Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj:Kž-347/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Koraljke Bumči, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Kristine Šušilović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika HN, zbog protupravnog dijela zakonskih obilježja kaznenog djela protiv života i tijela – teške tjelesne ozljede u pokušaju – iz članka 118. stavak 1. i 2. u vezi članka 34 Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 , 114/23 - u daljnjem tekstu: KZ/11) odlučujući povodom žalbe optuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj: K-68/2025- 7 od 27. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 09. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog HN kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom na temelju odredbe članka 544. stavak 1 Zakona o kaznenom postupku("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14,70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – u daljnjem tekstu: ZKP), ispravno ima stajati na temelju članka 554. stavak 1. ZKP, utvrđeno je da je optuženik HN u neubrojivom stanju počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka iz članka 118. stavak 1. i 2. u vezi članka 34. KZ/11,
2. Na temelju članka 554. stavak 1. ZKP određen se prisilan smještaj optuženom HN u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
3. Na temelju članka 554. stavak 1. ZKP određeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
4. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik HN putem braniteljice Renate Žerjav, odvjetnice iz Varaždina, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prisilnom smještaju u psihijatrijsku ustanovu, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
7. Žalba optuženika nije osnovana.
8. Nije u pravu optuženik kada je žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP navodeći da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati s obzirom da je izreka presude proturječna razlozima presude, u njoj nisu u cijelosti navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a dani razlozi su nejasni i proturječni i o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Osim što na opisani način optuženik parafraizira odredbu članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP ne navodi konkretne povrede koje bi predstavljale navedenu žalbenu osnovu. Suprotno navedenim žalbenim tvrdnjama nije uočeno postojanje proturječja između izreke i razloga presude, a prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi dao razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, zbog čega nije u pravu optuženik da se pobijana presuda ne može ispitati.
9. Nije u pravu optuženik niti kada se žali zbog povrede kaznenog zakona jer se sud u izreci pobijane presude poziva na pogrešnu odredbu ZKP i to na članak 544. stavak 1. ZKP. Točno je da je u izreci pobijane presude pogrešno navedena zakonska odredba članka 544. stavak 1. ZKP, međutim radi se o očitoj omašci u pisanju brojeva jer je u točkama II.) i III.) izreke pobijane presude prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu članka 554. stavak 1. ZKP koja odredba se odnosi donošenje utvrđujuće presude u odnosu na neubrojive osobe. Stoga, na opisani način nije ostvarena žalbena osnova povrede kaznenog zakona iz članka 469. ZKP kako to pogrešno smatra optuženik.
10. Žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik obrazlaže na način da je pregledom žrtve od strane četiri liječnika utvrđeno da žrtva ima površinske ozljede prsnog koša i crvenilo vrata koje ozljede predstavljaju laku tjelesnu ozljedu. Budući je žrtva prilikom medicinskih pregleda negirala gubljenje svijesti smatra da optuženik nije imao namjeru teže tjelesno ozlijediti žrtvu – svoju majku, a do koje teške tjelesne ozljede bi nedvojbeno došlo da je ustrajao u gušenju. Kako nije došlo do teške tjelesne ozljede žrtve jer je ona zadobila samo površinske ozljede kako to proizlazi iz provedenog vještačenja, smatra da je namjera optuženika da teško tjelesno ozljedi žrtvu u potpunosti ostala neutvrđena, pa zaključuje da su pobijanom presudom pogrešno utvrđene činjenice da je teška tjelesna ozljeda izostala pukim slučajem, jer to ne proizlazi iz provedenog vještačenja.
11. Protivno istaknutim žalbenim navodima optuženika, pobijanom presudom potpuno su i pravilno utvrđene sve odlučne činjenice, pa tako i one na temelju kojih je utvrđeno da je kod optuženika postojala namjera da teško tjelesno ozljedi žrtvu, odnosno da je kod optuženika kao neubrojive osobe postojao voljni element, da je on znao koje radnje poduzima i kakve posljedice te njegove radnje mogu prouzročiti, s time što su njegova svijest i volja, zbog njegovog bolesnog stanja, pogrešno formirane, a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.
