Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj:Kž-532/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Koraljke Bumči kao članova vijeća, uz sudjelovanje Kristine Šušilović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog VT, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22, 114/23. i 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11) odlučujući povodom žalbi optuženika, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru broj:K-261/2025- 16 od 08. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 09. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe optuženog VT kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženi AT zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11, činjenično opisano izrekom presude, pa je na temelju odredbe članka 139. stavak 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine.
1.1. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora optuženiku je uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 21. veljače 2025. pa nadalje.
1.2. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP) optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP, te nagrade i nužnih izdataka braniteljice, te isti padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik osobno i putem braniteljice Sandre Mandić Jurić, odvjetnice iz Kutine, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi optužbe, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalbe optuženika nisu osnovane.
6. Nije u pravu optuženik kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP navodeći da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na način da se pobijana presuda ne može ispitati jer je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi i razlozima presude, da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi su potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i samih tih isprava. Međutim, optuženik na opisani način prepisuje citiranu zakonsku normu bez da konkretizira navedene povrede, a drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu nije utvrdio proturječnost izreke i obrazloženja, niti proturječja u razlozima presude kao niti proturječja između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i samih tih isprava, već je utvrdio da je prvostupanjski sud o odlučnim činjenicama iznio jasne, dostatne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, zbog čega nije u pravu žalitelj da je ostvarena navedena žalbena osnova.
7. Iako optuženik u žalbi navodi da je pobijanom presudom ostvarena povreda iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP jer sud temelji pobijanu presudu isključivo na dijelovima pisma izvučenim iz konteksta, nakon čega iznosi sadržaj spornog pisma i daje svoje tumačenje značenja napisanog sadržaja, te potom zaključuje da sud nije pravilno utvrdio objektivna i subjektivna obilježja terećenog kaznenog djela, zapravo optuženik na opisani način osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja upirući na žalbenu osnovu iz članka 470. ZKP, te posljedično na povredu kaznenog zakona iz članka 469. ZKP.
8. Međutim, suprotno tvrdnjama optuženika, prvostupanjski sud je činjenično stanje u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice, te potom pravilno primijenio kazneni zakon kada je utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11 na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude.
9. Naime, optuženik u obrani niti u podnesenim žalbama nije osporavao da je napisao pismo i poslao ga državnoj odvjetnici u Sisku, već smatra da u tom pismu nije iznio osobne, konkretne i neposredne prijetnje oštećenoj, da nije nikome prijetio već da je kao vjernik iznio svoj vjerski stav. Napisane riječi, odnosno pisana izjava „Čuvajte se V, A sve vidi…J ćete kazniti…“ nije objektivno shvatljiva kao prijetnja jer se ne radi o postupanju samog optuženika, niti se najavljuje bilo kakvo svjetovno nasilje, pa navedeno nije podobno izazvati osjećaj straha zbog čega nije riječ o pravno relevantnoj prijetnji. Da je sud analizirao navedeno pismo u cjelini i da je uzeo u obzir da je optuženik islamske vjere te da je iskazao temeljni vjerski koncept prema kojem konačna pravda pripada Ž i da će J suditi na onom svijetu, pa u tom kontekstu, njegova izjava nije prijetnja već vjersko stajalište, a ne postoji dokaz da bi optuženik htio i bio svjestan da njegova izjava izaziva strah kod oštećene.
10. U osobno podnesenoj žalbi, kao i u pisanoj obrani, optuženik u bitnome ponavlja da je vjernik i vjeruje u V te osporava kaznenu odgovornost, međutim ne iznosi konkretne žalbene razloge.
11. Suprotno iznesenim žalbenim navodima, u razlozima pobijane presude sud nije paušalno već pomno analizirao cijelo pismo optuženika (točke 4.3., 4.4. i 4.5. obrazloženja pobijane presude), te je pravilno utvrdio da je optuženik iznio riječi prijetnje koje glase: …„Vi ćete se kuhati i peći,… Pazite se da vam djeca ne budu imala sprovod,… Čuvaj djecu da ne budeš plakala,… J će te kazniti,… Tko je pisao i sastavio optužnicu vama trebaju doktori i vama treba pomoć,… Čuvajte se V, A sve vidi…", te ispravno zaključio da navedene riječi sadrže jasnu i nedvojbenu optuženikovu poruku usmrćenjem JT i njoj bliskih osoba. Stoga, nije u pravu optuženik da navedene riječi predstavljaju njegov vjerski stav, već su to izjave prijetnje smrću oštećenoj i njenoj djeci, koje su kod oštećene izazvale osjećaj straha i nesigurnosti, a koje su prema objektivnim kriterijima podobne za izazivanje osjećaja straha.
