površine poljoprivrednog zemljišta kao dobra od interesa za Republiku Hrvatsku plaća prema površini građevinske čestice utvrđene na temelju izvršnog akta kojim se odobrava građenje.

9. Tužitelj je tijekom upravnog postupka i upravnog spora isticao prigovor zastare navedenog potraživanja pozivajući se na odredbe Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20., dalje: OPZ), koji su tuženik i prvostupanjski sud ocijenili neosnovanim obzirom da Zakon o poljoprivrednom zemljištu ne propisuje zabranu donošenja rješenja o naknadi po proteku roka od 30 dana odnosno da se ne radi o prekluzivnom, već o instruktivnom roku protekom kojeg ne prestaje pravo i obveza prvostupanjskog tijela za donošenje rješenja o naknadi za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta.

10. Izloženo shvaćanje o vrsti roka za poduzimanje procesne radnje donošenja rješenja o naknadi u skladu je s ustaljenom upravnosudskom praksom, koju je potvrdio i Ustavni sud u svojoj odluci broj: U-III-5034/19 od 16. lipnja 2021.

11. Međutim, ovaj Sud smatra da je u odnosu prigovor zastare predmetnog potraživanja odlučno, je li tužitelju predmetna obveza utvrđena nakon proteka zastranih rokova propisanih člankom 108. OPZ-a.

12. Naime, odredbe Zakona o poljoprivrednom zemljištu ne propisuju zastarne rokove za utvrđivanje obveze plaćanja jednokratne naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta kao novčanog javnog davanja slijedom čega se zastara utvrđuje primjenom odredbi OPZ-a, koje se na odgovarajući način primjenjuju i na druga javna davanja među koja spada i predmetna naknada (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudama poslovni broj. U-zpz-12/2016-8 od 10. rujna 2024., U-zpz-28/2021 od 25. svibnja 2021.)

13. Odredbom članka 108. stavak 1. OPZ-a propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, s time da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza (članak 108. stavak 2.).

14. U konkretnom slučaju nije sporno da je građevinska dozvola za gradnju na predmetnoj čestici postala pravomoćna (time i izvršna) 30. rujna 2015. te da je sukladno citiranoj odredbi članka 21. stavka 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu za utvrđenje naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta relevantan upravo trenutak kad je građevinska dozvola postala izvršna, sukladno odredbi članka 108. stavka 2. OPZ-a zastara prava na utvrđenje predmetne naknade počela je teći 1. siječnja 2016., a što ima za posljedicu da je do donošenja rješenja tuženika (19. lipnja 2024.) kao i prvostupanjskog rješenja (24. veljače 2023.) protekao šestogodišnji rok predviđen odredbom članka 108. stavka 1. OPZ-a za utvrđenje te obveze.

15. Kraj takvog stanja stvari, u pravu je tužitelj kada ističe da je u konkretnom slučaju nastupila zastara prava na utvrđenje predmetne obveze zbog čega je ovaj Sud žalbu i tužbeni zahtjev tužitelja usvojio te poništio prvostupanjsku presudu i upravna rješenja, jer nisu utemeljena na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

16. Tužitelju je, s obzirom na potpuni uspjeh u sporu na temelju članka 147. ZUS- a, uz primjenu Tbr. 27., 46. i 52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23), Sud priznao trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za sastav tužbe i pristupa na ročište od po 500 bodova uvećano za iznos PDV-a što ukupno iznosi 2.500,00 €.

17. Trebalo je stoga, temeljem članka 135. stavka 2., a odgovarajućom primjenom članka 117. stavka 1. ZUS-a, te članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 9. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović