Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Poslovni broj Gž-1668/2025-2
Osijek, Europska avenija 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Androš, predsjednika vijeća, Drage Grubeše, suca izvjestitelja i člana vijeća i Sanje Sušilović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branku Kobašu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-887/2024-8 od 16. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-887/2024-8 od 16. srpnja 2025. pod toč. I., II., III. i V. izreke.
II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba iz članka 6 stavka 1. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2006. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnini u korist Banke, sklopljenog 3.8.2006. između tužitelja ŠŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, [osobni identifikacijski broj], potvrđen 3.8.2006. po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka pod brojem OU-1690/06, u dijelu odredbe koja glasi: „…a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 2,50% (dvazarezpedeset) jednokratno, unaprijed.“.
II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da tužitelju ŠŽ u roku od 15 dana isplati iznos od 207,86 EUR (dvijestosedameuraosamdesetšestcenti) zajedno sa zateznom kamatom na iznos tekućom od 8.8.2006. do 31.7.2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024., pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
III. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da tužitelju ŠŽ naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 218,75 EUR (dvjestoosamnaesteurai sedamdesetpetcenti) zajedno sa zateznom kamatom od 16. srpnja 2025. do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
IV. Djelomično se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 481,25 EUR (četiristoosamdesetjedaneuroidvadesetpetcenti) uvećan za zatezne kamate od dana presuđenja do isplate, kao neosnovan.
V. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika Addiko bank d.d. za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 500,00 EUR (petstotinaeura), sa zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate, kao neosnovan."
2. Ovu presudu pod toč. I., II., III. i V. (odluka o trošku) pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troškova sastava žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Nasuprot žalbenim navodima tuženika prvostupanjska presuda sadržava iscrpne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, između razloga nema proturječnosti, pa stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Nisu ostvareni niti žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
5. Sporno je i u ovoj fazi postupka da li je odredba čl. 6.1. sadržana u Ugovoru o namjenskom kreditu bez depozita sa sporazumom o osiguranju prijenosom vlasništva od 3. kolovoza 2006. koja glasi: Korisnik kredita obvezuje se platiti naknadu, a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 2,50%, jednokratno, unaprijed.
6. Prvostupanjski sud je nakon savjesne i brižljive ocjene svih provedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) utvrdio da je Ugovor o kreditu (13.600,00 CHF) tužitelju odobren za kupnju osobnog vozila, da je Ugovor o kreditu zaključen u auto kući, da je samo informiran da je dužan platiti naknadu za obradu kredita, da je Ugovor o kreditu u kojem je sadržana i odredba čl. 6.1. tipski ugovor koji je unaprijed sastavio tuženik, da se o odredbi čl. 6.1. Ugovora nije pojedinačno pregovaralo, da je ova ugovorna odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja, da je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, da odredba čl. 6.1. nije izuzeta iz testa poštenosti, da potrošač nije mogao ocijeniti u koju svrhu banka naplaćuje naknadu za obradu kredita (čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača – "Narodne novine" broj 96/03., dalje ZZP), da je stoga odredba čl. 6.1. nepoštena, te po odredbi čl. 87. st.1. ZZP-a koja glasi: Nepoštena ugovorna odredba je ništetna, prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja pod toč. I. izreke.
7. Nastavno, prvostupanjski sud je utvrdio da je banka 7, kolovoza 2006. naplatila naknadu za obradu kredita u iznosu od 207,86 EURA / 1.566,09 kn iz sredstava odobrenog kredita.
8. Prvostupanjski sud je o zahtjevu za isplatu odlučio uz primjenu čl. 323. st. 1., čl. 1111. i čl. 1115. (toč. 20. obrazloženja presude) Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO), te o prihvaćanju restitucijskog zahtjeva dao valjane zaključke i ispravna pravna shvaćanja koja u cijelosti prihvaća pravilnim ovaj sud.
9. Odluku o odbijanju prigovora zastare tuženika prvostupanjski sud je ispravno odbio polazeći pravilno od pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-47/2020 koje glasi: Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedicu utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost. Stoga, suprotno navodima žalbe tuženika, opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO nije niti počeo teći.
10. Činjenični prigovor u žalbi tuženika da prvostupanjski sud po odredbi čl. 7. ZPP-a nije dopustio tuženiku izvođenje dokaza ovaj sud ne prihvaća, jer tuženik u svezi svojih prigovora na odlučne okolnosti (pojedinačno pregovaranje – čl. 81. st. 4. ZZP- a) nije predlagao dokaze iako je na tuženiku teret dokaza da se o ugovornoj odredbi iz čl. 6.1. Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo.
11. Suprotno navodima žalbe tuženika naknada za obradu kredita neovisno o tome što je iznosila 207,86 EURA uzrokovala je i po ocjeni ovog suda znatnu neravnotežu između ugovornih strana na štetu potrošača, kako je to iscrpno i ispravno obrazložio i prvostupanjski sud.
12. Pravna shvaćanja tuženika u pogledu odluke prvostupanjskog suda o odbijanju prigovora zastare koje tuženik daje u žalbi ovaj sud ne prihvaća jer je prvostupanjski sud pravilno odbio prigovor zastare tuženika.
13. Prvostupanjski sud je ispravno odluku o troškovima parničnog postupka utemeljio na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te iscrpno obrazložio pod toč. 24. presude, a visinu troškova ispravno odmjerio sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa).
14. Suprotno navodima žalbe tuženika prvostupanjski sud je ispravno tužitelju odmjerio trošak objave presude. Također, tuženik neosnovano prigovara da prvostupanjski sud nije odlučio o zahtjevu tuženika za naknadu troškova parničnog postupka, budući je sud prvog stupnja pod toč. V. izreke zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbio.
15. Slijedom iznijetog, činjenična utvrđenja, zaključci i pravilnost u primjeni materijalnog prava navodima žalbe tuženika nisu dovedeni u sumnju.
16. Odluka o trošku žalbe temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP-a.
17. Temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci.
18. U nepobijanom dijelu pod toč. IV. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
Osijek, 9. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Snježana Androš