12. Nije u pravu optuženik kada tvrdi da on nije htio niti bio svjestan da riječima koje je napisao oštećenoj kod nje izazove osjećaj straha pa da nedostaje psihički odnos prema radnji i posljedici što isključuje kaznenu odgovornost za prijetnju. Protivno navedenom, optuženik je navedene prijetnje u pismu napisao oštećenoj nakon što je ista kao zamjenica općinske državne odvjetnice u Sisku protiv njega u predmetu KO- DO-258/2024 dana 10. svibnja 2024. podnijela optužnicu zbog kaznenog djela prijetnje, očito nezadovoljan podnesenom optužnicom, pa s obzirom na navedeno i cijeneći sadržaj izrečenih prijetnji smrću njoj i u odnosu na njenu djecu, proizlazi da je optuženik s izravnom namjerom kao oblikom krivnje i svjesno želio izazvati strah kod oštećene, znajući da je njegovo postupanje zabranjeno, pri čemu nije utvrđen niti jedan ispričavajući razlog, kako je to pravilno iznio prvostupanjski sud u točki 4.9. obrazloženja pobijane presude.
13. Zbog svega navedenog nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona.
14. Optuženik se žali zbog odluke o kazni smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da kod optuženika nisu utvrđene olakotne okolnosti, s obzirom da je on osoba starije životne dobi i lošeg zdravstvenog stanja o čemu je u spis dostavio medicinsku dokumentaciju.
15. Protivno istaknutim žalbenim navodima optuženika prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da na strani optuženika nije utvrđeno olakotnih okolnosti. Naime, optuženik nije osoba starije već je osoba zrelije životne dobi, rođen 1960. godine, a iz medicinske dokumentacije, nalaza KBC Zagreb, Klinike za neurologiju od 27. studenog 2024. proizlazi da mu je postavljena dijagnoza Benigni paroksizmalni vertigo, što je poremećaj koji uzrokuje kratke epizode vrtoglavice, dok iz povijesti bolesti liječnika Kaznionice u Lipovača- Popovača od 1. kolovoza 2025. proizlazi da je imenovani bolesnik lokomotornog sustava (kralježnica, zglobovi) navodno obrađivan po liječniku obiteljske medicine, te je sadašnje zdravstveno stanje stacionarno, nema akutnog pogoršanja simptoma i nema indikacije za hitnu dijagnostičku obradu ili terapiju. Stoga, nije u pravu optuženik da mu je zdravstveno stanje teže narušeno i da je tu okolnost trebalo cijeniti olakotnim, jer suprotno proizlazi iz medicinske dokumentacije u spisu.
16. Cijeneći odsutnost olakotnih i ispravno utvrđenih i pravilno ocijenjenih otegotnih okolnosti na strani optuženika, i to da je u dva navrata 2021. i 2022. osuđivan zbog kaznenog djela prijetnje, za koja su mu izrečene uvjetna osuda i kazna zatvora u trajanju deset mjeseci koja je zamijenjena radom za opće dobro, te da se isti ponovno javlja kao počinitelj novog istog kaznenog djela prijetnje, pa ranije kaznene sankcije evidentno nisu u dostatnoj mjeri utjecale na optuženika da ne čini nova kaznena djela, prvostupanjski sud je pravilno, na temelju odredbe članka 139. stavak 3. KZ/11 osudio optuženika na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, koja kazna je, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u svemu primjerena težini i okolnostima počinjenog kaznenog djela, posljedicama djela i osobi optuženika te će se njome ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11, zbog čega žalba optuženika zbog odluke o kazni nije osnovana.
17. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odbiti žalbe optuženika i odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP.
U Zagrebu 09. rujna 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Gordana Mihela Grahovac
