REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3773/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika ED iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Alen Pešušić, odvjetnik u Zagrebu, protiv I-tuženice-protutužiteljice ZD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II-tuženika-protutužitelja OD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, radi iseljenja, predaje u posjed i utvrđenja, odlučujući o prijedlogu I-tuženice-protutužiteljice i II-tuženika-protutužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 1285/2024-2 od 19. ožujka 2024., kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-325/2016-113 od 28. studenog 2023., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Ps-325/2016-117 od 5. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja, se odbija.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava, se odbacuje.

III. Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadom parničnog troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.

Obrazloženje

1. I. i II. tuženici-protutužitelji su protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1285/2024-2 od 19. ožujka 2024., kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-325/2016-113 od 28. studenog 2023., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Ps-325/2016-117 od 5. prosinca 2023., podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Postavljaju 9 (devet) pravnih pitanja za koja smatraju da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:

„1. Može li sud usvojiti kondemnatorni tužbeni zahtjev i tuženiku naložiti ispunjenje činidbe kao obveze iz dvostrano obveznog odnosa, iako je među strankama nesporno da tužitelj nije ispunio niti pokazao spremnost ispuniti svoju obvezu iz istog dvostrano obveznog odnosa?

2. Može li sud tuženika obvezati na ispunjenje obveze iako je kao uvjet ispunjenja te obveze ugovoreno ispunjenje obveze tužitelja koja nesporno nije ispunjena?

3. Je li stranka dužna ispuniti svoju obvezu iz dvostrano obveznog odnosa ukoliko druga stranka iz istog odnosa nije ispunila svoju obvezu niti ju je spremna ispuniti, a ujedno se radi o uvjetu ispunjenja obveze prvo navedene stranke?

4. Je li sud ovlašten odlučiti o tužbenom zahtjevu radi ispunjenja obveze iz dvostrano obveznog ugovora i takav zahtjev usvojiti, a bez da je prethodno odlučio o tuženikovom prigovoru neispunjenja u smislu čl.338.st.1. ZOO-a?

5. Je li sud kada u presudi nije naveo razloge o odlučnim činjenicama i obrazložio drugostupanjsku odluku u smislu čl.369.st.1. ZPP-a počinio i apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354.st.2.toč.11. ZPP-a?

6. Je li drugostupanjski sud ovlašten utvrditi žalbene navode neosnovanima, a bez da je iz obrazloženja presude jasno i nedvojbeno vidljivo da je prilikom donošenja odluke o žalbi pažljivo razmotrio i obrazloženo odgovorio na sve žalbene navode?

7. Predstavlja li propust drugostupanjskog suda da se obrazloženo očituje o žalbenim navodima bitno povredu odredaba Zakona o parničnom postupku iz čl.354.st.2.toč.11. ZPP-a?

8. Odnose li se odredbe Zakona o parničnom postupku o obveznom sadržaju pisano izrađene presude iz čl.338. ZPP-a i na drugostupanjske odluke?

9. Je li drugostupanjski sud ovlašten primjenjujući odredbu čl.368.st.1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u čijem je obrazloženju zanemaren znatni dio činjeničnog supstrata tužbe i znatni dio sadržaja provedenih dokaza?“.

2. Podnositelji prijedloga smatraju da su im povrijeđena i temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje kroz pravo na legitimno očekivanje kao dio aspekta zabrane arbitrarnog postupanja, pravo na obrazloženu sudsku odluku te pravo na djelotvoran pravni lijek te pravo na jednakost oružja.

3. Tužitelj-protutuženik u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije navodi u bitnom kako je prijedlog očito neosnovan te kako isti valja odbiti te potražuje naknadu parničnog troška podnesenog odgovora na prijedlog.

4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja-protutuženika za iseljenje i predaju u posjed nekretnine upisane u z.k. tijelo A I u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], [broj poduloška] stan u prizemlju - koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice i hodnika u ukupnoj površini od 50,00 m2, u stambenoj zgradi u [adresa], sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], po novoj izmjeri kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je protutužbenim zahtjevom tuženici-protutužitelji traže utvrditi da je ništav i bez pravne valjanosti Ugovor o zamjeni nekretnina od 20. lipnja 1995. na temelju kojeg je donesena presuda poslovni broj P-12217/03 i temeljem koje je u zemljišnim knjigama upisano vlasništvo tužitelja-protutuženika na stanu u [adresa], kao i zahtjev da se taj upis u zemljišnim knjigama briše i vrati na stanje prije provedbe upisa na temelju Ugovora o zamjeni nekretnina od 20. lipnja 1995.

6. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP revizijski sud je utvrdio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.

