Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1572/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše predsjednika vijeća, Snježane Androš članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Sanje Sušilović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AV, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Lani Andreis Nikolić i Luki Švastec, odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima NV, Sanji Porobija i Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-965/2024-27 od 18. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Žalbe tuženika odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-965/2024-27 od 18. travnja 2025.:

a) potvrđuje u pobijanom dijelu odluke o glavnoj stvari pod toč. I izreke i u dijelu pod toč. III izreke kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova,

b) preinačava odluka o troškovima pod toč II izreke tako da preinačena glasi,

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu 1.503,86 € sa zateznom kamatom od 18. travnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Utvrđuje se kako je Ugovor o namjenskom kreditu broj 3210647736, kreditna partija 7103785984 sklopljen dana 29. kolovoza 2007. g. između tužitelja AV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb, Republika Hrvatska, [osobni identifikacijski broj] ništetan u članku 2. stavak 1. u dijelu koji glasi:

"… u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora…", u članku 2. stavak 2. u dijelu koji glasi:

"… u skladu sa promjenama na tržištu a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. i na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi *** godišnje i (slovima***posto)" , u članku 2. stavak 4. u dijelu koji glasi:

"… u visini u skladu s važećom Odlukom o kamatnim stopama kreditora.", u članku 2. u dijelu koji glasi:

"… u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama Kreditora…"

te članku 7. stavak 2. u dijelu koji glasi: "… Za slučaj izmjene promjenjive redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/rate iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate. O izmijenjenom iznosu anuiteta/rate Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja Kreditora."

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.721,77 eura sa zateznom kamatom od dana donošenja presude tj. 18. travnja 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

III Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate."

2. Ovu presudu pravovremenom žalbom pobija tuženik zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači i odbije tužbeni zahtjev uz obvezu naknade tuženiku troška postupka, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troška žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužene, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Presuda suda prvog stupnja je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća pa se može ispitati, tako da donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upire tužena u žalbi.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu od 29. kolovoza 2007. u dijelu u kojem je ugovorena kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke tuženika.

8. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 29. kolovoza 2007. Ugovor o namjenskom kreditu broj 3210647736 kojim je odobren kredit u iznosu 287.970,00 kn sa ugovorenim rokom otplate od 30 godina i da je namjena kredita adaptacija stana,

- da je odredbom čl. 2. Ugovora o kreditu ugovorena redovna kamatna stopa u razdoblju 2 godine od dana stavljanja kredita u otplatu fiksna i iznosi 4,99% godišnje, a da se po isteku tog razdoblja pa do konačne otplate obračunava promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci banke o kreditiranju građana, a čl. 7. st. 2. ugovoreno je da za slučaj promjene redovne kamatne stope po Odluci kreditora korisnik kredita pristaje da se povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete,

- da je tuženik tijekom otplate kredita u više navrata jednostrano povećavao početno ugovorenu kamatnu stopu,

- da tužitelj u svom iskazu navodi da u predugovornoj fazi sklapanja ugovora nije bilo mogućnosti pregovaranja o ugovornim odredbama i nije mogao utjecati na sadržaj istih jer je ugovor bio tipski tj. unaprijed formuliran od strane tuženika te na taj način nije upozoren koji tržišni uvjeti dovode do promjene kamatne stope, a otplatni plan koji je dobio odgovarao je početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

9. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev uz zaključak da se o ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo što je imalo za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača sve u smislu odredbe čl. 96. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 79/07., 125/07. – dalje ZZP/07) te odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima("Narodne novine broj" 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23, dalje: ZOO).

10. Prvostupanjski sud je raspravio sva sporna pitanja i ispitao okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene potpuno i valjano utvrdio činjenično stanje (čl. 7. i 8. ZPP-a).

11. Prema propisu čl. 96. st. 1. ZZP/07, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok se prema st. 2. istog članka smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Osim toga, u st. 3. istog članka propisano je ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima.

12. Tako je određeno i Direktivom 93/13 EEZ, a koja je kasnije implementirana u nacionalno zakonodavstvo čl. 1. a. Zakona o izmjenama i dopunama ZZP-a iz 2012. godine.

12.1. Naime, Direktivom je propisano da se smatra nepoštenom odredba iz Ugovora koja daje mogućnost prodavatelju robe ili usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez da je za to u ugovoru dan valjani razlog, a o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, ako je postupanjem suprotno dobroj vjeri stvorena znatnija neravnoteža u pravima i obvezama proizašlih iz ugovora na štetu potrošača, s time da ugovorne odredbe koje se potrošaču nude u pisanom obliku moraju biti jasne i razumljive.