12. Naime, na temelju provedenog sudsko medicinskog vještačenja po vještakinji dr. med. Andrini Kopjar utvrđeno je da je žrtva EN zadobila pet krvnih podlijeva vrata, krvne podljeve donjeg dijela ždrijela i grkljana a što čini cjelinu i predstavlja tjelesnu ozljedu koja je nastala djelovanjem prstiju prilikom obuhvaćanja vrata šakom, odnosno kod pokušaja gušenja od strane druge osobe, pa obzirom na lokalizaciju ozljede i sredstvo kojim je ozljeda zadana a pod uvjetom da se radilo o jačem i dužem pritisku šakom mogla je nastati i teška tjelesna ozljeda u vidu krvarenja i otekline sluznice grkljana a što bi dovelo do smetnji disanja. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je na temelju provedenog sudsko medicinskog vještačenja i liječničke dokumentacije na ime žrtve iz koje proizlazi da je optuženik na žrtvu fizički nasrnuo, uhvativši je za vrat, nakon čega ju je bacio na pod i počeo gušiti zadavši joj opisane tjelesne ozljede, postupao s namjerom da ju teško tjelesno ozljedi jer je ozljeda nastala djelovanjem prstiju prilikom obuhvaćanja vrata šakom, tj. pokušaja gušenja, a nastanak teške tjelesne ozljede izbjegnut je spletom sretnih okolnosti.
13. Protivno žalbenim tvrdnjama da je ostala neutvrđena namjera optuženika da teško tjelesno ozljedi žrtvu, takva njegova namjera evidentno proizlazi iz načina njegovog postupanja prema žrtvi, odnosno činjenice da je fizički nasrnuo na nju, bacio je na pod i prstima šake stezao njezin vrat, pa cijeneći mjesto ozljeđivanja žrtve i mehanizam nastanka ozljede, uz okolnost da optuženik uslijed duševne bolesti – paranoidne shizofrenije nije mogao upravljati svojim postupcima, kako to proizlazi iz provedenog psihijatrijskog vještačenja, evidentno nije u bio u stanju dozirati jačinu i trajanje stiska prstiju šake na vratu žrtve, pa je teška tjelesna ozljeda u vidu krvarenja i otekline sluznice grkljana izostala pukim slučajem, kako je to ispravno zaključio prvostupanjski sud.
14. U odnosu na ponašanje optuženika koji se nalazio u neubrojivom stanju tempore criminis i postupao s namjerom, prvostupanjski je sud u točki 16. obrazloženja pobijane presude iznio jasne i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa se žalitelj radi nepotrebnog ponavljanja upućuje na taj dio obrazloženja pobijane presude.
15. Optuženik žalbom pobija prvostupanjsku presudu i zbog odluke o prisilnom smještaju u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci pozivajući se na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Nenada Horvata od 20. ožujka 2024. iz kojeg proizlazi da je optuženik osoba sa duševnom bolešću, no da je do pogoršanja bolesti došlo uslijed neredovitog uzimanja terapije, odnosno „popuštanja terapijske discipline“ pa da bi se redovitim uzimanjem terapije optuženikovo ponašanje moglo učinkovito staviti pod nadzor psihijatrijskim liječenjem na slobodi, zbog čega smatra da psihijatrijsko liječenje optuženika na slobodi predstavlja mjeru koja omogućuje postizanje svih legitimnih ciljeva kaznenopravne zaštite, a istovremeno predstavlja najmanje restriktivan oblik postupanja prema optuženiku.
16. Protivno iznesenim žalbenim prigovorima, pravilno je prvostupanjski sud optuženiku odredio mjeru prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu u trajanju šest mjeseci, sukladno odredbi članka 554. stavak 1. ZKP jer su za to bile ispunjene sve zakonske pretpostavke. Naime, da je optuženiku potrebno liječenje u ustanovi sukladno odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama prvostupanjski sud je pravilno zaključio uzimajući u obzir dopune psihijatrijskog vještačenja po vještaku Nenadu Horvatu od 15. listopada 2024. i 27. ožujka 2025. u kojima je vještak naveo da više ne postoje uvjeti za redovno ambulantno psihijatrijsko liječenje, kako je to predlagao u osnovnom nalazu i mišljenju, budući je u međuvremenu uslijedio novi događaj zbog kojeg je optuženik kazneno procesuiran te je utvrđeno da je protupravno postupao u neubrojivom stanju pa mu je određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu, zbog čega je novo opasno ponašanje optuženika demantiralo mogućnost njegova liječenja na slobodi, već je potrebno odrediti prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu sukladno odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Stoga nije u pravu optuženik kada tvrdi da je za postizanje svih legitimnih ciljeva kaznenopravne zaštite moguće optuženiku izreći mjeru psihijatrijskog liječenja na slobodi, jer je navedeno u suprotnosti s utvrđenjima provedenog psihijatrijskog vještačenja optuženika.
17. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odbiti žalbu optuženika i odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP.
U Zagrebu 09. rujna 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Gordana Mihela Grahovac