7. U provedenom postupku niže stupanjski sudovi su utvrdili:

- da je Ugovor o zamjeni nekretnina od 20. lipnja 1995. sklopljen između parničnih stranaka, da je predmet Ugovora zamjena nekretnina između vlasnika većeg stana (tužitelja-protutuženika) i to, kuće i dvorišta u [adresa], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], [katastarska općina], sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] i (tuženika- protutužitelja) vlasnika manjeg stana koji se nalazi u zgradi u [adresa], sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u visokom prizemlju, površine 50 m2 te utvrđivanje razlike vrijednosti između tih nekretnina,

- da je Ugovorom utvrđeno kako su tuženici-protutužitelji kao vlasnici manjeg stana dužni tužitelju–protutuženiku, vlasniku većeg stana, platiti razliku vrijednosti nekretnina u protuvrijednost iznosa od 100.000,00 DEM i to putem kredita Zagrebačke banke u roku 30 dana, na način da tužitelju-protutuženiku uplate protuvrijednosti 98.000,00 DEM u iznosu 352.643,20 kn s naznakom razlike vrijednosti po Ugovoru, a preostali iznos od 2.000 DEM u protuvrijednosti od 7.196,80 kn, tuženici-protutužitelji obvezali su se uplatiti poduzeću za usluge, posredovanje i promet nekretninama Zane d.o.o. Zagreb, a koja agencija je isto tako potpisnik Ugovora,

- da su Ugovor potpisale ugovorne strane, da su tuženici-protutužitelji potpise na Ugovoru ovjerili kod javnog bilježnika kao i da je nadležnoj poreznoj upravi plaćeni porez na promet nekretnina,

- da su tuženici-protutužitelji ovlastili tužitelja-protuženika da se na temelju Ugovora upiše u zemljišnim knjigama kao vlasnik stana u [adresa], dok je tužitelj- protuženik ovlastio tuženike-protutužitelje da na njegovoj, većoj nekretnini, upišu vlasništvo na svoje ime i to na temelju Ugovora te dokaza da su platili porez na promet nekretnina,

- da su na ime kredita Zagrebačke banke u okviru programa „MANJI STAN ZA VEĆI STAN“ tuženici-protutužitelji dopustili upis hipoteke na nekretnini u [adresa] te da je tuženica-protutužiteljica tražila da banka izvrši uplatu protuvrijednosti iznosa od 98.000 DEM na žiro račun ED, broj [broj bankovnog računa], te protuvrijednost od 2.000 DEM na žiro-račun [broj bankovnog računa] poduzeća ZANE, te da su uplate na zatraženi način i izvršene,

- da je upis prava vlasništva na stanu u [adresa], dopušten tužitelju- protutuženiku rješenjem zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Z-60868/10 od 27. prosinca 2010., i to na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-12217/03 od 23.11.2009., donesene u postupku koji se vodio između istih stranaka radi utvrđenja da je tužitelj-protutuženik na temelju spornog Ugovora stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva predmetnog stana.

7.1. Slijedom svega navedenog nižestupanjski sudovi zaključuju da je za sklapanje Ugovora o zamjeni nekretnina od 20. lipnja 1995. postojala je suglasnost volja ugovornih strana da zamijene nekretnine koje su imali u vlasništvu i to kuću u [adresa] u vlasništvu tužitelja-protutuženika sa stanom u [adresa] u vlasništvu tuženika-protutužitelja, kao i da tuženici-protutužitelji za nekretninu koju su stjecali tim ugovorom plate tužitelju-protutuženiku i razliku vrijednosti zamijenjenih nekretnina u koju svrhu je tuženica-protutužiteljica ishodila kredit u Zagrebačkoj banci d.d., koji je po njezinom nalogu isplaćen tužitelju-protutuženiku, a kao osiguranje vraćanja kredita na nekretnini tužitelja-protutuženika upisana je hipoteka na kući u [adresa] koja je prodana u ovršnom postupku koji je pokrenula Zagrebačka banka d.d., jer tuženica-protutužiteljica nije plaćala rate kredita kojim je platila tužitelju-protutuženiku razliku vrijednosti nekretnina u iznosu od 98.000 DEM. Isto, tako navodi se kako je predmetnu nekretninu u ovršnom postupku na dražbi kupio otac tužitelja- protutuženika, što kako se navodi nije od utjecaja na ishod konkretnog postupka, kao niti navodi tuženika o valjanosti potpisa, obzirom je navedeno kako je u nižestupanjskom postupku utvrđeno da je predmetni Ugovor potpisao tužitelj- protutuženik, a njegov potpis na Ugovoru da je kod javnog bilježnika, s tuženicima- protutužiteljima, potvrdila po punomoći njegova sestra ŽD, a da, za suprotno tuženici-protutužitelji nisu predložili nikakve dokaze.