13. Kod standardiziranih ugovora o kreditu teret dokaza da se o spornoj ugovornoj odredbi pregovaralo je upravo na tuženiku u smislu odredbe čl. 96. st. 4. ZZP/07.

14. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je ugovorna odredba o kamati uočljiva, ali da sadržaj nije lako razumljiv, odnosno nije dovoljno određen (čl. 99. ZZP/07) zbog čega je dopušteno ocjenjivati je li ona nepoštena ili nije.

15. U smislu citiranih odredbi pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je odredbu čl. 2. i čl. 7. st. 2. Ugovora o kreditu formulirao isključivo tuženik i da na istu tužitelj nije mogao utjecati jer se o istoj nije pojedinačno pregovaralo kako to proizlazi iz iskaza tužitelja, dok tuženik nije dokazao suprotno. Stoga nadalje pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je postupanjem tuženika tužitelj stavljen u neravnopravan položaj i na taj način cijeni da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja ništetnu odredbu u smislu čl. 102. st. 1. ZZP/07.

16. Nije sporno da je zakonom bilo dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope i da ista odredba nije nepoštena sama po sebi već je do nepoštenosti došlo zbog postupanja tuženika u predugovornoj fazi sklapanja Ugovora jer se o istoj nije pojedinačno pregovaralo.

17. U konkretnom slučaju tuženik nije predlagao izvođenje dokaza na okolnost da su tužitelju u postupku sklapanja Ugovora o kreditu dane odgovarajuće obavijesti o sadržaju sporne ugovorne odredbe. Stoga je prvostupanjski sud imajući u vidu da je teret dokazivanja o obaviještenosti potrošača na bankama, a kako tuženik tu okolnost nije dokazao, pravilno zaključio da tuženik nije tužitelju dao odgovarajuće obavijesti prije sklapanja Ugovora.

18. Suprotno žalbenim navodima u konkretnom slučaju prvostupanjski sud ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva nije vezao uz presude donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača već je proveo test nepoštenosti sporne odredbe i osnovanost tužbenog zahtjeva raspravio kroz primjenu Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima i utvrdio sve pravno relevantne činjenice.

19. Tako pravilno obrazlaže prvostupanjski sud da se tužitelju moralo na transparentan način objasniti razloge i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope tako da na temelju jasnih i razumljivih kriterija tužitelj može predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze, a tuženik je primjenom navedenih ugovornih odredbi postupio suprotno odredbi čl. 247. ZOO koja propisuje da je ugovor sklopljen kad se ugovorne strane suglase o bitnim sastojcima ugovora. Stoga nadalje pravilno navodi prvostupanjski sud da su takve jednostrane ugovorne odredbe protivne načelu savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. ZOO jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužitelj mora vratiti tuženiku, a tužitelj nije mogao predvidjeti način kretanja kamatne stope.

20. Na žalbene navode da nije utvrđeno da je tužitelj imao status potrošača u smislu odredbe čl. 3. ZZP/03 valja odgovoriti da je teret dokaza te činjenice na tuženiku te se stoga ima smatrati da je tužitelj potrošač u smislu Direktive 93/13 EEZ kada je predmetni kredit sklopio kao fizička osoba za adaptaciju stana što je potvrđeno sadržajem Ugovora, a tuženik tu činjenicu nije doveo u sumnju. Nastavno valja ukazati da u slučaju kad banka taj status osporava da je upravo na banci teret dokaza da tužitelj taj status nema (zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 23. studenoga 2023.). Svojstvo potrošača procjenjuje se s obzirom na trenutak sklapanja Ugovora, a sve naknade promjene ne utječu na procjenu svojstva potrošača.

21. Ne prihvaćaju se daljnji žalbeni navodi tuženika da tužitelju ne pripada razlika kamate u razdoblju 1. siječnja 2013. s obzirom da je tuženik sukladno odredbi čl. 11.a Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 112/12., dalje: ZPK) uskladio svoje poslovanje sa zakonom.

22. Naime, odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju je strankama ugovora pružena mogućnost da same otklone razloge djelomične ništetnosti. Međutim, banka je svojom obavijesti o parametrima kamatne stope od 8. siječnja 2013. obavijestila korisnika kredita – tužiteljicu da se sada kamatna stopa mijenja u skladu sa promjenom javno dostupnog ugovorenog parametra 6M NRS1 za EUR, a čija je promjena neovisna o volji ugovorenih strana i da fiksni dio kamatne stope iznosi 3,43%, a varijabilni 3,32% i da kamatna stopa ostaje nepromjenjena.

23. Iako je banka navela u obavijesti korisniku koliki je varijabilni dio i kako se izražava, nije jasno po kojim kriterijima je fiksni dio određen sa 3,43 postotnih poena.

24. Kako pri sklapanju ugovora korisniku nisu objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora odnosno općih uvjeta poslovanja koje se na to odnose tako da korisnik na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze (što je i bio razlog ništetnosti odredbe o parametrima promjenjivosti kamatne stope), a početna stopa nije bila izražena na način da je u njoj definiran fiksni i promjenjivi dio, u okolnostima kakve su ove banka je svakako bila dužna objasniti kako je došla do fiksnog dijela kamatne stope koji utječe na ukupnu cijenu kredita (kao i Rev-1172/2018).

25. Dakle, upravo iz dopisa tuženika koji je u povodu ZIDZPK upućen tužitelju kao potrošaču jasno proizlazi da kamatna stopa po kreditu na dan 01. siječnja 2013. ostaje nepromijenjena i iznosi 6,75% i da je viša od početno ugovorene kamatne stope.

26. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud utvrdio ništetnom spornu ugovornu odredbu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jer se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu čl. 96. st. 1. ZZP/07.

27. Svi daljnji žalbeni navodi nisu od odlučnog značaja budući tužitelj nije postavio restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

28. Odluka o trošku utemeljena je na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi čl. 155. i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23 dalje: Tarifa).

29. U odnosu na žalbene tvrdnje tuženika kojim osporava tužitelju pravo na naknadu troškova jer je troškovnik predao na glavnoj raspravi, a ne u elektroničkom obliku sukladno odredbi čl. 106.a ZPP-a valja odgovoriti da troškovnik tužitelja nema značaja podneska koji bi u smislu odredbe čl. 107. ZPP-a trebalo dostaviti protivnoj stranci ukoliko se odluka o trošku donosi bez raspravljanja (čl. 164. st. 1. ZPP-a) pa to što je troškovnik predan na ročištu ne znači da je bez pravnog učinka.

30. No, djelomično je osnovana žalba tuženika zbog pogrešne primjene materijalnog prava prilikom odmjeravanja troškova za pojedine radnje.

31. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud tužitelju odmjerio trošak za ročište 24. veljače 2022. primjenom Tbr. 9.1. Tarife jer se raspravljalo o glavnoj stvari.

32. No, tuženik pravilno upire u žalbi da se na ročištu održanom 6. listopada 2021. raspravljalo o procesnim pitanjima pa je tužitelju valjalo obistiniti trošak primjenom Tbr. 9.2. Tarife (50%), što iznosi 50 bodova (umjesto priznatih 100 bodova).

33. Nadalje, tužitelju ne pripada trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu 53,09 eura jer isti trošak nije plaćen.

34. Plaćena je sudska pristojba za presudu u iznosu 100,00 kn/13,27 eura (list 123 spisa) (a ne u iznosu 53,09 eura kako to pogrešno utvrđuje prvostupanjski sud), kao i sudska pristojba za žalbu u iznosu 400,00 kn/53,09 eura (list 146 spisa).

35. Slijedom izloženog pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je tužitelju priznati troškove zastupanja po punomoćniku u iznosu 575 bodova što uz vrijednost boda iznosi 1.150,00 eura i sa pripadajućim PDV-om 1437,50 eura, što uz trošak plaćene sudske pristojbe za presudu u iznosu 13,27 eura i sudske pristojbe za žalbu u iznosu 53,09 eura iznosi ukupno 1.503,86 eura.

36. Stoga je žalbu tuženika valjalo odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja pod toč. I i III izreke, a uvažiti kao djelomično osnovanu i preinačiti odluku o trošku pod toč. II izreke te je odlučeno kao pod toč. I a ) i b) izreke ove odluke.

37. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka jer se radi o neznatnom uspjehu u odnosu na odluku o trošku (čl. 154. st. 5. u svezi čl. 166. st. 1. ZPP-a).

38. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu jer ista radnja nije bila potrebna u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

39. Temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 9. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša