REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3766/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Klakar d.o.o., OIB 08494012622, Ston, Hodilje 33, kojeg zastupa punomoćnik Dubravko Arapović, odvjetnik u Dubrovniku, Vukovarska 22, protiv tuženika A.B. servis Imotski d.o.o., OIB 93995030289, Glavina Donja, Glavina Donja 469, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Ćosić, odvjetnik u Imotskom, Ante Starčevića 16, radi isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1685/2025-2 od 29. travnja 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-237/2019-42 od 6. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1685/2025-2 od 29. travnja 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-237/2019-42 od 6. ožujka 2025., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), postavivši jedno pravno pitanje za koja smatra da je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, a koje pitanje glasi:
"Je li na tuženiku teret dokaza negativne činjenice odnosno činjenice da tuženik nije odložio (kameni) materijal koji nadilazi količinu od 8000 m3 i predstavlja razliku između ukupne količine odloženog materijala(11381 m3) i količine za koju je tuženik priznao da ju je odložio(8000 m3)?".
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
4. Predmet spora je isplata naknade za deponiranje kamenog materijala na zemljištu u tužiteljevom posjedu.
5. Postupajući na temelju odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. ZPP, ovaj revizijski sud je ocijenio da postavljeno pravno pitanje nije važno za odluku u sporu, jer nižestupanjski sudovi nisu primijenili pravila o teretu dokazivanja na način da tuženik nije dokazao negativnu činjenicu već nisu prihvatili tuženikove navode iz razloga što tuženik nije dokazao da je netko drugi deponirao kameni materijal na istom zemljištu u količini većoj od 8000 m[3] (tužitelj je tvrdio da nitko osim tuženika nije deponirao kameni materijal na zemljištu kojim je ugovorom tuženiku dozvoljeno deponiranje kamenog materijala).
6. Budući da postavljeno pravno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 9. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