7.2. Slijedom svega navedenog, nižestupanjski sudovi zaključuju kako tuženici- protutužitelji nisu dokazali da je navedeni pravni posao iz Ugovora fiktivan te da isto tako nisu niti predlagali odgovarajuće dokaze kojima bi tvrdnje o prividnosti predmetnog Ugovora mogli dokazati. Drugostupanjski sud navodi da činjenica što se sud prvog stupnja pozvao pogrešno na odredbu čl. 285. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 25/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje: ZOO), a ispravno se trebao pozvati na odredbu čl. 66 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 53/91, ) nije od utjecaja na pravilnost odluke jer je i tom odredbom na isti način propisano kako prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, ali prema odredbi stavka 2. istog članka ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost. Stoga, posljedica prividnog ugovora u smislu spomenute odredbe nije njegova ništetnost već isti među ugovornim stranama nema učinka - on je pravno nepostojeći pravni posao te ne može kao pravno nepostojeći biti ništetan u smislu odredbe članka 322. stavak 1. ZOO pa je navedeno kako je već i iz tog razloga valjalo odbiti protutužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora. Slijedom svega utvrđenog, sudovi nižeg stupnja zaključuju osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja sukladno čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZVDSP).

8. Prijedlog podnesen na temelju odredbe čl. 385. a st. 1. ZPP djelomično se svodi na pitanja (od 1. do 4.) vezana za ispunjenje činidbe iz dvostrano obveznog ugovora. Kada se ima na umu predmet tužbenog i protutužbenog zahtjeva razvidno je da o naznačenim pitanjima ne ovisi odluka u sporu i pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Isto tako podnositelji prijedloga, nisu se pozvali na odgovarajuće razloge važnosti tih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Tuženici-protutužitelji su se u tom djelu prijedloga pozvali isključivo na odluku ovog suda poslovni broj Rev-x-1167/2017 od 2. svibnja 2018., a navedena odluka ne predstavlja razloge važnosti u okolnostima konkretnog slučaja, obzirom je u predmetnoj odluci riječ o potpuno drugačijoj činjenično pravnoj situaciji. U preostalom dijelu postavljenih pravnih pitanja koja se odnose na postupanje drugostupanjskog suda napominje se kako se ista ne mogu kvalificirati kao materijalnopravno niti postupovnopravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ZPP; njima podnositelji zapravo upiru na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredba parničnog postupka počinjenu pred drugostupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu čl. 382. ZPP. Sve, osobito iz razloga što je iz odluke drugostupanjskog suda razvidno da je taj sud jasno i neproturječno obrazložio zašto smatra žalbu tuženika-protutužitelja neosnovanom te je ocjena tog suda koji su žalbeni navodi od odlučnog značaja jasni istaknuti i obrazloženi u smislu relevantnih i dostatnih razloga pa su i u tom slučaju odluke na koje se podnositelji prijedloga pozivaju Rev-837/2010 od i Rev-1317/1991 neodgovarajući razlozi važnosti tih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.

8.1. Stoga postavljena pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385 a st. 1. ZPP.

9. Podnositelji prijedloga za dopuštenje revizije nisu učinili vjerojatnim da su im povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu članka 385. a st. 2. ZPP. Naime, tuženici-protutužitelji u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu učinili vjerojatnim da su im tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje kroz pravo na legitimno očekivanje kao dio aspekta zabrane arbitrarnog postupanja ovog temeljnog ljudskog prava kojemu je smisao zaštita od proizvoljnih postupanja. Ovdje se napominje, a imajući na umu obrazloženja nižestupanjskih odluka, osobito utvrđenje da tuženici-protutužitelji nisu uopće predlagali adekvatne dokaze kojima bi mogli dokazati osnovanost protutužbenog, a isto tako nisu prilikom podnošenja prijedloga dostavili dijelove spisa s jasnim naznakama spornih dijelova iz kojih bi bilo razvidno da je nižestupanjski sud odbio neosnovano pojedine dokazne prijedloge, a sve sukladno čl. 387. st. 2. ZPP. Ovaj sud ocjenjuje da, iz njemu dostupnih dijelova spisa (v. čl. 387. st. 3. ZPP), ne proizlazi da bi u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženicima–protutužiteljima bilo onemogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima tužitelja, iznose činjenice i predlažu dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku – a proizlazi da su u svojim presudama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika; njihove presude su dostatno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak o vjerojatnosti da tuženik nije imao pravično suđenje, niti da im je povrijeđeno pravo na dosljednu primjenu pravila o ravnopravnosti i procesnoj ravnoteži stranaka, pravo na jednakost oružja te pravila o pravu stranaka na kontradiktorno raspravljanje. Navodi se kako legitimno očekivanje postoji kada pravo jasno proizlazi iz Zakona ili sudske prakse i kad su stečeni zakonski uvjeti za ostvarivanje tog prava, no puka nada ne može se smatrati legitimnim očekivanjem.

9.1. Neosnovano se podnositelji pozivaju na navode iz odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske jer su činjenično pravne situacije u tim odluka bitno drugačije od situacije konkretnog slučaja.

9.2. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.

10. Tužitelju-protutuženiku nije priznato pravo na trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, obzirom taj trošak ovaj sud smatra nepotrebnim u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

Zagreb, 9. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug