Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-204/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Jasne Smiljanić i Siniše Pleše kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv optuženog LH, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz članka 139. stavka 1. i stavka 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog LH, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj K-965/2017 od 18. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog LH kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj K- 965/2017 od 18. prosinca 2024., stavljen je izvan snage kazneni nalog broj K- 965/2017 od 7. veljače 2018. Istom presudom opruženi LH proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje, opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11, činjenično i pravno opisano u izreci prvostupanjske presude. Na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11 optuženi LH osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, nakon čega je prema optuženiku na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora od 6 (šest) mjeseci na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godine po pravomoćnosti prvostupanjske presude ne počini neko novo kazneno djelo. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP) optuženi LH dužan je naknaditi paušalne troškove kaznenog postupka u iznosu od 100,00 eura (sto eura) u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio optuženi LH putem branitelja Damira Đapića, odvjetnika iz Splita, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka. U žalbi je predložio da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da se on oslobodi optužbi, odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sukladno odredbi članka 474. ZKP.

4. Žalba optuženog LH nije osnovana.

5. Optuženi LH pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka navodeći da su razlozi pobijane presude proturječni u odlučnim činjenicama, međutim suprotno stavu optuženika nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP jer je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja utvrđenja dao jasne i razumljive razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

6. Nije u pravu žalitelj kada ističe da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio odlučne činjenice u pogledu dinamike samog događaja.

7. Naime, žalitelj ističe situaciju u kojoj ga oštećeni UH fizički i verbalno napada dok on radi s bagerom na način da najprije udara drškom leđne prskalice po bageru s kojim je on popravljao cestu, a nakon toga baca kamen na bager, razbija staklo te ga ozljeđuje, a da on nije niti u jednom trenutku izašao iz bagera, nije tražio sukob i nije bio agresivan. Opisano proizlazi nesporno iz presude Općinskog suda u Splitu, broj K-915/2017 u kojem je oštećeni UH osuđen zbog napada na optuženika i oštećenje bagera, tj. tuđe stvari. Optuženik ističe da je on osuđen u ovom postupku jer je tom napadaču za vrijeme njegovog napada zaprijetio da će ga ubiti, njega i njegovu obitelj, što da je kod napadača izazvalo opravdanu bojazan za njegov život. Žalitelj drži da je ovakva osuda neživotna i da je produkt lažne optužbe od strane napadača izrečene samo kako bi se stvorila nekakva ravnoteža, odnosno kako bi s lažnom prijavom "amortizirao" svoj napad, a sve kako bi se na kraju zaključilo da se radi o nekakvom međusobnom sukobu između optuženika i oštećenika. Žalitelj ističe da je cijelo vrijeme napada bio zatvoren u bageru kojim je radio i da su izrečene inkriminirajuće prijetnje, da to zasigurno oštećenik ne bi mogao čuti dok radi bager.

8. Optuženik također navodi da je prijetnju oštećenik prijavio tek kada je on prijavio oštećenika da je napadnut.

9. Međutim, nije u pravu žalitelj da je njegovo postupanje u nužnoj obrani jer da je njegovom postupanju prethodio napad od strane oštećenog UH na način da je udarao po bageru prskalicom i zatim bacio kamen koji je razbio staklo na bageru.

10. Za oštećenje stakla na bageru oštećenik je nepravomoćno osuđen zbog oštećenja tuđe stvari te je osuđen i zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Nastavno, na ovu situaciju optuženik je izrekao sporne izričaje oštećenom UH o čemu osim oštećenika iskazuje i svjedok PH, a koji izričaji "da će ga ubiti, da će vidjeti tko je on…" nedvojbeno predstavljaju prijetnju objektivno podobnu da kod osobe kojoj je upućena izazove osjećaj straha i nesigurnosti.

11. Suprotno stavu žalitelja, ovakva situacija odnosno postupanje optuženika ne može se podvesti pod nužnu obranu i isključenje protupravnosti koje bi ekskulpiralo optuženika budući da napad i obrana moraju biti istovrsni.

12. U konkretnom slučaju, postupanje oštećenog UH predstavlja napad na imovinu, dok postupanje optuženika predstavlja napad na fizički integritet iz kojeg razloga se radi o dva različito zaštićena objekta, pa stoga izostaju elementi potrebni za nužnu obranu, a slijedom navedenog nije niti povrijeđen Kazneni zakon jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je optuženik počinio sva, kako objektivna tako i subjektivna, obilježja kaznenog djela iz članka 139. KZ/11 za koje ga je proglasio krivim i osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci s rokom provjeravanja od 1 (jedne) godine.

13. U žalbi zbog odluke o kazni, optuženik se zalaže za blaže kažnjavanje navodeći da je valjalo cijeniti olakotnom okolnošću to da je on doveden u takvu situaciju radnjama oštećenika, odnosno njegovim fizičkim napadom na njega (da nije sam izazvao ovu situaciju nego da je u nju uvučen).

14. Prilikom odmjeravanja kazne prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne te je olakotnim cijenio prijašnju neosuđivanost optuženika i primjereno ponašanje pred sudom, dok otegotnih okolnosti sud nije pronašao. U pravu je žalitelj kada ističe da je olakotna okolnost situacija upravo taj međusobni sukob koji je nastao bacanjem kamena na bager, a završio prijetnjom optuženika pa je stoga imajući na umu sve olakotne okolnosti upravo kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci s rokom provjeravanja od 1 (jedne) godine - dostatna da se njome ostvare sve svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, odnosno da se utječe kako na optuženika tako i na sve druge da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno.

15. Iako optuženik naznačuje da se žali zbog odluke o troškovima, ovu žalbenu osnovu nije obrazložio, a ovaj drugostupanjski sud je mišljenja da je trošak kaznenog postupka u iznosu od 100,00 eura koje je optuženik dužan naknaditi na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točke 6. ZKP odmjeren prema duljini trajanja i složenosti ovog kaznenog postupka te imovinskim prilikama optuženika.

16. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavku 1. točci 1. i 2. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede zakona na štetu optuženika, pa je na temelju članka 482. ZKP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 9. rujna 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Lidija Vidjak